u ( Cijena lista mA Dubrovnik ne godinu fior. 4. go Austro-Ugarsk 6. Bosnu i gorcegovnu ina godinu fior. 4.50. DA Srbiju i Crnu Goru na go. dia fior. 5. m gve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine ina četvrt godine guraznojerno+ : pojedini broj lista 10 novčića. >D Dubrovniku 18. Avgusta 180 Pretplata i. oglan šalju se administraciji ,DUBRO o ag Dopisi so šalju uredništvu. E Rukopisi so ne vraćaju. boo Za oglase, priposlano, javne zahvale, računska u šća i sličneobjave plaća so 10 nb od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. — | Nefrankirana pisma na prima ju se. : Sa "Broj 33. == Izlazi svake N edjelje. 3 Godina IV. “ GLASOVI O SLOZI. Tvrd je orah voćka čudnovata Ne slomi ga a zube polomi! Gorski Vijenae. Nije ovo prvina da se u javnoj štampi podiže glas o slozi Srba i Hrvata. To je već stara konvencijonalna nota, koja još uvijek kadikad sterevtipno odjekne po srpskijem i hrvaokijem listovima i časopisima. Odjekne mi prestane! Pojavi se, pa odmah i utone u zdenac ledena zaborava. Kako svagda tako baš i ovijeh dana zaregjaše glasovi o srpskoj-hrvackoj slozi. Zagrebački ,Obzor“ udario kao obično prvi u svoje ,miroljubive“ diple, neki srpski listovi to prihvatili a hrvacki se opet oda- mali. I tako se je ponovo zapodjela šaljiva igra: ,Srpsko-hrvacka sloga“. 0 slozi Srba i Hrvata pisano je — na- dasve u zadnje doba — tako mnogo, da uprav nije moguće obuhvatiti a još manje razmotriti sve, što je o njoj kod nas već napisano bilo. Radi toga i radi skučena pro- sora ovoga lista nećemo se ni osvrćati na rmzne srpske i hrvacke članke o slozi, nego ćemo se samo obazrijeti na piskaranje naše skladne susjede u članku pod istaknutijem : : naslovom štampanom u 30. njezinom broju. Odgovarajući njoj imamo pred očima kao da odgovaramo čitavoj t. zv. ,stranci prava“. Jer ,Orvena Hrvatska“ uvijek — kako je poznato — bunca o nekakvom njezinom pra- vaštvu: njezin urednik spada megju upravi- telje stranke u Dalmaciji, a sami način > pisanja naše skladne susjede pokazuje nam ke E na prvi mah, da u njezinoj bašći ovate pra- Vaško ovijeće, Pošto je dakle ona onaj čla- mak o slozi napisala, a nijedan joj pravaški Organ ni riječi m» primjetio, to je znak, da Ava stranka onako o slozi misli. > Značajna crta, koja se pomalja redovi- fo, kadgod je govor o srpsko-hrvackoj slozi, taje, da hrvacki listovi bez razlike boje i imena uvijek nekakvijem ponosom ističu, da Plasovi o slozi potiječu sa ,srpske stra Ne“, želeći tijem pokazati, kao da je tobože i : rbima prijeka potreba, da se slože sa Hr- Vatima, kao da im je to jedini uslov opstan- ku i razvitku njihovu. č oj umnje, dapače ge njoi om S vida ne gubi, te to smatra poštenom : pohvalnom Misli; ali onako kako se srp- Skoj stranci podmeće, ta sloga nije ni na kraj pameti. To je lakrdija-bez ikakva smisla. Dosta je da napomenemo, da Srbi ni- kada, ni u kud i kamo kritičnijem ča- sovima nego što su sadašnji, nijesu tražili sloge ni pomoći od Hrvata. Ni za vremena županijskog, ni za kraljestva, ni za carstva svoga, Srbi se nikada nijesu utjecali Hrva- tima, te od njih sloge a još manje pomoći tražili. Pa ni za vremena svoga robovanja, kada kolje i čengelje stajahu uvijek spravni da progutaju po kojeg Srbina, kada majke srpske konjima gažene, a ljubovee srpske u harem odvogjene bijahu, kada se, kao za vremena silnoga Car-Iroda, s grudi majčini- jeh otimahu nejač srpska, da drugoj vjeri posluže a pohule vjeru pradjedovsku i na- rodnost srpsku, ni tada, u toj teškoj petvje- kovnoj noći, Srbi ne osjetiše potrebe da pi- taju pomoći u ,slobodnijeh“ Hrvata. Pa kada se tada, u tijem preteškijem časovima, Srbi ne utekoše nikada Hrvatima za pomoć, još manje će se uteći sada, kada je već van svake pogibelji, da će se ikada povratiti zloglasno doba Irodovijeh_ vremena. Toliko na odgovor svijem hrvackijem listovima, pa i skladnoj ,Orvenoj“, koja osobitijem profesorskijem tonom počinje spo- menuti članak riječima: ,Zadnje doba uče- staše ga srpske strane vapaji(?!) za srp- sko-hrvatskom slogom“, U te ,vapaje“ — nomen et omen — naša skladna susjeda, naravno da ne vje- ruje, ,jer su tendecijozni i neiskreni“. ,Srijem, južna Dalmacija, Bosna i Hercego- vina, io su srpske zemlje, t. j. tako barem misle Srbi, da su njihove — veli ,Orve- na“. — A da su Srbi .neiskreni“ dovoljno je spomenuti, da oni zahtjevaju, da sami Hrvati ,popušte i žrtvuju“ a oni ništa. Sto go tiče ,t. zv.“ srpskog pitanja s njime sva- ki čestit Hrvat ima bit davno na čistu. Ima Srba, priznajemo — veli skladna »Orve- pa“ — nli u nas i u našim zemljama Srbi nema. Ovi, koji se u Banovini i Dal- maciji Srbima nazivlju, nijesu Srbi, nego | pravoslavni Hrvati. Njihovu Srpstvu uzrok «< —boposi i kalugjeri, koji su-ih iz osovne koristi pomoću ,srpske vjere“ posrbili. Na taj način ,u nas“ postadoše Srbi“, s kojijem »Mi“ (razumi: pravaši) ugovarati ne mo- žemo. Mi (biva pravaši) ih smatramo kao narodne odmetnike, koji su pogazili na- rodni program, koji ne ljube ni svoj na- rod, ni jezik domovine svoje, jerbo su se za inad sdružili s najgorim neprijateljima doma, roda i jezika svoga“. Ovako dakle umuje skladna ,Orvena“ u članku, o kome je govor. Ovako i drugo nikako! A mi? A mi uzmimo, reflektirajmo malko o njezinu piskaranju. Ona dakle, — kako se očito vidi — ne pripoznaje Srbe ni u Hrvackoj, ni u Dalma- ciji, ni u Slavoniji, ni u Srijemu, ni u Bo- gni, ni u Hercegovini! Ima, doduše, u tijem krajevima onijeh, koji se »Srbima nazivlju“ ali »psrba nema“. Čudnovata, zaista čudno- vata logika! Jer ako je istina — a o tome nema nikakve sumnje, jer i pravaši čak to priznaju — da u nabrojenijem zemljama ima onijeh, koji se ,Srbima nazivlju“ onda je svakako logična istina, da ima Srba. A ako ima Srbi, a gospoda Hrvati protivni su sta- tu quo, onda što im -ostaje, da sa Srbima —+ ČINA? — ostrane. Aut-aut. Ali ni pravaši ni obzo- reši neće sloge sa Srbima, oni daleko hoće da ih odstrane. A kako će ih opet odstrani- ti? Na dva načina. Ili uništiti ih, ili pohrva- titi ih. Opet i ovdje aut-aut. Ali ni pravaši, ni Obzoraši još ni sada nijesu doradi da Srbe unište, najprvo, jer ima Srb& silan broj, a drugo, jer moralno i materijalno na- preduju. Tako na pr. u samoj Hrvackoj i Slavoniji uz sva podmetanja, premetanja, za- tvaranja i ubijanja Srb4 za zloglasne Mažu- Tanićeve ere ipak ima 700.000 sve same čelik-Srbadije, a svaki dan sve to većma napreduje, Isto je tko i s Bosnom, Herce- govinom pa i s Dalmacijom. Uništiti dakle Srbe danas na izmaku XIX. vijeka, to nije moguće gospodu Hrvati, uz sve svoje zvane i nezvane prijutelje i kumove, ni da po- misle. Pa kada Hrvati Srbe uništiti nikako ne | mogu, pohrvatiti ih mogu još manje. Jer Jli da se s njima slože ili da ih ako je istina, da Srbe. ,popovi i kalugjeri čuvaju u Srpsi Vi ta “ko to- me nema sumnje — da Srbi uz sve Mažu- raniće, Meciće, Stadlere i t. d. ipak napre- duju, onda je ludo i promisliti, da će se petvjekovni robovi Islama dati u XIX. vijeku za ičiju lijepu bradu pohrvatiti. Dakle uništiti Srbe ne možete, pohrvati- ti ih još manje možete, nećete sloge s nji- ma a protivni ste sadašnjem stanju, šta dakle da se dogodi od Srbi? — ,Neka se vrate na obranu prava svoje zemlje i svoga ime- na, kojim se onako gadno iznevjeriše! Sve dotle njihovo društvo preziraće svaki pravi i čestit Hrvat“, — ovako odgovara <. na postavljeno pitanje naša skladna susjeda. No dok ona tako kaže, dotle djela govore apsolutno proti nje. Jer kad Srbi kraj svijeh vješala i tamnica, kraj svijeh ubijanja i pa- ljenja, kraj svijeh nečuvenijeh muka i tortu« ra, ipak ne iznevjeriše svoje pradjedovsko ime srpsko, neće jamačno ni sada odbjeći od miloga Srpstva pod kojekakvijem pri- jetnjama magjarskijeh sluga i robova! Ka- da za banovanja narodnog bana Ivana Ma-_ žuranića uz sve terorizacije Srbi znadoše ostati Srbi, samo Srbi i ništa drugo nego Srbi, neće zanago ni sada za banovanja na- rodnog-hrvackog bana Kbuen Hi KY-a..<— g 8 ? uz sve makinacije Posilovića i družine, Srbi uzmaknuti sa svog srpskog poprišta. Jeste li dakle razumjeli, vi, pravaška gospodo, vi, politički Rabagasi“, kako vas vaša braća nazivlju? Ali ,popovi i kalugjeri“ šire Srpstvol Lakše, momci. Ne prenaglujte i — ne diraj- te u osinjak. Vi koji ste pod noge bacili i Hrvastvo, i Slavenstvo, i slavensku liturgiju, i slavensko ime, vi, koji ste htjeli da i Srbe upregnete pod nesnosna neslavenska kola, te im u to ime navijestili i ,vjerski rat“ do istrijebljenja — vi se, jadnici, sada istom podižete, te Srbima predbacujete vjersku in- toleranciju! Vi, koji se za ljubav civilnog braka odričete konfesije, a za ljubav svo- jijeh gospodara izjavljujete, da treba da me- tanišete pred uplivnijem faktorima, koji su za vas Beč i Buduupešta, vi, koji s jedne strane ispunjate redove po masonskijem 10- žama, a s druge podižete ,vjerski rat“, vi, _——. > Da Djeva: L NE Ko, da ga gledam! Prebacio kosi; a6 Podlistak. Baš će to biti. Sličica iz hercegovačkog života. I. > Budi Bog s nama, šta mu Vagazi na gjavolsku večeru! . +. AMtiš li, bona ne bila, kad no ja Od Korita? ... A on progje. Zame za čas bi! Ko da Baš će to biti. — i ti perasmo tnuo se kosom, pSvi se momci iženiše, 2 A ja osta sam «+ +“ : sa: ja osta A brda mu se rugahu, pa odjeknuse: e pa poš'a nim. Progje pored izvora + - + ser : FAV, primeknu go izvoru, pa Zagrmu _. 2. donooć ge prekrsti, nešto šapnu i M a m po. Dohrati kosu, pa pogje ++ *' ina gu- o dičan, Ispod zavratke pala mu Cr2% ge ša 4005 DO plećima, pa kad Gjuro korakn# ogotreska., lice puno, crveno, # po dbo Prsima iznikla guste dlaka, SW za jer, Znaš, pa o košulje. Džamadđana nije ae G08 ota- dao Uoored ljeta. Šalvare sv Pm 3 kO da PU g no tozluke pripile mu se uz butine > PRlijepljena Oko podne, eto ti mu snahe, znaš Perine Donijela mu Tučak: — Jesi li se umorio, — Pa nisam, vala, Sjeo u hlad, ručo, popušio e a primicalo. — Šta ću ti seko kaziva- ti: znaš vala Bogu, kako je u nsšem selu, ok hoće da gmrkne!. «+ Vrvi, Bože, vrvi... u iju. TO poš'o kolibi. Prebacio kosu preko ramena, igje 1 pjeva: ženo. brato? lulu duvana, pa Pod onom gorom zelenom-zelenom 1 onom višom planinom-planinom Malko se selo vig aše-vigjaše U selu kolo igraše-igraše..“ / Stiže na raskrsnicu. Taman to ispjeve, kad reda nj Mara Damjanova Sa ovcama: : — Ti, baš, vazda pjevaš! _— Ne ću plakati. — Ama, ko ++. velim, veseo, Vrenu 82 Mara. _ Kako ne ću a ima vala Bogu, : — E, opet ti ono gvojo +. + ti vala Bogu vazda biti veseo! Zdrav sam, radim, gamo još. . 5ve8 prošaputa Mara stidlji“o: A pidim ja, da ti nije drago...» a K> a : . . X ge nausnića podiže. Šjutra je ,Petrov-dan“! jeva mu — Zvam ... Hoćeš ti sići u Mostar, crkvi? f Hoću... a ti? Kaže brato da hoćemo, = — Pa taman... Ja Gu ge svratiti kod vas, pa ćemo svi zajedno. — Svati se, boza ti!,. Utekoše mi orce!,, Dobra noć! .. : — Bila dobra! ... * * * Vedro nebo... Sunce bogme poskočilo — go- tovo podne... Izašli su iz orkve pa pred njom sta- li... Zaječače diple, kolo se poče okretati, Zveče plete po prsima, a zemlja dršće, Uhvatila se Mara Damjanova baš kraj Gjura Stanića. Gjuro se izgu- bio, k6 da se zemlje i ne dovaća. A i Mara ti je baš naočita djevojka. Ne zna ge ili je rumenija il punija il stasitija. Prva je igračica u selu. Cim diple jače zaječe, onako oni kolje poskoče, a Ma- rine prsi zadršću. Zaervenili ge obrazi a oči ko va- tra. Šeherlije se skupili, pa gledaju. Nasitišo se i kola. Okupile se gjevojke jedna kod druge, pa za- pjevaše: Progje mi momče kroz selo-kroz selo, Natače fesić na čelo-na čelo Gleda ga Mara s pendžera.. . <“ M rin glas zvoni. Gjuri drago, Bože, ne zna, šta radi od dragosti, I. Jednog dana nagja je pod bukvom gdje plete: Dobar veče, Macol... Dobra ti srećal... Objesi kosu o granu, pa sjede blizu nje. Zuaš li što dogjvh? Što? Da ti nešto kažem. Ona ga pogleda, — Ja te nešto volim, bez tebe ne mogu bi- ti, ne znam ni sam za što. Mara pocrveni, — Bogati, pravo mi kaži, bi li pošla za me? Ona pogleda u travu. Gjuro upilji u nju... Oko njih evrče skakavci, da ti uši zagluhnu, a Gjuro ih no čuje... Metnuo ruku na gola prsa, baš kraj srca, pa osjeća kako mu jako udara... A ona? gleda u travu, a ne vidi je... Sluša ovre ku skakavaca, a ne čuje ih. U tom zalaja garov, što je kod ovaca bio. Mara skoči, Gjuro ge prenu. — Kud ćeš? veli. — Garov nešto zalaja, pa da vidim ....