Cijena listu Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i | Hereegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostalo zemlje ma godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. U Dubrovniku 7. Aprila 1895. Pretplata 1 orla šalju ge administraciji ,DUBROVY- NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. . Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 14. Godina IV. MATO NATALI io IN MEMORIAM. Opet ispratismo do čempresa od Tri Crkve harakteristični lik dubrovačkoga vla- stelina. Opet pjesma zvona i šum mora o izmučenijem hridima zagrljeni prohujaše nad nosiocem jednog istoričnog imena zaspaloga Grada. Kada se nakom strahovite trešnje od 6. Aprila 1667. rascarena i obezglavljena vlastela sastadoše latinskom upornošću da vi- jećaju ob obnovljenju Republike nad ruševina- ma grada, pridruže nekoliko pučkijeh porodica patricijatu. Poslušaše umjereno patriotski svjet Stijepa Gradića, koji ih iz Rima opominjaše da je spas države u umnoženju vlastele, u raširenju osnove na kojoj bješe sagragjen ustav. Veliko Vijeće ne pridruži nego devet porodica, megju kojijem Jakova Natali ,,con i suoi discendenti“, I nikada oci Dubrovnika ne bjehu sretnije ruke. Od to doba ta ugle- dna porodica dade um i srce Republici i kada Dubrovnik osjeti da mu se približuje smrtni čas, da je ma što moglo spasti izne- moženu Republiku, ona bi isplivala bila iz one strašne oluje energijom, genijalnošću, patrioti- zmom Natalić&. To jako koljeno nastojaše reg- bi da orijaškom trkom nagomila sve zaslu- ge staroga patricijata koje mu povijest bijaše odrekla da steće do velike trešnje! U oči velike katastrofe tri su Natalića popularna i ugledna lica iščiljeloga Dubro- vnika i sva tri nastoje da Republiku Imimoi- gje kalež smrti. Antun Karlo poklisar je Republike u Carigradu godine 1807. Zadnji od onijeh legija poklisara koji od XIV. vije- ka polazijahu kroz Balkansko poluostrvo na Bosfor da brane Dubrovnik od Osmanlijske pobljepe, učini što uzmože da bi interven- cijom Porte u Napoleona izmolio mir i oslo- bogjenje. Njegov brat Ivo bi sa Vlahom Ka- bogom vogja dubrovačkoga ustanka god. 1813. i da je on bio sam na čelu posala, pitanje bi dubrovačko bilo ostalo živo na Bečkome kongresu. Drugi mu brat Jero, pokojnikov otac, genijalan državnik, bi nakon pada Re- $s Izlazi svake Nedjelje. publike engleski gubernator ostrva Koločepa Lopuda i Šipana. Vidjevši rasap otadžbine, snijevaše o protektoratu Velike Britanije, pa god. 1814. predloži i nacrta engleskome po- slaniku u Beču Lordu Lukhartu i zapovje- dniku engleske flote sir John Gore-u osno- vu ustava za teritorij dubrovački nalik na ustav engleski. Nu bješe docna. Tridesetoga Junija god. 1815. zapovjednik engleske flote Lord Campbell naredi knezu Jeru Nataliću, u ime engleskoga poslanika na Bečkome kongresu, da spusti na Lopudu englesku za- stavu i da predade ostrva Austrijskome ko- mesaru. Te ge iste godine rodi gubernatoru na Lopudu sin Mato. Olan takove porodice, unuk po tankoj krvi, zadnje žene od porodice velikoga Nikolice Bone, pokojnik udruživaše u sebi sve crte svoga jakoga koljena: kršnu narav, ustraj- nost u nezgodama, jaku volju, ugledan i vi- sok um. Da se rodio u zlatno doba Repu- blike, bio bi nsšao svojoj silnoj čežnji za djelom dostojan, ako i odmjeren, orizonat. Imaše nesto od strastvenoga temperamenta Marojice Kakboge i, kako se ovaj veliki drža- vnik umiri i proslavi u službi otadžbi- ne, tako bi i Mato Natali preobilne svoje sile bio slavno upotrebio u gigantičnoj umnoj borbi za slobodu Dubrovnika. Vremena mu odrekoše tu prostranu akciju. Ali je zanim= ljivo za psihologa i istoričnoga filozofa vi- djeti kako je u prkos tjeskobi i monotoniji rascarenoga Dubrovnika taj aktivni muž po nekoj atavističkoj sili umio djelovati i bez prestanka djelovati, originalno i umno, bilo to kad se pridruži, opojen čežnjom za slo- bodom, Ugarskoj revoluciji, bilo na svom ognjištu reformama na polju našijeh doma- ćijeh proizvoda, ili političkijem borbama za narodnu stvar. Kad ga mi, koji mu od djetin- stva bjesmo prirasli srcu, ugledasmo na mrta- čkoj postelji, sijeda i blijeda, mirnijem erta- ma mrtva pravednika, oćutjesmo kao, neka- kav osjećaj sreće da — počiva. I izreda- še nam se slike tog burnog života: Borbe u Ugarskoj o boku Velikoga diktatora, koji u ono doba bješe simbol slobode u Jevropi, oštri bojevi, izmjenične pobjede i porazi, pre- daja čitave Gjčrgjejeve vojske, pa bijeg od Kerpaskijem gorama, ne imajući u čičoj zi- mi gdje glavu zakloniti, pa predaja u Aradu, taraničevanje, povratak u otadžbinu, grozni- očavo obragjivanje zemlje, mudri svjetina ekonomskomu polju, neprestano gragjenje i trapljenje neharne zemlje naše otadžbine, pri- druženje narodnoj misli, s početka u anoni- mnom ,narodnom“ jedinstvu, docnije u srp- skom duhu poput tolike velike dubrovačke vlastele, pak domaće nesreće i svoju ogobi- | tu nezgodu vedro podnesenu — a sada ovo mirno lice, ova transcendentalna tišina, do- zva nam onaj blagi pozdrav Pjesnika polja- : čkome sinu: Zaboravi trnje i kupjene Koje su ti ise'jepale noge Tvrde pute, jaruge premnoge Znojna jutra i užasne sjene; Zaboravi sve što te je smelo, Ugrabilo nebeskoj visini: Te nam stani, sjedi i počini A otari oznojeno čelo. I tako umornoga putnika ispratismo, Sretni da je osamdesetogodišnji jaki duh otpo- činuo u krilu Vječne Dobrote, Nu popevši ge onog sumornog jutra na Boninovo, i ugle- davši kuću koju on podiže i u kojoj pro- gjosmo nezaboravnijeh ura naše mladosti, obuze nas silna tjeskoba. Duh poleti u ono aoba kad nam svježi, umni starac pričaše o junacima daleke i zaboravljene Revolucije i o prostranijem djelima koje mu odrekoše sudbina i teška vremena. Zagledasmo se suznim okom u beskrajnu, tihu pučinu koja, sa šušnjavom čempresa, jedina se sada razgo- vora s pokojnikom o Vječnosti i o Nebe- skome Miru. DV. Pismo iz Dalmacije. (Hrvacka propaganda u Dalmaciji il doba hrvacke najezde). — Ko prati koliko političko a tako i književno novinarstvo nadahnuto teorijama naše braće Hrvata, taj zaista mora da se na čudu nagje, videći kako ge to pusto hrvastvo od nekoli- ko golina razmahalo. Ljudi okupljeni oko te ideal- ne kule, misle da je sav svijet ćorav bio do malo * godina natrag, pa umuju da će danas njihovom Aradskijeh vješala, tri godine tumarenja po | drskošću, izvrtanjem istine uspjeti, zabašuriti ono što sav svijet istinom priznaje. Ovakova umovanja mogu samo ragjati se u glavam onijeh ljudi, koji- ma pamet u glavi funcionira loše. Ako svratimo pogled na političku prošlost, neće nam bit potreba truditi se mnogo a da uz- mognemo doći do onog doba, kada ni spomena toj današnjoj maniji bilo nije, pa upravo s ovijeh uzro- ka moramo pitati se od kuda i na kakvom temelju podiže se larma. Hoće ljudi da uspostave ono što kod nas postojalo nije. Hrvastvo podizati u Dalmaciji i to na jedan put kao na neku zapovijed, zaista u sumnju mora da dovede svakog ko još nije zaronio u pustu ma- gluštinu te hrvacke misli. Pogledajte hrvacke no- vine i vidjeti ćete da oni hoće smjelo da ustvrđe kao da je ta misao kod nas postojala još od onog _ doba od kako poče buditi ge narodna misao. Pa i ako oni hoće da tu njihovu lažnu teoriju svijetu Z& čisto zlato prodadu, mi ćemo im bez okolišenja us- tvrditi, da ta njihova današnja mnijenja dotiraju samo od onog doba kada svijeta ugledaše Pučki Razgovori. Današnji borci hrvackoga prava zar sebe u početku narodne borbe a i mnogo godina kašnje priznavaše se Hrvatima? Oni učenici Božiđari Pe- tranovića i njegovijeh drugova, ljudi, koji bješe na djelu i na duši Srbi, zar mogoše drukčije da rađe od učitelja njihovijeh, ljudi koji onog doba riječ bješe u narodnom pokretu nepogriješiva? Zar Srp- Sko Dalmatinski Magazin i tolika druga djela ne nose na sebi program one misli, koja bješe usagje-| na u duši svijeh ondašnjih prvaka? Ondašnje zvijezde na političkom orizontu na- šem, otpočeše svoj rad koji nije bio negacija srp- Skox imena, dali radiše u prilog te misli, u ko- liko su dopuštale prilike ondašnjeg doba, a koliko je taj rad prijanjao uz dušu. naroda našega, vidi ge najbolje po postignutijem rezultatima. Misao srpska širila se munjevnom brzinom u nakrst zemlje ove. Mladež u zanosnijem momentima, čije pjesme pje- vaše ako ne naše? Šta se ne sjećate kako se bješe posukao onaj roj srpskijeh kapa po čitavoj Dalma- ciji? Kažite nam koja od hrvackijeh pjesama bi poznata? Zar je spomena bilo imenu Starog ili njegove teorije bješe poznate? Koje pravaštvo, od kuda steklištvu traga? Zar ne vidite da i danas po otmenijem vašijem kućama a iz onog doba o kojem je riječ, vidimo slike Dušana, boja na Kosovu i tolike druge iz srpske istorije, uz koje danas po radu vaše propagande usporedno stoje l'ranki i sija- set drugijeh njima podobnijeh? Mislite da ne znamo da je samo ovo pošljednjijeh godina iz mnogijeh društava, u kojijema vi danas pirujete, iščezla preko noći slika na kojoj bješe loza srpskijeh Kraljeva i mnogo drago srpske slike a mješte ovijeh zamija- nisto sliku proroka Ante i drugijeh pravaškijeh prva- ka. Zar ćete nam zamjeriti kad uskliknemo sa Ta-. lijanskijem pjesnikom ,Evviva arlecehini!“ A ne! Podlistak. KRALJ MATIJAS U DUBROVNIKU. Napisao Vid Vuletić-Vukasović. Od najstarije dobe, pa do dana današnjega narodi prikazuju u prostoj priči najčuvenije odnoša- je izmegju naroda i naroda, biva, ugovore i diplo- matičke spone. Tako priča vodi narode kroz vjeko- ve i pokazuje kako su se različita prijateljstva ga- stavljala i rastavljala, a to nam je in tenebris lux za svjecku povjest, jer gdje ne može spomenik, tu priskače narodna besjeda, pa narodoslovac daje ruku povjesničaru, koji je klonuo duhom i ustavio se povrh bezdna ljuekijeh zgoda i nezgoda, gdie je živi pokopao mrea i zaboravio, da mu za života ukreše što je bilo, kad su ge titrali životom, to bo- žanstvenom lučom... Priča nam je deseta bra- va za povjest, a to nam dobro kaže za naše prilike narodna pjesma : »Otvorena vrata devetora I deseto brava dubrovnička, (Nar. pjesma — Vuk, II. 98) Otvorila devet ključanica I desetu bravu dubrovačku | (Vuk, III. 436). Sad je besjeda o Dubrovniku, tomu alemu na Sinjemu moru; pa kad pogledamo u daleke vje- kove, a što nam priča ne kaže povrh hridina te drevne latinske naseobine? Nije kud kamo da so ovdje piše kako je onaj slavni pustinjak Hilarion pogubio zmaja ognjenoga, jer bi to išlo do prvoga kršćanstva, a to nije prijedmet dokle će se zaletiti današnja priča, te nam kaže prijateljske odnošaje i ugovore izmegju Vlade Svetoga Vlasi i Stje- panovoe krune... — A ko ne zna lijepu priču o blagu Hercega Stjepana? A komu nijesu mile priče — kako je Silni Dušan s Dubrovčanima ruj- no vince pio? Spomenute su priče svakomu poznate, al ona o kralju Matijašu rijetko se kroz narod pomalja, pa eto sam je čuo od oca (u Brsečinama) i evo je na palok kao narođoslovni prilog. Gradio se knežev dvor u Dubrovniku, pa tu radilo majsiora i argatnika ga svake strane svijeta, kaonuti što je dvor kao u cara u Stambolu. Tu je argatovao i sodat (bastaš) Vuga, a uza nj neznan junak, onako obučen po sodašku. Kad je bilo u ručanje doba, sjela družina da ruča, pa i Vuga g onijem neznanijem majstorom. Dalo mu se oje- dnom pogledati, kad ispod onoga rabotničkoga ruha, svilena košulja, kroz prsten bi je pronio, a nad ko- šuljom proviruje zlatni pancijer i zlatna kolajna. Preseneti so Vuga, te se pokloni kralju, al mu kralj kaže, da nikomu ne kaže što je i kako je vi- dio. Vuga nije znao što će i kako će, al ga zaže- glo u srcu što će onako kralj Matijaš u građu preo- bučen, pa promisli o zlu, da ne bi po čemu osvojio Dubrovnik, pa ti pogje u malo Vijeće — i ovako 66: — ,zlo Vam jutro, vlastelo Dubrovačka, kralj Vam Matijaš potajno došao u Dubrovnik!“ — Isve im potanko kaže što je i kako je, al mu gospoda ne povjeruju. On je zaintačio do tri puta, a onda će pošprdno vlastela: — ,To si ti vidio Matijaša u bokarici!“ — Onako pogrgjen, ns zna što će, al se domisli, pa će u veliko Vijeće. Nikomu ne kaže što je i kako je, nego zazvoni, a vijeće se gakupi. Vu- ga isto klikne: — ,zlo Vam jutro, vlastelo Dubro- vačka, kralj Vam Matijaš potajno došao u Dubro- vnik!“ — Pa će ti sve po istini kazati. Niko mu nije povjerovao, nego mu se izrugali, al to dočuo fratar malobraćanin, te će onako ispred dvora, da vidi što je i kako je, a kad tamo dobro upozna slavnoga kralja Matijaša. Ravno će ti do arćibisku- pa, pa mu sve po istini kaže, a arćibiskup malomu Vijeću. Onda ti se vlastela sakupe, te ti pogiu pred dvor, da prime kralja ispod sjenice (baldakina). Kralj im se ljubezno ukaže, te će im ovako: — ,Ovo sam k Vama braćo, Dubrovčani, skrovito došao, da onako nepoznan vidim i od vas se naučim kako li mudro živete! Svukud sam hodio, al take dobrote i. mudrosti ne našao!“ — Kralj ti pogje u stonu er- kvu, a da zahvali Bogu, da je našao tako krasnijeh prijatelja i mudrijeh ljudi. Ta je navrvjelo naroda, da vidi kralja, a došao i sodat Vuga, te onako iznenada kleknuo ispred Matijaša, da mu oprosti, jer je jednom, prije no ga je upoznao, na nj u ar- gatovanju bio podigao ruke. Kralj mu oprosti i da- ruje mu sto žutijeh magjarlija. Ostao je Matijaš u Dubrovniku dvije nedjelje dana, pa se tu pilo i šenlučilo (veselilo ge), a na slavu svoga prijatelja kralja Matijaša. On se nakon toga ljubezno odijelio od svojijeh Dubrovča- na, te im potvrdio prijateljstvo dugijem pismom, a da mogu ići“ i trgovati po njegovijem zemljama do- kle god je njegova kraljestva i koljena, te da 6e ih on štititi od svakoga zulumčara i dušmanskijeh bu- kagija (lanaca). Sve lijepo i pošteno utvrdi, pa. udari zlatni pečat, izljubi ge s knezom i vlastelom, te se izveze na duboko more put Rima, a kalauzili su mu Dubrovačke galije, da mu kogod na put ne stane... On je održao besjedu, pa je lijepo bilo Dubrovniku s kraljem Matijašem ... ž U ovoj je priči dosta anakronizama, al nam lijepo karakteriše Ugarsku dobu i odnošaje spomo- nute krune sa republikom Sv. Vlasi, pa se ova pri- ča može usporediti s onom Kanjoša Maćedono- |