Februara 1895.

Cijena listu
Zs Dubrovnik na godinu fior, &.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior, 4,50.

Za Srbiju i Crnu Goru ns go-
dinu Mor: 5.

Ze svo ostsle zemlje na godinu
franaka 15 u slatu.

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno,

Pojedini broj lista 10 novčića.

ž Ka
Pretplata i oglasi
šalju se administraciji »DUBRO
NIKA“.
Dopisi se šalju uredništvu.

Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izja+
ve, javne zahvale, računska
izvješća i slične objave plaća se
10 novčića od retka. Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Broj 5.

Godina IV.

PREOKRET U HRVACKOJ
NARODNOJ STRANCI.

Znamo već kako je prošao Starčevićan-
sko-Frankovski klub na našem saboru sa
nacrtom adrese. To pitanje zadade zadnji uda-
rac sporazumu izmegju pravaša i narodnjaka.
Izmegju njih zinu takav jaz, da ga lje nije lako
pregaziti, a još manje odstraniti. S jedne i
s druge sirane kresnuše jake varnice s nji-
hovijeh kresiva, da su raspirili veliki oganj,
koji se bar za sada neće lako ugasiti.

Program ih nije razdvojio, nego način
kojim ga misle ostvariti. Radovi im se me-
gju sobom kockaju, s toga nije čudo da su
u najnovije vrijeme zajedničko polje akcije
zapuštili, a prihvatili svoje posebno, te su
danas u oprijeci, u neprijateljstvu, kao da su
stari oprobani neprijatelji.

Ko je i malo pažnje postavljao na naj-
noviju struju pravaške sekte, kako je nazvao
s pravom Dr. P. Čingrija, bez da bude pro-
rok, mogao je predvidjeti, da ta sekta, radi
svoje političke neuvigjavnosti i upravo nezre-
losti, mora da nasjede i da joj najbliži brat
legja okrene. Primjer su nam Barčić i Ba-
karčić u Banovini, a evo sada listom svi
narodnjaci u Dalmaciji.

A kako da bude inače? Ta sekta za-
greznula u nepoštenu borbu, da bukom i

oireskom osvoji sela i građove, da —otimlje i
da pljačka sve što na putu nagje, a ne zna
ili neće da zna, da boriti se, gdje nema ni-
kakve mogućnosti da predobiješ nije junaštvo,
nego samo ludost, kako joj otvoreno primjeti
Dr, Klaić, s obzirom na pravaški uži program.

Mi smo u više navrataka kavali da pra-
vaškoj gekti jedino na sreu leži, kako će
bolje opsjeniti prostotu, tejelakše za se pri-
kučiti. I današnji njezini pokušaji na dalma-
tinskom Saboru nijesu drugo no pošljedice
te sramne politike, biva, da javno demonstri-
raju, da se bajagi vikom proslave kod ne-
zrelijeh političkijeh slojeva pučanstva u oči
novijeh izbora.

Tako je. Adresa sjedinjenja nije drugo
bila nego prosto srestvo da druge omalova-
že a sebe uzdignu pred neukijem pukom. Do
ničesa im nije stalo, nego do stranačke  de-
monstracije i reklame, kako je umjesno Dr.

Izlazi svake Nedjelje.

Klaić naglasio u svome govoru. Ta oni su
dobro znali da to pitanje nije još zrelo, «
kad bude, da će ono i bez njih riješeno biti
prema prilikama, koje bi nastupile.

Pred ovijem prizorima mi Srbi stojimo

kao slušaoci, ali ujedno i kao suci. Regbi
da se je narodna stranka u Dalmaciji po-

vratila na svoje staro stanovište, koje je na
žalost popustila istom se je dala zavesti pra-
znijem frazama i utopijama pravaške sekte.
Regbi da narodna stranka hoće da vodi od-
lučnu i patriotičku borbu radeći pravo i po-
šteno, priznajući na prvom mjestu da od
Raba do Spiča ne žive samo Hrvati nego
da ima i nas Srba priličan broj.

Jest, ima nas, i danas se jednako na-
pajamo bračkom ljubavi i jednakosti, čime
smo se napajali u početku čiste narodne bor-
be. Hrvati u Dalmaciji, kao politička  stran-
ka, odlikovali su se prvijeh godina borbe
slogom sa Srbima i širokijem liberalnijem
načelima, kako kaza vrsni hrvacki novinar Din-
ko Politeo. Sloga je nestala a liberalizam je
otpuhnuo tek su se pojavile pravaške ideje.
U ime te sloge i tog liberalizma Srbi stado-
še da se bore, da brane svoju individualnost,
ime i narodnost svoju, protiv onoj bučnoj
struji, koja je išla da poplavi sve što je srp-
sko. Bez sudjelovanja Srba ništa se neda po-
lučiti ma kako se drukčije mislilo, jer nam
je iskustvo dosadašnje najbolji učitelj.

Pred prizorima, koji se pred našijem
očima obigraše u Saboru, regbi da se u
narodnoj stranci pripravlja preokret, koji
izgleda da na dobro teži. Tomu dokaza ima-
mo. Dr. Klaić, odbijajući Biankina, koji je.
tražio sjedinjenje rastrganijeh uda hrvackoga
naroda, rekao je da treba ići za sjedinjenjem
naroda, koji govore jedan te isti jezik. Uz
ovo dodajmo i ono složno glasovanje Srba
i Narodnjaka u životnijem pitanjima ove naše
zemlje i prijateljsko očitovanje jednog  dopi-
snika iz Zadra u spljeskom  ,Jedinstvu“,
tom organu narodne stranke u Dalmaciji.
U Br. 8. tog lista dopisnik, kritizirajući Bi-
ankinove razne prijedloge i interpelacije, do-
nosi i ovu značajnu stavku:

»Biankini je jučer podnio jednu  inter-
polaciju proti kojoj u stvari nema prigovora;
ali formom on opet komprometuje stvar. Ne-

ću ulagati meritorno u pisanje o nazivu je-
zika. Za mene u opće za nas Hrvate, ovaj
naš je jezik hrvacki. Ali riječnik, koji izdaje
akademija, zove se ,hrvacki ili srpski“. Go-
voreći dakle o tome riječniku, mora se na-
zvati kako se zove, kako zovu oni koji ga
izdaju i oni koji ga sastavljaju. Svaka afek-

tacija škodi stvari, koja se zagovara i pre- '

tvara stvar u karikaturi“.

To je načelo ,svakome svoje“, a to bi
načelo imalo prihvatiti narodna stranka, ono
isto koje je u prvo doba svoga života ima-
la, kada je pod njime narodna lagja na sva
j dra plovila, pak se srećno i luke dočepala,
inače svaka afektacija škodiće stvari, koju
zastupa i pretvoriće se u pravu karikaturu,
kao što je dosle iskustva imala.

Kaže se: erando discitur. Narodna stran-
ka griješila je, i te kako, kad se je odveć
lakoumno zanijela za pogibeljnom politikom
pravaške sekte, te zapustila svoj stari pro-
gram, koji je ipak nešto stvorio. S tog prvog
grijeha na druge prelazila, kao naravne po-
šljedice, s kojijeh su joj Srbi legja okrenuli,
pošto im je jednaka opasnost prijetila od
nje kao i od pravaške sekte. Danas se je
razuvjerila i ostala sama. Valjda će je ovo
razuvjerenje dovesti da već jednom prizna,
da ekskluzivizam, egojizam i utopije k dobru
ne vode, a da samo umjerenost, ustrpljivost
i pravo iskreno brastvo čudesa prave. Sje-
timo se samo na prve dane našeg preporoda.

Srpstvo u Dalmaciji ima pravo na op-
stanak koliko i Hrvastvo. To srpstvo ne tra-
ži nikakvo nadmoćje ili prvenstvo, nego ra-
vnopravnost s Hrvastvom. Srpstvo ovo ne
teži da stvori veliku Srbiju, a još manje da
je stvori na ruševinama Hrvastva; ono teži
da uživa jednako pravo s Hrvastvom u ovoj
zemlji, koju su krvlju svojom  natopili Srbi
kao i Hrvati. Ne, to srpstvo ne traži da pre-
skoči granice svojeg rodnog zavičaja, nego
da u njemu obezbijedi svoj život, ime i sla-
vu svoju a na ničiju štetu, nego na korist
ove zemlje, čiji su rogjeni sinovi Srbi kao i
Hrvati. Da je naše srpstvo takovo a ne dru-
gačije, kako bi htjela pravaška sekta, narod-
na stranka imala je zgode da se uvjeri kada
je stajala uz bok srpske stranke u prvo do-
ba narodnog preporoda. Zatim je griješila

kada je o tom srpstvu drukčije mislila i od-
bila ga od sebe. Ali opet kažemo: . erando
diseitur.

Po svijem znacima dakle reklo bi se ““

da je u narodnoj stranci počela izbijati iskra
onog mišljenja, kojega su se držali svi Hrva-
ti burne godine 1848. Tada je Gaj i izre-
kao one poznate riječi: , budućnost naša osni-
va se na bratinstvu Srba i Hrvata“; tada
je ban Jelačić izdao proglas ,narodu hrva-
okom i srpskom“, tada je Mažuranić pisao:
,nećemo da se s Magjarima pogagjamo kao
narod hrvacki nego kao kraljevina ili kao
narod ,hrvacko-slavensko-srpski“.

Kad bi zadnja demonstracija popa Bian-
kini-a i drugova mu imala zbilja za rezul-
tat preokret u narodnoj stranci, kako ga
mi prestavljamo, tada bi zahvalili popu Bi-
ankinu da je u istinu on uzrok bio tog preo-
kreta. To bi mu jedina zasluga bila u poli-

 tičkom njegovom djelovanju, zasluga kcju ina-

če u svojem parlamentarnu radu postigao
još nije, biva, hvala njegovoj razuzdanosti,
treski i vici, narodna se je stranka još na
vrijeme osvijestila, te prihvatila staro svoje
stanovište na sreću ove vrlo zapuštene naše
pokrajine.

Ako se u mišljenju ne prevarimo, nema -

sumnje, te će pogreb Biankinove adrese zna-
čiti uskrs staroga brastva, koje je narodna
stranka povodeći se za pravaškom sektom
sve dublje i dublje zakopavala.

— > iji —
Govor

Zast. Gjura Vukotića pri općoj raspravi

Proračuna pokrajinske poljodjelske Zaklade.

Visoki Sabore! .

Proračun pokrajinske poljodjelske zaklade sa-
stavjen je iz članaka te se isključivo odnose na te-
žački stalež, koji sastavlja ogromnu većinu naroda
u našoj pokrajini, pak ako se govijem proračunom
koji sat više zabavimo, mislim da neće dosadno
biti nijednom od gospode zastupnika, pošto smo svi
ovdje proniknuti jednakijem uvjerenjem, da treba
što je više moguće poraditi oko materijalnog na-
pretka težačkog napretka.

Stalež težački u našoj pokrajini, s neznatnom
iznimkom, emili u velikoj nevolji. Nema  prokrče-
nijeh seoskijeh i općinskijeh puteva, nema  dovolj-
no vode za potrebu svoju i svoje marve, nema zgo-

Podlistak.
DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST

piše KANONIK IVAN STOJANOVIC
XI.
Razne nauke.
Matematika.

Poslije Ghetaldi-a i Boškovića, koji su prvi
bili u matematikama i u fizičnijem naukama, nike
ge od Dubrovčana nije mogao s njima takmiti, ama
ni od Dalmatinaca, ako izuzmemo u pošljednje doba
Sima Stratika, Zadranina, koga sam Aleksandar
Volta postavi mješte sebe na raznijem talijanskijem
katedrama, gdje je Volta bio. Bi imenovan senato-
rom od Dužda mletačkoga, od Austrije vitezom gvo-
zdene Krune i Sv. Leopolda a od Francuske vitezom
Della legion d'onore. Prije njega nalazimo Verancija
Fausta, o kojemu smo već govorili.

Nije za to da prije Ghetaldi-a i Boškovića
nije bilo glasovitijeh matematičara u Dubrovniku.
Ovaj grad, nazvan od Sfrondata ,officina auri et
argenti,“ držao je mnogo rukotvornica, kad ih još
. nije bilo u naprednijih naroda po Evropi. Glasovita
je bila rukotvornica fizičnijeh i matematičkijeh oru-
dija još od godine 1400. God. 1460. rodi se u Du-
brovniku Ivan Gazzoli, glasoviti Domenikanac, doktor

u matematikama. Senat mu dopusti, da drži javne
lekcije od astronomije i od fizike. Musario, talijan-
ski matematičar onoga doba nazivlje ga prvijem
megju matematitarima XV. vijeka: ,Gazzolus Ra-
gusinus.“ Ugarski episkop od pet Crkava ovako mu
piše: ,Pročitao sam tvoj spis o astrologiji, ali te
molim da Ptolomeieve strojeve i ostala fizička orudja
koja ti spominješ, nama pošlješ, i da se to sve učini
i napravi u vašijen rukotvornicama, jer u našoj
ugarskoj Kraljevini mi nemamo takijeh rukotvornica
kao vi“. Tvornice srile i gragjevine brodova takogjer
počinju od god. 1400. Kralj Francuski Karlo IX.
pošlje senatu molbericu, da mu opremi radnike od
dubrovačke mladosti, koji će mu brodove graditi i
gvilenice, te svako svleno platno po Francuskoj na-
bavljati. Za to prva knjiga o trgovačkom pravu
izašla je iz pera Kotrulja Dubrovčanina, Tako Ni-
kola Sagri Dubrovčanin napisa prvu knjigu 1560.
godine o pomorstvu i o morskijem strujama, radi
toga Eusebije Salverte, francuz, u početku ovoga
vijeku u svome djelu: ,De la civilisation Venise ot
Raguse“ govori da Dubrovnic ima držati ovo uspo-
mene, dokle teče jednog Tubrovčanina: ,Raguse
gardera ce souvenir jusque a h derniere generation“,
a povijest ljuska ima ih spremiti megju svoje li-
gtove: ,et IV histoire aussi dož les conserver dans
ges pages.“

Ovdje nebi bilo s gorega navesti jednu posla-

nicu Tita Burat.ini-a talijanca, koji je stanovao u
Poljskoj, upravljenu Boulland-u francuskom astrono-
mu od XVII. vijeka, koja je već štampana bila u
knjizi: ,Storia delle scienze matematiche italiane,
(Tomo 1. pag. 218) i koja je izvedena u povijesti
Antuna Sorga godine 1839. Iz Varšave 6. Oktobra
1672. ,Primio sam Gospodine, tumačenje o cijevi
one katoptrike izumjene od Nevtona. Taj je izum
na čast Nevtonu. Ali ima se nahoditi u Dubrovniku,
ako nije u trešnji nestao, jedan takav stroj iste
vrste, jer se kroz njega vide brodovi i na 30 milja
daleko, To sam ja čuo pripovijedati u Beču 1656.,
ali sam cijenio, da to ima biti kakova bajka. No
biće dvije godine gotovo Doktor Aurelije Gisgoni
prvi liječnik Carice Eleonore dogje jednom kod mene.
Gisgoni je stanovao u Dubrovniku za 18 godina.
Jedan dan stade da mi priča o strahovitoj trešnji,
koja obori taj grad. ,Moj Bože! klikne za tijem, ko
zna nahodi li se već ona cijev Katoptrika od Arhi-
međa izumjena, kojom se gleda na 30 milja daleko?“
— Tad se spomenuh onoga, što sam bio čuo prije
u Beču. Ali mi je za čudo, kako ni jedan matema-
tičar, što ja znam, ne spominje taj stroj, a zaista
Dubrovnik ima mnogo matematičara, ako išta gla-
sovitog Ghetaldi-a. Ja za mene cijenim, da je taj
stroj isti onaj, koji je stao na svjetioniku u Alek-
sandriji za vremena Tolomei-a, pa da je nekako
tajno bio izvučen (u vrijeme navale Arab4) i gdje-

god sakriven, da je bio ;donesen u Dubrovnik, i kako
mi reče Gisgoni, koji ga je vidio, stajao je na vrh
jedne kule, čuvan od jednog činovnika plaćena od
Senata.“ —

Mi smo govorili o Nikoli Dimitroviću, kad
smo iznijeli pjesnike prvoga doba. Ovaj stanujući u
Župi u Platu, napisa djelo o astronomiji, koje po-
sveti Senatu, a ovaj mu na dar pošlje jednu veliku
srebrnu siniju. Bi trgovac i s duga uteče. Kad osi-
romaši dade se na pjesništvo a žena mu Lukre Zu-
zorinka pogje u duvne. Kad ona nakon malo umre,
oženi se za neku Niku Nalu, koja mu opet blaga
donese i zvao se od tada Nikola Nale. On je su-
djelovao kad se je kalendar popravljao, disajući od
staroga kalendara rimskoga 13. dana.

Vinčencije Pucić fizik glasoviti. Od njega je
ostao jedan dram ,Olint i Sofronija“ i neke elegije
latinske. Fizični spisi su se izgubili. Umrije neko-
liko dana prije trešnje. Pri smrti izrazi se, da mu
je milo što umire, prije nego vidi prvi (materijalni)
rasap domovine svoje. On je bio prorekao, da se
grad ima jedan dan teško zatresti, pošto mnogo
mjeseca prije čule su se bile mnoge i česte podze-
mne tutnjave. Tako Pucić predvigje skori rasap grada
po trešnji, koja katastrofa bi opisana od mnogijeh
u pjesmi i u prozi, i u kojoj nagje smrt glasoviti
Ivan Gozze, mladi pjesnik, koji napisa talijanski
dram ,lo“, koji za tijem prevede i u naš jezik,