U Dubrovniku 20. Januara 1895. iK1. Cijena listu Za Dubrovnik na godinu fir, 4, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu for. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića, ih šalju se administraciji ,DUBROV- Dopisi se šalju uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri maju se. Broj 3. Godina IV. NADA. Ima još mnogijeh, koje je Bog nadario zdravijem i bistrijem umom i razumom, a ipak nijesu se još toliko izvježbali, da od prve pogode znamenitost izraza, kako bi na- ši naprednjaci kazali, evropejski napredak. Da, tu leži zec. Doba Kulina Bana i Kalajevu eru svaki Bošnjak u prste zna. Za doba Kulina Bana pričaju ljudi, da su kuljeni sami po svijetu hodili bez Salon-vagona; za Kalajeve ere, da ne dosagjujem čitaoćima nabrajanjem blagodati, koje kao pečurke po cijeloj Bosni niču, i koje su naši naprednjaci, vješti evro- pejskijem jezicima, opisane mogli čitati u Times-u, Figaro i. td. — prestala je vri- jediti ona: ,nada nema prava ni u koga db u blagajnu zemaljske vlade. Prema ovome novome blagodat-izumu Bo- šnjaštvo, zakup šuma, privremena-indu- strijalna-montanistička preduzeća, tre- ćina, arheologija, desetina, antropolo- gija, kuljučenje, kongresi, seljenje i ostali blagodati Kalajeve ere blijede i gube od svoje znamenitosti. Naši čitatelji biće se već stavili da ni- šanimo na ,Nadu“ zabavno-poučni ilustrova- ni list, koji će o-svome trošku izdavati ze- inaijska vlada u Sarajevu, ili, kako hi hbo- sanski njemčkutari rekli ,Erdliche Regie- rung“. I baš su pogodili. Moj Bože, koliko se bosanska vlada sta- ra za prosvjetu narodnu! I mi dobismo pre- ko prijateljske ruke jedan primjerak ,Nade“ latinicom. Pošto marljivo pratismo sve blago- dati od berlinskog kongresa u Bosni i Her- cegovini, s toga stadosmo marljivo čitati i ovaj najnoviji darak. Svršivši čitanje rekosmo: Boljemu ge i ne nadasmo. Sve, samo ne srpski! Po čitanju razne nam se misli .rzahu po pameti, a svaka svršavaše: Bijedni srp- ski narode, teško li si Bogu nešto skrivio, kada ti se hoće i ovoj jedinoj riječi, koja te u teškijem danima tješi, da izvrne značenje, po njom baš tebe u glavu: Nada..... i, nadala... u dva zasebna izdanja, jedno samo latinicom, a drugo samo ćirilicom“, tako poručuje uredništvo Izlazi svake N edjelje. i uprava toga lista; glasovi pak iz Bosne doglasuju, da će se katolicima i muha- medancima šiljati izdanje samo latini- com a pravoslavnijem samo ćirilicom. | A na prvome mjestu nalazimo pečatano : »Što hoćemo dakle i za čim idemo? Idemo za tijem, da se prikupimo, da se upoznamo, da se zbližimo, da ujedinjenim silama stanemo na snagu i da se stranome svijetu prikažemo kao jedinstveni, snažni kulturni elemenat“. Zar će ,Nada“ prikupit i zbližiti, kad već samijem pismenima razdvaja? Tendenci- ja je očita: treba muhamedance i katolike odvraćati od Girilice, čemu uredi i škole do- prinašaju svoju, da tijem načinom, privi- knuvši se oni uvijek čitati latinicom, zamrznu na ćirilicu i ne uščitaju knjig4 i listova ći- rilicom štampanijeh. Lišivši ih tako jednoga narodnoga obilježja, koje svi Bošnjaci i Her- cegovci bez razlike vjere u amanet od pre- gja primiše, i turivši mlagjemu naraštaju u ruke knjige po receptu Bošnjaštvo-Hrvastva, stvoriti u Bosni i Hercegovini većinu pro- tivnu Srpstvu. U to se uzdaju svi protivni- Gi Srpstva, a naročito Hrvati. »Nada“ kaže, da će prijateljevati sa Vilom po dnu čarnoga Trebevića, ,od nje će pirmati pobude, ona će joj kazivati pra- vao, kojim da stupa, u kom će da radi;“. dalje ,Nada“ nit hoće da prihvaća, niti hoće da širi u narodu drugo, nego ono što je istinito, dobro i lijepo“...... Mi Srbi dobro poznajemo tu Vilu, s njom smo vjekovma drugovali, ona nas je tješila u najtežijem danima. Što je ta narodna Vila stvorila iznesoše na vidik Vuk, Petranović, Vrčević i drugi u zbornicama narodnijeh umotvorina. Što ta Vila kazuje? Ona na sva usta koliko je grlo nosi pripjeva: U Bosni i Hercegovini žive srpski narod, koji srpskijem jezikom govori i srpski osje- ća. Eto ovakove se pobude mogu primati od Vile, i ovaj pravac ona kazuje. A ,Nada“ ta tobožnja družica Vile po dnu čarnog Trebevića sve muke muči samo da ne spomene imena srpskoga, a veoma lukavo i oprezno svuda gdje može uvagja i spominje tugja imena i to na pr- vom mjestu, a kao milost pozivlju se i srp- Ski pjesnici i književnici, da i oni svojijem darom i znanjem i umjećem doprinesu ,ide- ala Nadinu!“ Je li ovo _,istinito, dobro i lijepo?!?“ Zar će ovakovijem pobudama i ova- kijem pravcem ,Nada“ stražariti ,na vra- tima svetoga hrama narodne prosvjete, da se u nj ne unosi, što bi mu moglo dušu za- muliti, a misli stranputicom navratiti“, kako uredništvo lista obećaje? > Ima ljudi na svijetu, koji crvenjeti ne mogu, jer stid izgubiše. Na koricama ,Nade“ nalaze se razni oglasi, megju kojijema su oglašene ueke knji- ge megjunarodne knjižare M. Š.; pa da vi- dite, kakve se knjige preporučuju: Kolenda- Ti Zvonimir, Bog i Hrvati, Živila Hrvat- Ska; Kumičićev roman Urota Zrinjsko- Frankopanska, Tresić-Pavičićeve pje- sme; Hircovo Hrvatsko Primorje, Tka- lac Jugenderinnerungen aus Kroatien, Filipovićevi hrvacko-njemački rječni- GLit d. Evo čiste namjere iz koje je potekla »Nada“, te sljedeći ovaj pravac nedostajat €> joj vremena(?) pripijevati i pripovijedati 0 zgodama onih davnih dana Kralja Tvrtka i Kulina bana! dok će nastojati, da se ostvari 1 u harem neka , Nada“ smije Dangubica nosit dostojnije! te — Najveća pak glupost, koju je ,uredni- štvo i uprava“ u svome programu izvalila, glasi: Ovaka razmatranja (koja sam prvo izložio op. piš.) stvoriše zamisao, da se u Sarajevu osnuje list, koji bi se pred svijetom prikazao kao (čujte!) ogledalo ukupne duševne kulture južno-slovjen- skih naroda..... “ Bum! Bum! Žalosne li nade kulturi južno-slovjen- skijeh naroda! Lucus a non lucendo. Kakvo ogledalo kulture južno-slovjen- skijeh naroda bit će list, komu su pokreta- či ljudi, kojima je zadaća uništavati svaki pokret kulture osnovane na slovjenskome stanovištu, a srpska knjiga i srpska ško- la jesu prvi uslovi pravoj južno-sloven- skoj kulturi. Kultura, kojoj fali narod- Ini temelj, a u Bosni i Hercegovini taj je srpski, nije istinita kultura, već na- dri-kultura, koja se hoće na silu na- metnuti neiskusnomu nesretnomu na- rodu u ime gesla Drang nach Osten. U Bosni i Hercegovini srpske se škole zatvaraju, a srpska knjiga goni. Smiješno li je obećanje ,Nade“, da će sa Vilom prijateljevati, kada pokretači nje- zini progone, uništavaju umotvorine viline. Ne zabranjuju li se slike srpskijeh junaka, tijeh miljenika vilinijeh, izvješati po školama i drugijem javnijem mjestima?! Arleechini! »Nada“ će biti ogledalo ukupne duševne kulture južno-slovjenskijeh naroda, a tamo njezini patroni ne dozvoljavaju javno upi- sivanje u članove ,Srpske Književne Za- druge“, strogo kulturnoga zavoda, plijene »Bosansku Vilu“ strogo književni list i nje: zina urednika progone! Kako su se ,vlasnici Nadini“ ponašali o svečanosti Gundulićevoj, toj pravoj kultur- noj svečanosti? Ne dozvoliše korporativno učestvovanje srpskijem društvima iz Bosne i Hercegovine, a pojedinci koji bijahu bez do- zvole pošli, na povratku se globljahu. »Nada“ i ,ogledalo ukupne duševne kul- ture južno-slovjenskih naroda“ jest antiteza. Kad je ovakijem pravcem udarila ,,Na- da“, da o njezinu sadržaju i slikama koju progovorimo suvišno bi bilo, jer sve inora biti udešeno prema programu, s loga a pri- ori svaki Srbin neka odbije od svoga praga taki list, a srpski pjesnici i književnici uskra- te svaki rad, da dajbudi direktno našijem novcem i radom ne pomažemo odrogjivanju našega naroda. Slava i hvala svijem onijem srpskijem pjesnicima i književnicima, koji svečano od- biše saradnju takomu listu, jer ,nada nema pravo ni u koga do u boga i svoje ruke“. le Što je Daničić mislio o pisanju Hrvata. U članku: ,Jesu li Hrvati uzeli jezik od Srba?“ Naš zagrebački drug ,Obzor“ (br. 5. 7. Januara) piše ovako: ,Našli smo negdje tvrdnju, da je Daničić iz dobrote i »milosrgja rekao da je Hrvatima i Srbima Podlistak. »Nad a“ Zabavno-pončni ilustrovani list : u Sarajevu. Na prvi glas, da će ovaj list početi izlaziti u Sarajevu, naš je list svoju rekao prigodom odgovora nekijeh našijeh srpskijeh pjesnika i književnika na upravljeni im poziv od strane njegovog urednika g05p. K. Hermanna. Tom prigodom obećali smo na- šijem čitaocima, da ćemo kad st izagje i kad nam do ruke stigne, našu reći ni po babu ni po striče- vima, već po pravdi Boga istinoga. List nam je stigao i kad smo ga s kraja na kraj marljivo pročitali, prestavismo ga s političkog gledišta u uvodnom članku, ovdje ćemo sa knjiže- vnog gledišta. Najprvo nam je izjaviti, da ako list svojom vanjštinom, štampom i ilustracijama — ali ne svi- ma — ugagja, to nije zasluga uredništva i uprave već zemaljske vlade, koja je u tu svrhu odredila 30.000 fiorina godišnje. Što ge sadržaja tiče, taj izostaje mnogo za istaknutijem prednostima, ,Nada“ dosta sliči kući sagragjenoj u lijepome i skladnome stilu, dok je unutarnje rasporegjenje i pokujstvo nespretno i si- romašno. »Nada“ kao da se je htjela povesti za nje- mačkijem ilustrovanijem listovima, u čemu prvijem brojem nije uspjela, niti će u napredak uspijevati, jer njemački ilustrovani listovi jedan drugi popunjuju n. pr. ,Leipziger Illustrirter Zeitung“ kao što sam naslov glasi, pazi više na ilustracije nego na sadr- žaj, koji nije ni obilan ni otegnut, već u kratkijem i jezgrovitijem člancima prikazuje ličnosti, izume, dogagjaje i t. d.; dok ,Ueber Land und Meer“ pazi više na sadržaj, koji je i obilat za ilustrovan list. Kod nas je mučno, ispovijedam, pogoditi u tome poslu sredinu i u svakome pogledu zadovoljiti, na- ročito pak kad zanijekaše saradnju književnici i pje- snici srpski. Prvi članak ,Našim čitaocima“ sadržaje pro- gram lista kojijem smo se u uvodnom članku poza- bavili i osudili ga. > Ima tri pjesme: Na prvom osvitku ,Nade“ Ivana "Yrnskoga, Džemili Riza bega Kapetanovića i San Silvija Str. Kranjčevića. Prva nam se pjesma ne mili, ne obzirući se na tendenciju, kao u opće većina pjesama Trnskoga, jer su teške, dok nam se treća pjesma svigja, kao sve pjesme Kranjčevićeve, koje smo do sada čitali u ,Viencu“. Maksimova draga, crtica iz Like, Bude Budisavljevića, i ako nije uspjela, ipak se može do kraja čitati; Izlet na Trebević J. ČL i Begova Džamija Mirze Safveta, opisi senza infamja e senza lode. Dra mjesta u opisu Izlet na Trebević po- bugjuju pozornost čitaočevu i nukuju ga na refleksije. Pisac pripovijeda, da na visini od 1600 m. na Tre- beviću ima kuća za turiste i u njoj knjiga, ,u kojoj se možeš pritužiti, ako ti nije što po volji - bilo.“ Lijepo i pohvalno, ali željeti bi bilo da gličnijeh knjiga bude po svijem glavnijem mjestima Bosne i Hercegovine za kojekakve druge pritužbe. Na dru- gome mjestu pisac govoreći o modernome Sarajevu enfatično veli: ,Padoše stari bedemi, a preko njih prošla je zapadna kultura.“ Tablo, Kamo sreće da nije tako, već da je prava kultura a no nadri-kul- tura malo po malo prelazila preko oborenijeh bede- ma grada Sarajeva i ostalijeh krajeva Bosne i Her- cegovine prilagogjujući se zemlji i narodu, i pazeći više na blagostanje narodnje... .. ++ U pouku uvrstili bi početke dvaju radova: Sultan Sulejman Ferda Šišića i Majka u na- šoj (?) narodnoj pjesmi Josipa Milakovića. Ko- načan ge sud o njima ne može izreći, ali nas po- četak prvoga rađa ne zadovoljava, osim toga izbija na površinu tendencija sprijateljiti Muhamedance s Hrvastvom, ističući kako najslavnijemu turskomu. s sultanu Sulejmanu pomagahu dva poturčenjaka to- žnja Hrvata. & e bosanskoj upravi a naročito pl. Kalaju ubrajamo: Sastanak arheologa reisa pologa u Sarajevu A. m Bi E ni si k božićna izložba u Beču Dr. T. Zurunića. Z: mačenja ne treba. Samo ćemo opaziti Dr. agi ako je zasluga pl. Kalaja, da je ponovo oživ o ž maću umjetnost bosansku, ne treba zaboraviti, 2 joj se početkom okupacije pravcem, kojega ee je uprava bosanska držala, bijaše sas smrtni " ko pa ako je Mustafa Leftić iz Foče, meti si stavnik te tehnike, teškom mukom privolio, . ot uči tauširanju samo jednoga učenika, tome ne tre tražiti uzroka u fanatizmu, jer je patriotični a ne fanatični starac svojijem očima gledao, kako oi naopako okreće, pa je adi da s njim i te poslj jo bosanske osobine nestane. ——— ž a diliaik šalu uz novu: godinu need 2 ausk, moglo je uredništvo izostaviti i koda ni svjedočiti, da ima ga 8 bi .. ge : Be: i i koji bi bolje bio i du i žu M sobi u društva uz čašu piva pripre O pismima iz Zagroba 1 Biograda + . ni govoriti, & istaknuti mi je, ahm =. na prvome mjestu, i u njemu go jezi vatskim! pati Pretplata i oglaiš=_