> Moru Dubrovačka Republika, Gijsna listi Za Dubrovnik na godinu for, ži Za Austro-Ugarsk 1, Bosnu i flereegovnu ina godinu fior, 4.50, Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu for. 5. Za svo ostale zemlja na godi franska 15 u zlatu. pa Na po godine i na četvrt godine surazmjerno, Pojedini broj lista 10 novčića, Broj 37. = oka U Dubrovniku 15. Septembra 1895. Pretplata i oglasi KA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i sličneobjave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh glova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prims ju so. Izlazi svake N edjelje. Godina IV. PRAVA ISTINA. U prošli utornik slijedio je izbor zastupnika na dalmatinskom saboru Dubrovnik. Po proglasu, koji je naša stranka u svoje vrijeme obijelodanila, i mi ga na ovo- me mjestu donijeli, naš je kandidat bio STA- oki Načelnik Gosp. Frano Barun Gondola čovjek, kako se je i u proglasu kazalo, Ki priznaje srpski harakter ovoga grada i koji mu je vjeran sin. Sta više srpska je stranka težila da prodre svojijem kandidatom, koji je i kao Načelnik i kao zastupnik na Saboru svojski se zauzimao za blagostanje i ekono- mni napredak ovog našeg grada, i danas neumorno radi u tom pravcu da povrati gradu djelomice sjajnost i blagostanje, što ga je izgubio. Kako je u prvine naša stranka gebi za sveti zadatak pravac u ovome izboru opre- dijelila, onako ga je neoskvrnjena sačuvala do zadnjeg časa bez ičijeg nagovora, bez iči- jeg pritiska i bez golemog naprezanja, te slo- žno, oduševljeno, junački i pošteno vijerna ostala do konačnog glasovanja svojoj prvoj odluci. Hrvati, narodnjaci i pravaši združeni, ne mareći na to veći ekonomni napredak Ovog našega grada, nego uvažujući zakletu ličnu mržnju i urogjenu pakost proti osobe, kojoj nema prigovora, istakoše za svoga kan- didata Gosp. Vlaha De Giulli-a, a autonoma- ši pak Gosp. Iva Avoskani-a, Tri su se dakle stranke borile, svaka Za sebe, te baš kucnuo zgodan čas, da se vidi čiji je Dubrovnik i koja stranka u nje- mu predvlagjuje. Pristupilo se je na glasovanje. Mi smo ovog puta kao najzgodniji čas izabrali da se telji naše skladne susjede odazovemo, biva, da se na junačkom megdanu sami ogledamo sa velikom hrvačkom silom. I zbilja pokazali smo joj čisto da nas u gradu nije šačica, kako bi ona htjela, već vojska jako uregjena i nezavisna, koja ima pravo da ovome gra- du svoj harakter predade. : Kod prvog glasovanja srpski kandidat Barun Gondola dobio je 146 glasova, hrva- jednog za grad me Vlaho De Giulli 126 a autono- ndidat Ivo Avoskani 44 glasa, ši Dubrovačka srpska stranki: de polna svjeta ol e ni Ovniku na izbore; tako isto po spravama moglo se je misliti o autono- PEOJ stranci. Za hrvacku stranku, biva, na- rje da jaše što da i m. ži eri. ee ske stranke Dva i naa mo o. mroslio s . maa izbore izašao je ao a i e Stranke, na koji bi- Giulli za gvoga on o : kana . g ndidata, ali iza kulisa se de sklopio kompromis sa nekijem autonoma- šima, koji se obvezaše, da će, dogje li do užega izbora, autonomaši glasovati za hrva- ckog kandidata. Na uže glasovanje nije se ni došlo, jer su autonomaši pri drugome glasovanju već zabacili bili svoga kandidata Iva Avoskani-a a glasovali za hrvackoga kandidata Vlaha De Giulli-a. Pri drugome glasovanju naš je kandi- dat dobio 161 glas, a 192 glasa protikan- didat narodno-pravaške-popovsko-autonomne koalicije. Uz svu tu ogromnu silu samo sa 31 glas većine danas je zastupnikom grada Dubrovnika Gosp. Vlaho De Giulli, koji se doista ne može preveć pohvaliti ni ponositi takijem uspjehom, jer ne može kazati da za- stupa samo Arvatski Dubrovnik, kako bi htje- la stranka, kojoj on pripada. Da se bolje razabere pravo stanje ovog drugog glasovanja, iznijećemo brojke, spra- vni uvijek to isto potvrditi i imenima. 0d 192 glasa, koje je dobio hrvacki kandidat, 60 je glasova autonomaškijeh, da- kle glasova, kojijema bi raspolagala hrvačka stranka, ostalo bi 182 a i megju tijema ima ih nekoliko, koji su silom i mitom dovedeni bili, s toga nećemo pogriješiti ako ustvrdimo da je hrvacka stranka na biralište dovela je- dno 120 glasova. Megju ovijema 120 glaso- va ima 12 svećenika, od kojijeh dvojica ni- jesu nikada do sada glasovali i 30, što či- novnika što pripadnika, ne Dubrovčana. Sada neka nas i dalje ,Orvena Hrvat- ska“ pozivlje da sami stupimo na izbore, da ge vidi ima li više Srba ili Hrvata u Dubro- a, kako je gvo- vniku. Izbori od 10. 0. m. odgovorili su joj brojkama; prazne riječi i hvalisanja ostavlja- ikecnjoj i u napredak. Ovoliko u ime hronike, a sada naša raz- mišljanja na izvršene izbore. S minulijem izborom srpska je stranka potpuno zadovoljna, jer je moralno pobijedi- la, jer je većiuu svoju prama narodnjacima i pravašima zajedno činom potvrdila. Nije uspjela svojijem kandidatom, ali sila Boga ne moli a dva loša ubiše Miloša. Njezina glavna misao bila je da u ovoj zgodi samo- stalno stupi na izborno poprište. Jer da joj je bila jedina misao da kandidatom svojijem prodre, ne mareći na načelo i na srestva, bilo joj je načina i prilika, što je ona sve- čano odbila. Glavnu je misao postigla to je dosta i za nju najveća pobjeda. Izbori za pokrajinski sabor bijahu ovo- ga puta dosta zanimivi za ljude, koji na ovoj sunčanoj žegi ne imagjahu druge zabave do novinarskijeh izbornijeh ,zgodopisja“ poučni za one, koje još pamet nije izdala, a žalosni z& pokrajinu i njezine žitelje. Dvije su pak znamenite pojave izbile na površinu, biva, popovsko-fratarska razuzda- nost i kompromisi hrvackijeh stranaka s au- tonomašima. . Popovsko-fratarska razuzdanost pod pra- vaškom firmom urodila je izgredima u kota- rima Zadarskom, Vrličkom i Makarskom, u zadnje doba bješe potrebna prisutnost sami- jeh vojnika da birači uzmogu slobodno vr- Šiti svoje pravo. Pravaši se tuže i jadikuju na pritisak vladinijeh organa u korist naro- dne hrvacke stranke, a ne vide uza se ecole- sia militans, koja je na najdrzovitiji način stu- pila u izbornu borbu u korist pravaša proti narodnjacima gdje nema Srbi, a gdje ih ima kao u Vrlici, Dubrovniku i u Boki itd. u ko- rist hrvastva proti Srpstvu. Uz jednu hrva- cku stranku bijaše crkva, a uz drugu vlada, svaka imaše jako zapleće, s toga su jadiko- vanja pravaša i narodnjaka u njihovijem or- ganima o nasiljima i pritiscima bilo vlade bilo crkve jednostrana, a koje je jače, neće- mo raspravljati. Samo treba dozvati pamet hrvackijem strankama okolnost, što bi bilo od njih, kad bi proti sebi imale i erkvu i vladu kao mi Srbi? Cezar izdišući od primljenijeh rana, ugle- davši Bruta megju ubojicama, kaza: ,I ti moj sine Brutel“ Slično se može. doviknuti i hrvackijem strankama: ,Zar i vi s auto- nomašima, vi politički čistunci i Katoni, bu- di mimogred rečeno, gdje nema ni jednijeh ni drugijeh?!“ Ko živi van pokrajine i čita samo hrva- oke novine, teško bi to vjerovao, jer ne po- zna ljude; ali ko živi megju njima, može se svačemu nadati, na primjer: koji čovjek ne zaslužuje sam svakidanju potrebu, već mu je drugi daju, kad od jednom nestane one mi- lostive ruke, taki čovjek pripravan je na sve, samo da se uzdrži. Što se dogagja pojedin- cima, to biva i sa strankama. Izborni kompromisi Raba, Paga, Tijes- na, Nerežišća, našeg Dubrovnika it. d. do- kazuju našu tvrdnju. Mi ovomu postupku hrvackijeh stranaka ne prigovaramo, jer je svak gospodar raditi onako kako mu se naj- bolje svidi, ali će nam biti dopušteno upi- tati Hrvacke stranke: Gdje vam je ,ponos, čast i načelo“, što nama Srbima uvijek pri- govarate, kad smo slične kompromise s auto- nomnom strankom sklapali? Ili valjda vi sudite po onoj: ,quod licet bovi non licet ovi?“ Gdje je razglašeno hrvastvo pokrajine? Gdje je došljednost raditi na izborima s oni- jema koje ne pripoznajete? z Mi se kompromisima Hrvata s Auto- .nomašima ne čudimo, jer kad se Srba tiče, sve je dopušteno; gdje nije dostatna pomoć crkve i vlade, tu treba pozvati u pomoć sva- koga, pa i Autanomaše, koje inače ne pri- znavaju, kao prije u Kotoru, a sada u Du- brovniku, što najeklatantnije dokazuje, koliko je hrvastvo jako u ovijem stranama. Cijenimo pak da su izbori za grad Du- brovnik najznamenitiji u pokrajini koliko po važnosti samoga mjesta, toliko po prilikama u kojijema su se izbori svršili, kao što smo to gore izložili. Nije to davno bilo kad su Hrvati kri- vili nas Srbe, koji tugje poštujemo, ali svo- je ljubimo, da potpomažemo tugje elemente i da je naša zasluga, ako se je talijanski elemenat u Dalmaciji posokolio i osnažio, Hrvacki listovi zjali su dan na dan na sva usta o ,izdajničkom talijansko-srpskom“ sa- Podlistak. Ju putničkih uspomena o Dubrovnik Govorio Dr. Mil. B. Vesnić u Gragjanskoj Kasini Februara 1895. godine *). Gospogje i Gospodo ! Naši učitelji i profesori na lama, da je za dugo vremena, 5 Fodina postojala na Sinjemu — učili gu nas u ško- koro punih 1000 Jadranskome — a bila u živim i mlo intimnim odnosima sa Staro Ea o > gom, koja je pored sve svoje mo glika. nije = da najveće gvoje slave i veličine FP Ms 1 imala više od 60-80.000 stanovnika — a S ma > Kle pored sve svoje malešnosti Pu . globn > ozbiljnim suparnikom bogatim: gr IB drugo Mlecima, pa to za izvesno vreme! = Gadnjem i Strane mi znamo, da je Dubrovnik U sE koja j z eliki da go na gvetskom zboru TAvnao # y rr rnenogonot a *) Preštampavamo ove putničko "7 Našeg vrlog poznanika Dr. M. Vosnića (Opas. Urodn.). našem gradu e o naše Z ke uspomer Tena“ za Juli. , nama. Ne samo da je on dao prve profesore i rek- tore italijanskim sveučilištima, no je eto i u naj- noviie doba bio kolevka dvama vaspitačima srpskih vladalačkih domova. O nj se otimlju danas Italija- ni, Hrvati i Srbi, da o tome i no spominjemo, ka- Ko bi mu novi gospodar hteo što ni jedna od tih no želi, a to je da on zaboravi na svoju nesravnje- nu prošlost, pa da gavije vrat pod jaram nove sud- bine i da gleda da se na nju navikne. Dubrovčani, s kojima sam se ja upoznao pre odlaska u njihov grad, odlikovali su se uvek ugla- gjenošću i otmenošću koja ih je ne samo izdvajala iz kruga poznanika iz ostalih naših krajeva, no ih je stavljala i iznad panjaka im iz drugih, od nas daleko prosvećenijih naroda. Pored skladnosti i uvek golidnog obrazovanja glavno im je obeležje bilo lju- bav prema svome gradu, ponos sa negdašnje mu slave i melanholična povučenost u sebe sama, uz to snažno srpsko osećanje. U Dubrovčaninu izvan Du- brovnika ja sam gotovo uvek gledao dvostruka čo- veka, gledao sam i nalazio Dubrovčanina i Srbina. I to je raspirivalo u meni žudnju, da što pre oti- dem u Dubrovnik i da ga u koliko je to moguće što bolje izučim, ili da se tačnije izrazima da se osposobini kako bih ga mogao pojmiti. I ja sam proveo u njemu svega deset dana. I neću preterati kad vam kažem, da su to najslagji dani moga ži- vota. I ja evo hoću da Pa dam njegovu sliku, po- vršnu mu sliku, ili bolje, Kratku mu istoriju, a vas molim da ne požalite strpljenja saslušati slepća, ko- ji hoće da vam govori o lepoti Venerinoj, i naglu- voga, koji je drzak da se maša govoriti o Palestri- ninoj muzici. Brzi brod društva Ungaro-Croata, koji polazi sa Senjske Rijeke u jedan čas po ponoći izmegju gubote i nedelje, i koji na putu svraća u Zadar i Spljet, zadržavajući se toliko u njihovim pristani- štima da ih putnik može tek površno razgledati, stiže u ponedeljak oko osam časova u jutru pod Gruž, menjajući i nudeći putniku još od prvog svi- tanja zore najlepšu panoramu. Desno su vam lepa i kitnjasta ostrva: Šipan, Lopud, Kalamota (ili Ko- ločep), Daksa, a u daljini vam iščezava Sv. Anđri- ja, dokle se Grebeni zaklanjaju za Lapad, a Lokrum za grad. Levo se spuštaju sure hercegovačke plani- ne. Tek po koji samostan na njima svedok je neg- dašnjega života: Mleci i Austrija poskidali su im svu Bogom darovanu odeću, te sad vidite samo go- lo stenje i duboke proloke a grebenima se vere po kakuv kršni Hercegovac, koji je prirodni posrednik izmegju Primorja i Zagorja. Tek na padinama iuz obalu nižu ge lepa sela Brsečine, Trsteno, Orašac i Zaton. Levo vam se otvara divna kita starih pala- ta, koje ge regjaju s obo strane pored Rijeke (Om- ble), što odmah tu, na puškomet, izbija s takvom jačinom iz kamenog ždrela, da kreće vitlove neko- liko velikih vodenica. Ona vam je na svoj način oličenje prepreka, koje ge stavljaju i koje su se uvek stavljale bližem dodiru izmegju braće s jedne i g druge strane ovih kamenitih planina. Ali kao što je hercegovačka Trebišnjica prošla dovde podzemnim putem, tako se ni duhovna i narodna veza izmegju Primorja i Dubrovnika s jedne i Hercegovine s Bo- snom s druge strane ne može prekinuti. Ovi divni dvorovi što se regjaju po obalama Rijeke, i od kojih su mnogi danas već opusteli, grobni su spomenici negda slavne i mnogobrojne, gada već u veliko proregjene vlastele dubrovačke, kao što su opusteli domovi u Perastu i Dobroti vi- dni gveđoci pregaoštva i neumornosti u radu rodi- telja i praroditolja današnjih Bokeljaca, koje je par- na mahina kao puška Kraljevića Marka oterala ta- ko reći u grob. Rijeka je Boka u malome, & od ove po lepoti i uzvišenosti ja ničega veličanstvenijeg video nisam, niti izvesno za pravo srpsko sres i za srpsko oko na svetu ičega divnijeg i ima. Ne znam zašto, ali se meni često srpski narod predstavlja kao jedan čovek čije je lice Dubrovnik do Stona desno i do Kotora levo. Pravo veliko Dubrovačko pristanište je u Gru- žu — ono u gradu mu je uže i u njemu pristaju / “e 13 4 # šalju se administraciji ,DUBROVNI- < E