U Dubrovniku 27. Januara 1895. Pos 0 OD ojujesasa > Cijena listi. ža Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu Aor. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića, šalju se administraciji ;D1 NIKA“, Dopisi se šalju uredniši Rukopisi se ne vraćaju, Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Izlazi svake Nedjelje. Godina TV. Broj 4. NOVINARSKO HAJDUŠTVO. Svakome je djetetu u Dubrovniku po- znato, da je borba izmegju Srba i Hrvata u ovo dvije tri zadnje godine dospjela do pa- roksizma (za sreću, paroksizam na artiji) i da nema riječi, koja bi kadra bila opisati mračnu stranu te bratoubojničke borbe. Ko je žudio vidjeti prikazanu tu borbu baš plastičkom istinom, imao je poći u tea-. tar kad su sadašnji glumci igrali Ereckmann- Chatrianovu glumu ,Les Rantzau“. Mi Srbi i Hrvati potpuno smo opisani u ona dva prva čina glasovite drame. Žalibog drugi čin komedije (naše, a ne Erekmann-Chatria- nove), produljuje se neobično dugo i strah nas hvata pomišljajući, da niti smrtonosna nemoć u našega naroda nije kadra poniziti nam ohole i čemerne duše i učiniti da jedan od nas pokuca na bratova vrata kako je Ja- kov Ranizau pokucao one udesne noći na .vrata brata Gjura. Ali što su mržnje i zloće Rantzava su- proć zloćama našijem? Pravda za jednu li- vadu, vijanje žita dok brat pjeva u kući »Kirie eleison........ “ A mi? Mi koji same sebe nazivljemo braćom, mi inteligencija dva- ju jednokrvnijeh plemena, mi, da dobijemo ne pravu nego...... idealnu livadu, pro- povjedamo ,Bartolomejeve noći“ i tražimo u “kojekakvijeh našijeh dušmana otrov i maš, da jedan drugoga istražimo sa lica zemlje! Ako je to istina, a niko nam je neće poreći, priznaće takogjer mnogi pošteni lju- di, da je ,Orvena Hrvatska“ u Dubrovniku par excellence pozvata da u toj Rantzavskoj borbi igra ulogu mračnoga, bratoubojničkoga genija. Regbi da ona iz kakvijeh reptilski- jeh fondova crpe snagu, koju nemahu ni Jakov ni Gjuro Rantzau, da svome u zava- di bratu turi nož u srce, ne junački, ne po- šteno (jer se može i pošteno turiti nož u srce) nego otrovno, zmijski, na podmuklu zapovijest spoljašnje, neprijateljske kakve vlasti. Ove atentate treba da pokažemo, otkri- jemo, žigošemo pred licem Boga i poštenijeh ljudi. Ovaku nakaznu borbu nijedan tragik nije ukazao na daskama teatra, jer ovakova borba nije nego prosta deformacija, sporadi- čna guba, po kojoj se ne smije i ne može suditi ni jedna kuća, ni jedan narod. Ko nije pročitao izjavu Mehmeda Efen- dije Spahića? U njoj se taj Muhamedanski Bošnjak oprašta Srpstva i dovikuje svojoj braći, da je Srpstvo neprijateljsko Islamu i da je Alah velik! Nijednome poštenome čovjeku nije dopalo da dade ni subjektivne, ni objektivne važnosti izjavi ovoga nesretnoga Bošnjaka. A svaki je pošteni čovjek razumio, da taj akt slabosti nije toliko griješan, koliko je gri- ješna nemoralna oficijozna ruka, koja mu je, stavivši Mehmed Efendiji nož pod grlo, turila pero u ruku. Ali vrijednome dubrovačkome listu, dru- gu onoga mostarskoga lista, koji pozivljaše Bošnjake na pokolj Srba (horrible! most hor- rible!) tome vrijednome drugu čini se ta izjava od silne važnosti i kao neka nova tvrgja, da su Srbi ne samo udesni Islamu, nego da su zgoljni fanatici i na prosto ple- me ,a Dio spiacente ed ai nemici suoi“. Dogjosmo dakle u toj borbi do te na- kazne pojave, da brat Hrvat prekorava Srp- stvo s njegovog inkompatibiliteta sa Isla- mom; došli smo do te monstruozne činjeni- ce, da ge ad captandam benovolentiam Mu- hamedanskijeh Srba Bošnjaka pokazuje kao grijeh, kao opačina ona gigantična borba Srba s Islamom u ime ,časnog krsta i slo-. bode zlatne“, koja je srpsko ime mistični- jem vjencem ovjenčala pred licem čovječan- stva od Izlandskijeh ledenijeh poljana do Američkijeh šuma. Ona borba, koja nadahne hrvackome pjesniku najdivniju pjesmu hrva- oke književnosti i za koju se ukrstaše na bojnijem poljima mačevi Hrvata i Srba!! Da Owena. (kako bi je zvali? »Hrvatska?“ Zar da tako uvrijedimo bracko nam hrvacko pleme?) erveni dakle popovski panflet muči se sa svojijem drugovima da dokaže Muhamedancima kako je Hrvastvo bilo od iskona prijateljsko Islamu, ogragju- je se protiv sumnje da bi Hrvati mogli i pomisliti da je Koranova nauka lažna, i dru- govi te ,Crvene“, zagrebački intriganli na- ručuju u nekijeh bezazlenijeh Muhamedanaca Bošnjaka brošira u kojima se dokazuje da je Islam — sinonim civilizacije! Srpski narod, kroz naše pero, protestuje sred slavnoga Dubrovnika i gadi ge na takove očajne, gnusne, izdajničke napadaje. Protestu- je u ime onijeh miliona Srba, koji na polja- nama Balkanskog poluostrva, na obalama Bave, Drine, Une, Lima, Bosne padoše grče- vito stisnuvši u ruke krstaš barjak, onaj sla- vni barjak, koga neki drugi Dubrovčanin, malo slavniji od urednika Crvene“ veliki Medo Pucić u ,Bosanskijem davorijama“ vozdravljaše još iz Padove godine 1841.: Neka pravi Srbin svak Dobro pamti naš barjak; On je modar, erven, bio, Megj ociljem krstaš mio; J nas gleda narod sav. U ime toga barjaka, u ime nama zaje- dničke Hristove vjere, protestujemo protiv take padne polemike i poručujemo ,Crvenom“ vrganu da laže kad govori, da inovjerac jo može se zvati Srbinom ako ne pripada »Srpskoj vjeri“. Srpske vjere nema. Vjera srpskoga naroda je Isukrstova, ona ista, koja Je nebeskijem pićem utješila Cara Lazara na Kosovu polju, a većine Srba crkva je grčko- istočna ili pravoslavna, a po jeziku i crkovnoj hirarhiji srpska. Nu Crna Gora dokazuje svemu Slaven- stvu, da ona zna duboko štovati i Katolike i Muhamedance u svojoj državi. To joj prizna i sam Sv. Otac Lav XIIL, koji Bogu fala ima više glave i više srca od crnijeh inspi- žatora ,Orvene“. A _ Crna Gora je država — srpska i pravoslavna! f U Srbiji mnogi Katolici (i baš naši ljudi) popeše se do prvijeh časti u državi, a niko ih ne pitaše da se odreku katoličke vjere..... Nu čemu dalje? Groza nas hvata kad promislimo, da se na izmaku ovoga slavnoga vijeka može tako zvijerski napadati na Srpstvo u ovome gradu, koji bi od iskona zaštitnik i ulješitelj srpski- jeh nada. — Dosta je dakle! Taktika ovakijeh neprijatelja odviše je naivna, a da bi mogla biti pogibeljna. Ona ne može nanijeti nikakve štete srpskome na- rodu, koji će nositi dva amaneta u duši: vjersku toleranciju kao riječ novoga vre- mena, i uspomenu bojeva s Osmanlijom kao sveti hram prošlosti i jamstvo mirnijoj ljepšoj budućnosti, : ib Upit Zastupnika Dr. A. Pugliezi u sjednici 24. Januara 1895. na Vladu Njeg. Veličanstva. Po $ 1. Ministarske Odredbe 23. Junija 1891. (Br. 86 1. 0.) parobrodi koji putuju jednijem potvrgjenijem itinerarom, mogu dobiti povla- sticu da kroaju i iskreavaju svakovrstnu trgovinu bez da prikazuju 6. k. Pinancijskoj vlasti izkaze trgovine koju nose, a prtljaga putnika, ukrcana na takovijem parobrodima, nema bit, obično, podvrgnu- ta nikakvoj carinarskoj premetačini. * Naredba rečene Ministarsko odredbe vrši se u opće svuda po Dalmaciji, a katkad se samo pra- vi kakva iznimka i to onda kad je baš do kakvog ne običnog slučaja, ili sumnje kriomičarenja. Sto se dakle po Dalmaciji čini iznimno, to se u Dubrovniku drži kao pravilo, te 6. k. Finan- cijalna vlast, pozivom na odluku 6. k. Kotarskog Ravnateljstva Financija od 10 Novembra 1894. ne samo zanoveta da i jednome putniku zapratom s parobroda u carinaru i premetačinom prtljage, nego | i zaustavljanjem i premetanjem sve one trgovine Koje, sa takovijem povlaštenijem parobrodima, diže. Dosta je namjeriti se u Gružu na dolazak parobro- da koji dolazi iz Stona. odnosno iz Metkovića, da ge vidi koliko ć. k. Financijalnijeh stražara dočeka putnika i kako mu se ili na obali, kao iz usluge, premeće prtljag, ili ga pod strogu stražu prate kao kakvog zlikovea do carinare, koja je udaljena od pa- robroda za po kilometra. Potpisanijem poznata su dva slučaja kad su naime neke obitelji sastavljene od nekoliko osoba, vraćajući se sa svoga ljetnjaka prispjela u Qruž, bile prisiljene bacit u more golu kost svinjske be- dre i dvije boce sa litrom vina, a to s toga dwcih Financijska straža ne prati u carinaru. Potpisanijem nije sada do toga, da kritikuju ponašanje, inače dosta obzirno 6. k. Financijalne straže u Gružu; njima je samo do toga što se u Dubrovniku iznimka drži kao pravilo. Okolina Dubrovačka, osobito Konavli, trguju pastrmom. Do nazad malo vremena pastrma se do- ćeravala u Carinaru Dubrovačku, tu se kupila pak odatle pratila do u Gruž i krcala na parobrod koji uživa rečenu olakšicu Ministarske odredbe 23 Junija 1891., te se prevozila uz Pokrajinu čak do Lušinja i Rovinja i drugamo, prosta od svake carinarske svjedodžbe ili isprave. — Sada, ne zna se na te- meliu kakvog zakona ili naredbe, traži se od trgov- ca, da pastrmu predava u carinaru dubrovačku u vrećama, da te vreće moraju biti zapečaćene i iz- mjerene i snabdjevene jednom carinarskom ispravom, Kad je pastrma, tako kondicijonirana došla u Gruž, ć. k, carinara Gruška traži da se pastrma, koja je po sata prije krenula pod kontrolom 6. k. Finan- cijalne straže iz Dubrovnika, opet pregleda, opet Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽETNOST . piše KANONIK IVAN STOJANOVIC XI. Razne nauke. Filozofija, Matematika, Pravo, Historija, Ljekarstvo. Kad Vlaho Bolić pogje u Rim, pojezuiti se i zadobije da poučava rimsku mladež u filozofiji. Kad mu se jedan po jedan od tijeh učenjaka izma- kne iz škole, on se opet vrati u Dubrovnik, da dubrovačkoj djeci predava filozofiju. Kad za dvije godine nijedan mu se dubrovački mladić ne preka- že, ostade stavno mnijenje, da Dubrovčani nijesu rogjeni za filozofiju. I upravo, budući ge je vas du- brovački život okretao u praktičnom poslovanju, a zahtijevajući filozofija odalečivanje od posala, ta nauka ne nagje u opće polja, da se rasplodi. Sve- štenstvo po manastirima, gdje se je moglo samo učiti i razmišljati, valjalo je, da se prilagodi pra- vilima i tipikama crkovnijem. Sve mjesne okolnosti & osobito narodna ćud Slavjana jest. za poeziju, a ne za razmišljanje. Ćud je Slovinca analitička per excelentiam a ne gintetička. Razmišljanje je ha- rakter njamačkog naroda, a slavjanski je harakter u opće, da ubavošću izrazi svoje osjećaje. Na ono, što je Međo Pucić dokazao i raspravio potanko u svo- me talijanskome djelu: ,Poesia dei Slavi“ mi ne možemo ništa više dodati, Samo možemo spomenu- ti ovdje neke Dubrovčane, koji, pošto se odalečiše od svojijeh zemljaka, dadoše se na tu struku. Kako je matematika prolegomen za filozofiju po naukama starodavnog Xenokrata filozofa, koji bi tjerao iz svoje škole svakoga onoga, koji nebi znao matematiku, tako u Dubrovniku cijenilo se je, da struk filozofije jest matematika, jer izlaze neke re- alne koristi, koje se ne nahode u suhopernijem spekulacijama same filozofije. I upravo dva brata Boškovića, Stay, Kunić bili gu pjesnici i profesori matematike, te poezijom obuvali fizičke pojave Poezija bila je odjeća, kojom su sve nauke u Du- brovniku oblačili. Spomenimo samo, da je još isto- rija obsjede Beča po Kara Mustafi bila upisana u stihovima od Petra Bogašini brijača, koji od oca primi neke upisane spomenike, koje je Apenđini vi- odio, kako sam kaže. Pa kud ćeš više? U stihove prevede jednu pokraćenu istoriju Marva Orbini-a Martin Rusić fratar Male Braće u Stonu, onoga, velim, Orbini-a toliko golema, kojega Teofan Pro- kopović, metropolit Novogorodski prevede u ruski, Takogjer i Vlagj Gozze ispjeva latinski: ,De recta electione senatorum, et de cagibus familiae suae“. I Mihajil Miličić konsul austrijski, Dubrovčanin, nešto u stihovima latinskijem, a nešto u prozi na- ičitij liturgjijama. Megju filozofe mećemo Antonija Međa, od jedne grčke porodice, koji prvi napisa o metafizici, ali da sve to objelođani, valjalo je da pogje u Italiju. Umrije 1600, god. Miho Monaldi Dubrovčanin, pri- jatelj Nikše Gozze, koji ga uzima za govoritelja wu svojijem dijalogima, napisa ,lrene“ ili 10 dijalo- ga filozofičkijeh o ljepoti. Gjuro iz Dubrovnika, ne- zakonito rogjen. U djetinstvu se je potueao i pro- Sio po našemu građu, Jedan Mlečić uze ga sa S0- bom i povede u Mletke. Bi profesor filozofije u pa- dovanskoj universitati. Napisa: , Disputationes peri- pateticae“ i ,Epistolarum matemalticarum liber unus“. ,Commentaria in artem Raimunđi Lulli, in universam philozophiam Libri X. Georgi Ragusei“. Od Dubrovčana, koji su isključivo pisali o filozofiji, bio je taj Gjuro. Njegov udes bio je kao i onaj Tartaglie velikog matematika u Italiji, i Alemberta u Franeuskoj. Prvi bi bačen na sred puta i ranjen bi spašen, a zatim izagje slava Italije u matema- tikama. Drugi bi uzet s puta od neke žene, koja je prodavala žmula. Poslije, kad gteče ime, glasovi- “iz Dubrovnika sa svojijeh pe ta bludnica Teucin, koja je postela markviza pod Ljudevitom XV., htjela ga je pripoznati i pozakoni- ti, što on ne htjede po ni pošto. U filozofiji spo- minjemo i Frana Crassa profesora u Padovi. Epitaf o njemu u Padovi kaže: ,Franciso0 Orasgo Pug sino Philozopho Sindaco optime merito universitstis A U pravu ističe se prvi Benedikt Kotruljić. Poslanici repubike bijahu mu i djed i otac. Kotru- ljić je bio prije u Rimu ,auditor rotae“, pa god. 1406. namjesnik Kralja napoletanskoga. Republika je cijenila da on otkriva neke tajne, te ga pozove u Dubrovnik na opravdanje, on ne sada: je proglas, da je za Svog) Pr: aa t sinova i pet kćeri. Napisa mnogo 0 pravu, što je po talijanskijem knji- žnicama. Simo Benessa napisa ple regonda ropubli- ca“. Tu spominje da Veneti quando civitati af gusinae imperabant, leges panone erant“. I dea Bozdari napisa tri knjige ,De jure“. ao i- skupom od Maćerate umrije od 34 godišta. Pops Kliment XI. u svojijem poslanicama oplaka njego- vu smrt. u