Cijena listu Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsk 1, Bosnu i Hereegovnu i na godinu fier. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale zemlje na gpdiia franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROV: KA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se no vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i sličneobjavo plaća se 10 noyš. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima Pojedini broj lista 10 novčića. ju se. Broj 9. Izlazi svake Nedjelje. Godina V. | davši u varoši ljetinu i plativši desetinu i [je riješiti agrarno pitanje, te postepeno i | iseljavanju, deputacijama, protesti- Prilikom desetgodišnjeg opstanka »Bosanske V. ile “ Na 10. februara ove godine na svečan način se je proslavila u Sarajevu desetgodi- šnjica srpskog književnog lista, ,Bosanske Vile“. Svečanost je sjajno uspjela. Mi ne mislimo govoriti o ,Bosanskoj Vili“, tom veoma zaslužnom i jedinom srp- skom listu u srpskoj Bosni i Hereego- vini, gdje na račun tamošnjeg žiteljstva izlazi više nesrpskijeh listova, već ćemo upotrebiti ovu priliku da koju progovorimo o stanju tamošnjeg naroda, kao list koji izla- zi u gradu Dubrovniku, s kojijem su Bosnu i Hercegovinu od davnin4 vezivale svakovr- sne veze, a naročito one krvi i jezika. U to ime cijenimo da nam niko ne može osporiti to pravo u granicama zakona i pristojnosti, i ako je i naš list odmah u početku stigla jednaka sudbina ostalijeh nezavisnijeh srp- Skijeh listova, biva, da mu je bosanska vla- da zatvorila granicu t. j. oduzela postdebit; čijem je nama nanijela ne malu materijalnu a srpskoj stvari moralnu štetu, ali smo joj ipak zahvalni, što je i naš list uvrstila u one rodoljubne srpske listove, te nas nije identi- fikovala sa hrvackijem listovima, kojijem je širom otvorena bosanska i hercegovačka gra- nica za širenje naručenog espapa. Naša monarhija na berlinskom kongre- su dobila je mandat da uspostavi red i mir u one onda pobunjene zemlje, i ova je za- daća povjerena zemaljskoj vladi u Sarajevu, kojoj je poglavica ministar zajedničkijeh fi- nansa naše monarhije, koji se danas zove Benjamin pl. Kalaj. Po mnijenju stručnjaka trebala je ze- maljska vlada da ukloni glavni povod nemi- rima u Bosni i Hercegovini, a to je riješiti agrarno pitanje, biva, da uredi odnošaje izmegju gospodara zemlje i raje. Ne samo da se nije u tom pravcu ništa zamašito ura- dilo, već se je pregjašnje stanje u toliko po- goršalo, što se danas desetina i trećina ne plaća kao prije u naravi već u novcu, a cijene se zemaljskijem plodovima ne odre- gjuju po cijenama u onom mjestu, već za mala udaljena sela vrijede cijene većijeh va- roši, te se dogagja slučajeva da seljak pro- trećinu vrati se kući praznijeh ruku. Da li je kod ovakog stanja narod napredovao ili nazadovao, ostavljamo našijem čitateljima da sude. Otkad se je pokrenulo pitanje o refor- mama u turskoj carevini izašla je naredba zemaljske vlade, na osnovu koje će se agrar- ni sporovi brže riješavati, a u ,Pester Lloydu“ je izašao članak o znamenitosti agrarnog pi- tanja: Dakle poslije 17 godina, još se sada piše o važnosti tog pitanja, koje da je bilo više uvigjavnosti do danas je moglo biti go- tovo riješeno. Ali od riješenja tako zamašnog pitanja nije se nikada kilo tako daleko kao danas; za nj treba milijun. Odakle milijuni ? Porezi su u zemlji već toliki da se ne može pomišljati na njihovo povećanje. Drugi izvor bio bi zajam nu bojimo se da li bi sadašnji upravitelji Bosne i Hercegovine pokušali po drugi put sreću sa zajmom, kad je prvi po- ziv na upis ,bosansko-hereegovačkog zemalj- skog zajma u nominalnom iznosu od 24 mi- lijuna kruna a. v.“ ovijeh dana veoma teško uspio, te bečki stručni list ,Die Zeit“ ne z0- ve prvi bosanski zajam fijaskom, već upo- trebljava izraz ,zbir konvencionalnijeh laži“. Pravičnijem riješenjem agrarnog pitanja zemaljska vlada u Sarajevu bila bi stekla priznanje ne samo tamošnjeg naroda, ve6 i mjerodavnijeh faktora evropskijeh; a ovako ostaje neriješeno najglavnije pitanje. Koje ko- risti ima narod od željeznica, putevi, hotela, trka, kupališta, književnijeh preduzeća i t.d. kad materijalno s dana na dan propada? Trgovina, koja bijaše prije u domaćijem rukama, osjetljivo prelazi u ruke špekulanata stranaca; domaće stare trgovačke firme ne mogući snositi prljavu modernu utakmicu pa- daju pod stječaj, a na njihovo mjesto stupa- ju koje kakvi probisvjeti, te ćemo ustraje li ovako i na dalje doživljeti da će domaći trgovački elemenat biti sa svijem istisnut. Ovakovijem ekonomnijem stanjem naro- da u Bosni i Hercegovini ne znamo da li se može ponositi jedna ozbiljna vlada, jer se ne može kazati da srpski narod nije sposoban za napredak u duhu vremena. Napreika ne može biti bez prvijeh uslova, koje ovaj zah- tjeva; valjalo je prvo stvoriti te uslove, a to Oprezno uvagjati reforme, a ne na priječac. “ Sjećamo se pametne primjedbe jednog du: brovačkog vlastelina nekomu Bošnjaku, koji ge je tužio na upravu: ,Drukčije i ne može biti, jer od vas hoće da naprave Evropejce u 24 gata, dok vama treba prosta uprava, koja će vas razumjeti i vi nju, a ne Nijem- ci, Madžari, Poljaci, Hrvati“. Koji turista danas putuje Bosnom i Her- gegovinom, te ako je još što čitao o stanju ovijeh zemalja prije okupacije, ne može do pohvaliti sadašnju upravu, jer putuje želje- znicom ili u dobrijem kolima, počiva u pro- stranijem hotelima, jede u finijem restaura- cijama, kuplje se u raskošnijem kupalištima, prisustvuje trkama, zabavlja se u Cafe Chan- tant i t. d.; što se njega tiču nevolje narodne, on je došao da se progje, te da sutra u veselom društvu uzmogne kazati, da je bio i u Bosni. Ovako pa i na drugi na- čin grade se panegirici bosanskoj upravi. Osim ove pogrješke zemaljska je vlada u Sarajevu počinila još jednu veću. O samom se hljebu ne živi, ima još nešto što je čo- vjeku milije i svetije, a to je narodno ime i narodnost. Prva briga prvijeh upravite- lja Bosne i Hercegovine bijaše pohrvatiti ta- mošnji narod, biva, srpsko ime nadomjestiti hrvackijem,-i- ćirilicu latinicom. Ked su se uvjerili da im ovaj pokušaj ne može us- pjeti, onda da maskiraju hrvacku propagan- du izumiše Bošnjaštvo, koje je u prvom redu namijenjeno Muhamedancima. Ovdje ne ćemo da iznašamo već poznate nepravice, koje se nanašaju svakog dana Srbima, već ćemo istaknuti jednu jedinu činjenicu, dosta poznatu, koja je dostatna da potkrijepi našu tvrdnju. Današnji poglavica Bosne i Herce- govine, pl. Kalaj, došao je dotle da je zabra- nio za okupirane zemlje ,Istoriju srpskoga naroda“, koju je on sam napisao, jer se u njoj izričito kaže da su Bošnjaci i Her- Gegovci Srbi. Cijenimo da je dosta! Mi ove retke nijesmo napisali u rgjavoj namjeri; ovo nije samo naše mišljenje već i mnogijeh ozbiljnijeh ljudi, koji poznaju tamo- šnje odnošaje. Mi upozorujemo valjda već i po tisući but na bolesti lijek, te bi bilo skrajnje vrijeme da se radikalno liječi, inače' ma i drugijem tužbama nikada ne će biti kraja. š —iaki— Izbori u Kotoru. (Glas iz Boke) I. Nastavljamo. U kolu današnjih općinskih upravitelja, a u početku njihove uprave, bijaše i ovdašnji 6. k. bi- lježnik gosp. Ivo Giunio, koji je najviše pomagao da se Hrvatstvo amo udomaći i čijom su zaslugom uspjeli da nam otmu iz ruka općinu, te su ga radi toga morali uvijek poštovati i biti mu vječito za- hvalni ako su dobro mislili. No kakvi se oni po- kazaše? Odma ga iza postignutog cilja stadoše oma- lovažavati, prikriveno od njega raditi i plesti mu zamke; a gađa, jer se od njih odalečio što mu tako nepošteno odvraćahu, dižu na njega drvlje i kame- nje. Mora svak priznati, pa i mi koji se Šš njime u političkom mišljenju razilazimo, da mu je krivo bilo učinjeno. Krivo i sramotno! Kada su tako po- stupali i postupaju, mješte da se pokaju, sa jednim svojim vogjom, Hrvatom i katolikom, kako neće s nama koji smo im osobito radi vjerskog pogleda, trn u oku. Nema jednog broja u hrvackijem listo- vima, gdje ga ne napadaju. Sad neka nam kažu svi oni, koji znadu misliti, koji nijesu pomućena uma i pogane duše: griješi li g. Giunio, kad je iskusivši mnoge nevaljaštine odabrao onaj put koji na dobro vodi, kad je stao da radi na gragjanskom jedinstvu u kome će imati udjela svaki pravi i do- bromisleći gragjanin, te će nastajati da se narod izvuče iz blata i da mu so ugodi u svim njegovim potrebama? Samo ga kajišari mogu nazivati izda- jisom. On zato narodnost ne mijenja, ali želi da ge promijeni postojeće stanje stvari, nenaravno i samosvojno. Mi g. Giunia ne uzimljemo u obranu, niti je to potrebito. Kažemo onako kako je. Ele, rekosmo naprijed, da je i on bio u kolu današnje općinske uprave. I nama je onda dobro bilo pozna- to ono gu čim ga prvašnji privrženici mu danas bijede gdje s nama zajednički radi da se njihovom pašovanju učini kraj, biva, da je on pisac one knji- žice ,Uzroci i posljedice“, u kojoj smo mi Srbi rgjavo bili naslikani. I to je za nas sad doista va- žno, jer je on, pišući ono više po nagovaranju dru- gih, morao uvigjeti da Srbi nijesu onakovi, kakovi ge tu prestavljahu. Čovjek, pa ma kako velik bio, često se puta zaleti, te makar što izvali, još kad je krivo obavješten, a tek poslije vidi da je pogri- ješio. To se danas opaža u svijetu. Navešćemo je- dan primjer od skora, u stvari kraljevine Srbije. Engleski publicista Norman, koji je cijelu Srbiju Podlistak. 4) MELOHIOR DE VOGUE. TIL. Vidjeli smo kako se Vogijć zanosi za istorij- skijem studijama, u kojima se ogledaju sve vrline i sve slabosti ljudskoga rada. On je u tijem stu- dijama, zacijelo, uvidio važnost individualne volje, kad je postojano jednoj meti okrenuta; a! je na- dasve, svojom moćnom sintezom, morao shvatiti onaj kolektivni napor, koji stvara narode i njiho- vim djelima obilježje daje. Od toga časa, napustivši pojedine individualnosti, odao ge gav proučavanju soja, uvjeren e anonimna masa oprema eksencija- Ini dio ljudskoga rada; i on pokloni svu svoju pa- žnju, sav svoj interes narodnoj duši. "Ta je ljubav pobudila u njemu kao neki instinkt, kao neku Pro- ročku divinaciju svih narodnih želja i potreba. Na- Tod ne može da shvati neke istine, on ih osjeća. U jednoj svojoj studiji o Monarhiji Julijskoj žigošući tu mizernu vladavinu, što se bijaše namjer- no poduhvatila da uguši sve idealne potrebe na- roda, pisac ovako formuliše jedno veliko istorijsko pravilo: ,Jamačno je primamljiva, a prividno i laka stvar vladati ljudima, gladeći njihove strasti i osobite interese, podržavajući u njima onaj pra- ktični materijalizam, s kojega se oni najlakše pod- vrgavaju jarmu i privezuju uz državne jasle. Megju- tim ljudi imaju i drugih potreba, umne i osjećajne prirode; potrebe koje su, bez sumnje, strpljivije vrste, te koje samo s vremena na vrijeme na po- vršinu izbijaju; no opet za to, kad se iste probude, ako brzo oduška ne nagju, one su tako jake, da ih nikakva sila ugušiti ne može. To istorici dobro zna- | du, i danas je u opće priznata istina: da se naro- | di potresenijem srcem sjećaju onih vladalaca, koji su ih kinjili radi otadžbinske glave i veličine; na- protiv vladaoci, koji gu im prosto džepove punili, ne mogu da računaju ni na kakvu blagodarnost. U tome je narod nelogičan, kažu praktički misli- telji; no, možda se on u tome drži svoga unutra- šnjeg nagona, koji ga upućuje da prima prividna dobra, prezirući tobožnjeg dobročinca; a da zano- sno kliče gospodaru, koji ga. je primorao da na silu primi pravo dobro, za kojim narodna duša čezne“!). Na taj način narod, po svome instinktu, proglasu- je one iste istine, do kojih dolaze i veliki mislite- lji; a kad se zadovoljava time, da mu vlada daje hljeba i igara, kao ono fukari rimskoj, to je onda znak da su Varvari blizu, i da ge već čuje topot njihovijeh konja. Narodi, kao god i pojedini ljudi, ') Heures d' Histoire, str. 193-94, imaju svojih želja i sanjarija, koje se zalijeću pre- ko granica materijalnog uživanja; ona urogjena te- žnja za idealom, koja je pojedinim ljudima u duši pritaložena, podstiče i njih na velika preduzeća, te u njima podržava tvrda'i nepokolebljiva ubjegjenja. Ko je u srednjem vijeku podizao one gorostasne katedrale, kojima se danas svijet divi, ko li Evro- pu podsticao na krstarske vojne? Niko drugi, do anonimna gomila, koja je tako djelom davala odu- ška svojoj unutrašnjoj vjeri. Vlade, koje ne vode računa o tim opravdanim aspiracijama naroda, sami sebi jamo kopaju i moraju prije al poslije da u nju sunovrato; s toga što je te duševne potrebe zanemarivao, raspao se utilitarni režim kralja Luja Filipa u bujici uzavrele samosvijesti narodne. Na- rod voli epos, i s toga su njegovi najmiliji vladao- ci Karlo XII. i Napoleon Veliki; njegovi najmili- ji vojvode Garibaldi i Marko Bocaris. Pjesme, koje je narod u svojoj kolektivnosti spjevao, a koje nose ime Omirovo ili Vukovo, načičkane su basnoslov- nim faktima i plamte vjerom u slavu i viteško pre- .gaoštvo; te pjesme svjedoče još jednom o divnom estetičnom instiktu naroda, čija je poetika — ma da nam prividno izgleda neotesana — najzad od- nijela i odnosi pobjedu nad suviše izvještačenim umotvorima književnika po zanatu, koji danas jedva nalaze čitalaca. Ovo su krupnijem potezima obične misli Vogijeove, koji ih, naravno, zaodijeva svojim sjajnim i majstorskim stilom. Posmatrajući uvijek stvari sa gledišta opće narodnog, on je po samom svom stanovištu naklon da ruši trošne zgrade, što ih neki moderni psiho- lozi sa tolikom mukom i vještinom podižu. Od nji- hovih sistema, koji svojim sjajem svijet zadiviše, on obično zadrži po dvije, tri osnovne misli, a ostalo zabaci, kao praznu frazeologiju; on vješto sintetiše filozofiju, istoriju, znanost, i na kreju iz- lazi da je time, što je nekoliko izlišnih svijeća utrnuo, još višu svjetlost na svoj predmet odbio; jela, što se na njegovoj sofri služe, niješu mnogo- brojna, ali su kud i kamo zdravija i lakše za pro- bavljanje. Sve u njega postaje jednostavnije. i tijem razumu pristupačnije. Sinteza, to je njegov najmiliji alat. Dok, na primjer Ten velikom mukom i gitnom analizom rekonstrujiše veliko istorijske epohe i velika istorij- ska lica, nižući podatak do podatka, ispravu do isprave, dotle ih Vogije svojom sintetičkom meto- dom pred nama uskršava, kao da im je dušu po- vratio. Njegova sinteza uspostavlja iznova ono što je analiza bila uništila. , Nizom detaljnih istina, veli on u jednom svom članku, nije uvijek moguće - sklopiti skupnu istinu. Osobito nije moguće LJ njima protumačiti onu silu, koja se javlja u gvijem poja= E