U Dubrovniku 21. Aprila 1895. Cijena listi. Za Dubrovnik na godinu flor. 4, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior, 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu for. 5. Za sva ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godino surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata 1 oglas šalju se administraciji ,T NIKA“. Dopisi se šalju uredn Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća so 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefraukirana pisma ne pri- maju se. Broj 16. Izlazi svake Nedjelje. Godina IV. BRAĆA ČESI. Otkada je ova ljuta nesuglasica nastala izmegju Srba i Hrvata, druga slavenska bra- ća sa strane promatrali su je i mučanjem je osugjivali. Teško je bilo riješiti na čiju hi stranu privoljeli. I tome je razloga bilo. Bra- ća su se posvadila, oni će se i pomiriti. Ne uplećajmo se da gore ne učinimo. Braća će svoje grijehove okajati, pomiriće se, ižljubiti i složno raditi za zajedničko dobro. Ali ta poštena misao od nekog zemana počela je otpadati. Pojavile su se neke žalo- sne pojave, koje vape pomoć, da ne poplave još čista zemljišta. U ovaj čas svako muča- nje, ma s koje strane, bilo bi neumjesno, po- gibeljno, žalosno. Pravaška sekta izazvala je tu promjenu kod naše slavenske braće, a na prvome mjestu radosno spominjemo, kod na- še braće Čeha. Inteligentni Česi do tu nedavno mirili su duhove s jedne i s druge strane, osugji- vali blagijem riječima ovu srpsko-hrvacku razmiricu, hvalili svaki pokušani korak k pri- bliženju, ne pristajali odlučno ni uz jedne ni uz druge, jer su smatrali da su prosle za- djevice pod domaćijem krovom, gdje će se i poravnati. Pravo su i imali. Ali je razuzdanost pravaške sekte dodijala svakome, pa i braći Česima. Otkada su Pravaši otkrili svoje pra- vo stanovište, biva, da kulama po zraku ruše što je duboko u zemlji utvrgjeno, te u pri- log trećemu, da kude sve što je slavensko, otada slavenska braća, a najskoli braća Česi očatiše im pjesmu, koju su po djelima zaslu- žili, i koju im mi davno čitasmo. Naravno pravaškoj sekti to se čini kri- vo, jer kao nepogrješiva, kako je sama 0 se- bi izrekla, ne priznaje mudrijeg od sebe, do- šljedno nepravica je očigledna kada joj se nešto u grijeh upisuje. Ko je pratio pravaške listove amo kod nas do otragu malo vremena, mogao je bez daljnjeg ispitivanja doznati pravu, istinitu sliku češkoga naroda i njegovijeh prvaka. To je doista bea laskanja češki narod sa svoji- jem prvacima i zaslužio. Danas je obrnuto. Samo za to što mladočeski organ ,,Narodni Listy“ u najnovije doba najsimpatičnije piše o nama Srbima a o Pravašima nema baš najbolje mnijenje, pravaški listovi ,, Narodni List“ u Zadru i ,Orvena“ ovdje kod nas zagrajali kao pomućene vrane. Eto što danas o Česima pišu: Česi već nemaju ni najtamnijeg pojma o Hrvackoj i o njezinijem idealima, pravima i težnjama; češko je znanje o Hrvackoj konfuzno; njiho- vo je pisanje o Hrvatima sramotna ignoran- cija; Česi su postali smiješni i još drugo to- me podobno. Uz take birane izraze poručuju Česima: »Nijeste dorasli da nam sudite, jer su vam oči zaslijepljene, upoznajte nas, pa onda govorite“. Šta više kažu Česima: ,Ne priznajemo vam da ste od nas stariji, a još manje, da nam se namećete za učitelje“. Eto na što dovodi šovinizam slijepe pravaške sek- te, koju amo kod nas zastupaju tako vijerno spomenuia dva glasila. Čudnovato je doista da vogja našijeh pravaša gosp, Juraj Bianchini nije mogao kroz pet godina sjedeći uz Čehe u Beču, uvjeriti ih o čistoći svoga programa; ta je- zik mu nije vezan a u dokazivanju je pravi majstor! Mi +mo potpuno uvjereni, da gosp. Juraj Bianchini nije propustio nijednu prili- ku kako bi mlade Čehe zakvačio u svoju mrežu, to nam dokazuje držanje njegovo pra- ma njima na Carevinskom Vijeću i ono _iz- muzanje poznate iskrivljene izjave mladoče- škog kluba; ali mladi Česi kao inteligentni ljudi, koji se lako ne daju zanijeti za pra- znijem riječima i za izvrćanjem prave istine ne upadoše u prostrtu im zamku, kako nam najbolje potvrgjuje najnovije pisanje njihovog organa u Pragu ,Narodni Listy“, na koga su danas napeli tako grozno i Zadarski ,Na- rodni List“ i njegova vijerna drugarica ,,Cr- vena Hrvatska“. Naša braća Česi, ako i kasno ali opet časno, kao razboriti i nepristrani suci u ovoj našoj razmirici dovoljno su shvatili da teo- rijama pravaške sekte nikada ne može biti mira, pa su s toga pravedno i rekli preko svog organa, da su pravaši propalice, koji idu za svojijem interesom a za ostalo da im nije ni brige. Tako je. Danas i djeca znadu, a ne go- vorimo za zrele ljude, kud smjeraju pravaši. Sve bi pod noge bacili da se dovinu nečega, što po zraku luta a što najmanji povjetarac može uništiti. Česi kao ljudi duboka uma, visoka gledišta uvidjeli su, da je pravaška sekta stvorena jedino da čini zaprijeka uzvi- | šenijoj ideji za koju rade Srbi i pravi Hr- vati, ideji, koja trećemu smeta, i kojoj je najtvrgji udarac ova rascijepanost, ova očaj- ra borba na vlastitom ognjištu. Pravaši bi htjeli da je vas svijet njima podložan, pa ko se god slijepo ne pokori nji- hovijem težnjama, taj je neprijatelj slavenstva, pa eto sada na vas glas viču da ni Česi ni- jesu pravi Slaveni, da su oni ništa manje nego propagatori germanizma kad su izvan kuće, a u samoj Hrvackoj da su oni najko- lje oružje onijem oblastima, koje hoće da propagiraju tugjinstvo u Hrvackoj. A sva ova hajka na Čehe krivi su Srbi kako već u početku rekosmo. Češki organ »Narodni Listy“ vjeruje naprosto Srbima a ne Pravašima. To je smrtni grijeh! Pa eto ih da mu oni kažu kakvi su Srbi : Bianehini i drugovi mu stoje uz Mladočehe a Kvekvić ne; u Dalmaciji Srbi počinjaju svetogrgja protiv slavenske misli; Srbi u Banovini i drugovdje sve čine. da oslabe moć hrvacke stranke prava, ali ne da je oni nadomjeste svojijem težnjama, nego da plodove bere ,srp- «Hi ban“ Hedervary! E ge non ridi Mi smo još jednom rekli da Bianchini i drugovi mu na Carevinskom Vijeću nika- kve pomoći ne mogu dati, koliko ni onaj je- dan srpski zastupnik Gosp. Dr. Radoslav Kve- kvić. Češki klub i bez njih svijesno i junački brani svoj program. Bianchini-u i drugovima mu drugi je smjer bio što su se i nepozva- ni uz njih priljubili. Doista ne iz osvjedoče- nja sa slavenskog gledišta, nego da kroz to Mladočehe k sebi privuku da im ovi budu štit u sramotnom napadaju na sve što je sve- to drugijem Slavenima a poglavito nama Sr- bima. Ali kako sad vidimo namjera im se je izjalovila, i oni su sami u jamu pali, koju su drugome kopali. Naša braća Ćesi priznaju našu prave- dnu obranu, pa je danas povlagjivaju. Mi se prama Ćesima nijesmo nikada oglušili, gdje se naš glas mogao čuti i uvažiti. U ovoj na- šoj monarhiji mi smo im uvijek prvenstvo odavali, koje zaslužuju; u njihovijem aspira- cijama nijesmo pomagali jer su slabe naše sile, ali doduše nijesmo im ni odmagali. Kao pravu braću slavensku poštovali smo ih, lju- bili i branili, a kako do sada tako i od sada. Prama pravaškoj sekti ostajemo isti. Ra- di se o našem životu, pa tad treba da pre- stane svaka ustrpljivost. Nije čudo pak da pozdravljamo s ushićenjem svaku pojavu, ma s koje strane dolazila, koja otkriva golotinju poznate sekte i koja pobija sramotni osnov njezinijeh težnja. Takav utisak učinila je na nas i ova nova struja češkoga naroda kroz uvaženi nje- gov organ ,Narodni Listy“, komu srdačno zahvaljujemo i želimo ustrajnost koja k do- bru teži. — = Narodopisna Ceskoslovanska. izložba u Pragu 1895. godine. U životu svakoga naroda ragjaju se momenti koji su od velikoga značaja po njegovo daljne raz- viće i sudbinu. Iz njih se često prolijeva rosa sre- će, spasenja i blagoslova nekome narodu, koji, ake još tomo uloži svoje sile a hlati se svježine i či- losti složno u svestranom radu života i duševnom i tjelesnom, mora se visoko uznijeti. Takva blagodatna roga sreće hoće da nam se ako Bog da skoro izlije na dalekom slovenskom zapadu — na slovenskom horizontu i njivi iz xa- mućenoga češkoga neba, koja će i tako obilatu gitu dušu svjeckijem progresom naše slavne braće Čeha, da još više zasiti i napoji i pred svijetom ih istakne kao prave nosioce i preduzimače ljudskijeh grećnijeh i korisnijeh ideja i preduzeća, — a ta grećna će rosa da bude: ,Narodopisna izložba čes- koslovanska u Pragu 1895. g.“ prva na svijetu ove vrsti. Ja s radošću i oduševljenjem pišem ove re- dove, kad evo gledam pred sobom u listove istorije izložaba i vidim iz njih, da ideja postauka izložbe i umno i stvarno pripada nama Slovenima a ne- posredno braći Česima. Prva se izložba na svijetu pojavila 1791. god. megju Česima, koju su bili pripravili po propasti svoje samostalnosti austrijskom caru Leopoldu Il. pod čijem gu se žezlom i oni nalazili, sa čime su mu hotjeli dokazati, kako su i bogati i umjetni i kako mogu svijetu prednjačiti. Od toga doba pa do danas izložbe su ge neprestano ponavljala i pojav- ljivale u svijeh naroda. Srećni narodi u slobodi, kojima ne zveče ropski lanci i ne bride im noge i | ruke u njima pripravljali su svjeske izložbe. Podlistak. STOJAN NOTAKOTIĆ Srbi i Turci XIV. i XV. vijeka. Istorijske studije o prvim bor- bama s najezdom turskom prije i poslije boja na Kosovu. XXKIJI. izdanje Čupićeve zadužbine. Biograd, 1898. Preklani u drugoj polovici Novembra putova- smo od Varšave u Petrograd. Snijeg bješe već pri- krio rusku zemlju. Vlak, otisnuvši se s obale Visle, puzaše tromo bijelom, nedoglednom ravnicom. I Chateau de Saxe, i Aleksandrovoga mosta i predgragja Prage bješe nestalo u monotonoj šari sitnijeh, gustijeh pahuljica. Nebo se bijeljaše malo po malo, kako da se olovo topi u snijeg. Bio bješe dim parnoga stroja. Bijele bijahu rijetke poljačke > Kućarice koje susretasmo putem. Samo kad i kad prelijetaše megju stepom i nebom jato gavrana, a na dalekom orizontu pomolili bi se gdje ter gdje visoki krstovi poljačkijeh groblja, tako strahovito nalik na rimska vješala, ili bi gigantične i ukočene ruke vjetrenjača razbijala bezutješnu sliku onoga limba. Kad go siti nagledasmo te tragične monoto- nije, uzesmo iz sanduka Novakovićevu knjigu i do- čitasmo je na vratiwa Petrograda. Kako ge ta pro- gresivna smrt ruske zemlje podudarala ga progresi- vnom tamom nad srpskom zemljom o kojoj pričaše ugledni istorik! Malo kada tako silno razumjesmo tajnu armoniju koja se iznenada objavi megju pi- gcem, čitaocem i okolicom. Ta je armonija najviše pravdala pisca. Energija riječi, dostojanstvo stila, moralna jakost, lokalna istorijska šara, čitahu uje- dinjene opijelo veličini srpske države. I koliko je viša bila pustoš okolo nas, koliko je silnije tjesko- ba rasla u našoj duši redanjem istijeh olovnijeh orizonata, istijeh utvarnijeh krstova, istijeh bezgla- snijeh gavrana, toliko ge više divljasmo realizmu pričanja one druge smcti, onijeu drugijeh gavrana po bojnim poljima naše propale veličine, onijeh strašnijeh krstova koji na Balkanima jednako bilje- že mjesta gdje se polomiše nadanja i prostrane mi- sli srpukoga svijeta. Bilježimo ovaj osjećaj kao nešto personalna ali i kao harakteristiku te čudno i originalne knji- go. Opet je drugom pročitasmo ovdje, u građu. I opet sugestivna njezina narav izbi oštro pred naši- jem očima. Pod ovijem dubrovačkijem guncem koje u najraznovrstnije šare topi beskrajnu pučinu i mo- re, hridi i polače, sred latinske armonije Dvora i Gospe prolistajte povijest srpskoga preloma. Na svakoj će te stranici i nenapomenute ugledati ime, radnju, misli Dubrovnika! Vi ćete na svakoj stra- nici one tragedije po samoj sili pričanja osjećati oštri kontrast megju neustalijenim državnim koncepcija- ma srpske države i jedinstva akcije u srpskoj Re- publici. Vi ćete se čuditi kako je ta mnogobrojna aristokracija umjela ne samo udariti konsekventnom jednom politikom, nego i pronicavo suditi spolja- šnje dogagjaje i najezdu tursku od koje šćaše da odvrati srpske dvorove, a kako g druge strane sa- modržavna vlast oličena u jednome čovjeku no bi kadra spasti ni slobodu, ni civilizaciju. Ovo je tek sugestivna strana djela uglednoga državnika i istorika. A mi bismo još rekli da naša istorijska književnost nije dosada rodila radnjom u kojoj bi znanstvena kritika, istorijsko-filozofsko ooje- njivanje dogagjaja i plastičnost ekspozicije bile udruženo u većoj mjeri i potpunijoj armoniji koliko u ovijem ,studijama“. Sve što se za ovijem djelom u nas uspiše na polju istorije, imaće da se bori sa uspomenom na ovu knjigu. Ona je otvorila novu epoku u našoj mlađoj istoriografiji. Po tome će se mjerilu guditi svi nastajni pokušaji. Srpska istorio- grafija ne smije više uzmicati od pozicija zauzetijeh knjigom S. Novakovića. A koji od jevropskijeh isto- ričara ushtjedbude obnoviti proceg Osmanskome Čar- Stvu imaće od sada pozvati i jednoga srpskoga svjedoka, Djelo S. Novakovića prva je sinteza velike je- dne epoke srpske povijesti. Jedinstvu pričanja od- govara jedinstvo moralne nauke. Od prve se riječi zna što pisac hoće, a u pošljednjoj riječi epiloga proceg je dovršen i presuda pada teško i tragično kao opravdanje pristupa. Srpsko-turski lom XIV. ri- jeka ulazi dakle u hram jevropske istorije kao ne- što jedinstvena i zaokružena, poznatijem uzrocima i pošljetcima i zauzimlje odregjeno mjesto u toku dogagjaja svjetske istorije. A taj je dogagjaj vrlo velik ne samo za svijeh nas, nego i za kršćanstvo. Rekli bi gotovo da je S. Novaković svojim djelom smanjio važnost pada Carigrada u povijesti svijete i objavio sasvijem jasnijem konturima činjenicu ko- ja se tek naslućivala ali je niko u ojelini nije smio izustiti, biva da je prelom srpske države ujedno i poraz svega kršćanstva u Istoku i da pad Carigrada nije nego blijeda epizoda, teatralni, regbi, zaglavak definitivnoga ustoličenja Turaka u Jevropi. Evo kakvijem savršenijem stilom i kakvijem mislima pristupa S. Novaković pričanju kobnijeh dogagjaja: ,Pred Srbe, kao i pred sve ostale bal- »kanske narode, stade borba i za političku hrišćan- »sku vlast i za vjeru. Dogodilo se, da se u taj mah srpska država desila kao najjači politički činilao na Balkanskom poluostrvu. Dogodilo se još, da je »ta država, sama u sebi izlomljena radi svojih do- »maćih jada, opet mogla pokazati ljudi, koji su po- oznavali kako treba stati na branik i srpske i hri-