oj

i

Cijena listi
Za Dubrovnik na godinu fior. 4.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 4.50.

Za Srbiju i Crnu Goru na go-
dinu for. 5.

Za svo ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

U Dubrovniku 24. Februara 1895.

šalja se administraciji ,DUBEOV
NIKA“, 2

Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izja-
ve, javne zahvale, računska
izvješća i slične objave plaća se
10 novčića od retka. Ako se više
puta štampsju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma no pri-
maju se.

Broj 8.

Godina IV.

Njegovo 6. i K. Visočanstvo gospodin
Nadvojvoda Albrecht umro je u Arco-u na
18. 0. m. na jedan gahat po podne. Bio je
prvorogjeni sin Nadvojvode Karla. Rodio se
je 3. Avgusta 1817. Od rana vojnika odli-
kovao se je nadvojvoda već pod maršalom
Radetzky u Italiji godine 1848-49. kod Santa
Lucia, Mortara i Novara, te se je od 46.
godine uspeo na najviše mjesto u našoj voj-
sci. Tri godine kašnje, pobjedom kod Cu-
stozze, ovjekovječi svoje ime u povjesti. I u
raznijem raspravama bavio se je Nadvojvoda
vojničkijem pitanjima, pa dokazao oštar um
i pouzdan rad.

Za našeg Cesara njegova smrt veliki
je gubitak, jer je u ljubeznom rogjaku izgu-
bio odana savjetnika; tako isto i za vojsku,
jer je vrli pokojnik njoj bio ne samo hrabri
vogja, nego i najsjajniji ponos. Jedini mu je
Cilj bio: zadovoljstvo vladarevo, procvat hra-
bre vojske, slava i veličina Austrije. Jednom
riječi neizbrisivijem će slovima povijest za-

bilježiti zasluge uzvišenog pokojnika za Vla-

dara, vojsku i narod.
Pokoj njegovoj duši, a blažena bila nje-
gova uspomena! :

Novo doba u Srbiji.

Davno se nijesmo na ovome mjestu ba-
vili prilikama u Srbiji. To naše mučanje ipak
nije značilo naše nehajstvo, koliko utanačeno
stanovište da ne pirimo oganj, kad ga uga-

siti ne. možemo. Uvjereni smo bili, da ni je-.

dan glas ga strane, ma koliko iskren bio,
kadar nije da ublaži razjarene duhove, koji
su se razmećali u stranačkoj borbi, koja je
samo štete nanosila zemlji.

Mi smo nekoliko puta našu pažnju
obraćali na te žalosne prilike, koje su, hoćeš
nećeš, ukidale očigledno uvjete za blagoslo-
ven napredak srpske Kralj3vine, a koje su,
ma kako se drukčije mislilo, zapostavljale

Izlazi svake N edjelje.

mnogo i mnogo važnije zadatke daleko  si-
tnijem.

Nećemo da smo nikome učitelji, niti
zahtijevamo da naš glas bude mjerodavan,
ali nam se neće zamjeriti ako, kao braća po
krvi, naše osobno mnijenje istaknemo, a još
manje ako se iz daljine radujemo braći svo-
joj kad se ona raduju, da tužimo kad i ona
tuže, jer svako njihovo dobro ili zlo i naše je.

Kaže naš narod: ,babi se je snilo, što
joj je milo“. Tako se i mi obradovasmo gla-
su, koji nam ovijeh dana stiže, da se, biva,
u Srbiji radi o sporazumu megju zavagjeni-
jem strankama. Taj sporazum mi smo iz bra-
oke ljubavi u nekoliko puta isticali, kao je-
dini lijek da se Srbija izvede na čisti i pra-
vi put. To je ne samo naša želja, nego sva-
kog pravog rodoljuba do danas pusta bila,
baš pravi san, koji nas je ipak bodrio i bla-
žio u neprekidnoj misli, da će taj san kad li
tada i java biti. Ako je pak vjerovati glasu,
to smo srećom i dočekali.

Gotovo svi srpski listovi s ove strane
Save javili su, a s nikoje strane još  pobije-
no-nije bilo, da je tu nedavno u kući biv-
šeg regenta Gosp. Jovana Ristića održan sa-
stanak, na kojemu su se radikali i liberali,
te jedan dio naprednjaka sporazumjeli o svo-
me postupku kod idućijeh izbora za naro-

dnu skupštinu i o postupanju poslije  tijeh |

izbora.

Ako je, cpet kažemo, ova vijest istinita,
znak je da su već jednom i svijesni politi-
čari u Srbiji složni u mišljenju o teškoj po-
litičkoj situaciji u zemlji i da je zajednička
akcija sa svijem mogućna i korisna. Pretpo-
stavljajući da je taj sporazum gotova stvar,
i da će biti trajan, mi i svaki iskreni srpski
rodoljub treba da se tome sporazumu, toj
davno očekivanoj pojavi, iz svega srca ra-
dujemo.

O tome sporazumu sastavljen je i pi-
smeni dokumenat, koji u glavnome glasi
ovako:

»Uvaživši, da neprestane trzavice, koji-
jema je izložena naša draga otadžbina, mo-
raju napuniti grudi svakog pravog rodoljuba
sa zebnjom zbog razvitka, budućnosti, šta vi-
še zbog opstanka Srbije, sklopili su potpisa-
ni danas ovaj sporazum, koji ima obaveznu

snagu za radikalnu i liberalnu stranku, te za
jećan dio napredne stranke i to:

1. Jednostrano i nasilno ukidanje ustava
i! od godine 1888., koji je stvoren megjuso-
bnijem sporazumom izmegju Krune i naroda,
uplivisalo je na najštetniji način na cio naš
državni život, zbog čega ćemo zajedničkijem
silama nastojati, da se taj ustav povrati u
svoju snagu i da se za reviziju istoga pro-
pisanijem putem sazove velika narodna skup-
ština.

2. Ako bi se na osnovu sada važećeg usta-
va raspisali izbori za narodnu skupštinu, ima-
ju naši pristalice glasati za one kandidate,
koje smo mi megjusobnijem sporazumom za
takove prograsili, da tako bude većina u
skupštini osjegurana.

3. Većina koja će se tako postići, odmah,
čim se skupština konstituiše, ograditi će se
protiv suspensije ustava od godine 1888. i
onda će izaći iz skupštine, pa neće u daljem
njezinom radu učestvovati.

Ovaj sporazum učinjen je iz vijernosti
i odanosti prama našoj otadžbini i našem
ljubljenom Kralju, jer je već krajnje vrijeme
da se Srbija izvuče iz ovijeh vječitijeh trza-
vica, te da se u zemlji prizna zakonitosi kao
ohaj osnov, na kojemu se može očekivati
mirni, korisni i napredni razvitak otadžbine“.
("Ovaj dokumenat potpisali su u ime ra-
dikala Pašić i gjeneral Sava Grujić, u ime
liberala Jovan Ristić i Avakumović, a u ime
jednog dijela naprednjaka Piroćanac i Radović.

Za Srbiju, kojoj je potrebit, kao svak-
danji hljeb, mir, sloga i ljubav, ma kakav
bio sporazum stranaka, dobro je došao, jer
će svak priznati da samo takijem podvizima
Srbija će moći osnovati željeni stalni napre-
dak u svakome pogledu, jer ima dovoljne
poike. Pravi patrijotizam iziskuje dapače da
se dogje do jednog sporazuma, jer dosada-
šnje iskustvo jamči nam da stranačka borba,
ma kako. je pojedine stranke za svetu sma-
trale, nikakvo dobro donijela nije, a zemlju
je gotovo do ruba propasti dovela. To se ne
da nikako poreći a svako posebno opravda-
nje ostaje jalovo. Danas fakti govore a ne
riječi.

Naše je mnijenje ne samo, nego svako-
ga, koji iolje dobra želi Srbiji, da je nado-

šlo skrajnje vrijeme, da bi valjalo da prvaci

stranaka u Srbiji zabace svoje vlastite namje- |

re, a stvore samo Srba u zemlji, kojijeh je
do danas malo bilo u onom smislu kako mi
shvaćamo i kako nas oni mogu lako razumje-
ti. Srpski političari u Srbiji valjalo bi da se
već jednom otresu stranačkijeh a živo pri-
hvate državnijeh interesa, koji su na žalost
uzdrmani i koji vape snažnu mišicu, da ih
popne na stupanj, koji im se priliči, i koji
im svak želi. Da, svak želi, jer nema te stran-
ke u Srbiji, koja nebi rada bila da svojoj
miloj otadžbini utvrdi za uvjek mirni, kori-
sni i napredni razvitak.

I mi smo odavde po našijem slabijem
silama baš u tom pravcu govorili, kad je
riječ bila o Srbiji, te upravljali naše tople
želje za bracki i trajni sporazum stranaka. U
toj zgodi možda nam se je i koja oštra oma-
kla, i koja pojedinijem po ćudi nije bila, ali
neka nam se to u grijeh ne upiše, jer zle
namjere nije bilo, da, biva, kega ukorimo
ili okrivimo, nego da svoju kažemo iz srca
sreu, i da i mi prinesemo s naše strane
kamičak zgradi, koju smo željeli da se veli-
čanstveno podigne u Srbiji, i koja, ako nas
vijesti ne varaju, srećom se sada podiže, iz
koje će sijevnuti iskra sloge i ljubavi, da se
pak u pravi oganj pretvori, koji će dakako

u pepeo okrenuti sve one prepone, koje su-

do sada smetale mirnom ali sjegurnom na-
pretku Srbije.

Ako je dakle zbilja naš dosadašnji san
postao kao java, da su se, biva, prvaci strana-
ka dajbudi do boljijeh vremena sporazumjeli,
ako su oni zbilja pregli da složno rade, da
liječe rane, koje oni sami zadadoše svojoj
otadžbini stranačkijem udjurmama, onda ja-
mačno će oni, sijajući to novo sjeme, divno
i obilato požnjeti, što bez sumnje oni sami
to mogu predvidjeti, a da im mi ne kažemo:

Na ovake glasove neme Srbina, koji
neće sa najvećijem zadovoljstvom i najtopli-
jem željama pratiti tako blagosloveni rad i
koji neće, obistini li se, iz dna srea poželje-
ti najbolji uspjeh takom radu.

Mi pak srdačno dovikujemo: Bog na-
spori i berićet učini! :

—— ii

Podlistak.

DUBROVAČKA KNJIŽETNOST

piše KANONIK IVAN STOJANOVIĆ
XIV.
Razne nauke.

Umjetnosti.

Vlaho Držić rodi se u Dubrovniku, ali se ne
zna kada. Zna ge, da se je oženio godino 1548., da
mu je žena donijela 30.000 cekina, da je na nje-
govu piru prestavljena bila tragedija ,Tirena“, koja
se je opetovala sedam puta poslije i da je imao je-
dnog sina Nikolu nijema, koji i ako nijem bio je
slikar i kipar odličan. Nale matematičar piše o nje-
mu: ,Messer Alessandro Picolomini adduce d'aver
considerato aleuni mappamondi, tra i quali il piu
bello presso il cardinal Carpi; ma dovete sapere,
che tal mappamondo fu fatto qui a Ragusa da
Biaggio Drsa uomo come sapete rarissimo per non
dire singolare nelle pitture, ne' ritratti e prospet-
tive e sottilissimi intagli“.

Benedikt Stay djed pjesnika Stay. On obagje
Italiju i Francusku. U napoletanskom muzeumu vide
se njegove slike. Umrije u Dubrovniku. On je imao
učenika Petra Mattei-a, koji poslije pogje u Napu-
lju da uči pod velikijem Giordani-om, koji ga po-
rede u Madrid da slika po Eskurialu. Megju Du-
brovčanima bio je prvi u satiri. Umrije u Dubro-
vniku 1726. u bonici kao prosjak. Ima njegovijeh
glika od kojijeh je jedna u relikvijariju. Cerva i
Dolci spominju ga u svojijem spisima kao satiričkog
pjesnika.

Mladići velike nade u slikarstvu bijahu Pavo
Gozze pop i Petar Katušić, koji umrije prije nego
je navršio tridesetu godinu. Kunić, Resti i Zama-
gna u pjesmama oplakuju preranu njegovu smrt. —
Gregorije Ivanelli, koji umrije u Italiji, kojega spo-
minju mnogi talijanci u svojijem spisima. Appen-
dini piše: ,dipinse una Maddalena colla punta della
penna, genere singolare, che ricerca un talento a
parte“.

Orgini i Coletti spominju kao izvrsnog kipara
Frana Radeljevića, fratra Male Braće. Dolci o nje-
mu piše: ,a papa Sisto V. sic amabatur, ut eum
cardinalatu honestasset, nisi aute mensem in Sla-
nensi obisset coenobio“. — Progonović zlatar učini
giniju onu glasovitu sa živinicama, koje bi se mi-

cale kad bi ge na nju ulilo vode. Ta se sinija na-
lazi u stonoj crkvi. Nju je htio darovati ugarskome
Kralju dubrovački biskup Gjivović. — Gabro Tam-
parica fratar Male Braće, slavjanski pjesnik, bio je
»maestro di capella“ u bečkome dvoru, gdje je i
umro godine 1575. — Frano Gozze Paprica, fratar
Male Braće, ostavi jednu golemu knjigu  liturgjije
u minjaturama, koja se još dava od fratara na raz-
gledavanje. i

Pasko Baletin iz Stravče u Konavlima, lajik
fratara Male Braće, nauči bez ikakve nauke raditi
mnoge mehaničke strojeve; on popravi sat na zvo-
niku. Senat za to, dokle je god živ bio, davao je
fratrima novčanu potporu, 's kojom oni okružiše: i
okitiše veliki oltar u svome hramu mramorom. Svi
gatovi, koji se nahode po dubrovačkijem manastiri-
ma, jesu radnja toga Baletina. Na zvoniku ispod
sata čita go ovo: A. D. MDCCLXXXI opus F. Pa-
gchalis Baletin a Canalibus O. M. S. Francisci“. —
Slikar bio je i Ignjacije Martellini, Dominikanao,
koji umrije u Napolju od 32 godine.

Svi prijedmeti umjetni dubrovački i gragjevi-
ne tačno su raspoloženi od gospodina Josipa prof.
Gjelčića u knjizi: ,Dello sviluppo civile dei Ragu-
gei“, i za to mi ne možemo ništa tome nadodati,
nego samo nešto što smo po predaji čuli, biva, da

je Ticijan, glasoviti slikar u Evropi stanovao za ne-
koliko u Dubrovniku, pozvan od porodice Pucića, da
slika Sr. Mandaljenu, koju ta porodica položi u hra-
mu Domenikanaca, koja go i danas gleda, i to ka-
žu, da je najbolja slika od svijeh, koje se u Du-
brovniku nahode. Pripovijeda ge jošt i ovo, da je
taj strani slikar izbojadisao u hramu Jezuita raj
povrh velikog oltara, ali kad se je ta slika otkrila
nagje se da u raju nema blaženo Gospe. To je on
učinio jer se je naljutio radi pogodbe. Poslije to
se nije dalo popraviti, jer mjesta nije bilo, a da se
što drugo ne izbriše. Govori se još da je u pina-
koteci glasovitoj Brnje Gjorgjića popa, koji je umro
godine 1687., bilo slika, koje su procijenjene bile
4080. dukata; od ovijeh šesnajest su slika u sto-
noj erkvi. Govori se da slika ,Jezus vezan za stup“
jest upravo radnja glasovitog Andrije del Sarto i
da mnogo slika u stonoj orkvi jesu Pordenona. Sli-
ka Adon i Lada, koja se nahodi u dvorani vijeća
jest vrlo cijenjena slika. Iza sv. Magdalijene druga
je glasovita slika Ticijana , Djevojka njemačka“, no
je ukradena bila iz Dubrovnika godine 1811. Ta-
kogjer slika Sv. Kusmo i Damjana na Lastovu jest
radnja upravo Ticijanova. :

— ini

1
> Pretplata 1 oglasfe'“

Dopisi se šalju urodništvu. May, po