u
(

Cijena lista

mA Dubrovnik ne godinu fior. 4.

go Austro-Ugarsk 6. Bosnu i
gorcegovnu ina godinu fior. 4.50.

DA Srbiju i Crnu Goru na go.
dia fior. 5.

m gve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Na po godine ina četvrt godine
guraznojerno+ :

pojedini broj lista 10 novčića.

>D Dubrovniku

18. Avgusta 180

Pretplata i. oglan
šalju se administraciji ,DUBRO
o ag

Dopisi so šalju uredništvu. E

Rukopisi so ne vraćaju.

boo

Za oglase, priposlano,
javne zahvale, računska u
šća i sličneobjave plaća so 10 nb
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi. — |

Nefrankirana pisma na prima
ju se. : Sa

"Broj 33.

==

Izlazi svake N edjelje.

3 Godina IV.

“ GLASOVI O SLOZI.

Tvrd je orah voćka čudnovata
Ne slomi ga a zube polomi!
Gorski Vijenae.

Nije ovo prvina da se u javnoj štampi
podiže glas o slozi Srba i Hrvata. To je već
stara konvencijonalna nota, koja još uvijek
kadikad sterevtipno odjekne po srpskijem i
hrvaokijem listovima i časopisima. Odjekne
mi prestane! Pojavi se, pa odmah i utone
u zdenac ledena zaborava.

Kako svagda tako baš i ovijeh dana
zaregjaše glasovi o srpskoj-hrvackoj slozi.
Zagrebački ,Obzor“ udario kao obično prvi
u svoje ,miroljubive“ diple, neki srpski
listovi to prihvatili a hrvacki se opet oda-
mali. I tako se je ponovo zapodjela  šaljiva
igra: ,Srpsko-hrvacka sloga“.

0 slozi Srba i Hrvata pisano je — na-
dasve u zadnje doba — tako mnogo, da
uprav nije moguće obuhvatiti a još manje
razmotriti sve, što je o njoj kod nas već

napisano bilo. Radi toga i radi skučena pro-
sora ovoga lista nećemo se ni osvrćati na

 rmzne srpske i hrvacke članke o slozi, nego

ćemo se samo obazrijeti na piskaranje naše

skladne susjede u članku pod istaknutijem

:
:

naslovom štampanom u 30. njezinom broju.

Odgovarajući njoj imamo pred očima kao da
odgovaramo čitavoj t. zv. ,stranci prava“.
Jer ,Orvena Hrvatska“ uvijek — kako je
poznato — bunca o nekakvom njezinom pra-
vaštvu: njezin urednik spada megju upravi-
telje stranke u Dalmaciji, a sami način

> pisanja naše skladne susjede pokazuje nam

ke
E

na prvi mah, da u njezinoj bašći ovate pra-
Vaško ovijeće, Pošto je dakle ona onaj čla-
mak o slozi napisala, a nijedan joj pravaški
Organ ni riječi m» primjetio, to je znak, da
Ava stranka onako o slozi misli.
> Značajna crta, koja se pomalja redovi-
fo, kadgod je govor o srpsko-hrvackoj slozi,
taje, da hrvacki listovi bez razlike boje i
imena uvijek nekakvijem ponosom ističu, da
Plasovi o slozi potiječu sa ,srpske stra
Ne“, želeći tijem pokazati, kao da je tobože

i

: rbima prijeka potreba, da se slože sa Hr-
Vatima, kao da im je to jedini uslov opstan-
ku i razvitku njihovu.

č oj umnje, dapače ge njoi
om S vida ne gubi, te to smatra poštenom
: pohvalnom Misli; ali onako kako se srp-
Skoj stranci podmeće, ta sloga nije ni na
kraj pameti. To je lakrdija-bez ikakva smisla.

Dosta je da napomenemo, da Srbi ni-
kada, ni u kud i kamo kritičnijem ča-
sovima nego što su sadašnji, nijesu tražili
sloge ni pomoći od Hrvata. Ni za vremena
županijskog, ni za kraljestva, ni za carstva
svoga, Srbi se nikada nijesu utjecali Hrva-
tima, te od njih sloge a još manje pomoći
tražili. Pa ni za vremena svoga robovanja,
kada kolje i čengelje stajahu uvijek spravni
da progutaju po kojeg Srbina, kada majke
srpske konjima gažene, a ljubovee srpske u
harem odvogjene bijahu, kada se, kao za
vremena silnoga Car-Iroda, s grudi majčini-
jeh otimahu nejač srpska, da drugoj vjeri
posluže a pohule vjeru pradjedovsku i na-
rodnost srpsku, ni tada, u toj teškoj petvje-
kovnoj noći, Srbi ne osjetiše potrebe da pi-
taju pomoći u ,slobodnijeh“ Hrvata.

Pa kada se tada, u tijem  preteškijem
časovima, Srbi ne utekoše nikada Hrvatima
za pomoć, još manje će se uteći sada, kada
je već van svake pogibelji, da će se ikada
povratiti zloglasno doba Irodovijeh_ vremena.

Toliko na odgovor svijem  hrvackijem
listovima, pa i skladnoj ,Orvenoj“, koja
osobitijem profesorskijem tonom počinje spo-
menuti članak riječima: ,Zadnje doba uče-
staše ga srpske strane vapaji(?!) za srp-
sko-hrvatskom slogom“,

U te ,vapaje“ — nomen et omen —
naša skladna susjeda, naravno da ne vje-
ruje, ,jer su tendecijozni i neiskreni“.
,Srijem, južna Dalmacija, Bosna i Hercego-
vina, io su srpske zemlje, t. j. tako barem
misle Srbi, da su njihove — veli ,Orve-
na“. — A da su Srbi .neiskreni“ dovoljno
je spomenuti, da oni zahtjevaju, da sami
Hrvati ,popušte i žrtvuju“ a oni ništa. Sto
go tiče ,t. zv.“ srpskog pitanja s njime sva-
ki čestit Hrvat ima bit davno na čistu. Ima
Srba, priznajemo — veli skladna »Orve-
pa“ — nli u nas i u našim zemljama
Srbi nema. Ovi, koji se u Banovini i Dal-
maciji Srbima nazivlju, nijesu Srbi, nego

| pravoslavni Hrvati. Njihovu Srpstvu uzrok
«< —boposi i kalugjeri, koji su-ih iz osovne
koristi pomoću ,srpske vjere“ posrbili. Na
taj način ,u nas“ postadoše Srbi“, s kojijem
»Mi“ (razumi: pravaši) ugovarati ne mo-
žemo. Mi (biva pravaši) ih smatramo kao
narodne odmetnike, koji su pogazili na-
rodni program, koji ne ljube ni svoj na-
rod, ni jezik domovine svoje, jerbo su se
za inad sdružili s najgorim neprijateljima
doma, roda i jezika svoga“.

Ovako dakle umuje skladna ,Orvena“
u članku, o kome je govor. Ovako i drugo
nikako! A mi? A mi uzmimo, reflektirajmo
malko o njezinu piskaranju.

Ona dakle, — kako se očito vidi — ne
pripoznaje Srbe ni u Hrvackoj, ni u Dalma-
ciji, ni u Slavoniji, ni u Srijemu, ni u Bo-
gni, ni u Hercegovini! Ima, doduše, u tijem
krajevima onijeh, koji se »Srbima nazivlju“
ali »psrba nema“. Čudnovata, zaista čudno-
vata logika! Jer ako je istina — a o tome
nema nikakve sumnje, jer i pravaši čak to
priznaju — da u nabrojenijem zemljama ima
onijeh, koji se ,Srbima nazivlju“ onda je
svakako logična istina, da ima Srba. A ako
ima Srbi, a gospoda Hrvati protivni su sta-
tu quo, onda što im -ostaje, da sa Srbima

—+

ČINA?
— ostrane. Aut-aut. Ali ni pravaši ni obzo-
reši neće sloge sa Srbima, oni daleko hoće
da ih odstrane. A kako će ih opet odstrani-
ti? Na dva načina. Ili uništiti ih, ili pohrva-
titi ih. Opet i ovdje aut-aut. Ali ni pravaši,
ni Obzoraši još ni sada nijesu doradi da
Srbe unište, najprvo, jer ima Srb& silan
broj, a drugo, jer moralno i materijalno na-
preduju. Tako na pr. u samoj Hrvackoj i
Slavoniji uz sva podmetanja, premetanja, za-
tvaranja i ubijanja Srb4 za zloglasne Mažu-
Tanićeve ere ipak ima 700.000 sve same
čelik-Srbadije, a svaki dan sve to većma
napreduje, Isto je tko i s Bosnom, Herce-
govinom pa i s Dalmacijom. Uništiti dakle
Srbe danas na izmaku XIX. vijeka, to nije
moguće gospodu Hrvati, uz sve svoje zvane
i nezvane prijutelje i kumove, ni da po-
misle.

Pa kada Hrvati Srbe uništiti nikako ne
| mogu, pohrvatiti ih mogu još manje. Jer

Jli da se s njima slože ili da ih

ako je istina, da Srbe. ,popovi i kalugjeri
čuvaju u Srpsi Vi ta “ko to-
me nema sumnje — da Srbi uz sve Mažu-
raniće, Meciće, Stadlere i t. d. ipak napre-
duju, onda je ludo i promisliti, da će se
petvjekovni robovi Islama dati u XIX. vijeku
za ičiju lijepu bradu pohrvatiti.

Dakle uništiti Srbe ne možete, pohrvati-
ti ih još manje možete, nećete sloge s nji-
ma a protivni ste sadašnjem stanju, šta dakle
da se dogodi od Srbi? — ,Neka se vrate
na obranu prava svoje zemlje i svoga ime-
na, kojim se onako gadno iznevjeriše!
Sve dotle njihovo društvo preziraće svaki

pravi i čestit Hrvat“, — ovako odgovara <.

na postavljeno pitanje naša skladna susjeda.
No dok ona tako kaže, dotle djela govore
apsolutno proti nje. Jer kad Srbi kraj svijeh
vješala i tamnica, kraj svijeh ubijanja i pa-
ljenja, kraj svijeh nečuvenijeh muka i tortu«
ra, ipak ne iznevjeriše svoje pradjedovsko
ime srpsko, neće jamačno ni sada odbjeći
od miloga Srpstva pod kojekakvijem pri-
jetnjama magjarskijeh sluga i robova! Ka-
da za banovanja narodnog bana Ivana Ma-_

žuranića uz sve terorizacije Srbi znadoše

ostati Srbi, samo Srbi i ništa drugo nego
Srbi, neće zanago ni sada za banovanja na-

rodnog-hrvackog bana Kbuen Hi KY-a..<—
g 8 ?

uz sve makinacije Posilovića i družine, Srbi
uzmaknuti sa svog srpskog poprišta. Jeste li
dakle razumjeli, vi, pravaška gospodo, vi,
politički Rabagasi“, kako vas vaša braća
nazivlju?

Ali ,popovi i kalugjeri“ šire Srpstvol
Lakše, momci. Ne prenaglujte i — ne diraj-
te u osinjak. Vi koji ste pod noge bacili i
Hrvastvo, i Slavenstvo, i slavensku liturgiju,
i slavensko ime, vi, koji ste htjeli da i Srbe
upregnete pod nesnosna neslavenska kola, te
im u to ime navijestili i ,vjerski rat“ do
istrijebljenja — vi se, jadnici, sada istom
podižete, te Srbima predbacujete vjersku in-
toleranciju! Vi, koji se za ljubav civilnog
braka odričete konfesije, a za ljubav  svo-
jijeh gospodara izjavljujete, da treba da me-
tanišete pred uplivnijem faktorima, koji su
za vas Beč i Buduupešta, vi, koji s jedne
strane ispunjate redove po masonskijem  10-
žama, a s druge podižete ,vjerski rat“, vi,

_——.

> Da Djeva:
L

NE Ko, da ga gledam! Prebacio kosi;
a6

Podlistak.
Baš će to biti.

Sličica iz hercegovačkog života.

I.
> Budi Bog s nama, šta mu
 Vagazi na gjavolsku večeru! . +.
AMtiš li, bona ne bila, kad no ja
Od Korita? ... A on progje. Zame

za čas bi! Ko da
Baš će to biti. —
i ti perasmo
tnuo se kosom,

pSvi se momci iženiše,
2 A ja osta sam «+ +“

: sa: ja osta
A brda mu se rugahu, pa odjeknuse: e

pa poš'a
nim. Progje pored izvora + - + ser :
FAV, primeknu go izvoru, pa Zagrmu _. 2.
donooć ge prekrsti, nešto šapnu i M a m
po. Dohrati kosu, pa pogje ++ *' ina gu-
o dičan, Ispod zavratke pala mu Cr2% ge
ša 4005 DO plećima, pa kad Gjuro korakn#
ogotreska., lice puno, crveno, #

po dbo Prsima iznikla guste dlaka,

SW za jer, Znaš,
pa o košulje. Džamadđana nije ae G08 ota-
dao Uoored ljeta. Šalvare sv Pm 3 kO da PU

g no tozluke pripile mu se uz butine
> PRlijepljena

Oko podne, eto ti mu snahe, znaš Perine

Donijela mu Tučak:

— Jesi li se umorio,
— Pa nisam, vala,

Sjeo u hlad, ručo, popušio
e a primicalo. — Šta ću ti seko kaziva-
ti: znaš vala Bogu, kako je u nsšem selu, ok
hoće da gmrkne!. «+ Vrvi, Bože, vrvi... u iju.
TO poš'o kolibi. Prebacio kosu preko ramena, igje 1

pjeva:

ženo. brato?

lulu duvana, pa

Pod onom gorom zelenom-zelenom
1 onom višom planinom-planinom
Malko se selo vig aše-vigjaše
U selu kolo igraše-igraše..“ /
Stiže na raskrsnicu. Taman to ispjeve, kad
reda nj Mara Damjanova Sa ovcama:
: — Ti, baš, vazda pjevaš!
_— Ne ću plakati.
— Ama, ko ++. velim,
veseo, Vrenu 82 Mara.
_ Kako ne ću
a ima vala Bogu, :
— E, opet ti ono gvojo +. +

ti vala Bogu vazda

biti veseo! Zdrav sam, radim,
gamo još. .

5ve8 prošaputa Mara

stidlji“o: A pidim ja, da ti nije drago...» a K>
a : . . X

ge nausnića podiže.

Šjutra je ,Petrov-dan“!

jeva mu

—

Zvam ...
Hoćeš ti sići u Mostar, crkvi? f
Hoću... a ti?
Kaže brato da hoćemo,
= — Pa taman... Ja Gu ge svratiti kod vas,

pa ćemo svi zajedno.

— Svati se, boza ti!,. Utekoše mi orce!,,
Dobra noć! .. :

— Bila dobra! ...

*
* *

Vedro nebo... Sunce bogme poskočilo — go-
tovo podne... Izašli su iz orkve pa pred njom sta-
li... Zaječače diple, kolo se poče okretati, Zveče
plete po prsima, a zemlja dršće, Uhvatila se Mara
Damjanova baš kraj Gjura Stanića. Gjuro se izgu-
bio, k6 da se zemlje i ne dovaća. A i Mara ti je
baš naočita djevojka. Ne zna ge ili je rumenija il
punija il stasitija. Prva je igračica u selu. Cim
diple jače zaječe, onako oni kolje poskoče, a Ma-
rine prsi zadršću. Zaervenili ge obrazi a oči ko va-
tra. Šeherlije se skupili, pa gledaju. Nasitišo se i
kola. Okupile se gjevojke jedna kod druge, pa za-
pjevaše:

Progje mi momče kroz selo-kroz selo,
Natače fesić na čelo-na čelo
Gleda ga Mara s pendžera.. . <“

M rin glas zvoni. Gjuri drago, Bože, ne zna,
šta radi od dragosti,

I.

Jednog dana nagja je pod bukvom gdje plete:
Dobar veče, Macol...
Dobra ti srećal...
Objesi kosu o granu, pa sjede blizu nje.
Zuaš li što dogjvh?
Što?
Da ti nešto kažem.

Ona ga pogleda,

— Ja te nešto volim, bez tebe ne mogu bi-
ti, ne znam ni sam za što.

Mara pocrveni,

— Bogati, pravo mi kaži, bi li pošla za me?

Ona pogleda u travu. Gjuro upilji u nju...
Oko njih evrče skakavci, da ti uši zagluhnu, a
Gjuro ih no čuje... Metnuo ruku na gola prsa,
baš kraj srca, pa osjeća kako mu jako udara...
A ona? gleda u travu, a ne vidi je... Sluša ovre
ku skakavaca, a ne čuje ih.

U tom zalaja garov, što je kod ovaca bio.

Mara skoči,

Gjuro ge prenu.

— Kud ćeš? veli.

— Garov nešto zalaja, pa da vidim ....