Cijena listu

Za Dubrovnik na godinu fior. 4.

Za Austro-Ugarsk 1, Bosnu i
Hereegovnu i na godinu fier. 4.50.

Za Srbiju i Crnu Goru na go-
dinu fior. 5.

Za sve ostale zemlje na gpdiia
franaka 15 u zlatu.

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pretplata i oglasi

šalju se administraciji ,DUBROV:
KA“.

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se no vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,

javne zahvale, računska izvje-

šća i sličneobjavo plaća se 10 noyš.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne prima

Pojedini broj lista 10 novčića. ju se.
Broj 9. Izlazi svake Nedjelje. Godina V. |
davši u varoši ljetinu i plativši desetinu i [je riješiti agrarno pitanje, te postepeno i | iseljavanju, deputacijama, protesti-

Prilikom desetgodišnjeg opstanka

»Bosanske V. ile “

Na 10. februara ove godine na svečan
način se je proslavila u Sarajevu desetgodi-
šnjica srpskog književnog lista, ,Bosanske
Vile“. Svečanost je sjajno uspjela.

Mi ne mislimo govoriti o ,Bosanskoj
Vili“, tom veoma zaslužnom i jedinom srp-
skom listu u srpskoj Bosni i Hereego-
vini, gdje na račun tamošnjeg žiteljstva
izlazi više nesrpskijeh listova, već ćemo
upotrebiti ovu priliku da koju progovorimo
o stanju tamošnjeg naroda, kao list koji izla-
zi u gradu Dubrovniku, s kojijem su Bosnu
i Hercegovinu od davnin4 vezivale svakovr-
sne veze, a naročito one krvi i jezika. U to
ime cijenimo da nam niko ne može osporiti
to pravo u granicama zakona i pristojnosti,
i ako je i naš list odmah u početku stigla
jednaka sudbina ostalijeh nezavisnijeh  srp-
Skijeh listova, biva, da mu je bosanska vla-
da zatvorila granicu t. j. oduzela postdebit;
čijem je nama nanijela ne malu materijalnu
a srpskoj stvari moralnu štetu, ali smo joj
ipak zahvalni, što je i naš list uvrstila u one
rodoljubne srpske listove, te nas nije identi-
fikovala sa hrvackijem listovima, kojijem je
širom otvorena bosanska i hercegovačka gra-
nica za širenje naručenog espapa.

Naša monarhija na berlinskom kongre-
su dobila je mandat da uspostavi red i mir
u one onda pobunjene zemlje, i ova je za-
daća povjerena zemaljskoj vladi u Sarajevu,
kojoj je poglavica ministar zajedničkijeh  fi-
nansa naše monarhije, koji se danas zove
Benjamin pl. Kalaj.

Po mnijenju stručnjaka trebala je ze-
maljska vlada da ukloni glavni povod nemi-
rima u Bosni i Hercegovini, a to je riješiti
agrarno pitanje, biva, da uredi odnošaje
izmegju gospodara zemlje i raje. Ne samo
da se nije u tom pravcu ništa zamašito ura-
dilo, već se je pregjašnje stanje u toliko po-
goršalo, što se danas desetina i trećina
ne plaća kao prije u naravi već u novcu,
a cijene se zemaljskijem plodovima ne odre-
gjuju po cijenama u onom mjestu, već za
mala udaljena sela vrijede cijene većijeh va-
roši, te se dogagja slučajeva da seljak  pro-

trećinu vrati se kući praznijeh ruku. Da li

je kod ovakog stanja narod napredovao ili

nazadovao, ostavljamo našijem čitateljima da
sude.

Otkad se je pokrenulo pitanje o  refor-
mama u turskoj carevini izašla je naredba
zemaljske vlade, na osnovu koje će se agrar-
ni sporovi brže riješavati, a u ,Pester Lloydu“
je izašao članak o znamenitosti agrarnog pi-
tanja: Dakle poslije 17 godina, još se sada
piše o važnosti tog pitanja, koje da je bilo
više uvigjavnosti do danas je moglo biti go-
tovo riješeno. Ali od riješenja tako zamašnog
pitanja nije se nikada kilo tako daleko kao
danas; za nj treba milijun. Odakle milijuni ?
Porezi su u zemlji već toliki da se ne može
pomišljati na njihovo povećanje. Drugi izvor
bio bi zajam nu bojimo se da li bi sadašnji
upravitelji Bosne i Hercegovine pokušali po
drugi put sreću sa zajmom, kad je prvi po-
ziv na upis ,bosansko-hereegovačkog zemalj-
skog zajma u nominalnom iznosu od 24 mi-
lijuna kruna a. v.“ ovijeh dana veoma teško
uspio, te bečki stručni list ,Die Zeit“ ne z0-
ve prvi bosanski zajam fijaskom, već upo-
trebljava izraz ,zbir konvencionalnijeh laži“.

Pravičnijem riješenjem agrarnog pitanja
zemaljska vlada u Sarajevu bila bi stekla
priznanje ne samo tamošnjeg naroda, ve6 i
mjerodavnijeh faktora evropskijeh; a ovako
ostaje neriješeno najglavnije pitanje. Koje ko-
risti ima narod od željeznica, putevi, hotela,
trka, kupališta, književnijeh preduzeća i t.d.
kad materijalno s dana na dan propada?

Trgovina, koja bijaše prije u domaćijem
rukama, osjetljivo prelazi u ruke špekulanata
stranaca; domaće stare trgovačke firme ne
mogući snositi prljavu modernu utakmicu pa-
daju pod stječaj, a na njihovo mjesto stupa-
ju koje kakvi probisvjeti, te ćemo ustraje
li ovako i na dalje doživljeti da će domaći
trgovački elemenat biti sa svijem istisnut.

Ovakovijem ekonomnijem stanjem naro-
da u Bosni i Hercegovini ne znamo da li se
može ponositi jedna ozbiljna vlada, jer se ne
može kazati da srpski narod nije sposoban
za napredak u duhu vremena. Napreika ne
može biti bez prvijeh uslova, koje ovaj zah-
tjeva; valjalo je prvo stvoriti te uslove, a to

Oprezno uvagjati reforme, a ne na  priječac.

“ Sjećamo se pametne primjedbe jednog du:

brovačkog vlastelina nekomu Bošnjaku, koji
ge je tužio na upravu: ,Drukčije i ne može
biti, jer od vas hoće da naprave Evropejce
u 24 gata, dok vama treba prosta uprava,
koja će vas razumjeti i vi nju, a ne Nijem-
ci, Madžari, Poljaci, Hrvati“.

Koji turista danas putuje Bosnom i Her-
gegovinom, te ako je još što čitao o stanju
ovijeh zemalja prije okupacije, ne može do
pohvaliti sadašnju upravu, jer putuje  želje-
znicom ili u dobrijem kolima, počiva u pro-
stranijem hotelima, jede u finijem restaura-
cijama, kuplje se u raskošnijem kupalištima,
prisustvuje trkama, zabavlja se u Cafe Chan-
tant i t. d.; što se njega tiču nevolje
narodne, on je došao da se progje, te da
sutra u veselom društvu uzmogne kazati, da
je bio i u Bosni. Ovako pa i na drugi na-
čin grade se panegirici bosanskoj upravi.

Osim ove pogrješke zemaljska je vlada
u Sarajevu počinila još jednu veću. O samom
se hljebu ne živi, ima još nešto što je čo-
vjeku milije i svetije, a to je narodno ime
i narodnost. Prva briga prvijeh upravite-
lja Bosne i Hercegovine bijaše pohrvatiti ta-
mošnji narod, biva, srpsko ime nadomjestiti
hrvackijem,-i- ćirilicu latinicom. Ked su
se uvjerili da im ovaj pokušaj ne može us-
pjeti, onda da maskiraju hrvacku propagan-
du izumiše Bošnjaštvo, koje je u prvom
redu namijenjeno Muhamedancima. Ovdje ne
ćemo da iznašamo već poznate nepravice,
koje se nanašaju svakog dana Srbima, već
ćemo istaknuti jednu jedinu činjenicu, dosta
poznatu, koja je dostatna da potkrijepi našu
tvrdnju. Današnji poglavica Bosne i Herce-
govine, pl. Kalaj, došao je dotle da je zabra-
nio za okupirane zemlje ,Istoriju srpskoga
naroda“, koju je on sam napisao, jer
se u njoj izričito kaže da su Bošnjaci i Her-
Gegovci Srbi. Cijenimo da je dosta!

Mi ove retke nijesmo napisali u rgjavoj
namjeri; ovo nije samo naše mišljenje već i
mnogijeh ozbiljnijeh ljudi, koji poznaju tamo-
šnje odnošaje. Mi upozorujemo valjda već i
po tisući but na bolesti lijek, te bi bilo

skrajnje vrijeme da se radikalno liječi, inače'

ma i drugijem tužbama nikada ne će
biti kraja. š

—iaki—
Izbori u Kotoru.

(Glas iz Boke)
I.

Nastavljamo.

U kolu današnjih općinskih upravitelja, a u
početku njihove uprave, bijaše i ovdašnji 6. k. bi-
lježnik gosp. Ivo Giunio, koji je najviše pomagao
da se Hrvatstvo amo udomaći i čijom su zaslugom
uspjeli da nam otmu iz ruka općinu, te su ga radi
toga morali uvijek poštovati i biti mu vječito za-
hvalni ako su dobro mislili. No kakvi se oni po-
kazaše? Odma ga iza postignutog cilja stadoše oma-
lovažavati, prikriveno od njega raditi i plesti mu
zamke; a gađa, jer se od njih odalečio što mu tako
nepošteno odvraćahu, dižu na njega drvlje i kame-
nje. Mora svak priznati, pa i mi koji se Šš njime
u političkom mišljenju razilazimo, da mu je krivo
bilo učinjeno. Krivo i sramotno! Kada su tako po-
stupali i postupaju, mješte da se pokaju, sa jednim
svojim vogjom, Hrvatom i katolikom, kako neće
s nama koji smo im osobito radi vjerskog pogleda,
trn u oku. Nema jednog broja u hrvackijem  listo-
vima, gdje ga ne napadaju. Sad neka nam kažu
svi oni, koji znadu misliti, koji nijesu pomućena
uma i pogane duše: griješi li g. Giunio, kad je
iskusivši mnoge nevaljaštine odabrao onaj put koji
na dobro vodi, kad je stao da radi na gragjanskom
jedinstvu u kome će imati udjela svaki pravi i do-
bromisleći gragjanin, te će nastajati da se narod
izvuče iz blata i da mu so ugodi u svim njegovim
potrebama? Samo ga kajišari mogu nazivati izda-
jisom. On zato narodnost ne mijenja, ali želi da
ge promijeni postojeće stanje stvari, nenaravno i
samosvojno. Mi g. Giunia ne uzimljemo u obranu,
niti je to potrebito. Kažemo onako kako je. Ele,
rekosmo naprijed, da je i on bio u kolu današnje
općinske uprave. I nama je onda dobro bilo pozna-
to ono gu čim ga prvašnji privrženici mu danas
bijede gdje s nama zajednički radi da se njihovom
pašovanju učini kraj, biva, da je on pisac one knji-
žice ,Uzroci i posljedice“, u kojoj smo mi Srbi
rgjavo bili naslikani. I to je za nas sad doista va-
žno, jer je on, pišući ono više po nagovaranju dru-
gih, morao uvigjeti da Srbi nijesu onakovi, kakovi
ge tu prestavljahu. Čovjek, pa ma kako velik bio,
često se puta zaleti, te makar što izvali, još kad
je krivo obavješten, a tek poslije vidi da je pogri-
ješio. To se danas opaža u svijetu. Navešćemo je-
dan primjer od skora, u stvari kraljevine Srbije.
Engleski publicista Norman, koji je cijelu Srbiju

Podlistak.

4) MELOHIOR DE VOGUE.
TIL.

Vidjeli smo kako se Vogijć zanosi za istorij-
skijem studijama, u kojima se ogledaju sve vrline
i sve slabosti ljudskoga rada. On je u tijem stu-
dijama, zacijelo, uvidio važnost individualne volje,
kad je postojano jednoj meti okrenuta; a! je na-
dasve, svojom moćnom sintezom, morao shvatiti
onaj kolektivni napor, koji stvara narode i njiho-
vim djelima obilježje daje. Od toga časa, napustivši
pojedine individualnosti, odao ge gav proučavanju
soja, uvjeren e anonimna masa oprema eksencija-
Ini dio ljudskoga rada; i on pokloni svu svoju pa-
žnju, sav svoj interes narodnoj duši. "Ta je ljubav
pobudila u njemu kao neki instinkt, kao neku Pro-
ročku divinaciju svih narodnih želja i potreba. Na-
Tod ne može da shvati neke istine, on ih osjeća.
U jednoj svojoj studiji o Monarhiji Julijskoj
žigošući tu mizernu vladavinu, što se bijaše namjer-
no poduhvatila da uguši sve idealne potrebe na-
roda, pisac ovako formuliše jedno veliko istorijsko
pravilo: ,Jamačno je primamljiva, a prividno i
laka stvar vladati ljudima, gladeći njihove strasti
i osobite interese, podržavajući u njima onaj pra-

ktični materijalizam, s kojega se oni najlakše pod-
vrgavaju jarmu i privezuju uz državne jasle. Megju-
tim ljudi imaju i drugih potreba, umne i osjećajne
prirode; potrebe koje su, bez sumnje, strpljivije
vrste, te koje samo s vremena na vrijeme na po-
vršinu izbijaju; no opet za to, kad se iste probude,
ako brzo oduška ne nagju, one su tako jake, da ih

nikakva sila ugušiti ne može. To istorici dobro zna- |
du, i danas je u opće priznata istina: da se naro- |

di potresenijem srcem sjećaju onih vladalaca, koji
su ih kinjili radi otadžbinske glave i veličine; na-
protiv vladaoci, koji gu im prosto džepove punili,
ne mogu da računaju ni na kakvu blagodarnost.
U tome je narod nelogičan, kažu praktički misli-
telji; no, možda se on u tome drži svoga unutra-
šnjeg nagona, koji ga upućuje da prima prividna
dobra, prezirući tobožnjeg dobročinca; a da zano-
sno kliče gospodaru, koji ga. je primorao da na silu
primi pravo dobro, za kojim narodna duša čezne“!).
Na taj način narod, po svome instinktu, proglasu-
je one iste istine, do kojih dolaze i veliki mislite-
lji; a kad se zadovoljava time, da mu vlada daje
hljeba i igara, kao ono fukari rimskoj, to je onda
znak da su Varvari blizu, i da ge već čuje topot
njihovijeh konja. Narodi, kao god i pojedini ljudi,

') Heures d' Histoire, str. 193-94,

imaju svojih želja i sanjarija, koje se zalijeću pre-
ko granica materijalnog uživanja; ona urogjena te-
žnja za idealom, koja je pojedinim ljudima u duši
pritaložena, podstiče i njih na velika preduzeća, te
u njima podržava tvrda'i nepokolebljiva ubjegjenja.
Ko je u srednjem vijeku podizao one gorostasne
katedrale, kojima se danas svijet divi, ko li Evro-

pu podsticao na krstarske vojne? Niko drugi, do

anonimna gomila, koja je tako djelom davala odu-
ška svojoj unutrašnjoj vjeri. Vlade, koje ne vode
računa o tim opravdanim aspiracijama naroda, sami
sebi jamo kopaju i moraju prije al poslije da u
nju sunovrato; s toga što je te duševne potrebe
zanemarivao, raspao se utilitarni režim kralja Luja
Filipa u bujici uzavrele samosvijesti narodne. Na-
rod voli epos, i s toga su njegovi najmiliji vladao-
ci Karlo XII. i Napoleon Veliki; njegovi najmili-
ji vojvode Garibaldi i Marko Bocaris. Pjesme, koje
je narod u svojoj kolektivnosti spjevao, a koje nose
ime Omirovo ili Vukovo, načičkane su basnoslov-
nim faktima i plamte vjerom u slavu i viteško pre-

.gaoštvo; te pjesme svjedoče još jednom o divnom

estetičnom instiktu naroda, čija je poetika — ma
da nam prividno izgleda neotesana — najzad od-
nijela i odnosi pobjedu nad suviše izvještačenim
umotvorima književnika po zanatu, koji danas jedva
nalaze čitalaca. Ovo su krupnijem potezima obične

misli Vogijeove, koji ih, naravno, zaodijeva svojim
sjajnim i majstorskim stilom.

Posmatrajući uvijek stvari sa gledišta opće
narodnog, on je po samom svom stanovištu naklon
da ruši trošne zgrade, što ih neki moderni psiho-
lozi sa tolikom mukom i vještinom podižu. Od nji-
hovih sistema, koji svojim sjajem svijet zadiviše,
on obično zadrži po dvije, tri osnovne misli, a
ostalo zabaci, kao praznu frazeologiju; on vješto
sintetiše filozofiju, istoriju, znanost, i na kreju iz-
lazi da je time, što je nekoliko izlišnih svijeća
utrnuo, još višu svjetlost na svoj predmet odbio;
jela, što se na njegovoj sofri služe, niješu mnogo-
brojna, ali su kud i kamo zdravija i lakše za pro-
bavljanje. Sve u njega postaje jednostavnije. i tijem
razumu pristupačnije.

Sinteza, to je njegov najmiliji alat. Dok, na
primjer Ten velikom mukom i gitnom analizom
rekonstrujiše veliko istorijske epohe i velika istorij-
ska lica, nižući podatak do podatka, ispravu do
isprave, dotle ih Vogije svojom  sintetičkom meto-
dom pred nama uskršava, kao da im je dušu po-
vratio. Njegova sinteza uspostavlja iznova ono što
je analiza bila uništila. , Nizom detaljnih istina,

veli on u jednom svom članku, nije uvijek moguće -
sklopiti skupnu istinu. Osobito nije moguće LJ njima
protumačiti onu silu, koja se javlja u gvijem poja=

E