o Cijena lista Za Dubrovnik na godinu fior. 4, Za Austro-Ugarsk 1, Bosnu i jrereegovnu ina godinu fior, 4.50. 19 Srbiju i Crnu Goru na go- dinu for. 5. > Za sve ostale zemlje na godinu ronoka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine gurszimjerno, Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i ogl šalju se administraciji ,DUBN KA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se no vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i sličneobjavo plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako ge više puta štarpaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima ju 88. | "Broj 38. m Ezlazi svake Nedjelje. Godina IV. - Popovi političari. «Saborski izbori su svršili ima već. ne. koliko dana, a hrvacka se štampa još slijedi kaviti o njima kao što se bavila u oči izbo- za. Ona umjerenija, slavi triumfe nad radi- kalima, ona pravaška se ne samo tješi nad moralnijem pobjedama, već napada i osvagju- je po paMor Svakoga, onoga koji ne klanja onako kao što je ona htjela, Svakoga onoga koji ne vjeruje u njezine lažne proroke. Pravaškoj je štampi osobito krivo, što je poražena bila u onijem grezovima u koji- jem je mislila da je neoboriva, u onijem srezovima gdje je uvjerena bila da će po- moću popova i fratara pravaša, znakom kr- sta a u ime katoličanstva moći zavarati Pro- sli narod i povući ga za sobom kao čoban marvu. Preveć bi na dugo pošli kad bi na ovo- me mjestu pokupili sve i 'svašto što je ta revolver štampa u ovo zadnjijeh dana otresla na protivne političke partaje; kad bi se ba- vili svijem onijem svakojakijem ekspetoraci- jama što je laži-katolička štampa, biva ,Na- rodni List“ i ,Katolička Dalmacija“ izblju- vala na pojedine političke ljude u pokrajini ato sve pod plaštem licumjerstva i lažnog = vjerskog morala. ž Popovi, ti korifeji pravaške stranke i njezine štampe, iznijeli su čak i nešto više nego li prostijeh laži i protiv srpske stranke ne štedeći ni pojedine njezine ljude, od naj- podlijih i najogavvijih kleveta, kakvijem bi ge posramio i onaj koji je već davno izgu- bio svaki pojam stidljivosti. Nego, ni pd jada, kad bi ta štampa, baveći se doživljajima svojijem, bila pripo- vidjela, ne samo gdje je moralno pobjedila, već i gdje su njezine najčestitije vogje bile javno osramoćene, i gdje su njezini najljući borci, ljudi koji u crkvenoj hierarbiji uživa- ju visoka dostojanstva, morali prignuti gla- u a svojijem ušima pokriveni, oči u oči slu- šati da ih se, pred narodom, pred svojijem parohijanima, na sva usta grđi i sramoti; šta više, da im se javno i pred svijetom psu- je ono što je ne samo njima kao Božijem pomazanicima, već svakome kršćaninu naj- svetija dogma? 2 2. E katoličko-pravaška | štampa ne ! ne žigoše one katolike koji gu javno za vrijeme nokijeh izbora nazivali nekog Do: kana, pravaškog perjanicu Antikrstom? Za- što se , Katolička Dalmacija“ i ,Narodni List“ ne podignu na noge i ne uzdignu u 1 katoličke vjere svoj glas protiv onijeh koji su, opet nekom Nadpopu, javno, pred stotinama ljudi psovali i Svete Sakramente ispovijesti i pričesti? Zar se to » Katoličke Dalmacije“ ne tiče? Zar je to njezin pobor- nik zaslužio? Ili je ,Narodni List“ sada, po- slije izbora, prestao da se bori za hrvastvo u ime katoličanstva, ili je njegov urednik sa sebe, kao nedostojna, skinuo neizbrišivo sve- to pomazanje? Mi priznajemo, ali ne do svrhe, da im je preči posao baviti se propalijem kandida- turama tamo i amo po pokrajini, a osobito u kotaru Makarske i Šibenskijeh vanjskijeh općina; mi priznajemo da kučka ne laje se- la radi, voć radi sebe, ali ne možemo, kao katolici, i kao kršćani, da ne upremo prstom u onu ljutu ranu koja se sada pokazala me- gju fanatičnijem sveštenstvom, koje, zabora- vljajući svoj sveti čin, zapostavljajući oltar po- litičkoj trzavici, političkijem prevarama, do- vede prostog i neukog seljaka do toga da na svog rogjenog brata juriša, da mu se ja- vno, a bez ukora, pljuje na najsvetije članke svoje svete pragjedovske vjere. I nama kao i ,Katoličkoj Dalmaciji“, po- znata je pastirka Austrijskijeh Biskupa, obje- lodanjena o Duhovima godine 1890. Pozna- to nam je, da se njom preporučuje vjernici- ma ,da se slože i“ da biraju za zastupnika »samo takve zgoljne katolike, kojt će smatra- »ti svojom pravom i poglavitom zadaćom da »Uupru ie svijeh sila kako da se ostvari ću- doredno — vjerski odgoj“. Zato baš što nam je sve ovo poznato, dalazimo do jednog za- ključka protivnog načelima sve klerikalne hrvačke štampe u Dalmaciji u opće, a osobi- to popovsko-pravaške štampe koja je, na pri- mjer u Dubrovniku samijem ciljem, da obo- ri ljude, koji su vjerniji katolici nego li su možda i sami njezini urednici, nauckala pro- ti njima, te izvrgla ruglu i svakojakijem kri- tikama, a na uštrb vjere i morala, sve one popove koji, do jučer od svakoga pošlovani i uvaženi radi njihove skromnosti i pobožno- sti, danas nijesu ništa bolji od kakva ured- noč laži-katoličko-pravaškog lisla. Nego, kad osmo se dotakli pastirke Austrijskijeh Bisku- pa već spomenute, a prije nego zavežemo, neka nam bude slobodno još jednom opaskom osvrnuti se na nju, te jednijem samijem pi- tanjem osvrnuti se na ,Katoličku Dalmaciju“ Pretpostavljajući da je istina, kao što je laž i kleveta, da je naš drug Dr. Pugliesi otvoreni dušmanin svoje vjere, jer on, tobo- že, očito u domaćem razgovoru tako erdi krš- ćanska načela, da se čovjek zgraža slušajući ga; a kažite nam, — nije li to njegovo do- maće ponašanje ipak nešto malo snošljivije, nešto malo — sit vaenia verbo — moralni- je od onoga javnoga ponašanja, od onoga javnoga morala, od onoga lijepoga obraza o komu se i čita i koje se i vidi kod vašijeh korifeja i vašijeh varjaktara i vašijeh dru- gova, o popovi političari? Da izvalite onaku podlost proti Dr. Pu- gliesi, trebalo je da slažete, trebalo je da se- be nazovete njegovijem domaćijem špijunima, čim mi možemo, vama prestavnicima po- povsko-pravaške štampe taknuti prstom u moral i obraz vašijeh vogja, kad god hoće- mo, a da vi, kao da se vas ne tiče, ni ri- ječi na njihovu obranu ne budete moći navesti. a ad td — A Glas iz Boke. Kako odoh iz slobodnih gora Mišljah u njih srpstvo ostaviti A megj tugjim uljesti narodom Kom običaj ni jezika ne znam. Vjera druga, carstvo, misi druga, Mišljah prezren, ka i krvnik, biti Radi vjere — svijeta nesloge. No ja sasvim drugojače nagjem. 0, vi Srbi, svud li srpstvujete! Dužnost čojstva pravu ispunjate! Srpstvuj gjelom, vjeruj što vjeruješ : Laktom vjere glupost čojka mjeri A ozbiljnost gjelom i vrlinom. Njeguš. Junačka naša sela i bijeli gradovi za- metnuše i ovom prilikom borbu za obraz i poštenje srpsko. Od Kotora i Perasta pa do ponosnijeh bedema Tvrikova grada ukrstiše se Srbljima telali, da im uroče sastanak, i na dan zbora i izbora zadrhtaše munjevne | žice, da nam jave svijema, da smo mi go- spodari kroz slani gradononasnaoouam snaci > Sve je bilo uredno i mirno. Ne- trebaše svijetla oružja, kao drugdje, jer pred vitezom“ Bokeljom ugušila se poznata dreka sama gobom. Srbin junak, kome su znali njeki stvo- rovi na papiru da otmu brda i doline, kome su trubjeli iz okrajaka, da je zapodjeo vjerski rat, dokazao je sada svijetu na vidiku, da su sve to prazne riječi, pakosna 1až. Poznato srbožderska štampa, koja svoje lakome pandže pruža i na ovaj bez pritruna srpski kraj i koja nam podmeće, da se mi tobož slažemo s vragom i s paklom, eda održimo srpski harakter Boke, trela je iz pri- čuve sinove junačkog gnijezda našeg, koliko god oni sa općeg slavenskog gledišta ljublja- hu slogu jednokrvne braće. Za to na prošli- jem izbornijem poprištima mogasmo vidjeti kršnoga gorštaka sa pitomijem primorcem, kako rame uz rame, brane svoju zajedničku kuću od tugjijeh najamnika. Opazismo Srbalja jedne i druge vjere, jednako zagrijane svetom domovinskom ljubavi i ljudi, koji se rodiše i odnjihaše na ovoj istoj grudi zemlje i koji u ovo zadnje doba -padoše jedan drugome u bracke zagrljaje poznavši sasvijem dobro ćud | poznatijehmutikaša. Dobrocki soko, naš sijedi Kamenarović, u narodnom pokretu borac, kao i svi oštali, za narodna prava, oličeni je otsijev uvrije- gjenog srpskog ponosa, prava slika složnog bokeškog rada. I on, kao i dostinja našijeh Bokelja, ne zaboravljaše na amanete stare narodne stranke, nego ih čuvaše kao oči svoje, dokle ne dogorje luč te presta ustr- pljenje. U našijem kršnijem planinama, gdje se srpska pjesma ragja; u našem pitomom primorju, čiji mrnar i kod kuće i na dale- kom oceanu tanano zagudi, dugo se podr- žavala miroljubivost, jer imagjasmo obzira, jer smo u svojoj kući snažni, Mišljasmo dugo, da su žalbe naše braće u ovoj pokra- jini manje više njeka tjesnogrudost, što ruši glogu i napredak. Ta se naša miroljubivost pokazala i za vrijeme zadnjijeh saborskijeh izbora, kad je bio kandidiran prof. Brajko- vić. U Kotoru bijaše dobio profesur, ne zna- mo tačno, ali svakako njekoliko srpskijeh gla- . Podlistak. Iz putničkih uspomena 0 Dubrovnika Govorio Dr. Mil. R. Vesnić | u Gragjanskoj Kasini Februara 1895. godine. (nastavak) Na istočnoj obali Sinjegi : o ora bila je na mestu koje nas zanima ga : i “elika i gusta dubrava, koja se prostirala sve X. Mora. Prema njoj i ne daleko od nje stršilo a Mora nešto nepristupnih grebena. Kad su . s Porušili stari Epidavar (dan. Cavtat), A E ttanovnici, što ih je u životu ostalo, Spas! ne 4 Blebenima. S ovim beguncima spojile #U ia Zi X. = 691. neke druge naseobine rimsko i. Da Do : : Vrađajući ge god. 900. iz Rima, grpski se = Pavlimir zadrži tu neko vreme, pa ostavi Po? de | le nekoliko svojih pratilaca i mnogo blago. oko toga, srpski kralj Bodin, koji je već bio u a Jižnu Dalmaciju, utabori se u dubravi pr Praška ridima u nameri, da prinudi njihove # EE (lauzane), da mu izdadu njegove rogjeke 2 dho šo, koji su se kod njih bili sklonili. . i oi > Drisače i odupreše se Bođinovoj voJEQ!- ka a di Bodinovoj dogju (god. 1111.) do sporazu a — Jadranskoga —- govim naslednicima, čiji se vojnici nastaniše po dnu dubrave, pa polako i postepeno prelažahu i na ostrvce. Za tim se nasu uska moreuzina, te se ta- ko ostrvo združi s dubravom, latinski sa srpskim elementom. Tako je na pouzdanu rimsku i grčku kulturu i prosvetu došla živa, sveža srpska mašta, to nam Zukarić priča, kako su već u IX. stoleću Dubrovčani pevali junačke pesme o srpskim vlada- rima, i kako ih. je neki neretljanski knez s toga mnogo poštovao i cenio. ,Takve su pesme, veli je- dan dubrovački pedagog (V. Adamović), silno uti- cale na vaspitanje i uzdizanje zuamenitih ljudi, ko- je je žar domorodne ljubavi pratio preko Sinjeg Mora do u najdalje krajeve“. Kod nas se još nije došlo dotle, da se radi na odregjivanju geneze i prve kolevke pojedinih naših narođnih pesama. Kad so tome poslu bude stručnjački pristupilo, onda će ge, mislim, utvrditi, da je najlepšima poreklo u Du- brovniku i njegovoj okolini. Na ovu slutnju navodi nag ne gamo ova Lukarićeva zabeleška, već i dru- ge okolnosti na kojima se mi ovde ne možemo du- žo zadržavati, ostavljajući njihovo proučavanje i raz- matranje onima, koji su za to stručniji i pozvaniji. Ljubav prema domovini bila je još u ono doba ta- ko jaka u Dubrovčana, da su oni ponos i slavu svo- je otadžbine uvek pretpostavljali vlastitoj koristi i privatnim interesima. Nije li nad samim ulaskom u dvoranu njihovog velikog veća stajao ovaj zname- niti natpis: »Pregorite lične i brinite ge o opštim interesima“, »Oblite privatorum publica curate“. U starom Dubrovniku porodica je bila vaspi- tateljka svih ljudskih vrlina. Domaće je vaspitanje u njemu bilo strogo prema potrebama samog živo- ta. Mati je bila prva vaspitateljka svog deteta: ne samo što bi ga ona samo na prsima svojim othra- nila i što bi sama brižljivo pazila na prve mu ko- rake, no bi ga ona materinskom nežnošću tako uvo- dila u Hristovu veru, da bi ono još za rana Zavo- lelo sve što je pravo, plemenito i lepo. Dubrovkinja se brinula i o umnom razvijanju svoga čeda, te bi ga najpre zapajala narodnim pripovetkama i zago- netkama, i tako bi mu unapred omilila učenje u školi. Zato što se u Dubrovniku sačuvao srpski je- žik, i što se u njemu, pored sve zapadne civiliza- cije održalo onako jako srpsko-,slovinsko“ osećanje, ima da go zahvali na prvom mestu dubrovačkim materama, koje gu bile prve čuvarice i zaštitnice Srpstva u njemu, jer niti su htele niti su smele učiti drugih živih stranih jezika, već su uvek govo- rile samo srpski. Matere srpske nisu smele prete- rivati ni u nežnosti, osobito prema svojoj muškoj deci, da go tako ne bi odgajili mekušci. Tako je Dubrovnik već u podizanju svojih budućih gragjana spajao srećno Špartanstvo s Atinstvom. Otuda ge i možemo sretati u njemu s primerima požrtvovanja i mudrosti, kakve nam daju samo klasični trenuci u istoriji velikih naroda. Otuda u njih ono pregao- štvo i otačastvoljublje, koje nam tako jasno ilustru- je Miho Pracat, koji je stekao toliko, da je mogao darovati svojoj otadžbini 200.000 gjenuina i poma- gati Karlu V. u njegovom velikom ratu s 12 bro- dova (pored republičnih 3000, Petra Ivelje 20 i ne- koliko Ohmućevićevih), koji je poklonio Španiji koju je morila glad grdne količine žita, i na navala za- hvalnosti i ponude odlikovanja i podizanja u veliko plemstvo odgovorio caru: : i — Ja sam sam bogat, kruno presvetla, te mi novaca ne treba; kralj sam na svojim brodovima, — što će mi druge časti, slobodni sam gragjanin Dubrovnika, a za mene je to titula nad svima ti- tulama i za drugima ne žudim. I pravo je, što je jedinj kip, koji je republika podigla, bio namenjen (1683). Mihu Pracatu ,za- služnom gragjaninu“. (Tek je god. 1898. podignut spomenik Gunduliću). Maternjem vaspitanju imamo da zahvalimo i za Gjona Gjurkovića, koji je (god. 1465) napustio zvanje glavnog zapovednika ugarske vojske i prvog kraljevog doglavnika, pa pohitao u svoju otadžbinu, kad je doznao da se snuju neke spletke protiv Du- p