ML Gijena listi Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsk 1, Bosnu i Hercegovnu i na godinu fioer. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu for. 5. Za svo ostalo zemlja na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROVNI KA“. jA Dopisi se šalju urodništvu. Rukopisi se ns vraćaju. šća i sličneobjave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima ju se. Broj 8. Izlazi svake Nedjelje. mi Godina V. | | Petnaestog novembra |Dr. Svetozar Miletić. 1879." I muke mu dotrajaše, I patnji mu dogje kraj; Sad se šire grudi naše, Odlan'o im uzdisaj. Na susret mu uzdah nosi Iz srdaca naših glas: Trpeo si, patio se, Ne za sebe, već — za nas! Smilov'o se angj'o pravde, U mračni mu siš'o stan, Iz tog mraka nama sade, Evo, svita svečan dan. Ide melem našoj rani — Dolazi nam kao dar — Iz sred srca isčupani Vraća nam se topli žar. I slabi se ojačaše, Videć' gledom oka svog, Da molitve tople naše Ipak sluša dobri bog. Pa kako će da se slavi Ovaj danak svet'o, čist? Kako da So zapozdravi Naše gore zlatni list. Čim će da se osvedoči Koliki je srpstva dug, Onog dana kad on kroči U naroda svoga krug? Da li venac da se vije, Veći nego ikom pre? Da li zvona i prangije, Svirke, pesme, —? — Ne, ne, ne! Ništave su slavopevke, Kad se vraća mučenik: Diž'te decu iz kolevke, Nek zapamte njegov lik! Diž'te decu gde god dogje, Govoreći: ,Pamti, znaj!“ Diž'te decu gde god progje, Pa im zbor'te: ,To je taj!“ »Io je Srbin više moći, »Duše čiste kao krin; — »To je onaj, za kim poći »Mora svaki srpski sin!“ Al to zbor'te tako tio, Ka potoka bistrog vir, — Da se ne bi narušio Niči' sanak, niči mir, | Diž'te decu svud pred njime, Uz svečano-tihi mir, Nek tu sliku deca prime Duše svoje u okvir. Oh, dižite decu dan:s, Pa im zborte: ,To je taj!“ (Taki ljudi nisu za nas, Već za bolji narašlaj). aha * Ovu je pjesmu spjevao Zmaj J. Jovanović, kad je Dr. Sve- tezar Miletić izišao iz tamnice. U junačkoj Šajkaškoj, u selu Mošorinu, 22. Februara 1826. godine ugledalo je svi. . +. e H Ve “PT e SE e i a jela dijete, kojemu je vlao Sima vio čizujar, a majci mu bijaše ime Todora. Dijete krstiše i nadjenuše mu ime Avram, ali se to ime nije dopalo majci mu, te ga ona prozva slat- kijem imenom Svetozara. Sima Miletić bio je siromah čovjek, a spopala ga je velika porodica od sedmero djece, kojijema je Svetozar bio najstariji, i radi toga je otac htio da ga dade na zanat, kako bi mu što prije mogao da pomogne u njegovoj sirotinji. Majka je jedva izmolila u oca, da dade Svetozara na nauke, te je srp- sku osnovnu školu dovršio u rodnom mje- stu, a njemačku osnovnu u Titelu. Svugdje je Svetozar bio prvi gjak. Kad je svršio njemačku osnovnu školu u Titelu, otišao je Svetozar u novosadsku gimnaziju. Prve go- dine stanovao je u zabitnom novosadskom kraju, trpeći svaku nevolju, a hranu su mu roditelji svake nedjelje šiljali iz Mošorina! Druge godine zavolio ga je jedan gimnazij- ski profesor, te ga je k sebi uzeo na stan, ali itu je Svetozar zasluživao hljeb svoj. Kad ne bi bio u školi, on je svojem dobro- tvoru donosio vode, čistio obuću i pravio svakovrsne kućne poslove. Ali već u trećem | gimnazijskom - razredu, Svetozar je pouča- vao: svoje-.drugove:i odatle-se izdržavao. Ova velika sirotinja, oskudica u svemu nije ipak smetala Miletiću, da bude uvijek odličan gjak, dok najposlije ne dobije godišnju pripomoć od vršačkog vladike Rajačića, te mu je to u njekoliko. olakšalo njegovo mučno življenje. Kad je Miletić dovršio u Novome Sadu šesti gimnazijski razred, ode u Požun da dovrši gimnaziju, gdje po novo nije bolje živio nego li u Novom Sadu, jer ne samo što se izdržavao sam svojom mukom, nego je od svoje sirotinje mnogo odvajao i slao u Mošorin majci i sestrama. EJ EJ Kad je 1848. godine buknula revoluci- ja u Ugarskoj, Austrija je u isto doba mo- rala da se bori u Italiji. Njekoliko batalijona graničara krećalo je put Italije, da tamo pro- lijevaju krv svoju i da onu zemlju posiju kostima svojijema. Baš kad su se Graničari u Čurugu spremili na daleki put, zazvoni erkveno zvono, narod se sleže pred crkvu, a pred-a-nj izleti golobrado momče, koje ih svojom rječitošću odvrati, da ne idu u Ita- liju, nego ih pokrenu put Jarka, gdje su ge Srbi kupili. To je bio Svetozar Miletić, gjak, koji je mirno mogao da živi u Požunu, ali lju- bav k njegovom narodu bila je velika i on nije mogao da joj odoli. Pošto je odveo graničare na Jarak, do- letio je u Novi Sad, a za tim u Biograd, odakle se povratio sa srbijanskijem dobro- voljeima. Miletić je imao udjela i u nezaboravnoj majskoj skupštini srpskoga naroda u Kar- lovcima, a u pošljednje vrijeme revolucije bio je tajnik narodnog odbora. Ed sE Pošto je minula revolucija, Miletić ode u Beč, da uči pravo, a 15. Aprila 1854. god. bude promovisan za doktora prava. U Beču nije trpio svaku oskudicu kao prije, jer ga knez Mihajlo Obrenović primi za svoga pi- tomoa. Cim je svršio pravo, i napravio ad- vokatski ispit, nastani se kao advokat u No- : | vome Sadu, gdje ga u brzo tako zavoliše, | god., kao poslanik na magjarskom saboru, da ga narod 1861. god. izabra za gradskog načelnika. Kasnije se po novo dao na advokat- sku pratsu, ali je napustio, kad je 1865. u Pešti pokrenuo ,Zastavu“. Godinu kasnije bade po drugi put izabran za načelnika No- voga Sada, kamo je i prenio ,Zaslavu“ iz Pešte, ali već 1868. bude, po nalogu mini- stra, suspendovan sa toga zvanja. Od toga doba Miletić je neprestano bio uz ,, Zastavu“. Od god. 1861. dok nije obolio, Miletić je bio neprestano srpski zastupnik na ugar- skom i srpskom saboru, ako se, naravno, izuzme vrijeme kad je bio zatvoren. God. 1865. Miletić je bio i na hrvatsko-slavonskom sa- boru, ali se malo kasnije zahvali na mandat, jer nije imao dovoljno vremena. #k še še Njekoliko sati od Budim-Pešte, na oba- lama plavog Dunava, diže se bijeli grad Vac. Vac su upamtili mnogi Nijemci, Rumuni, Slovaci i Srbi, koji su od magjarskijeh po- rota i sudova osugjivani na robiju. Od 6. Oktobra 1870. do 8. Oktobra 1871. Miletić je odležao u Vacu radi jednoga članka u »Zastavi“, kojijem je bio napao na hrvat- sko-slavonsku vladu u Zagrebu i kojijem je branio autonomna prava Hrvatske i Slavoni- je. Srbi iz svijeh krajeva išli su u pohode žatvorenom Miletiću, a kad je izašao iz tam- fo; dočekale- guza grpske“Geputacije: iz svijeh krajeva Ugarske. Dr. Svetozar Miletić morao je još je- dnom da odgovara pred magjarskom porotom radi svojega pisanja, ali se ta parnica svr- šila povoljno po nj. Kad je 1876. započeo srpsko-turski rat, prirodno je bilo da su svi Srbi, iz svijeh srpskijeh krajeva osobitijem interesovanjem pratili razvitak toga dogogjaja. To mnogi- jema nije bilo pravo. U očima njekijeh dr- žavnika to nije bio rat samo izmegju Srbije i Turske, nego rat cijeloga srpskoga na- rodac:.. Miletić je bio tada srpski poslanik na magjarskom saboru i dok je bio u Novom Sadu, noću, izmegju 16. i 17. Junija 1876., digoše ga iz postelje i odvedoše ga u zatvor sa četrnaest vojnika, pa ga odma za tijem otpratiše u Peštu, gdje je osamnaest mje- seci ležao u istražnom zatvoru, dok nije pu- kla osuda, kojom je osugjen na pet godina robije radi — veleizdaje! Koliko je osnove bilo za njegovu osudu, najboljijem su svje- dokom iste magjarske novine, koje uzviknu- še: ,To nije bilo pravo!“ Poslije tri i po godine tamnovanja Mi- letić bude pomilovan. Kad se 1879. godine zatvarao srpski narodno-crkveni sabor, na- rodni poslanici sastaviše molbu za pomilova- nje i Miletić zaista bude 15. Novembra 1879. god. pomilovan. I ovaj drugi zatvor održao je Miletić u Vacu, ali njegovo drugo tamno- vanje nije bilo ni nalik prvome. Težak je to bio zatvor. Oduzeše mu pero i hartiju, odu- zeše mu slobodnu upotrebu knjiga i novina, otugjiše ga sa svijem od svega svijeta. Ni- kome nijesu dopuštali da ga posjeća, a nje- gova najbliža rodbina mogla je da mu ljubi ruku samo svake treće nedjelje i taj sasta- nak nije nikada smio da bude dulji od de- set minuta. Ovo je tamnovanje oslabilo krila tiću-Mi- letiću. Vratio se kući svojoj salomljen i bo- lestan. Za njekoliko mjeseci bio se odrekao rada, a pošljednji je put, 22. Februara 1881, za koji ga bijahu izabrali Sajkaši, govorio o Bosni i Hercegovini. Malo kasnije pogi- beljno je ololio od teške bolesti. ... i tada ————- je srpski narod za uvijek izgubio jednoga od najboljijeh svojijeh sinova.... # e Ne može se opisati rad Miletićev u nje- koliko redaka. On je radio na svakom polju. On je bio dobar pjesnik, valjan književnik, izvrstan pravnik, rijetki govornik, pošteni političar. Kad je buna 1848. godine bila u naj- većem jeku, Miletić je srpskijem dobrovoljci- ma pjevao rodoljubive pjesme, koje su se razlijegale po srpskijem logorima i koje su oduševljavale umorne borce. U knjigama Matice Srpske i u savre- menijem listovima, Miletić je bistrio svoji- jem rijetkijem poznavanjem pravnijeh i dr- žavnijeh nauka mnoga naučna, akademska pitanja, koja su se ticala cijelog srpskog naroda. Zamršeno i po nas Srbe veoma važno istočno pitanje, Miletić je više puta i riječju i perom bistrio. Politički i narodnosni odno- šaj Austrije i Ugarske raspravljao je on kao malo ko. Njegovi radovi o Srbiji, o Crnoj Gori, o Bosni i o Hercegovini neiserpljivo su umno blago. Srpska narodno-erkvena av- dunomija u bivšem Vojvodstvu imala je u Miletiću najboljega zastupnika i branitelja na peru i riječju. On je najbolje i najuspješnije do sada, pisao o državnopravnom položaju Trojednice i rijetkom odvažnošću i osnovom bistrio je to zamršeno pitanje. Koliko nas ima koji danas poznajemo taj mnogobrojni književni rad Miletićev na svakom polju našeg narodnosnog života? Mo- gli bismo, bez zamjerke, da se brzo pre- brojimo u malom broju, ali tomu su, istina, mnogo krive naše žalosne književne prilike. Miletić je, kao govornik, svojijem ri- jetkijem govorničkijem darom osvajao slu- šaoce, te ih je njegov govor privlačio kao nadmoćna kakva sila. Kao političar bio je Miletić do savršen- stva savršen. Pošto je minula 1848. godina i pošto su se Magjari uvjerili kako su se te- ško bili ogriješili o srpski narod, da otresu sa sebe teški položaj, u kojemu su se na- hodili poslije bune, pružili su ruku Srbima i Miletić je bio prvi, s kojijem su se oni u tome pitanju dogovarali. Miletić je oduševlje- nije, temeljitije i bolje branio nezavisnost Ugarske od istijeh Magjara, ali pri tome ni- kada nije zaboravio svoj narod i već je bio uglavio glavne pogodbe sa Magjarima, u kojijema je bila obezbijegjena narodnosna i politička individualnost naroda srpskoga. Pomoću Srba Austrija postade Austro- Ugarska. Magjari, naravno, dobiše prevlast u novoj polovici monarhije, a Srbi u Ugar- skoj moradoše i na dalje budno da čuvaju, što su mukom stekli. Ovo budno čuvanje srpske svijesti, ova očajna borba naroda srp- skoga, skršila je i Miletića. Današnji slavljenik, osjegjeli borao Dr. Svetozar Miletić danas kroz mutni, gusti oblak gleda na narod srpski. Slava, koja se danas širom Srpstva slavi, teška je takogjer suza naroda srpskoga nad izgubljenijem bor- cem, čija su krila već salomljena jakijem udarcima i čije perje više niknuti neće.... Alm Omladinski. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- |