Februara 1895. Cijena listu Zs Dubrovnik na godinu fior, &. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior, 4,50. Za Srbiju i Crnu Goru ns go- dinu Mor: 5. Ze svo ostsle zemlje na godinu franaka 15 u slatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno, Pojedini broj lista 10 novčića. ž Ka Pretplata i oglasi šalju se administraciji »DUBRO NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja+ ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 5. Godina IV. PREOKRET U HRVACKOJ NARODNOJ STRANCI. Znamo već kako je prošao Starčevićan- sko-Frankovski klub na našem saboru sa nacrtom adrese. To pitanje zadade zadnji uda- rac sporazumu izmegju pravaša i narodnjaka. Izmegju njih zinu takav jaz, da ga lje nije lako pregaziti, a još manje odstraniti. S jedne i s druge sirane kresnuše jake varnice s nji- hovijeh kresiva, da su raspirili veliki oganj, koji se bar za sada neće lako ugasiti. Program ih nije razdvojio, nego način kojim ga misle ostvariti. Radovi im se me- gju sobom kockaju, s toga nije čudo da su u najnovije vrijeme zajedničko polje akcije zapuštili, a prihvatili svoje posebno, te su danas u oprijeci, u neprijateljstvu, kao da su stari oprobani neprijatelji. Ko je i malo pažnje postavljao na naj- noviju struju pravaške sekte, kako je nazvao s pravom Dr. P. Čingrija, bez da bude pro- rok, mogao je predvidjeti, da ta sekta, radi svoje političke neuvigjavnosti i upravo nezre- losti, mora da nasjede i da joj najbliži brat legja okrene. Primjer su nam Barčić i Ba- karčić u Banovini, a evo sada listom svi narodnjaci u Dalmaciji. A kako da bude inače? Ta sekta za- greznula u nepoštenu borbu, da bukom i oireskom osvoji sela i građove, da —otimlje i da pljačka sve što na putu nagje, a ne zna ili neće da zna, da boriti se, gdje nema ni- kakve mogućnosti da predobiješ nije junaštvo, nego samo ludost, kako joj otvoreno primjeti Dr, Klaić, s obzirom na pravaški uži program. Mi smo u više navrataka kavali da pra- vaškoj gekti jedino na sreu leži, kako će bolje opsjeniti prostotu, tejelakše za se pri- kučiti. I današnji njezini pokušaji na dalma- tinskom Saboru nijesu drugo no pošljedice te sramne politike, biva, da javno demonstri- raju, da se bajagi vikom proslave kod ne- zrelijeh političkijeh slojeva pučanstva u oči novijeh izbora. Tako je. Adresa sjedinjenja nije drugo bila nego prosto srestvo da druge omalova- že a sebe uzdignu pred neukijem pukom. Do ničesa im nije stalo, nego do stranačke de- monstracije i reklame, kako je umjesno Dr. Izlazi svake Nedjelje. Klaić naglasio u svome govoru. Ta oni su dobro znali da to pitanje nije još zrelo, « kad bude, da će ono i bez njih riješeno biti prema prilikama, koje bi nastupile. Pred ovijem prizorima mi Srbi stojimo kao slušaoci, ali ujedno i kao suci. Regbi da se je narodna stranka u Dalmaciji po- vratila na svoje staro stanovište, koje je na žalost popustila istom se je dala zavesti pra- znijem frazama i utopijama pravaške sekte. Regbi da narodna stranka hoće da vodi od- lučnu i patriotičku borbu radeći pravo i po- šteno, priznajući na prvom mjestu da od Raba do Spiča ne žive samo Hrvati nego da ima i nas Srba priličan broj. Jest, ima nas, i danas se jednako na- pajamo bračkom ljubavi i jednakosti, čime smo se napajali u početku čiste narodne bor- be. Hrvati u Dalmaciji, kao politička stran- ka, odlikovali su se prvijeh godina borbe slogom sa Srbima i širokijem liberalnijem načelima, kako kaza vrsni hrvacki novinar Din- ko Politeo. Sloga je nestala a liberalizam je otpuhnuo tek su se pojavile pravaške ideje. U ime te sloge i tog liberalizma Srbi stado- še da se bore, da brane svoju individualnost, ime i narodnost svoju, protiv onoj bučnoj struji, koja je išla da poplavi sve što je srp- sko. Bez sudjelovanja Srba ništa se neda po- lučiti ma kako se drukčije mislilo, jer nam je iskustvo dosadašnje najbolji učitelj. Pred prizorima, koji se pred našijem očima obigraše u Saboru, regbi da se u narodnoj stranci pripravlja preokret, koji izgleda da na dobro teži. Tomu dokaza ima- mo. Dr. Klaić, odbijajući Biankina, koji je. tražio sjedinjenje rastrganijeh uda hrvackoga naroda, rekao je da treba ići za sjedinjenjem naroda, koji govore jedan te isti jezik. Uz ovo dodajmo i ono složno glasovanje Srba i Narodnjaka u životnijem pitanjima ove naše zemlje i prijateljsko očitovanje jednog dopi- snika iz Zadra u spljeskom ,Jedinstvu“, tom organu narodne stranke u Dalmaciji. U Br. 8. tog lista dopisnik, kritizirajući Bi- ankinove razne prijedloge i interpelacije, do- nosi i ovu značajnu stavku: »Biankini je jučer podnio jednu inter- polaciju proti kojoj u stvari nema prigovora; ali formom on opet komprometuje stvar. Ne- ću ulagati meritorno u pisanje o nazivu je- zika. Za mene u opće za nas Hrvate, ovaj naš je jezik hrvacki. Ali riječnik, koji izdaje akademija, zove se ,hrvacki ili srpski“. Go- voreći dakle o tome riječniku, mora se na- zvati kako se zove, kako zovu oni koji ga izdaju i oni koji ga sastavljaju. Svaka afek- tacija škodi stvari, koja se zagovara i pre- ' tvara stvar u karikaturi“. To je načelo ,svakome svoje“, a to bi načelo imalo prihvatiti narodna stranka, ono isto koje je u prvo doba svoga života ima- la, kada je pod njime narodna lagja na sva j dra plovila, pak se srećno i luke dočepala, inače svaka afektacija škodiće stvari, koju zastupa i pretvoriće se u pravu karikaturu, kao što je dosle iskustva imala. Kaže se: erando discitur. Narodna stran- ka griješila je, i te kako, kad se je odveć lakoumno zanijela za pogibeljnom politikom pravaške sekte, te zapustila svoj stari pro- gram, koji je ipak nešto stvorio. S tog prvog grijeha na druge prelazila, kao naravne po- šljedice, s kojijeh su joj Srbi legja okrenuli, pošto im je jednaka opasnost prijetila od nje kao i od pravaške sekte. Danas se je razuvjerila i ostala sama. Valjda će je ovo razuvjerenje dovesti da već jednom prizna, da ekskluzivizam, egojizam i utopije k dobru ne vode, a da samo umjerenost, ustrpljivost i pravo iskreno brastvo čudesa prave. Sje- timo se samo na prve dane našeg preporoda. Srpstvo u Dalmaciji ima pravo na op- stanak koliko i Hrvastvo. To srpstvo ne tra- ži nikakvo nadmoćje ili prvenstvo, nego ra- vnopravnost s Hrvastvom. Srpstvo ovo ne teži da stvori veliku Srbiju, a još manje da je stvori na ruševinama Hrvastva; ono teži da uživa jednako pravo s Hrvastvom u ovoj zemlji, koju su krvlju svojom natopili Srbi kao i Hrvati. Ne, to srpstvo ne traži da pre- skoči granice svojeg rodnog zavičaja, nego da u njemu obezbijedi svoj život, ime i sla- vu svoju a na ničiju štetu, nego na korist ove zemlje, čiji su rogjeni sinovi Srbi kao i Hrvati. Da je naše srpstvo takovo a ne dru- gačije, kako bi htjela pravaška sekta, narod- na stranka imala je zgode da se uvjeri kada je stajala uz bok srpske stranke u prvo do- ba narodnog preporoda. Zatim je griješila kada je o tom srpstvu drukčije mislila i od- bila ga od sebe. Ali opet kažemo: . erando diseitur. Po svijem znacima dakle reklo bi se ““ da je u narodnoj stranci počela izbijati iskra onog mišljenja, kojega su se držali svi Hrva- ti burne godine 1848. Tada je Gaj i izre- kao one poznate riječi: , budućnost naša osni- va se na bratinstvu Srba i Hrvata“; tada je ban Jelačić izdao proglas ,narodu hrva- okom i srpskom“, tada je Mažuranić pisao: ,nećemo da se s Magjarima pogagjamo kao narod hrvacki nego kao kraljevina ili kao narod ,hrvacko-slavensko-srpski“. Kad bi zadnja demonstracija popa Bian- kini-a i drugova mu imala zbilja za rezul- tat preokret u narodnoj stranci, kako ga mi prestavljamo, tada bi zahvalili popu Bi- ankinu da je u istinu on uzrok bio tog preo- kreta. To bi mu jedina zasluga bila u poli- tičkom njegovom djelovanju, zasluga kcju ina- če u svojem parlamentarnu radu postigao još nije, biva, hvala njegovoj razuzdanosti, treski i vici, narodna se je stranka još na vrijeme osvijestila, te prihvatila staro svoje stanovište na sreću ove vrlo zapuštene naše pokrajine. Ako se u mišljenju ne prevarimo, nema - sumnje, te će pogreb Biankinove adrese zna- čiti uskrs staroga brastva, koje je narodna stranka povodeći se za pravaškom sektom sve dublje i dublje zakopavala. — > iji — Govor Zast. Gjura Vukotića pri općoj raspravi Proračuna pokrajinske poljodjelske Zaklade. Visoki Sabore! . Proračun pokrajinske poljodjelske zaklade sa- stavjen je iz članaka te se isključivo odnose na te- žački stalež, koji sastavlja ogromnu većinu naroda u našoj pokrajini, pak ako se govijem proračunom koji sat više zabavimo, mislim da neće dosadno biti nijednom od gospode zastupnika, pošto smo svi ovdje proniknuti jednakijem uvjerenjem, da treba što je više moguće poraditi oko materijalnog na- pretka težačkog napretka. Stalež težački u našoj pokrajini, s neznatnom iznimkom, emili u velikoj nevolji. Nema prokrče- nijeh seoskijeh i općinskijeh puteva, nema dovolj- no vode za potrebu svoju i svoje marve, nema zgo- Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIC XI. Razne nauke. Matematika. Poslije Ghetaldi-a i Boškovića, koji su prvi bili u matematikama i u fizičnijem naukama, nike ge od Dubrovčana nije mogao s njima takmiti, ama ni od Dalmatinaca, ako izuzmemo u pošljednje doba Sima Stratika, Zadranina, koga sam Aleksandar Volta postavi mješte sebe na raznijem talijanskijem katedrama, gdje je Volta bio. Bi imenovan senato- rom od Dužda mletačkoga, od Austrije vitezom gvo- zdene Krune i Sv. Leopolda a od Francuske vitezom Della legion d'onore. Prije njega nalazimo Verancija Fausta, o kojemu smo već govorili. Nije za to da prije Ghetaldi-a i Boškovića nije bilo glasovitijeh matematičara u Dubrovniku. Ovaj grad, nazvan od Sfrondata ,officina auri et argenti,“ držao je mnogo rukotvornica, kad ih još . nije bilo u naprednijih naroda po Evropi. Glasovita je bila rukotvornica fizičnijeh i matematičkijeh oru- dija još od godine 1400. God. 1460. rodi se u Du- brovniku Ivan Gazzoli, glasoviti Domenikanac, doktor u matematikama. Senat mu dopusti, da drži javne lekcije od astronomije i od fizike. Musario, talijan- ski matematičar onoga doba nazivlje ga prvijem megju matematitarima XV. vijeka: ,Gazzolus Ra- gusinus.“ Ugarski episkop od pet Crkava ovako mu piše: ,Pročitao sam tvoj spis o astrologiji, ali te molim da Ptolomeieve strojeve i ostala fizička orudja koja ti spominješ, nama pošlješ, i da se to sve učini i napravi u vašijen rukotvornicama, jer u našoj ugarskoj Kraljevini mi nemamo takijeh rukotvornica kao vi“. Tvornice srile i gragjevine brodova takogjer počinju od god. 1400. Kralj Francuski Karlo IX. pošlje senatu molbericu, da mu opremi radnike od dubrovačke mladosti, koji će mu brodove graditi i gvilenice, te svako svleno platno po Francuskoj na- bavljati. Za to prva knjiga o trgovačkom pravu izašla je iz pera Kotrulja Dubrovčanina, Tako Ni- kola Sagri Dubrovčanin napisa prvu knjigu 1560. godine o pomorstvu i o morskijem strujama, radi toga Eusebije Salverte, francuz, u početku ovoga vijeku u svome djelu: ,De la civilisation Venise ot Raguse“ govori da Dubrovnic ima držati ovo uspo- mene, dokle teče jednog Tubrovčanina: ,Raguse gardera ce souvenir jusque a h derniere generation“, a povijest ljuska ima ih spremiti megju svoje li- gtove: ,et IV histoire aussi dož les conserver dans ges pages.“ Ovdje nebi bilo s gorega navesti jednu posla- nicu Tita Burat.ini-a talijanca, koji je stanovao u Poljskoj, upravljenu Boulland-u francuskom astrono- mu od XVII. vijeka, koja je već štampana bila u knjizi: ,Storia delle scienze matematiche italiane, (Tomo 1. pag. 218) i koja je izvedena u povijesti Antuna Sorga godine 1839. Iz Varšave 6. Oktobra 1672. ,Primio sam Gospodine, tumačenje o cijevi one katoptrike izumjene od Nevtona. Taj je izum na čast Nevtonu. Ali ima se nahoditi u Dubrovniku, ako nije u trešnji nestao, jedan takav stroj iste vrste, jer se kroz njega vide brodovi i na 30 milja daleko, To sam ja čuo pripovijedati u Beču 1656., ali sam cijenio, da to ima biti kakova bajka. No biće dvije godine gotovo Doktor Aurelije Gisgoni prvi liječnik Carice Eleonore dogje jednom kod mene. Gisgoni je stanovao u Dubrovniku za 18 godina. Jedan dan stade da mi priča o strahovitoj trešnji, koja obori taj grad. ,Moj Bože! klikne za tijem, ko zna nahodi li se već ona cijev Katoptrika od Arhi- međa izumjena, kojom se gleda na 30 milja daleko?“ — Tad se spomenuh onoga, što sam bio čuo prije u Beču. Ali mi je za čudo, kako ni jedan matema- tičar, što ja znam, ne spominje taj stroj, a zaista Dubrovnik ima mnogo matematičara, ako išta gla- sovitog Ghetaldi-a. Ja za mene cijenim, da je taj stroj isti onaj, koji je stao na svjetioniku u Alek- sandriji za vremena Tolomei-a, pa da je nekako tajno bio izvučen (u vrijeme navale Arab4) i gdje- god sakriven, da je bio ;donesen u Dubrovnik, i kako mi reče Gisgoni, koji ga je vidio, stajao je na vrh jedne kule, čuvan od jednog činovnika plaćena od Senata.“ — Mi smo govorili o Nikoli Dimitroviću, kad smo iznijeli pjesnike prvoga doba. Ovaj stanujući u Župi u Platu, napisa djelo o astronomiji, koje po- sveti Senatu, a ovaj mu na dar pošlje jednu veliku srebrnu siniju. Bi trgovac i s duga uteče. Kad osi- romaši dade se na pjesništvo a žena mu Lukre Zu- zorinka pogje u duvne. Kad ona nakon malo umre, oženi se za neku Niku Nalu, koja mu opet blaga donese i zvao se od tada Nikola Nale. On je su- djelovao kad se je kalendar popravljao, disajući od staroga kalendara rimskoga 13. dana. Vinčencije Pucić fizik glasoviti. Od njega je ostao jedan dram ,Olint i Sofronija“ i neke elegije latinske. Fizični spisi su se izgubili. Umrije neko- liko dana prije trešnje. Pri smrti izrazi se, da mu je milo što umire, prije nego vidi prvi (materijalni) rasap domovine svoje. On je bio prorekao, da se grad ima jedan dan teško zatresti, pošto mnogo mjeseca prije čule su se bile mnoge i česte podze- mne tutnjave. Tako Pucić predvigje skori rasap grada po trešnji, koja katastrofa bi opisana od mnogijeh u pjesmi i u prozi, i u kojoj nagje smrt glasoviti Ivan Gozze, mladi pjesnik, koji napisa talijanski dram ,lo“, koji za tijem prevede i u naš jezik,