U Dubrovniku 20. Januara 1895.

iK1.

Cijena listu
Za Dubrovnik na godinu fir, 4,

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 4.50.

Za Srbiju i Crnu Goru na go-
dinu for. 5.

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića,

ih

šalju se administraciji ,DUBROV-

Dopisi se šalju uredništvu,
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izja-
ve, javne zahvale, računska
izvješća i slične objave plaća se
10 novčića od retka. Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri
maju se.

Broj 3.

Godina IV.

NADA.

Ima još mnogijeh, koje je Bog nadario
zdravijem i bistrijem umom i razumom, a
ipak nijesu se još toliko izvježbali, da od
prve pogode znamenitost izraza, kako bi na-
ši naprednjaci kazali, evropejski napredak.
Da, tu leži zec.

Doba Kulina Bana i Kalajevu eru
svaki Bošnjak u prste zna. Za doba Kulina
Bana pričaju ljudi, da su kuljeni sami po
svijetu hodili bez Salon-vagona; za Kalajeve
ere, da ne dosagjujem čitaoćima nabrajanjem
blagodati, koje kao pečurke po cijeloj Bosni
niču, i koje su naši naprednjaci, vješti evro-
pejskijem jezicima, opisane mogli čitati u
Times-u, Figaro i. td. — prestala je vri-
jediti ona: ,nada nema prava ni u koga
db u blagajnu zemaljske vlade.
Prema ovome novome blagodat-izumu Bo-
šnjaštvo, zakup šuma, privremena-indu-
strijalna-montanistička preduzeća, tre-
ćina, arheologija, desetina, antropolo-
gija, kuljučenje, kongresi, seljenje i
ostali blagodati Kalajeve ere blijede i gube
od svoje znamenitosti.

Naši čitatelji biće se već stavili da ni-
šanimo na ,Nadu“ zabavno-poučni ilustrova-
ni list, koji će o-svome trošku izdavati ze-
inaijska vlada u Sarajevu, ili, kako hi hbo-
sanski  njemčkutari rekli ,Erdliche Regie-
rung“. I baš su pogodili.

Moj Bože, koliko se bosanska vlada sta-
ra za prosvjetu narodnu! I mi dobismo pre-
ko prijateljske ruke jedan primjerak ,Nade“
latinicom. Pošto marljivo pratismo sve blago-
dati od berlinskog kongresa u Bosni i Her-
cegovini, s toga stadosmo marljivo čitati i
ovaj najnoviji darak.

Svršivši čitanje rekosmo: Boljemu ge i
ne nadasmo. Sve, samo ne srpski!

Po čitanju razne nam se misli .rzahu
po pameti, a svaka svršavaše: Bijedni srp-
ski narode, teško li si Bogu nešto skrivio,
kada ti se hoće i ovoj jedinoj riječi, koja te
u teškijem danima tješi, da izvrne značenje,

po njom baš tebe u glavu: Nada..... i,
nadala... u dva zasebna

izdanja, jedno samo latinicom, a drugo
samo ćirilicom“, tako poručuje uredništvo

Izlazi svake N edjelje.

i uprava toga lista; glasovi pak iz Bosne
doglasuju, da će se katolicima i muha-
medancima šiljati izdanje samo latini-

com a pravoslavnijem samo ćirilicom. |

A na prvome mjestu nalazimo pečatano : »Što
hoćemo dakle i za čim idemo? Idemo za
tijem, da se prikupimo, da se upoznamo,
da se zbližimo, da ujedinjenim silama
stanemo na snagu i da se stranome svijetu
prikažemo kao jedinstveni, snažni kulturni
elemenat“.

Zar će ,Nada“ prikupit i zbližiti, kad
već samijem pismenima razdvaja? Tendenci-
ja je očita: treba muhamedance i katolike
odvraćati od Girilice, čemu uredi i škole do-
prinašaju svoju, da tijem načinom, privi-
knuvši se oni uvijek čitati latinicom, zamrznu
na ćirilicu i ne uščitaju knjig4 i listova  ći-
rilicom štampanijeh. Lišivši ih tako jednoga
narodnoga obilježja, koje svi Bošnjaci i Her-
cegovci bez razlike vjere u amanet od pre-
gja primiše, i turivši mlagjemu naraštaju u
ruke knjige po receptu Bošnjaštvo-Hrvastva,
stvoriti u Bosni i Hercegovini većinu pro-
tivnu Srpstvu. U to se uzdaju svi protivni-
Gi Srpstva, a naročito Hrvati.

»Nada“ kaže, da će prijateljevati sa
Vilom po dnu čarnoga Trebevića, ,od nje
će pirmati pobude, ona će joj kazivati pra-

vao, kojim da stupa, u kom će da radi;“.

dalje ,Nada“ nit hoće da prihvaća, niti hoće
da širi u narodu drugo, nego ono što je
istinito, dobro i lijepo“......

Mi Srbi dobro poznajemo tu Vilu, s njom
smo vjekovma drugovali, ona nas je tješila u
najtežijem danima. Što je ta narodna Vila
stvorila iznesoše na vidik Vuk, Petranović,
Vrčević i drugi u zbornicama narodnijeh
umotvorina. Što ta Vila kazuje? Ona na sva
usta koliko je grlo nosi pripjeva: U Bosni
i Hercegovini žive srpski narod, koji
srpskijem jezikom govori i srpski osje-
ća. Eto ovakove se pobude mogu primati
od Vile, i ovaj pravac ona kazuje.

A ,Nada“ ta tobožnja družica Vile po
dnu čarnog Trebevića sve muke muči
samo da ne spomene imena srpskoga, a
veoma lukavo i oprezno svuda gdje može
uvagja i spominje tugja imena i to na pr-
vom mjestu, a kao milost pozivlju se i srp-

Ski pjesnici i književnici, da i oni svojijem
darom i znanjem i umjećem doprinesu ,ide-
ala Nadinu!“

Je li ovo _,istinito, dobro i lijepo?!?“

Zar će ovakovijem pobudama i ova-
kijem pravcem ,Nada“ stražariti ,na vra-
tima svetoga hrama narodne prosvjete, da
se u nj ne unosi, što bi mu moglo dušu za-
muliti, a misli stranputicom navratiti“, kako
uredništvo lista obećaje?

> Ima ljudi na svijetu, koji crvenjeti ne
mogu, jer stid izgubiše.

Na koricama ,Nade“ nalaze se razni
oglasi, megju kojijema su oglašene ueke knji-
ge megjunarodne knjižare M. Š.; pa da vi-
dite, kakve se knjige preporučuju: Kolenda-
Ti Zvonimir, Bog i Hrvati, Živila Hrvat-
Ska; Kumičićev roman Urota Zrinjsko-
Frankopanska, Tresić-Pavičićeve pje-
sme; Hircovo Hrvatsko Primorje, Tka-
lac Jugenderinnerungen aus Kroatien,
Filipovićevi hrvacko-njemački rječni-
GLit d.

Evo čiste namjere iz koje je potekla
»Nada“, te sljedeći ovaj pravac nedostajat
€> joj vremena(?) pripijevati i pripovijedati

0 zgodama onih davnih dana
Kralja Tvrtka i Kulina bana!
dok će nastojati, da se ostvari

1 u harem neka , Nada“ smije
Dangubica nosit dostojnije!

te —

Najveća pak glupost, koju je ,uredni-
štvo i uprava“ u svome programu  izvalila,
glasi: Ovaka razmatranja (koja sam prvo
izložio op. piš.) stvoriše zamisao, da se u
Sarajevu osnuje list, koji bi se pred
svijetom prikazao kao (čujte!) ogledalo
ukupne duševne kulture južno-slovjen-
skih naroda..... “ Bum! Bum!

Žalosne li nade kulturi južno-slovjen-
skijeh naroda!

Lucus a non lucendo.

Kakvo ogledalo kulture južno-slovjen-
skijeh naroda bit će list, komu su pokreta-
či ljudi, kojima je zadaća uništavati svaki
pokret kulture osnovane na  slovjenskome
stanovištu, a srpska knjiga i srpska ško-
la jesu prvi uslovi pravoj južno-sloven-
skoj kulturi. Kultura, kojoj fali narod-

Ini temelj, a u Bosni i Hercegovini taj

je srpski, nije istinita kultura, već na-
dri-kultura, koja se hoće na silu na-
metnuti neiskusnomu nesretnomu na-
rodu u ime gesla Drang nach Osten.

U Bosni i Hercegovini srpske se škole
zatvaraju, a srpska knjiga goni.

Smiješno li je obećanje ,Nade“, da će
sa Vilom prijateljevati, kada pokretači nje-
zini progone, uništavaju umotvorine  viline.
Ne zabranjuju li se slike srpskijeh junaka,
tijeh miljenika vilinijeh, izvješati po školama
i drugijem javnijem mjestima?! Arleechini!
»Nada“ će biti ogledalo ukupne duševne
kulture južno-slovjenskijeh naroda, a tamo
njezini patroni ne dozvoljavaju javno upi-
sivanje u članove ,Srpske Književne Za-
druge“, strogo kulturnoga zavoda, plijene
»Bosansku Vilu“ strogo književni list i nje:
zina urednika progone!

Kako su se ,vlasnici Nadini“ ponašali
o svečanosti Gundulićevoj, toj pravoj kultur-
noj svečanosti? Ne dozvoliše korporativno
učestvovanje srpskijem društvima iz Bosne i
Hercegovine, a pojedinci koji bijahu bez do-
zvole pošli, na povratku se globljahu.

»Nada“ i ,ogledalo ukupne duševne kul-
ture južno-slovjenskih naroda“ jest antiteza.

Kad je ovakijem pravcem udarila ,,Na-
da“, da o njezinu sadržaju i slikama koju
progovorimo suvišno bi bilo, jer sve inora
biti udešeno prema programu, s loga a pri-
ori svaki Srbin neka odbije od svoga praga
taki list, a srpski pjesnici i književnici uskra-
te svaki rad, da dajbudi direktno našijem
novcem i radom ne pomažemo odrogjivanju
našega naroda.

Slava i hvala svijem onijem srpskijem
pjesnicima i književnicima, koji svečano od-
biše saradnju takomu listu, jer ,nada nema
pravo ni u koga do u boga i svoje ruke“.

le
Što je Daničić mislio

o pisanju Hrvata.

U članku: ,Jesu li Hrvati uzeli jezik
od Srba?“ Naš zagrebački drug ,Obzor“
(br. 5. 7. Januara) piše ovako: ,Našli smo
negdje tvrdnju, da je Daničić iz dobrote i
»milosrgja rekao da je Hrvatima i Srbima

Podlistak.

»Nad a“

Zabavno-pončni ilustrovani list
: u Sarajevu.

Na prvi glas, da će ovaj list početi izlaziti u
Sarajevu, naš je list svoju rekao prigodom odgovora
nekijeh našijeh srpskijeh pjesnika i književnika na
upravljeni im poziv od strane njegovog urednika
g05p. K. Hermanna. Tom prigodom obećali smo na-
šijem čitaocima, da ćemo kad st izagje i kad nam
do ruke stigne, našu reći ni po babu ni po striče-
vima, već po pravdi Boga istinoga.

List nam je stigao i kad smo ga s kraja na
kraj marljivo pročitali, prestavismo ga s političkog
gledišta u uvodnom članku, ovdje ćemo sa knjiže-
vnog gledišta.

Najprvo nam je izjaviti, da ako list svojom
vanjštinom, štampom i ilustracijama — ali ne svi-
ma — ugagja, to nije zasluga uredništva i uprave
već zemaljske vlade, koja je u tu svrhu odredila
30.000 fiorina godišnje.

Što ge sadržaja tiče, taj izostaje mnogo za
istaknutijem prednostima, ,Nada“ dosta sliči kući

sagragjenoj u lijepome i skladnome stilu, dok je
unutarnje rasporegjenje i pokujstvo nespretno i si-
romašno.

»Nada“ kao da se je htjela povesti za nje-
mačkijem ilustrovanijem listovima, u čemu prvijem
brojem nije uspjela, niti će u napredak uspijevati,
jer njemački ilustrovani listovi jedan drugi popunjuju
n. pr. ,Leipziger Illustrirter Zeitung“ kao što sam
naslov glasi, pazi više na ilustracije nego na sadr-
žaj, koji nije ni obilan ni otegnut, već u kratkijem
i jezgrovitijem člancima prikazuje ličnosti, izume,
dogagjaje i t. d.; dok ,Ueber Land und Meer“ pazi
više na sadržaj, koji je i obilat za ilustrovan list.
Kod nas je mučno, ispovijedam, pogoditi u tome
poslu sredinu i u svakome pogledu zadovoljiti, na-
ročito pak kad zanijekaše saradnju književnici i pje-
snici srpski.

Prvi članak ,Našim čitaocima“ sadržaje pro-
gram lista kojijem smo se u uvodnom članku poza-
bavili i osudili ga.
> Ima tri pjesme: Na prvom osvitku ,Nade“
Ivana "Yrnskoga, Džemili Riza bega Kapetanovića
i San Silvija Str. Kranjčevića. Prva nam se pjesma
ne mili, ne obzirući se na tendenciju, kao u opće
većina pjesama Trnskoga, jer su teške, dok nam se
treća pjesma svigja, kao sve pjesme Kranjčevićeve,
koje smo do sada čitali u ,Viencu“.

Maksimova draga, crtica iz Like, Bude
Budisavljevića, i ako nije uspjela, ipak se može do
kraja čitati; Izlet na Trebević J. ČL i Begova
Džamija Mirze Safveta, opisi senza infamja e senza
lode. Dra mjesta u opisu Izlet na Trebević po-
bugjuju pozornost čitaočevu i nukuju ga na refleksije.
Pisac pripovijeda, da na visini od 1600 m. na Tre-
beviću ima kuća za turiste i u njoj knjiga, ,u kojoj
se možeš pritužiti, ako ti nije što po volji - bilo.“
Lijepo i pohvalno, ali željeti bi bilo da gličnijeh
knjiga bude po svijem glavnijem mjestima Bosne
i Hercegovine za kojekakve druge pritužbe. Na dru-
gome mjestu pisac govoreći o modernome Sarajevu
enfatično veli: ,Padoše stari bedemi, a preko njih
prošla je zapadna kultura.“ Tablo, Kamo sreće da
nije tako, već da je prava kultura a no nadri-kul-
tura malo po malo prelazila preko oborenijeh bede-
ma grada Sarajeva i ostalijeh krajeva Bosne i Her-
cegovine prilagogjujući se zemlji i narodu, i pazeći
više na blagostanje narodnje... .. ++

U pouku uvrstili bi početke dvaju radova:
Sultan Sulejman Ferda Šišića i Majka u na-
šoj (?) narodnoj pjesmi Josipa Milakovića. Ko-
načan ge sud o njima ne može izreći, ali nas po-
četak prvoga rađa ne zadovoljava, osim toga izbija
na površinu tendencija  sprijateljiti Muhamedance

s Hrvastvom, ističući kako najslavnijemu turskomu.

s

sultanu Sulejmanu pomagahu dva poturčenjaka to-

žnja Hrvata. &
e bosanskoj upravi a naročito pl.
Kalaju ubrajamo: Sastanak arheologa reisa
pologa u Sarajevu A. m Bi E ni si k
božićna izložba u Beču Dr. T. Zurunića. Z:
mačenja ne treba. Samo ćemo opaziti Dr. agi
ako je zasluga pl. Kalaja, da je ponovo oživ o ž
maću umjetnost bosansku, ne treba zaboraviti, 2
joj se početkom okupacije pravcem, kojega ee je
uprava bosanska držala, bijaše sas smrtni " ko
pa ako je Mustafa Leftić iz Foče, meti si
stavnik te tehnike, teškom mukom privolio, . ot
uči tauširanju samo jednoga učenika, tome ne tre
tražiti uzroka u fanatizmu, jer je patriotični a ne
fanatični starac  svojijem očima gledao, kako oi
naopako okreće, pa je adi da s njim i te poslj

jo bosanske osobine nestane. ——— ž
a diliaik šalu uz novu: godinu need 2
ausk, moglo je uredništvo izostaviti i koda ni
svjedočiti, da ima ga 8 bi .. ge : Be:
i i koji bi bolje bio i du i
žu M sobi u društva uz čašu piva pripre

O pismima iz Zagroba 1 Biograda + .

ni govoriti, & istaknuti mi je, ahm =.
na prvome mjestu, i u njemu go jezi

vatskim!

pati

Pretplata i oglaiš=_