Cijena listu Za Dubrovnik na godinu fior. 4, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu for. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zglatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i ogla šalju se administraciji ,D NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 18. Izlazi svake Nedjelje. Godina IV. TOLERANCIJA. Veliki magjarski državnik Grof Ištvan Seereny rekao je davno svojijem sunarodni- cima: ,U našem ludovanju doći ćemo glede Slavena tako daleko, da ćemo, sve što budu radili za svoju narodnost, smatrati izdajstvom domovine, -te ćemo istočnom strogošću i azij- skom pravednošću ugušiti slavensko oduše- vljenje. Je li to viteški, je li to plemenito, je li to blagosloveno?“..... A drugi ništa manje veliki magjarski državnik Benijamin pl. Kallay u jednom članku, štampanom u madžarskijem novinama od 23. Jula 1865. pod natpisom: ,Glas iz Ugarske o pitanju narodnosti“ izmegju ostaloga kaže: ,Samo ge još to jedno hoće od nas, da ona žica, koja nas bude u jedno vezivala, sve nas je- dnako obuhvati, i da se u toj vezi svikolici poregjamo braeki, ne pritisnujući jedan dru- goga. U svijem momentima javnog i priva- tnog života potpuna ravnopravnost ona je čvrsta osnova, na kojoj Slaveni i Madžari, skopčani u savezu, mogu opstati, — a po- cijepani lako mogu izgubiti ono, što svoje smatraju za svoje najdragocijenije blago, a to je njihova osobita narodna ličnost“. Evo ovako su govorili ovi glasoviti ma- gjarski državnici kad je madžarski šovinizam dostigao svoj vrhunac, a što mi divno ino- žemo prilagoditi na današnje , rilike izmegju Srba i Hrvata. Kako god su nekada ludovali magjarski zanešenjaci, isto tako, ako ne i gore, luduju politički pisari oko ,Obzora“, s tom razlikom samo što megju Hrvatima ne rodi se još hr- vacki Seozeny, da im dovikne: ,To nije ni viteški, ni plemenito, ni blagosloveno, ni ko- risno“. Ne rodi se još hrvacki Kallay, da im zaviče: , Ovako pocijepani lako možemo izgubi- ti što svoje smatramo za svoje najdragocijenije blago, a to je naša osobita narodna ličnost“. Tako je. Takijeh se Hrvata nije još ro- dilo, a Bog sam zna da li će ge i roditi, te da popritegne razuzdanost najnovijeg ,Obzo- rovog“ pisanja, koje dosta naliči na staro i novo pisanje pravaške sekte, a sve to više na veliku gablazan slavenske solidarnosti i na veliku štetu Srb4 i HrvatA. Od nekog zemana obuzeo je: ljude oko ,Obzora“ pravi furor croaticus, pa u ognji- ci, koja s njega dolazi, buucaju koješta a gve na jednu dovode, biva, da oklevetaju sav srpski narod. Ne vide i ne čuju danas dru- goga nego nas Srbe. Što god začnu sa Sr- bima svrše. Svako razlaganje i mudrovanje upućuju na Srbe. Srbi su im danas svakda- šnji hljeb. Mi ne bi znali drugačije protu- mačiti. ovo osobito zauzimanje u onakom du- hu za nas Srbe ljudi oko ,Obzora“, nego ili hoće da tijem putem operu svoje grjeho- ve prama Starčeviću i njegovoj sekti, da mu se ad captandam benevolentiam ulaguju, eda bi ih u svoje krilo primio kao skrušene grje- šnike i prebjegle ovce, ili su im moždani ta- ko pomućeni, da već ne znadu ni što pišu ni što govore. Tertium non datur. U dva broja od 24. i 25. p. m. koji su nam zadnji stigli, ,Obzor“ donosi članak pod natpisom , Tolerancija“, koji se odlikuje bučnom reklamom i blistavijem zvučnijem frazama, ali u jedno zbirkom i pomutnjom pojmova. »Obzor“ je htio da tijem člankom na osnovu nauke protumači uzvišeni pojam to- lerancije u opšte. Dok se je tijem bavio, ni- je mu prigovora bilo, jer takva tumačenja pri današnjijem prilikama od vrlo su zama- šite vrijednosti za naš narod neizobražen, koji je na žalost mnogo zaostao u vjerskoj i političkoj toleranciji, kako imamo dokaza s jedne i s druge strane. Da se je ,Obzor“ samo u tom okviru zadržao, vjera i Bog šćasmo i mi taj članak prenijeti, jer poučan i koristan i za neke naše ljude. Ali glavni smjer toga članka nije bio da pouči sebe i nas, nego da izlije svoju žuč samo na srpski narod, jer, kako ,Obzor“ kaže, srpski je narod do skrajnosti netoleran- tan. Sebe dapače uzvisuje jer veli ,da se Srbi služe proti Hrvata takovom anahroni- stiščnom argumentacijom u nedostatku savre- menijeh dokaza hrvacke nesnošljivosti proti Srba i na vidiku tolikoga obilja dokaza hr- vacke susretljivosti i malo ne prevelike sno- šljivosti prema srpskijem, u mnogom pogle- du nebrackijem, destruktivnijem, separatisti- čkijem težnjama“. Ne zove li se ovo opsijenjivati samo prostotu? Nije li ovo biljeg bučne reklame, blistavijeh i zvučnijeh fraza, ali u jedno i zbirke i pomutnje pojmova? A što drugo mo- že biti pred ljudima sa dva zrna soli u gla- vi i sa dva prsta obraza, koji proučiše pro- šlost i sadašnjost srpskog i hrvaćkog naro- da? E ,Obzore“, reci nam prije nego ti re- čemo! Ta po iskustvu sam reče: ,najviše o toleranciji viču i drugima predbacuju neto- lerantnost u vjerskom, političkom i socijal- nom pogledu baš oni, što su sami prema drugijema najmanje tolerantni i kojijema je baš netolerantnost jedino obilježje“. ,Obzor“, da tu srpsku nesnošljivost pot- krijepi primjerima najnovijeg doba, pabirči pe srpskijem listovima odlomaka iz članaka i dopisa, pa čak i iz oporuka srpskijeh po- kojnika, te tako prestavlja svojijem čitatelji- ma u najernjoj šari tu srpsku nesnošljivost. A kada bi mi dospjeli, kada bi njegovijem stopama okrenuli, te pabirčili po hrvackijem listovima, da prestavimo u goroj slici hrva- oku nesnošljivost? Sam Obzor“ dao bi nam dosta gradiva a da se ne glibimo po osta- lijem hrvackijem listovima čistoga pravca. Ne dao Bog, to mi nećemo, do toga još Spali nijesmo. Nemamo se kome ulagivati, a svijesni smo u svome zadatku. U takav osi- ujak pametnije je ne dirati, više bi samoj stvari odmogli nego li pomogli. Mi se drži- mo tvrdo načela, da, ko se god u slične rasprave upušta, taj nema ni pojma o tole- ranciji, te nema pravo da govori. Kazaćemo samo ,Obzoru“ da i mi imamo na pretek dokaza, kako se je pravi smisao tolerancije, koju on bajagi prestavlja, izgubio u karika- turi njegova tumačenja u praksi kod njego- vijeh ljudi. Mi smo toliko iskreni da kažemo da i kod Srba ne cvate sve ruže bez trnja, i da na žalost ima i megju njima zanešenjaka, kako u svakom narodu; ali ni Hrvati u tom po- gledu nijesu čisti kao zlato. Griješe s jedne i s druge strane. To priznati mora i , Obzor“. S toga štampa, bila srpska ili hrvacka, imala bi ustati složno, te zlokobne predrasude osu- gjivati, nemirne duhove blažiti, s krivoga na pravi put zalutale izvoditi. To bi bilo viteški, plemenito i blagoslo- veno, služeći se riječima magjarskog drža- vnika Secezeny-a, to bi bilo da se u vezi svi- kolici poregjamo bracki, ne pritisnujući jedan drugoga, kako je rekao drugi madžarski državnik Kallay. Gledati dlaku u brata svoga a svoju gredu i ne nazrijeti nije pametno ; predbacivali drugome grijeh, u kojemu se sami valjamo nije pošteno; bolovati istom bolesti pa ne znati prije sebe pa drugoga: izliječiti nije fajde nikakve. Vrijeme bi bilo da se već jednom pre- nemo i da se dajbudi sličnijeh zadjevica otresemo. Učimo naš narod da vjeruje kako ga sama savijest uči a da poštuje vjerovanje brata svoga po krvi. Samo tako radeći uspje- ćemo, da s jedne i s druge strane naš narod bude mogao reći: ,Tugje poštujem, a svoji- jem se dičim.“ Ako ljubimo zbilja narod, ako smo svi- jesni u svome zadatku, ako iskreno i čovječki radimo, neka nam je uvijek pred očima ona izreka Julesa Lemaitra iz predavanja u ,AS- gociation gćnćrale d'6tudiants“ što ga je lanjske godine držao a toleranciji, biva: ,Sva- kako je tolerancija jedna od oznaka kritičkog duha; svakako je ona oznaka ljubavi i uma.“ a2 Pismo iz Srbije. BIOGRAD 28. Aprila. Narodna skupština otvorena je u Nišu Kra- ljevom prijestolnom besjedom, u kojoj se napomi- nje, kako su državni interesi zahtijevali, da ge ustav od 1888. ukine i u život povrati pregjašnji ustav od 1869. Kralj napominje kako je zadatak ove skup- štine da se popravi stanje državnijeh financija, da se unaprijedi trgovina, zanat, privrijeda i proizvod- nja, i kako bi ge u svijem strukama napredovalo. Kralj nagovještuje svoje posjete u Carigradu, Beču, Berlinu, Petrogradu i Parizu, i kako Srbija podrža- va iskrene i prijateljske veze sa svije državama, a osobito ističe Rusiju kao bracku državu, kojoj je srpski narod blagođaran. Skupština je birala šest kandidata za presjednika skupštine, pak kako je najviše glasova dobio bivši šef kabineta g. Svetomir Nikolajević i Mihajil Pavlović, to je Kralj ga svo- jijem ukazom potvrdio g. Nikolajevića za presjedni- ka, a g. Mihaila, Pavlovića za potpresjednika skup- štinskog za ovu trogodišnju skupštinsku periodu, 3. Podlistak. STOJAN NOVAKOTIĆ Srbi i Turei XIV. i XV. vijeka. Istorijske studije o prvim bor- bama s najezdom turskom prije i poslije boja na Kosovu. XXXIII. izdanje Čupićeve zadužbine. Biograd. 1898. Ovom genijalnom diplomatskom akcijom Du- brovnik stvori gebi osobito mjesto u spoljašnjoj po- litici osvajača i preživje pad i robovanje srpskijeh zemalja. Odviše bi nas zanijelo razmatranje 0 po- šljeteima dubrovačkoga ugovora s Portom na poli- tiku Balkanskoga poluostrva, Dubrovnika i ostalijeh država na Jadranskome moru. Dosta nam je ovdje da napomenemo kako se osvajačka bujica zaustavila na megji ovoga pied a terre slobode i kako je srp- ski genij nakon konačne pomrčine naše države tu nastavio u drugom obliku svoju radnju i pripravio intelektualno preporogjenje naroda u XIX. vijeku. Da nije bilo ugovora u Brusi, ni prvog susretaja male općine sa Sultanom grančicom masline u ruci, ne bi bio mogao naš Veliki Pjesnik napisati ove istinske stihove: Tad pod strahom divljih Janjičara Iseli ge lik od vila sveti, Samo ona koja pjesme stvara U pitomi Dubrovnik doleti, I vještinom udesnih guslara Narodnju nam nevolju posveti '). Nu ta su vremena još daleko. Tmina se tek malo po malo hvata nad srpskijem zemljama. Ima još da se biju strahoviti bojevi, da se pokušaju mnoge dr- žavne radnje i da sam Dubrovnik uzrađi koliko uz- može i oko proširenja svojijeh granica i oko zajo- dničke akcije sa Srpskim vladarima da podigne na- sip protiv Osmanlija. Dubrovnik će još jedan obilni vijek susjedovati sa srpskim državama. Pa, ako će i gledati prije svega na svoju korist, opet će kori- stiti i njima, biće vijeran bankir i mudar savjetnik *) srpskijeh vladara, zakloniće im često umorne glave, otprati će ih u grob neizrecivom tjeskobom drhta- jući i za njih i za sebe. A kako i ne bi? Ako je Dubrovnik na lat'iskome zapadu orpao svoju drža- vnu žilavu organizaciju, kulturu i vjeru, na srpsko- me je Istoku orpao bogastvo, trgovačku i obrtnu gilu, moralni prestiž kao član nesugjene ibalkanske !) Medo Pucić — Karagjurgjevka, Pjev. ik 2) Velik je broj dubrovačke vlastele u srpskoj diplomaciji. Oni izmjenice obavljahu kod srpskijeh vladara službu i u ko- rist Republike i u korist srpske države. Mnoga se imena ugle- dnijeh dubrovačkijeh državnika kod srpskoga dvora mogu či- tati u Restija i u Appendina. Jednoga spominje i g. Novaković, biva Marka Lukarevića (Dueeari) koji je u ime kralja Uroša II. Milutina potpisao god. 1308. ugovor sa Karlom de Valois pro- tiv Cara Andronika (Op. cit. str. 68.) X konfederacije?). Čas u rasprama, čas u najintimnijem prijateljstvu sa srpskim vladarima, njegova je po- vijest za četiri puna vijeka znamenita čest polit. povijesti srpskoga naroda. U zadnjijera godinama kraljevanja Stefana Uroša III. (1321-1836) Republi- ka i kraljevina zaborave uzajmične uvrijede i od to se doba rasprede intimna sveza interesa mogju ova dva tako različita oblika srpskoga genija“). Bogat- stvo je Dubrovnika, bogatstvo srpskijeh zemalja. Re- publika će to jednom reći lakoničnom frazom sa- mome kralju Ugarskome kad će je ovaj odvraćati od pogodbe s Turčinom: ,Ragusi“ pisaće Senat svojim pokligarima na Budimskom dvoru ,Senza e880 paexe de Sohiavonia non puč far“ 2): Ne možemo nego tek napomenuti zlatne dneve pri- 5) ,Dubrovnik“ veli Benjamin Kallay (Pov. srp. naroda str. 118.) ,je uopće veoma uticao na razvitak srpskoga naroda i oto ne samo u trgovačkom obziru, nego i na njegove pravne ,odnošaje, ma da se ne da poreći, da je s druge strano taj puticaj bio uzajaman“. *) ,Per le pace“ piše Resti (ed. Nodilo str. 128.) ,goduta ogli ultimi anni della vita del Re Orossio, e dopo lui sin a »questo tempo, li cittadini di Ragusa avevano respirato, e col ,mozzo d'un florido commercio per la Slavonia (biva Srbija) ofatto ricehezze grandi, dal che era derivato che si fogsero »molti pliesti gli abitatori nella citta“. 5) V. pismo od 7. Oktobra god. 1448. u Gjelčićevom Di- plomatarium Hungaro-Ragusinum. jateljstva Republike sa Carem Dušanom : poslanstvo Gjona Darse, Iva Kalića i Nikole Gundulića na karunisanje ,blagovijernoga Cara Srbljem i Grkom“ “), dva sjajna Dušanova posjeta Republici 7), monopo- lizaciju srpske trgovine u dubrovačkijem rukama ). G. Novaković pripovijeda nam 0 intimnim snošaji- ma Dubrovnika sa Srbijom tek poslije boja na Ko- govu. Godinu poslije tog udesnog dogagjaja, kunu ge Dubrovčani Vuku Brankoviću, gospogi Mari, že- ni njegovoj, i sinovima njihovim da će primiti i čuvati svima svojim. silama bilo ostavu Vuka samo- ga ili žene. mu i djece, bilo njih same vako bi do- pošlo do togaj vremena, što Bog ne daj, tere ne — š 5) Resti, str. 181. : 7) Prvom bi Car Dušan u Dubrovniku god. 1819. mjeseca Novembra zajedno sa Caricom i sa trista srpskijeh velmoža. Zabavi se u građu tri dana ugošćen od kneza i vlastele »čon quella splenditozza“ veli Rosti ,ohe doveva ad un principe di Carica dade tom zgodom »molte vieeha elemo- gine“ dumnama Sv. Klare. Drugom opet. dogje Dušan X Du broynik godinu poslije (1350.) nakon njegove Vojne S e Na ovom ga putu pratio i gin, carević Uro#, e ar E fan Uroš V. čijom se tragičnom smrću istraži no et ya dinastija, ,Fu trattato 6on splendidezza“ S a i a »Lispose con dimostrazioni di grand! amore“. : b. PE me 5) ,1 Ragusei“ piše Resti (str. 158.) dao amp e ida fano e d?Orossio ultimi della casa di Nemagna, ei ona tratlamento fattoli da quei principi, Gbe) assorbito »negozio della Rassia, ad eselusione dogni ,guella qualita“ nazione“.