oj i Cijena listi Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu for. 5. Za svo ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. U Dubrovniku 24. Februara 1895. šalja se administraciji ,DUBEOV NIKA“, 2 Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 10 novčića od retka. Ako se više puta štampsju, po pogodbi. Nefrankirana pisma no pri- maju se. Broj 8. Godina IV. Njegovo 6. i K. Visočanstvo gospodin Nadvojvoda Albrecht umro je u Arco-u na 18. 0. m. na jedan gahat po podne. Bio je prvorogjeni sin Nadvojvode Karla. Rodio se je 3. Avgusta 1817. Od rana vojnika odli- kovao se je nadvojvoda već pod maršalom Radetzky u Italiji godine 1848-49. kod Santa Lucia, Mortara i Novara, te se je od 46. godine uspeo na najviše mjesto u našoj voj- sci. Tri godine kašnje, pobjedom kod Cu- stozze, ovjekovječi svoje ime u povjesti. I u raznijem raspravama bavio se je Nadvojvoda vojničkijem pitanjima, pa dokazao oštar um i pouzdan rad. Za našeg Cesara njegova smrt veliki je gubitak, jer je u ljubeznom rogjaku izgu- bio odana savjetnika; tako isto i za vojsku, jer je vrli pokojnik njoj bio ne samo hrabri vogja, nego i najsjajniji ponos. Jedini mu je Cilj bio: zadovoljstvo vladarevo, procvat hra- bre vojske, slava i veličina Austrije. Jednom riječi neizbrisivijem će slovima povijest za- bilježiti zasluge uzvišenog pokojnika za Vla- dara, vojsku i narod. Pokoj njegovoj duši, a blažena bila nje- gova uspomena! : Novo doba u Srbiji. Davno se nijesmo na ovome mjestu ba- vili prilikama u Srbiji. To naše mučanje ipak nije značilo naše nehajstvo, koliko utanačeno stanovište da ne pirimo oganj, kad ga uga- siti ne. možemo. Uvjereni smo bili, da ni je-. dan glas ga strane, ma koliko iskren bio, kadar nije da ublaži razjarene duhove, koji su se razmećali u stranačkoj borbi, koja je samo štete nanosila zemlji. Mi smo nekoliko puta našu pažnju obraćali na te žalosne prilike, koje su, hoćeš nećeš, ukidale očigledno uvjete za blagoslo- ven napredak srpske Kralj3vine, a koje su, ma kako se drukčije mislilo, zapostavljale Izlazi svake N edjelje. mnogo i mnogo važnije zadatke daleko si- tnijem. Nećemo da smo nikome učitelji, niti zahtijevamo da naš glas bude mjerodavan, ali nam se neće zamjeriti ako, kao braća po krvi, naše osobno mnijenje istaknemo, a još manje ako se iz daljine radujemo braći svo- joj kad se ona raduju, da tužimo kad i ona tuže, jer svako njihovo dobro ili zlo i naše je. Kaže naš narod: ,babi se je snilo, što joj je milo“. Tako se i mi obradovasmo gla- su, koji nam ovijeh dana stiže, da se, biva, u Srbiji radi o sporazumu megju zavagjeni- jem strankama. Taj sporazum mi smo iz bra- oke ljubavi u nekoliko puta isticali, kao je- dini lijek da se Srbija izvede na čisti i pra- vi put. To je ne samo naša želja, nego sva- kog pravog rodoljuba do danas pusta bila, baš pravi san, koji nas je ipak bodrio i bla- žio u neprekidnoj misli, da će taj san kad li tada i java biti. Ako je pak vjerovati glasu, to smo srećom i dočekali. Gotovo svi srpski listovi s ove strane Save javili su, a s nikoje strane još pobije- no-nije bilo, da je tu nedavno u kući biv- šeg regenta Gosp. Jovana Ristića održan sa- stanak, na kojemu su se radikali i liberali, te jedan dio naprednjaka sporazumjeli o svo- me postupku kod idućijeh izbora za naro- dnu skupštinu i o postupanju poslije tijeh | izbora. Ako je, cpet kažemo, ova vijest istinita, znak je da su već jednom i svijesni politi- čari u Srbiji složni u mišljenju o teškoj po- litičkoj situaciji u zemlji i da je zajednička akcija sa svijem mogućna i korisna. Pretpo- stavljajući da je taj sporazum gotova stvar, i da će biti trajan, mi i svaki iskreni srpski rodoljub treba da se tome sporazumu, toj davno očekivanoj pojavi, iz svega srca ra- dujemo. O tome sporazumu sastavljen je i pi- smeni dokumenat, koji u glavnome glasi ovako: »Uvaživši, da neprestane trzavice, koji- jema je izložena naša draga otadžbina, mo- raju napuniti grudi svakog pravog rodoljuba sa zebnjom zbog razvitka, budućnosti, šta vi- še zbog opstanka Srbije, sklopili su potpisa- ni danas ovaj sporazum, koji ima obaveznu snagu za radikalnu i liberalnu stranku, te za jećan dio napredne stranke i to: 1. Jednostrano i nasilno ukidanje ustava i! od godine 1888., koji je stvoren megjuso- bnijem sporazumom izmegju Krune i naroda, uplivisalo je na najštetniji način na cio naš državni život, zbog čega ćemo zajedničkijem silama nastojati, da se taj ustav povrati u svoju snagu i da se za reviziju istoga pro- pisanijem putem sazove velika narodna skup- ština. 2. Ako bi se na osnovu sada važećeg usta- va raspisali izbori za narodnu skupštinu, ima- ju naši pristalice glasati za one kandidate, koje smo mi megjusobnijem sporazumom za takove prograsili, da tako bude većina u skupštini osjegurana. 3. Većina koja će se tako postići, odmah, čim se skupština konstituiše, ograditi će se protiv suspensije ustava od godine 1888. i onda će izaći iz skupštine, pa neće u daljem njezinom radu učestvovati. Ovaj sporazum učinjen je iz vijernosti i odanosti prama našoj otadžbini i našem ljubljenom Kralju, jer je već krajnje vrijeme da se Srbija izvuče iz ovijeh vječitijeh trza- vica, te da se u zemlji prizna zakonitosi kao ohaj osnov, na kojemu se može očekivati mirni, korisni i napredni razvitak otadžbine“. ("Ovaj dokumenat potpisali su u ime ra- dikala Pašić i gjeneral Sava Grujić, u ime liberala Jovan Ristić i Avakumović, a u ime jednog dijela naprednjaka Piroćanac i Radović. Za Srbiju, kojoj je potrebit, kao svak- danji hljeb, mir, sloga i ljubav, ma kakav bio sporazum stranaka, dobro je došao, jer će svak priznati da samo takijem podvizima Srbija će moći osnovati željeni stalni napre- dak u svakome pogledu, jer ima dovoljne poike. Pravi patrijotizam iziskuje dapače da se dogje do jednog sporazuma, jer dosada- šnje iskustvo jamči nam da stranačka borba, ma kako. je pojedine stranke za svetu sma- trale, nikakvo dobro donijela nije, a zemlju je gotovo do ruba propasti dovela. To se ne da nikako poreći a svako posebno opravda- nje ostaje jalovo. Danas fakti govore a ne riječi. Naše je mnijenje ne samo, nego svako- ga, koji iolje dobra želi Srbiji, da je nado- šlo skrajnje vrijeme, da bi valjalo da prvaci stranaka u Srbiji zabace svoje vlastite namje- | re, a stvore samo Srba u zemlji, kojijeh je do danas malo bilo u onom smislu kako mi shvaćamo i kako nas oni mogu lako razumje- ti. Srpski političari u Srbiji valjalo bi da se već jednom otresu stranačkijeh a živo pri- hvate državnijeh interesa, koji su na žalost uzdrmani i koji vape snažnu mišicu, da ih popne na stupanj, koji im se priliči, i koji im svak želi. Da, svak želi, jer nema te stran- ke u Srbiji, koja nebi rada bila da svojoj miloj otadžbini utvrdi za uvjek mirni, kori- sni i napredni razvitak. I mi smo odavde po našijem slabijem silama baš u tom pravcu govorili, kad je riječ bila o Srbiji, te upravljali naše tople želje za bracki i trajni sporazum stranaka. U toj zgodi možda nam se je i koja oštra oma- kla, i koja pojedinijem po ćudi nije bila, ali neka nam se to u grijeh ne upiše, jer zle namjere nije bilo, da, biva, kega ukorimo ili okrivimo, nego da svoju kažemo iz srca sreu, i da i mi prinesemo s naše strane kamičak zgradi, koju smo željeli da se veli- čanstveno podigne u Srbiji, i koja, ako nas vijesti ne varaju, srećom se sada podiže, iz koje će sijevnuti iskra sloge i ljubavi, da se pak u pravi oganj pretvori, koji će dakako u pepeo okrenuti sve one prepone, koje su- do sada smetale mirnom ali sjegurnom na- pretku Srbije. Ako je dakle zbilja naš dosadašnji san postao kao java, da su se, biva, prvaci strana- ka dajbudi do boljijeh vremena sporazumjeli, ako su oni zbilja pregli da složno rade, da liječe rane, koje oni sami zadadoše svojoj otadžbini stranačkijem udjurmama, onda ja- mačno će oni, sijajući to novo sjeme, divno i obilato požnjeti, što bez sumnje oni sami to mogu predvidjeti, a da im mi ne kažemo: Na ovake glasove neme Srbina, koji neće sa najvećijem zadovoljstvom i najtopli- jem željama pratiti tako blagosloveni rad i koji neće, obistini li se, iz dna srea poželje- ti najbolji uspjeh takom radu. Mi pak srdačno dovikujemo: Bog na- spori i berićet učini! : —— ii Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽETNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIĆ XIV. Razne nauke. Umjetnosti. Vlaho Držić rodi se u Dubrovniku, ali se ne zna kada. Zna ge, da se je oženio godino 1548., da mu je žena donijela 30.000 cekina, da je na nje- govu piru prestavljena bila tragedija ,Tirena“, koja se je opetovala sedam puta poslije i da je imao je- dnog sina Nikolu nijema, koji i ako nijem bio je slikar i kipar odličan. Nale matematičar piše o nje- mu: ,Messer Alessandro Picolomini adduce d'aver considerato aleuni mappamondi, tra i quali il piu bello presso il cardinal Carpi; ma dovete sapere, che tal mappamondo fu fatto qui a Ragusa da Biaggio Drsa uomo come sapete rarissimo per non dire singolare nelle pitture, ne' ritratti e prospet- tive e sottilissimi intagli“. Benedikt Stay djed pjesnika Stay. On obagje Italiju i Francusku. U napoletanskom muzeumu vide se njegove slike. Umrije u Dubrovniku. On je imao učenika Petra Mattei-a, koji poslije pogje u Napu- lju da uči pod velikijem Giordani-om, koji ga po- rede u Madrid da slika po Eskurialu. Megju Du- brovčanima bio je prvi u satiri. Umrije u Dubro- vniku 1726. u bonici kao prosjak. Ima njegovijeh glika od kojijeh je jedna u relikvijariju. Cerva i Dolci spominju ga u svojijem spisima kao satiričkog pjesnika. Mladići velike nade u slikarstvu bijahu Pavo Gozze pop i Petar Katušić, koji umrije prije nego je navršio tridesetu godinu. Kunić, Resti i Zama- gna u pjesmama oplakuju preranu njegovu smrt. — Gregorije Ivanelli, koji umrije u Italiji, kojega spo- minju mnogi talijanci u svojijem spisima. Appen- dini piše: ,dipinse una Maddalena colla punta della penna, genere singolare, che ricerca un talento a parte“. Orgini i Coletti spominju kao izvrsnog kipara Frana Radeljevića, fratra Male Braće. Dolci o nje- mu piše: ,a papa Sisto V. sic amabatur, ut eum cardinalatu honestasset, nisi aute mensem in Sla- nensi obisset coenobio“. — Progonović zlatar učini giniju onu glasovitu sa živinicama, koje bi se mi- cale kad bi ge na nju ulilo vode. Ta se sinija na- lazi u stonoj crkvi. Nju je htio darovati ugarskome Kralju dubrovački biskup Gjivović. — Gabro Tam- parica fratar Male Braće, slavjanski pjesnik, bio je »maestro di capella“ u bečkome dvoru, gdje je i umro godine 1575. — Frano Gozze Paprica, fratar Male Braće, ostavi jednu golemu knjigu liturgjije u minjaturama, koja se još dava od fratara na raz- gledavanje. i Pasko Baletin iz Stravče u Konavlima, lajik fratara Male Braće, nauči bez ikakve nauke raditi mnoge mehaničke strojeve; on popravi sat na zvo- niku. Senat za to, dokle je god živ bio, davao je fratrima novčanu potporu, 's kojom oni okružiše: i okitiše veliki oltar u svome hramu mramorom. Svi gatovi, koji se nahode po dubrovačkijem manastiri- ma, jesu radnja toga Baletina. Na zvoniku ispod sata čita go ovo: A. D. MDCCLXXXI opus F. Pa- gchalis Baletin a Canalibus O. M. S. Francisci“. — Slikar bio je i Ignjacije Martellini, Dominikanao, koji umrije u Napolju od 32 godine. Svi prijedmeti umjetni dubrovački i gragjevi- ne tačno su raspoloženi od gospodina Josipa prof. Gjelčića u knjizi: ,Dello sviluppo civile dei Ragu- gei“, i za to mi ne možemo ništa tome nadodati, nego samo nešto što smo po predaji čuli, biva, da je Ticijan, glasoviti slikar u Evropi stanovao za ne- koliko u Dubrovniku, pozvan od porodice Pucića, da slika Sr. Mandaljenu, koju ta porodica položi u hra- mu Domenikanaca, koja go i danas gleda, i to ka- žu, da je najbolja slika od svijeh, koje se u Du- brovniku nahode. Pripovijeda ge jošt i ovo, da je taj strani slikar izbojadisao u hramu Jezuita raj povrh velikog oltara, ali kad se je ta slika otkrila nagje se da u raju nema blaženo Gospe. To je on učinio jer se je naljutio radi pogodbe. Poslije to se nije dalo popraviti, jer mjesta nije bilo, a da se što drugo ne izbriše. Govori se još da je u pina- koteci glasovitoj Brnje Gjorgjića popa, koji je umro godine 1687., bilo slika, koje su procijenjene bile 4080. dukata; od ovijeh šesnajest su slika u sto- noj erkvi. Govori se da slika ,Jezus vezan za stup“ jest upravo radnja glasovitog Andrije del Sarto i da mnogo slika u stonoj orkvi jesu Pordenona. Sli- ka Adon i Lada, koja se nahodi u dvorani vijeća jest vrlo cijenjena slika. Iza sv. Magdalijene druga je glasovita slika Ticijana , Djevojka njemačka“, no je ukradena bila iz Dubrovnika godine 1811. Ta- kogjer slika Sv. Kusmo i Damjana na Lastovu jest radnja upravo Ticijanova. : — ini 1 > Pretplata 1 oglasfe'“ Dopisi se šalju urodništvu. May, po