ME.
Qijena lista
B 1x Dubrovnik ns godinu fior. 4.

n Austro-Ugarsk 4 Bosnu i
5 preegovnu ina godinu fior, 4.50.
: go Srbiju i Crnu Goru na go-
dit for. 5.

Ja svo ostale zemlje na godinu
; fanako 15 u glatu,

apo godine i na četvrt godine

prnanjorno«

= pj broj lista 10 novčića,

a

ze

1895.

U Dubrovniku 25. Avgusta

Pretplata i oglasi:

šalju se administraciji ,DUBRO
KA“.

Dopisi se šalju uredništvu,
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i sličneobjave plaća se. 10 novč.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi,

Nefrankirana pisma ne prima
ju se.

STE

* Izlazi svake Nedjelje.

Godina IV.

E

JEDAN PROGLAS.
Razdor, koji je godine 1892. puknu
 zmegju narodne hrvacke stranke i nekolici-
nje nezadovoljenika, bio je povodom, da se
jo ove godine — kako već javismo u našem
ilnku ,U oči izbora“ — na preveliku sreću
Dalmacije organizovala kod nas tako zvana
stranka prava“, te odlučila, da sama bez
gdije (2) pomoći i saveza (?!) stupi na izborno
poprište. U tu svrhu usred neobične žurbe,
ured divlje. nečuvene agitacije izdala je ona
sroj proglas na birače, uglavljen na sastanku
prvaka“ stranke u Zadru 7.i 8. 0. m,
potpisan od šest popova poznatijeh i deset
gjetovnjaka više ili manje nepoznatijeh ovdje
Kod nas u Dalmaciji.

Već samoj pojavi tako zvane stranke
prava“ u Dalmaciji nijesmo se ni najmanje
mdudili, jer smo znali, da u kolu hrvacke
osirnko u Dalmaciji postoji neka tobože ra-
 dikalnija struja, koja je evo sada izbila na
površinu pod bučnijem nazivom  ,stranke
prava“.

| Ali prama tomui načinu pisanja te strujo,
prama mišljenju i djelovanju njezinijeh pre-
Kovelebiokijeh ,prvaka“, mi smo se svakako
S pravom nadali, da će njezin proglas kud
oIkamo otvoreniji, kud i kamo iskreniji biti.
Nadali smo ge — ali smo se u toj nadi
prevarili.

> Tiho, mirno, neobično za ,stranku prava“
oMupaju ,razkolnici“ pred svoje Hrvate.
 Mominju svoje nekadašnje drugove narodnja-
Kete nekijem osobitijem tonom istču ,mo-
(no okrilje“, pod kojijem kao da se nalazi
osarodna hrvatska stranka“, te pod njim
Muje proti pravašima. Da opravda svoj op-
oMamak priča sekta“, da nju nije izazvala
ooVbijest ili želja za razdorom, nego zahtjev
oMrodne potrebe: narodna ju je nužda
oMvorila“. A zašto? — ,Da se obezbijede
oMObitei naroda hrvatskog — do kojeg
drugog () ovdjeinema; da se u narodu
 Tžari osjećaj hrvatskog narodnog jedinstva
h “seu hrvatskom narvdu odgoji podmla-
(dk, koji će bditi na braniku njegovih prava,
Miojila ge i u nas stranka prava, kuja
Moje ciljeve poistovjetuje (!) sa Pr

Eto dakle, ako n
znaće sada, zašto ge
»Stranka prava“!

ije ko do danas znao,
je i kod nas ustrojila
naravno ,sjedini A njeziu ideal, io vam je
a »Sjedinjenje s rasplakanom majkom
Hrvatskom“, za koje će stranka prava više
od stotine pljesnavijeh govora, više od stotine
bučnijeh članaka, više od stotine pijanaka
prirediti!

Sto se tiče nas Srba stranka prava u
proglasu svome smatra nas: ,čelom zalu-
talih sinova našega (l) naroda, koji se
zavedeni odrekoše hrvatskog imena.“

Ovaka vam je dakle stranka prava —
u proglasu. A kakova je na djelu? — Dok
u proglasu nekakvijem prezrenjem predbacuje
narodnoj hrvackoj stranci ,mo:no“ okrilje,
dotle u ,Narodnom Listu“ bez ikakva straha
i uzmaha izjavljuje, da ona ,načelno nije
protivna vladi, da je ona ,prijateljica vla
de“. A skladna naša susjeda, koja nam je
u više navrataka predbacila, da obigravamo
pragove vladine, ni riječi da je progovorila
na ovu pravašku izjavu u , Narodnom Listu“!
Po tome sudimo da ni ,Crvena Hrvatska“
nije načelno protivna vladi i da je hoćeš
nećeš i ona prijatetjica vlade. I ljudi oko ovog
listića hoće još da nama u politici prigova-
raju, oni koji su već i dokaza dali a sad
eto i sami kažu, da se kade na policajskom
dimu; oni koji otvoreno izjavljuju sad u oči
izbora da treba da metanišu pred uplivnijem
faktorima! Drugi bi se radi toga stidili, oni
ne mogu, jer već davno ne znadu za stid.

Hajdemo dalje.

Gospoda tako zvani ,»pravaši“ u svome
proglasu ističu vjeru. Hvale i u zvijezde ku-
ju popove. A kako ne bi? Jedan pop je na-
pisao proglas pa neće biti tako lud, da sebe
i svoje drugove ne pohvali. Cicero pro domo
gual Samo ne možemo jedno shvatiti, biva,
da ti ljudi, recimo bolje ti popovi, pristaju
uz poznatu ideju Anite Starčevića, onoga Star.
čevića, koji čisto i bistro na sav glas viče,
da su ,katolički popovi hrvatski narod po=
živinčili!?“ Valjda oni to znaju, pa danas
za ljubav samoga Staroga razmahali su se
na sve strane da i djelom potvrde, da Bta-
ri zbilja nije lagao. Ako je tako ne zaslužu-
ju ikakva prigovora, valja biti došljedni!

, Stranka prava“ ovako radeći vrši sa-

mo. svoju patriotsku dužnost — kliče na-
ša skladna susjeda. Lakše, momci! A_ koja
“im je to patriotska dužnost? Po pravaškoj teo-
riji patriotska je dužnost klanjati se pred Ma-
gjarima i grijati se na budimpeštanskom sun-
cu. Patriotska dužnost vodi pravaškog vogju
da leti do bijela Sarajeva, gdje kroz tamnu
mrklu noć tiho odjekne riječ: 80001! Patriot-
ska je dužnost i vraga svojatati samo ne
brata Srbina. Patriotska je dužnost na po-
šljetku voljeti talijanski nego li srpsko-hrva-
cki jezik. I ovaki ljudi da nam prigovaraju
da smo se iznevjerili svome jeziku!!!.....
Komedijaši!

Oni, koji gu od naroda izabrani da bra-
ne narod, da u saboru vidaju narodne rane,
kako bi narodu što bolje i lakše bilo, oni
»patrioti“ u prilog kojekakvijeh utopija ne
mare da se i Sabor zatvori. Oni se dapače
raduju, i ako jadan narod za ljubav  ,reha-
bilitiranja“ njihova još uvjek stenje pod ko-
jekakvijem  ,kotlarinama“, ,zemljarinama“,
»Nedaćama“ i drugo. I ovo su vam patrioti!!!..

Hoćemo li dalje? Ne, jer se svak i po
ovome mogao uvjeriti, da je pravaški pro-
glas zadahnut jezuickijem duhom, da on je-
dno kaže, dok stranka, koja ga je potpisala
i razdala, sasvijem drugo radi i postupa, ili
belia_da, sa razjasnimo. prilike_nam . dosada-
šnje jasno govore da stranka prava jednu
misli, drugu kaže a treću radi. Tako postu-
pajući ona najbolje postaje divan plijen u
tugjinskoj ruci.

Ovaj pravaški proglas nije drugo, da se
svestrano izrazimo, nego prava zbirku fraza
i pojmova, u njemu se govori o svemu i
svačemu pa i o ničemu, jer nema ono što
je glavno, biva, ni jednog pozitivnog  prije-
dloga i zahtjeva, nego prazna obećanja na-
rodu i pusta zanovijetanja.

Da u proglasu svome pravaši ne pri-
znaju u Dalmaciji nikakvu drugu narodnost
do hrvacku, da će ,neprestance isticati“ pi-
tanje ,sjedinjenja svih hrvatskih zemalja“ to
je stara pjesma, kojoj smo se već davno
obikli, ali grehota što u proglasu nije čisto
naznačeno, koje su to sve zemlje, te bi stvo-
rile ,veliku Hrvatsku“. Valjda nijesu još na
čistu, kad budu, javiti će nam.

Da završimo. z

Pravaši, to su vam politički Rabagasi.
Njihova nolitika, to. vam je divno  zapletena “
šarlatanska igra tako, da bi je s punijem
pravom mogli nazvati: ,Sehiera, schiera, e
par | ultima sera — d'un carnovale!“

—= ii
Riječ u zgodno vrijeme.

Od poštovanog našeg prijatelja i uva-
ženog srpskog pjesnika Gosp. Jovana Sunde-
čića primismo pjesmu, koju je ispjevao pri-
likom otvorenja Srpske Čitaonice u Imocko-
mei koju donosimo u podlistka. Pod tom
pjesmom čestiti starina donio je podugačku
primjedbu. o koju bi se ogriješili, kad je ne
bismo na ovome mjestu donijeli, i tijem joj
počast učinili kao i vrijednome njezinom Pi-
seu. Ovaj članak pisan je ćirilicom, ali ga
mi štampamo latinicom da ga šira publika
pročita, uvjereni da nam poštovani pisac ne-
će zamjeriti. Evo toga članka: “

Ova pjesma nije samo ,Prigodica“,.
nego je i uzgredni odgovor Imockom. Zastu-
pniku na Carevinskom Vijeću, časnom g08p.
popu Vergiliju Periću, koji se naumično
nebracki zajosao u jednom  ljetošnjem svom
.Govoru“, štampanu u Br. 51. ,Narodnog
Iiata“ i kazao doslovna ovako: 1. prepirci
izmedju Hrvata ,i tako zvanih Srba“.
(Siell!....) — Ovo je prava sramota; pa
u toliko teža, u koliko ona dolazi braći od
brata, popa Perića, koji je otragu nekoliko
godina u Kotoru sa svijem drukčije o Srbi-
ma mislio i govorio, što jasno svjedoči moje
pismo, kojijem ja u ,Tužnoj knjizi“ po-
svećujem njemiu svoje ,Odisaje roditelj-
skoga srca“, u zamjenu čega, i on je me-
ni docnije posvetio svoj prijevod ,Teokri-
tovih idila“, ma da je kašnje ta njegova
posveta izbačena bila u ,Narodnom Li-
stu“1?,.. I opet ponavljam, da je onakova
izrek prava sramota za to, što visokoučeni
profesor Perić čisto znade, da protiv  svje-
sti i savjesti i protiv intimnome svome osvje-
dočenju govori krupnu neistina, izričući onaj
nespretni izraz ,tako zvanih Srba“, ma
ge takova besmislica potpuno i podudarala
sa sugranutijem načelima Starčevićanske ško-
le, koja misli da nešto veliko postići može

poema

Vitoima cijelog naroda.
I

— Podlistak.

= TPNIHKOM OTBOPEBA
»Čpneke Uyraomuue““ y MHmouKoM
o 16. Iyaa 1895,

= Hocu ume cBaka THIA:
o Hma ume csaka KIHIA:

M Cp6 roj epoje mme

= HM esyga ce gauu o IbHMO;

pe Uyna my je era rpyZ

= Morspiyje wera GBYA + <<:

= Ma on Guo mazen-6ope
y Cpex Bee BeJeH-rope :
H na xupu, — M Nako SHARP
 Upyrlje Gpahe ga uma,

Na Cpymmur nema BITACT
Iber mukaxpa ynoKa CTPACT. —

= IIpoero ume GBAKOM CBOJE“
Menu Cp6y ume moje;

Ž KHTUIO,

Hex CGBaK cBoMme Bjenne IIeTe:
Moje GTaBe MOMe TOT€ . >>
Cpncgo me moj je uap

MH og camor Bora nap.

Tpom m IAK&' HEB yoTAHy,
Hex muajonu Myibi ITAHy :
Cp6y 34 Bux Gpure mije oo:
Tnje ce IBeroB Gapjak Buje:
Ha 6pamugy oToju oz

Ka! kaz 6panu 1ap CBOJ TPOH + «+ *)

Molin nema, HOMa CHTe,
da Ny mm GIPIITH XHIO,

je osa njeema najnpo
nomro My je by caonmTuJa »Oproxa Hmo-
4 (es CBAKO moje npumjezće, MjeeTo OBOTA
. ,HeyerpaniuB Kao ozon“, Ja cam Nag OBy
juTo Mu je jezad KOMNETOHTAN KO-
"za ,ogom“' gaje CIMEY
ga“ Guo y3e0 y IBeroBo-
JruTOM/BOHOM, Y

DEE or .
«, Bp. 90. Tajo
4) g ,OpnoB. Tnac“. BP AJ

i a
upaBKO, gua Je o
mjecTo o

Cp6 Gpanu“ =.»

Kag Cp6 gyBa — iemy eBoje ;
A mnajekogu oBo Tpoje:

Bjepy, CpnmeTBo, TomiTeH rTac,
IIro cy Cpneke zyme xpac. —

Zlale Basga 6pary pyEy ;
C ium Žie CMATAT CBAKY MYKJ ;
Ba m he cBojy KDBNy IHTH ;
Jlecma he my mumma 6nru:
Ag sa1y7au meka par
O mum upekune upnenu 6par.

Cp6 u XpBaT TO cy nera
Kopemuka CJABCTBA YHCTA....
»CaBjecT, Bepa — GBakom cBoja:
»Bparumerso je sjepa moja!...“
— MKImknemuMo: — caMo Tag
Munyhe Hac cBaEgH jaz;

Pyjaa he mam sopa cHuyT;
V negornex mac le BuHyT
Ha »Bpx 6ura cpelie mpane,
Ha Bpxyuan puBHe CIaBe;

A necperuu cnop lie mac
Cnse crpoBajuT y 6es-niac. —

Hocm Hume cBaKa THA;
Mma ume cBaka KIHNA:
H Cp6 rojm eBoje ume
MH cByga ce zuuH 6 sume;
Ilya my je era rpj1,
NorBphyje era eByg. —

V HMOLKOM, mjecena Jyza 1895.
g. Gyrgeuni.

— iS