i U Dubrovniku 31. Marča 1895. 4) Cijena listi. Za Dubrovnik na godinu fior. £. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hereegovinu na godinu fior. 4.50. :Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu for. 5. Za sve ostalo zemlje na godinu franaka 15 u slatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Protplata i oglasi šalju se. administraciji »DUBROV- NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 10 novčića od retka. Ako se više "puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju ge. Broj 13. Izlazi svake Nedjelje. Godina IV. | o Hrvacka zastava. Još u 2. broju našeg lista 0. g. mi smo govorili o postanku srpske i hrvacke zastave na osnovu onoga, što je bilo o tom prije- dmetu u govoru zastupnika g. Gjura Gjur- Kkovića, izrečenom u sjednici hrvackog Sa- bora 21. Dećembra p. g. Hrvacki listovi na to ni mukajet. Na- gjoše da je pametnije ne zabadati prst u ovaj osinjak, ta stvar će zaspati, pa mirna Bosna. Priznadoše da je uzalud lomiti koplja gdje valja podleći, te im u dobar čas dogje ona, da je bolje sakriti se, nego se sramotno pre- kazati. Ali ako je njih nevolja i potreba nagna- la da muče, eda bi se istina zatajila, u za- borav okrenula, nije drugijema, koji baš isti- nama žele pobijediti u borbi, koju, ima već nekoliko godina, zavedoše. I zbilja. Baš ovijeh dana dogje nam do ruka knjiga: ,Evo što ste nam krivi“, na- mijenjena ,Obzoru“, koja nepobitnijem doka- zima prestavlja šovinizam, nesnošljivost i šlje- pilo hrvacke stranke. što je poglaviti uzrok današnje borbe izmegju Srba i Hrvata. Uz to njen auktor gosp. Dimitrije Ruvarac do- takao se i hrvacke zastave. Gosp. Ruvarac iznio je istorijsku istinu, da Hrvati nemaju od starine svoj grb, nego da ga je god. 1601. prvi izmislio Mavro Or- bini; da je grb imala jedino Slavonija a njoj ga je označio istom god. 1496. kralj Vladi- slav II. Što se pak tiče zastave dokazao je da je god. 1848. bila u Hrvackoj orvena i bijela, a u Slavoniji plavetna i bijela, te su Hrvati tek mjeseca Marča 1848. počeli isti- cati trobojnicu i to: erveno-bijelo-plavu, pla- vo-bijelo-ervenu, bijelo-plavo-ervenu, bijelo- orveno-plavu a tek na pošljetku usvojiše pla- vo-bijelo-ervenu u prvi mah kao zastavu slo- bode, brastva, jednakosti, a doenije kao za- stavu trojedne kraljevine. Da tu svoju tvrdnju potkrijepi gosp. Ru- varao iznese carsku naredbu od 2. Septem- bra 1852. koja glasi: ,Budući da barjaci plavetne, bijele i crvene boje, koji su u kra- ljevini Hrvackoj i (Slavoniji sad u običaju, nijesu osnovani ni na državnom pravu, ni na diplomaciji, za to Njegovo Ć. K. Apostol. Veličanstvo barjake s ovijem bojama ne može primiti za narodne, nego ih još osobito valja ukinuti, i za to, što je barjak orne i žute boje znak, koji sajedinjava sve zemlje i narode u carstvu pod njihovijem ro- gjenijeh Carem i Kraljem. Ali po visokoj od- luci Njegovog Veličanstva nema smetnje, da se u Kraljevinama Hrvackoj i Slavoniji na- rodni barjaci po običaju upotrebljavaju i to orvene i bijele boje u Hrvackoj a plavetne i bijele boje u Slavoniji, ali ipak za vrijeme bavljenja Njegovog Veličanstva u ovijem ze- mljama treba s narodnijem barjacima i car- ski barjak poperiti“. Iza ove naredbe iiza pridošlijeh povolj- nijeh prilika počeše Hrvati isticati svoj ba- rjak, kako ga je bio Dr. Lj. Gaj sastavio, biva, crveno-bijelo-plavi, koji i danas ističu. Zagrebačke hrvacke ,Narodne Novine“ uvažišo istinu Ruvarčeve tvrdnje o postanku današnje hrvacke trobojnice, te iz njegove knjige prenesoše vas odlomak, koji se bavi grbom i zastavom hrvačkom. Ali da to nije- su uradile! Graknuše čisti i nečisti Hrvati, nagjoše se u bračkom zagrljaju, da složno juriše na Ruvarca i na ,Narodne Novine“. Zavagjena braća istoga programa zbratimiše ge za čas, dok gotovi budu sa običnijem ek- spektoracijama i grdnjama u nestašici argu- menata, da se brane, da bajagi dokažu, da: Ruvarčeve tvrdnje nijesu istinite. Obično hrvacki listovi, ma koje boje bi- li, u polemiziranju sa srpskijem listovima ga- de se pred tobožnjijem njihovijem grdnja- ma, jer vele da to ne vrijedi šuplja boba, razlozi su oni koji odlučuju. A što bi mogli mi sada reći u ovom pitanju zastave i grba? Zagrebački ,Obzor“ da ga taki ukor to- bož mimoigje pozove u pomoć naučno pero profesora gosp. Tade Smičiklasa, da on sa svoje nepogriješive katedre razlozima po- bije Ruvarčeve tvrdnje u pogledu grba i za- stave hrvackog naroda. Učeni profesor i po- znati istoričar po onoj: na muci se poznaju junaci, priteče u pomoć ,Obzoru“ te našara n istome jedan članak sa ilustracijama da razdriješi prijeporno pitanje, dakako u prilog hrvacke misli. Dakako taj članak bi prenesen od svijeh hrvackijeh listova, jer istekao iz pera čovje- ka, kojemu je hrvacka istorija na prste po- mata i koji nešto više zna od poštovanog hrišćanskog sveštenika Ruvarca. Ni- je šala, kaže nam susjeda ,ustao je akade- Tik i najprvi živući historičar hrvatski (a 22 sumnje mu med Srbima danas nema premca)“. Je li akademik, profesor i najprvi živu- Ći istoričar gosp. Tade Smičiklas baš uspio u namjeri da pobije hrišćanskog sveštenika &osp. D. Ruvarca dalo bi se dosta reći, ali naše nije da se u stvar uplećemo, koju iza- zvali nijesmo. Pa nećemo da prisvajamo tu- gje zadovoljstvo, jer smo potpuno uvjereni, da će pero gosp. Ruvarca, bolje i vještije od našega, znati i htjeti s prvijem istoričarom Tazračunati. Nešto samo ne možemo propustiti, što nam služi da popunimo ovaj izvještaj o toku Samo stvari ne ulazeći meritorno u nju. Naša susjeda u zanosu tobožnje pobjede kaže, da je gosp. T. S. jednim člankom u »Obzoru“ stvar razjasnio i dokazao da je hr- vatska zastava preko 400 godina stara, te po tome da spada izmed najstarijih narodnih zastava u Eyropi(!?)“. Pretpostavimo baš da je gosp. T. S. ra- zjasnio i dokazao da je hrvacka zastava preko .£090 godina stara, opet ona nije ,prastara“ ; a djeci se pak kazati može da je ona ismed najstarijih narodnih zastava u Evropi. Odmjereni prostor ovome članku ne do- pušta nam da se dulje pozabavimo s ovijem pitanjem. Dosta je za danas da prenesemo, što su zagrebačke hrvacke ,Narodne Novi- ne“ na taj članak gosp. Profesora odgovori- le i što se sudara s našijem mišljenjem. Evo doslovce što rekoše: »Jse li gosp. Tade Smičiklas, dokazao, što je imao da dokaže. naime, da je troboj- nica, kojom se danas u Hrvatskoj i Slavo- niji služimo ,,četiri stotine godina stara hr- vačka zastava“, da je dakle nije pok. Dr. Lj. Gaj sastavio (ne izmislio, kako gosp. T. S. podmeće)? Da to utvrdi, nije gosp. T. S. prinio nikakva pozitivna, nikakva neposredna dokaza, jer, govoreći o samoj stvari, gosp. T. S. prisiljen je da utiče hipotezi, kombi- naciji. Ako su ,boje na hrvatskoj zastavi bi- le već 400 godina ,sjedinjene“, kako gosp. Smičiklas razjasnuje, da je prije god. 1848. sa svim tim upotrebljivana zastava u Hrvat- skoj crveno-bijela, a u Slavoniji plavo-bi- jela?“ Da li će gosp. profesor odgovoriti na ova pitanja hrvackog lista, a ne Srbima, ko- ji — kaže naša susjeda — ,žele uništiti i iskorijeniti sve što je Hrvatu milo i sveto“ ne znamo; svakako rado bilježimo da se sa »hrišćanskijem sveštenikom“ slažu i mnogi Hrvati, koji se olako ne zanose na osnovu samijeh hipoteza i kombinacija, koje stva- raju proste utopije. Kako bi god Obzoraši i Pravaši u bu- duće mislili o svoj staroj zastavi, neka daj- budi jednom priznadu da je ona opet mlagja od srpske jer se drukčije ne da ni zamisliti; neka priznadu da mi srpsku možemo isticati u svako doba i na svakom mjestu bez stra- ha i zazora. Eto im Bana, koji je baš ovijeh dana na hrvačkom saboru izjavio svečano da je zastava srpske Kraljevine s grbom i s or- lom, a ona, koju mi danas ističemo, toga nema. S toga je i neosnovano bilo mišljenje zastupnika Konrada Filipa, da se isticanje srpske trobojnice ne bi smjelo odobriti. jer je to zastava druge države. Što je babi milo to joj se je i snilo. : Ako hrvacka zastava na koju — kako kaže susjeda — ,hrvatožderi kidišu kao hr- tovi“, jest pravo ove zemlje, dopustiti će nam da i ova naša toliko prava ima ako nei vi- še, te ćemo i mi nastojati svijem silama, u granicama zakona, da se to pravo dostojno poštuje, iznoseći uvijek vidljivijeh podataka o tom pravu, s kojima ćemo "moći bez muke začepiti usta svakom neprijatelju i klevetniku, bio ovaj ko mu drago. — > oi Pisma iz Srbije. BIOGRAD, 10. Marča 1895. Kao što će Vam biti poznato naredio je kralj Aleksander ukazom iz Pariza, da se raspišu izbori za narodnu skupštinu, koji će se 7. Aprila 0. g. po svoj zemlji obaviti. Izbori izvršiće se po ustavu od 1869. godine. Gradovi i opštine biraju 180 poslanika, a kralj nai- menuje 60, i tako ojelokupni broj narodnijeh i kra- ljevijeh poslanika iznaša 240. Podlistak. DUBROTAČKA KNJIŽETNOST Piše KANONIK IVAN STOJANOVIĆ XVIII. VJERA. Tako opet sagradiše tri crkvice na vratima od Ploča kao za pokoru, što su kanone erkovne bili po- gezili onda kad su zadavili fra Jera Jegjupka, fratra malobraćanina, koga uhitiše ko bajagi da je bio za- pleten u zavjeri Lastovaca, kojoj je bila nakana da Lastovo prijegje 1600. pod Mletke, kao što su ma- lo godina prije iz dubrovačke oblasti prešli otoci Korčula, Hvar i Brač, koji pod Dubrovnikom ni- jesu ostali nego samo 14 mjeseca. Kao u Rimu tako i u Dubrovniku puk je bio podijeljen u erkovna brastva. Svako je brastvo ima- lo svoja pravila, svoje blagajnice za troškove oko svetkovina i za potporu osiromašene braće. Jedno brastro držalo se je plemenitije od drugoga. Tako se je aristokracija malo po malo uvlačivala i u puk. Ta u brastva upravo bila, »tribus, centuriae, decu- Fino“. staroga Rima, Svako brastvo imalo je za bi- ljeg jednog Sveca, tada kao politički znak a sada amo vjerski. Prvo brastvo popovsko Stolice Sv. Petra u An- tiokiji. Brastvo Sv. Antuna (Antunini). Brastvo Sv. Lazara. Brastvo Sv. Jeronima, ili Dominum (geni- tiv plurala mjesto Dominorum, jer bi tu vlastela i druga gospoda ulazila, za to narod zove ovu crkvu: »Domino“) Brastvo kamenara Svijeh Svetaca. Bra- stvo brijača Sv. Krsta, Brastvo crevljara i papučara Sv. Grišpina i Grišpinjana. Brastvo šavaca Sv. Omo- bona. Brastvo drvodjelaca Sv. Josipa. Brastvo zlata - ra Sv. Marka Evangeliste. Brastvo puškara i top- džija Sv. Barbare, kovača Sv. Ivana, prodavaoca Sv. Luke, dvorbe gospocke palače Gospe Male (porogje- nje Bogorodice), vojnika i bremenara Sv. Mihajila i trgovaca Sv. Nikole. Sva ova brastva pak sastala bi se, da zajednički proslave slobodu republik? na prvi Maja (zvala se je svetkovina Orlanda). Ona bi ge kupila još u neke dane pri pucanju u nišan na mjestu, koje se g toga zove ,Brsalje“ iz riječi ,ber- gaglio“. Crkovnjaci kako svuda, tako i u Dubrovniku, bili su obvezani da stražare oružani. Fratri Male Braće čuvali su vrata na Pilama, fratri od Rozarija vrata na Pločama, kanonici i popovi vrata na Pe- skariji i na Ponti. Mjesto sebe mogli su drugoga poslati, koga su plaćali, Sv. Grgur papa piše jednom talijanskom kalugjeru da ga vlast papstva ne može osloboditi od vladinijeh zakona, te treba da i on u noči čuva stražu. On kaže, da je to bio opći zakon po svoj Evropi. Zakon taj prestade u Dubrovniku kad ugarske, pa poslije napoletanske posade počeše wršiti ovu službu na troškove republike. Kad je taka vjera bila uu puku svak može pre- staviti koja je bila pobožnost prama Svecima, Obra- zovati ge sa grčko-latinskijem klasicizmom na izgled Italije, svukuda trgovati po suhu i po moru, naba- vljati svuda kosti Svetitelja da budu kao palladium republike, regbi, da su to bile jedine zadaće i za- bave dubrovačkog života. Razzi piše da se je u cr- kovnom ophodu na dan Sv. Vlaha nosilo 111 moći. Od ovijeh mnoge pogiboše u trešnji, a neke i u naša vremena. Ako je vjerovati Meleciju tijelo Sv. Šimuna proroka za dugo se je vrijeme čuvalo u Du- brovniku, prije nego je u Zadar preneseno bilo. Mno- ge moći dogjoše iza pada srpskoga carstva. Još se čuva u crkvi domenikanaca drvo krsta Hristova sa natpisom urezanijem: ,cej KpocT Vpoma Kpazja ep6ekaro zapoB“. Slova na moćima u opće su sta- roslovenska. Pelenica, ruka Sv. Vlaha i ruka Sv. Ivana Krstitelja u dubrovačkoj povijesti imaju svoje osgo- bite anekdote. Iza trešnje Pelenicu ukrade neki Va- nini. Ovaj povjeri stvar nekoj svojoj ljabavnici u Gružu, koja u zanosu ljubavi prema domovini, iste noći kad je doznala, dotrči do fratara Domeniksna- ca u Gružu, a ovi do Senata, koji sjutridan odmah Pelenicu iznagje a Vanini nekud uteče bez traga. Na strani 144. piše Senat poslanicima Gozze, Ra- sti i Zamagna: ,Vi demo a saper come Don An- tonio Vukičević dal monasterio di S. Clara de Ra- gusa trase una monaca per nome Pervula fiola del Ser Nicola de Tudisio alquanto zotta, e quella me- no via in veste virile, e semo informati. č venudo a Venezia con la ditta monaca portando via una reliquia de uno brazzo de Santo Blasio fornita di oro e argento e anello, la quale era in lo dioto monasterio, per le quali cose con messer lo arci- vegeovo nostro se gorisse a messer vescovo de Ve- nezia, a quello di Padova e Verona“. Nakon malo godina nagje se ta ruka u Gjenovi i bi povraćena,. a pop Vukičević, ne zna se, kuda je ošikao. Više . šale nahodi se u povijesti ruke Sv. Ivana Krstitelja, koju jedan fratar donese, da pak s njom prijegje u Fiorenciju. Fratar umrije u Dubrovniku, gdje i ru- ka ostade. Fiorentinci iza velika pravdanja sa Du- brovčanima obrate se Sultanu da ovaj prisili Du- brovčane, du im povrate ruku. Sultan odredi bosan- skoga pašu da to presudi. Senat pošlje u Sarajevo dva svoja poklisara, od kojijeh je jedan bio Gozze, čovjek grbav i patuljast. Kad ga ugleda paša grdi- to kliknu: ,Zar nije imala tvoja republika da po šlje čovjeka boljeg od tebe“? — ,Bolji boljemu & #.