U Dubrovniku 17. Marča 1895. Cijena listu Za Dubrovnik na godinu for. 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu flor. 4,59. * ZaBrbiju i Crnu Goru na go- dinu for. 5. : Za svo ostale zemlje na godinu iranaka 15 u slatu. Na po godine i na četvrt godine surasmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi šalju se. administraciji ,DUBROV- NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska- izvješća i slične objave plaća sa 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma no pri- maju se. Broj 11. Izlazi svake Nedjelje. Godina IV. MISTIFIKACIJE. Nije nam novo da hrvacki listovi, ma kojeg pravca bili, mistificiraju javno mnijenje i tako nemilosrdno varaju svoje čitatelje ni krive ni dužne. Ali od nekog vremena te su mistifikacije začestile u tijem listovima i reg- bi da su im one postale ideja fiksa, u kojoj uživaju osobitu neku nasladu. Danas kad ti listovi galame iz dva megju sobom zavagje- na tabora, take mistifikacije jedni drugijem otkrijevaju, te mi, koji sa strane gledamo i slušamo, valja da se divimo sposobnosti, smjelosti i gotovosti njihovoj u takome poslu. Kad bi mi hijeli da na tenani nabroji- mo sve šlo su ti listovi u ovo zadnje vrije- me napisali samo da obmane i opsjene svo- je nedužne čitatelje, mi bi se našli na čudu, kako da tu golemu rabotu do kraja dotjera- mo. A s druge strane pak i ne mili nam se, jer koja fajda da mlatimo praznu slamu, kad naši čitatelji i tako znadu čime obično hr- vacki listovi pitaju svoju čeljad. Na pošljetku kad se 0 njima riječ povede vrijedi uvijek ona: ,Gegen Dummheit kampfen Gčtter selbst vergebens!“ Ali jednu ne možemo nikako mimoići, valja da se na nju osvrnemo, jer je doista pažnje vrijedna, a to je ona, koju nam pru- ži zagrebački ,Obzor“ od 9. 0. m. Br. 17. koji nam u petak stiže. Tu se baš radi o očitoj mistifikaciji, jer nije moguće da to mo- že biti plod čista uma čestite osobe. U tome listu ima jedan članak kojemu je podijeljeno počasno mjesto a iz pera mu- hamedanskog Hrvata, koji članak i po svo- me kalupu i po opaskama samog uredništva nije drugo nego prava mistifikacija. Da vidimo. Taj muhamedanski Hrvat na kraju svo- ga članka ispovijeda da će mu srpski listovi podmetnuti, da on nije Bosanac, nego koji došljak ili koji plaćenik austrijski u Bosni. A priori hoće da zabašuri pravu istinu, da se opravda ne izazvan. Uredništvo pak pod istijem člankom ide mu u pomoć te opaža, da donosi ovaj članak u ojelosti iz pera vr- lo ugledna muhamedanskog Hrvata, da se vidi, kako misle uplivni i odlični bosanski Muhamedanci. Ova izlišna očitovanja naliku- ju pripovijedanju poznatijeh šarlatana, koji čudesa prekazuju, a kad tamo o svemu ne- ma ni traga. Ovoliko o izvoru samoga članka, a sada pregjimo na njegov sok, koji će nam najbo- lje sve to potvrditi. Tom junaku iza busije Bosna i Herce- govina po pravu i historiji pripadaju Hrva-' okoj, te Austro-Ugarska dužna je da ih spo- ji s materom zemljom. Njega je rastužio od- govor ministra vanjskijeh posala Kalnoky-a u zadnjem delegacijama, kada je svečano iz- javio, da se danas ne namjerava ništa drugo glede Bosne i Hercegovine promijeniti, nego da i od sada ostaju ,Oecupationsgebiet“. On bi htio ni više ni manje, nego da trojni sa- vez batali nenaravnu politiku, da pogazi ber- linski ugovor samo da ugodi Hrvatima i da im na tanjiru prinese ostvarenu hrvacku kra- ljevinu, spojivši s njom dakako njezine česti Bosnu i Hercegovinu. Jadnik misli da trojni Savez nema prečeg posla, nego se baviti uto- pijama, koje u prilog idu mašti ugrijanijeh glava a la muhamedanskog Hrvata. U razvijanju te svoje maglovite misli kud će suza neg na oko, te Srbima kaže: »Srbi neka jedan put za uvijek upamte, da bi mi sami, kad bi nas po kojoj nesreći htje- li spojiti sa Srbijom neki mogućnici, borili se na smri i život“. Mi mu vjerujemo jer koga je zmija upekla i gušteriee se boji. Ta i austrijska vojska nije ušla u Bosnu i Her- cegovinu, kako je mislio Andrassy, uz svira- nje vojničkijeh muzika, nego je krvlju nato- pila te zemlje dok je silu ukrotila sadašnjijeh muhamedanskijeh Hrvata. Mi dobro znamo što bi Muhamedanski Hrvati najvoljeli, ali i sami vide, da im je to već neizvjedljivo, pa s toga se prihvatiše drugoga kraja. Ulagivaju se, previjaju se, ša- raju, pa traže nešto što nekijem drugijem ne- bi po volji bilo, i baš onijem, na koje oni najviše režu što su ih na sadašnje stanje do- veli, pa se s njima uzbarabarili. A to su ne- kadašnja raja u okupiranijem zemljama. Otuda i ona mržnja na Rusiju istaknuta ; od našeg r,ahamedanskog Hrvata. On bi vo- lio da je Rusija mirno ležala, da nije zara- tila s Turskom, da nije pobijedila, da nije sakupila velesile na berlinskom sastanku. Mi iu dakle vjerujemo da za njega nije Rusija ikakvo dobročinstvo uradila, ali ako nije za | ujega i njegove drugove, jest za Srbe u Bo- tni i Hercegovini, koji su poznatog se jar- ina otresli, te ne samo Srbijanci i Bugari, Kako on kaže. nego i Srbi u Bosni i Herce- bovini, pa i svi oni, kojima je stalo do re- đa, mira, ravnopravnosti i obezbijegjena časti i imanja, imaju biti zahvalni Rusiji. Kaže još taj tobožni Muhamedanski Hr- Yat da su oni radi Rusije dosta podnijeli a još uvijek podnose, pa da već i svaka str- Pljivost ima svojijeh granica. I to mu mi vje- tujemo, a evo zašto. Kriva je Rusija što je njezino oružje pobijedilo, te raju od muka oslobodilo a mu- bamedanskijem Hrvatima otelo gospostvo, uki- nulo samovolju. Podnijeli sv dakle radi Ru- sije dosta. Toj raji koja se je preporodila, treba se osvetiti, jer njezin jauk prikojasan bio ovom prevratu. Treba joj vratiti šilo za | ognjilo. Hrvastvo to je dobro oružje, hrvacka kraljevina još najbolje. Tada će se raji po- pritegnuti uzde, jer se je odveć posilila. Ho- ćeš li krvnika, idi k bratu svome. To je spa- sonosno srestvo da se osveta ostvari. Ali po srijedi je Rusija, koja se protivi takovoj anek- siji, te nije čudo da još i danas ti vajni Puhameđanski Hrvati podnose radi Rusije, koja neće da zna da se Hrvasivo: podiže na razvalinama Srpstva. Taj muhamedanski Hrvat želio bi da bude na čistu, da ne bude sa svojijema abe- dul-kijameti djeca okupiranijeh zemalja, pa Pri kraju svoga članka milostivo poručuje Srbima, veleći im, da nebi ni oni imali za- zirati i javno se protiviti aneksiji, kad bi i malo razmišljali na današnje stanje i okol- nosti. Timeo Danaos et dona ferentes. Muhame- danski Hrvat razumjeće nas, jer i on u svo- jem članku iznosi po koju latinsku izreku. Aneksiju, kako bi je Hrvati željeli, Srbi je odbijaju. Nevesinjska puška nije jeknula da Srbe pozove na očajničku borbu, da sa je- dnog zla na drugo gore prijegju. Oni su danas spokojni, jer se uvijek boljemu nadaju. Glas ministra Kalnoky-a njih nije rastužio, no obeselio. Oni znadu da ovakovo stanje u Bosni i Hercegovini neće vjekovito biti, a kad pro- mjeni vakat dogje, neka se uvjeri .. uhame- danski Hrvat, da zanimani faktori, koji će se baviti sudbinom ovijeh zemalja, neće tražiti što narod hoće i želi, već će i preko njego- ve glave odlučiti ono, što će lako moći s nji- me obračunati bez krvi i rasipa, bez treske i buke. Tada će i on biti na čistu, pa će se i bez aneksije, u smislu kako bi on želio, ostva- riti njegova želja, biva, u zemlji će se suditi i rasugjivati, zakone davati i dokidati, prave- dnosti podupirati, nasilje svako žigosati a novce u dobre i plemenite svrhe upotrebljavati. Dok tome vakat dogje bolje bi bilo da: miruje, da se okani mistifikacija. Laži i opa- danja ne pomažu. Obmane i opsjene mogu za čas vrijediti, ali se brzo ruše kao i zgrada koja bi se htjela na njima zidati. —->— ned i O srpskoj banci u Zagrebu. (Glas iz Boke) Sa mnogijeh strana miloga nam Srpstva ču- la se je po gdjekoja lijepa riječ o toj važnoj našoj ustanovi, koja je gotovo u djelo prešla i koja će našem narodu, ako. Bog da, dosta koristi doprinijeti. S toga neka je i nama dopušteno časkom obazri- jeti se na to važno poduzeće i ako se ne možemo smatrati kao oni koji gu pozvani da presudnu ri- ječ tu povedu. Divna zamisao da se osnuje jedan takov za- vod u Zagrebu morala je obradovati, kao što u “i istinu i jest, svakoga Srbina. To se je vidjelo sa onijem. prekomjernijem odzivom kojijem se je srp- Ski narod odazvao tome novome mezimčetu svome i objeručke ga prihvatio. Znaci budne srpske svi- jesti otkriše ge i pokazaše da se Srbin lako dade oduševiti za sve što je plemenito i korisno. Suvišno bi bilo dokazivati od kolike je to potrebe po naš narod n ovijem odsudnijem trenuci- ma kad nam se je boriti za svoj opstanak, te je zaista krajnje vrijeme bilo da ge nješto valjano pre- duzme i jednom stane na put onoj zarazi, koja nam priječi zdravi razvitak i ubija materijalno blagosta- nje. Moralo se čisto očajavati videći kako naš na- rod na mnogijem mjestima nemilice propada, kako mu se izmiče ispred nogu svoje staro krvlju na- topljeno zemljište, koje poplavljivaše strani elemenat. Oskudica u novcu otegoćavala je njegov po- ložaj i nagnavala ga da se predaje u ruke ponaj- više nenasitivog soja, koji ga je do mile volje gu- li, te ga ostavljao bez kuće i kućišta. No eto i tome se zlu nagjo lijeka. Čast i hva- la neka je onijema koji prvi potakoše misao o osni- Podlistak. TRI RIJETKE USPOMENE kod Fra Grge Martića, u Kreševu napisao Vid Vuletić- Vukasović. Svi su se Južni Slaveni, a osobito kršni Her- segovei (Martić je starinom Hercegovac) i ponosni Bošnjaci, veselili divnoj slavi zor-junaka i vilenjaka Fra Grge, toga našega prvijenca u junačkoj pje- smi..... On je još prava junačina, pa daruj mu Bože, da požive dosta ljeta i godina, te, da nas obegeli divnom davorijom, jer bijeli labud najbolje Pod starost zapjeva. , Svaka nam je Martićeva uspomena na ponos, pa sam i ja prolazio Herceg-Bosnom i svratio se u drevno Kreševo dne 5. Septembra 1887., a da upi- tam za junačko zdravlje miloga nam Nestora... Onda se Fra Grga baš bio kurtarisao (oslobo- dio) teške bolesti, te se podobro oporavljao. Primio io kao otac prima sina, a to-neću zaboraviti nig- da za nigda, baš doklegod mi nakon glave neuže- žu samrtnicu svijeću. To su uspomene drage srou, s što prijanja uz srce, to je božje, te je vje- čno, vječnije od onoga aere perennius.... Fra Grga ja božji starac, pa kaonuti iz naroda, živio je za narod, a to je sva povijest sta- rine junaka i sveštenika. U njegovoj su pameti i na njegovu srcu sve zgode i nezgode te slavne ze- mlje Herceg-Bosne. ... Za mene su ona dva dana bila baš rajsko veselje, dani milinja, te se pričinjalo, da mi je Bog poslao proroka, da mi priča što je negda bilo... Papir je zemaljska stvar, pa eto još no udaram na zemaljsku stvar one međe- ne besjede vilinskoga ugodnika, jer mi se čini, da ih neću onako zabilježiti kako su mi u duši... Još u duhu gledam onu skromnu ćeliju gdje u njoj sjedi kod malene skamijo zadahnat sta- rac... Još vidim posred sobe na stolu navezena la- buda... A ko bi zaboravio one divne gusle javo- rove? Ono je naš amanet, pa evo ih narodu, da ih pobliže vidi: — Navrh gusala je biva na glavi, udareno : DAVORIA STARCA LJUBOMIRA 9 gornje je strano, a sitnijim pismenima: ILI TI F. GARGE MARTIĆA 1848 S donje je strane: NAČINI JURO SULJIĆ Gusle su navezene i pirlitane, a polumjesec je uz- gori. Nad polumjesecom je zvijezda sa šest zraka, a s druge strane ostaje polumjesec u protivnomu k smjeru. Gusle gu uz ostalo nasjeekane, po bosansko- mu adetu, ružama, a po srijedi je ruža od šest li staka. Uvrh gusala je glava s rozima kao u rimsko- ga satira, pa je sve to ureskano i u ureske udaren kalaj. Uzduž su gusle m 0.74, a širine je do m 0.30. Ovo je prva i najdraža uspomena, a druga je -— zlatna ura glasovitoga Dervenskoga kapetana, te o njemu Martić pjeva u Kiku Zeliću. Na ga- hatu je: I: NICO : DELLIE : Na pločici su udareni za ure rimski brojevi, & povrh njih arapski za dekike. Na zaklopcu je Venus u kupatilu, a prama božici Cupido. U promjeru je ovaj krasni gabat m 0.4 em. Ovo je Martiću divna uspomena, a je on voli, a to je i za narod uspomena, jer nam napominje Onoga gor- doga kapetana... Treća je uspomena obilježje našega spasenja, a to je krst iz Ostrogskog manastira Sv. Va- gilije. Krst je uragjen napola u filagrani, a na drveću od šimširovine. 8 jedne je strane propeće, a s drugo strane prizori stradanija Hristova. Kad razgledaš ovu bogoljubnu uspomenu, pada ti i sam na um junak Luka Vukalović, te ponosito šapćeš onu narodnu: — Za krst časni i slobodu zlatnu. — Ovo su tri skromne uspomene, al su mile slavnomu Starini, pa kada su njemu mile, neka eto za njih obazna naš narod, pa neka pogleda na njih kao na drage stvari... Ovo su tri drago uspomene, a za pisca ove crte, to gu tri narodna boška, jer nam spominju čislo zgoda i nezgoda, te ih je junačka Martićeva posestrima vila pjesmom upisala u vječnost... Dno 7. Septembra. halalio sam se (oprostio) Sa krasnijem starcem, a to je bilo u skromnoj sje- nici, u baščici, kod manastira. Tu starac njeguje ovijeće i povrće... Onako u samoći učinio mi se kao kakav slavni vojvoda, te je ostavio ovaj svijet, & prihvatio sveti mir... ere DUBROVAČKA KNJIŽETNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIĆ XVI. VJERA. Omnia religione morentur, Cicero, Pošto Austrija zauzme Dubrovnik opremi od- mah jednog svog komesara da pregleda grad i bli- žnju okolicu. Ovaj u pratnji sa Barom Betterom, S e