Z9 Dubrovnik nu godinu fior. 4

Za Austro-Ugarsk 1, Bosnu i
X glercegovnu ina godinu fior, 4.50

Za Srbiju i Crnu Goru na o
dinu for. 5.

a svo ostale zemlje na godi
franaka 15 u zlatu, Kot

Napo godine i na četvrt godine
gurazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića,

"Broj 39.

=

0 Cijena lista >

e

o

Pretata i. oglasi

šalju sa administraciji
KA“. )
Dopisi se šalju uredništvu,

4
Rukopisi se ne vraćaju.)

Za oglase, priposlano,
javne zahvale, računska izvje-
šća i sličneobjave plaća se 10 novč.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne prima
ju so.

Izlazi svake Nedjelje.

Godina IV.

KO SE JE OBRUČIO.
Izbori zastupnika za Pokrajinski j
= ogki Sabor već su konačno Poni eon
njima, kao o već svršenom činu,
|
|
|
|

mnogo da razmišljamo i da pišemo. m
Naša skladna susjeda učinila je to već
prije: Ona se je već u predzadnjem broju, a
u članku pod gornjijem natpisom, bavila mi-
mulijem izborima. Ali njezino pretresanje nije
ni potpuno ni pravedno. Nije potpuno, jer je
uzela da pretresa samo držanje ,narodne
hrvacke stranke“ o prošlijem izborima, a ni-
je se obazrela na akciju njezinijeh sumišlje-
nika po raznijem izbornijem kotarima, pa ni-
ti na srpsku, niti autonomnu stranku. Nije
pravedno, jer gotovo sve ono, što ona pred-
bacuje narodnjacima, moglo bi se g vrlo ma-
lijem izuzetkom i njoj primijeniti.

Ta nam je prilika danas turila pero u
nike, te započinjemo da ertamo tijek minu-
lijeh izbora. Pišući, živo ćemo nastojati da
go držimo u granicama stroge objektivnosti,
laćajući se reflektiranja ondje, gdje je to baš
zbilja potrebito. U ostalom bilježićemo doga-

= gjaje kao hladni hroniste i nemilosrdni kri-
 tičari, gdje bude nužno.

Ali prije nego što zagazimo u minuci-
= jozno nabrajanje izbornog  ,zgodopisja“,
Ted je da koraknemo malko u prošlost, pa
da, prateći pomnjivo razvitak sadašnjijeh stra-
maka u Dalmaciji, dogjemo do nedavno mi-
mulijeh izbora.

Bilo je vremena, kada je u našoj kr-
šnoj Dalmaciji gospodarila talijanska prevlast.
Ne samo po privatnijem kućama, nego čak
po sudovima i po društvima, po novinama i
svugdje u javnosti širio se na sav mah ta-

 lijnski jezik. Golema je to neprilika bila za
naš kukavni narod u Dalmaciji, jer je bio
prisiljen da uči škole na tugjem jeziku i da,
učeći, prisvaja tugjinski duh. Boljelo je to u
grce naše oce domovine i oni jednog lijepog
“dana razviše svoj barjak. Sve ono, što je bi-
lo naše, sve ono, što je bilo zaneseno Za
Narodnijem jezikom i narodnijem ime-
nom, sve to zgrnulo se je pod taj naro s
barjak. I tako postade ,narodna stranka
u Dalmaciji čije redove ispunjavahu koliko
> Hrvati, toliko isto i Srbi.

bin sia će doga, očajnička borba! 1 Sr-
me, proti I PROBE TOrlši, Talj mao ga
ni jadne hid Sajezdi. I ne bješe tada
zas : I sumnje u patriotizam i po-
a mo a srpskog u Dalmaciji. ,Na-
nentuo sr i S POSO da nom
jaše falan . i 2 nn za ki. Ona bi-
J “anga i srpskijeh i hrvackijeh narodni-
= boraca, Tada, kada se je osobitijem pre-
i Miko uhvatiti u koštac sa dale-
S nijim tugjinom, kada je trebalo svo-
Jijem grudima i svojijem mišicama rušiti tu-
gjinovu kulu, tada se još dozivahu u pomoć
braća Srbi, tada još ne bješe političkijeh ra-
bagasa, koji u Dalmaciji ne priznaju srp-
ski elemenat.

I bujici narodnoj tugjin je podlegao! A
ako je podlegao, ako je malaksao, za to tre-
ba zahvaliti jedino i samo ustrajnosti i
postojanoj žilavosti dalmatinskijeh Srba. I tu-
gjin je iznemogao a na njegovom grobu
zalepršala se je narodna zastava. To bješe
zastava i srpska i hrvacka.

No minu i doba borbe, a svanu era po-
laganog razvitka narodnog. Narodni eleme-
nat u Dalmaciji živo poskočio, opasao se je
novom snagom i tako ponovljenijem silama
slavenskoj Dalmaciji pribavljao je slavenski,
biva, i srpski i hrvacki značaj. Ali, kada je
već, kako rekosmo, prohujalo burno doba,
kada je već minula opasnost od tugjinove
prevlasti, kada je već više van svake opa-
snosti bilo zalagati i život i blago svoje za
narodnu stvar, tada tek što vidimo?!....
Oni koji su kumili i bogoradili Srbina, da se
baci u bojni okršaj proti tugjinovoj najezdi,
oni koji jedino Srbima imaju zahvaliti ako
gu ostali Hrvati i Slaveni, oni se, nezahval-
nici, dižu, ističu svoje Hrvastvo, a nepošte-
nom makinacijom pucaju na Srbe u opće, a
na Dalmatinske Srbe, te svoje spasitelja,
napose.

I Srbi se osvijestiše! Oni, koji su bez-
obrziree srnuli u bojnu vatru, koji su sebe i
gve svoje izlagali opasnosti i smrti, oni, koji
gu svojom energijom i čelik-harakterom u
prah gatrli tugjinovu kulu, oni su sada od

ge ipak osvijestiše! Godine 1879. s ogorče-
njem napustiše .narodnu stranku“, ko-

nebracke ruke zlostavljeni i kinjeni bili. Ali

ja je danomice sve to više ,hrvaeki“ zna-
čaj poprimala, i osnovaše svoju ,srpsku
stranku“.

I od tada pa do danas već je punijeh
16 godina dana, kako se Srbi bore proti tu-
gjinu i njegovijem pretenzijama. Pa ne samo
proti njima, nego čak i proti svojijem stari-
jem ali nebrackijem drugovima, proti onije-
ma, koje su oni (Srbi) — kao što kaže sa-
mi hrvacki velikan Kukuljević-Sakcinski —
paučili rod svoj ljubiti, proti onijem,
koje su oni trgli iz drijemeža i povratili na
nov život, proti onijema, koje su oni učinili
i Hrvatima i Slavenima!.....

> Megju tijem dok se je ovo komešanje u
Dalmaciji izvodilo, dotle su stvari u samoj
Hrvackoj sasvijem drukčije stojale.

Već je nekoliko vremena u nepovrat
projurilo bilo, otkada je u glavnome gradu
Hrvacke, u bijelom Zagrebu poskočio na no-
ge lagane neki mlad čovjek, u namjeri da
preporodi Hrvacku. Taj mladi delija bijaše
glavom poznati Dr. Ante Starčević, hrvacki
prorok a srpski odrod. Kakove su njegove
ideje i koliko pametni ljudi u njih polažu, o
tome je u našemu listu već u više navrata-
ka bilo govora, te bi bilo sasvijem  izlišno,
da sada opet te stvari ponavljamo. Dosta je
samo kad rečemo, da njegove ,ideje“, ko-
je su u vrlo bliskom srostvu sa ,bezumni-
jem radikalizmom“, nagjoše pristaša osobito
megju mladijem svijetom i —— fratrima i po-
povima. Onaj čovjek, koji po svojijem  soci-
jalnijem i religijoznijem nazorima — kako
kaže ,Obzor“ — pripada framasunskoj
sekti, taj čovjek nalazi pristaša megju sve-

Ti mladi ljudi, zaogrnuti lažnijem  pla-
štem lažnog liberalizma, a valjda sjećajući se
riječi Kralja Oskara Svedskog: , Mladić od
20 godina koji nije radikalan, taj je kuka-
vica“, nadadoše bjesomučnu dreku, reklami-

“rajući poznate Starčevićeve utopije. I ti ljudi

plahi i nezreli, potpomagani od popova i fra-
tara, udariše klin u zdravo srce srpsko, u
srce, koje je kucalo, kao što i danas kuca,
ljubavlju, brastvom, slogom i jedinstvom.

I zaigra se kolo dosle nevigjeno! Go-
mile fratara i popova razmilješe po Dalma-
ciji. Torbe im pune šovinističkijeh i nebra-

ckijeh pamfleta a toboci puni žutijeh dukata.
I zaregjaše od sela do sela i propovijedaše
Starčevićeve utopije i sljaše“mržnju na Srbe.
S Krstom, svetijem krstom u desnici ruci
preklinjahu kukavni prosti narod, da zaigra
u njihovo kolo, da bude Hrvat jer je Ka-
tolik, da mrzi Srbina, jer je on tobože —
vlaške vjere, da anatemiše katolike, koji se
srpstvom diče. I seljak povjerova svojijem
pučiteljima morala“ »Puče kolan
svečevoj kobili“, popucaše veze, koje spajahu
dva bracka plemena!

No i sko je t. zv. ,stranka prava“ ro-
varila pomoću svojijeh misijonera megju pro-
stijem narodom, i ako je vjerom širila ide-
je jednoga framasona, i ako je sijala
bratoubilačku mržnju na Srbe, ipak joj nije
nikada još za dugo vremena pošlo za rukom,
da ge čuje njezina u dalmatinskom Saboru,
sa svijem tijem, da je ona raskriljenijeh ru-
ka očekivala taj momenat. Ustezavali su je
zreliji ljudi, koji su se sjećali takogjer riječi
kralja Oskara Svedskog: Čovjek koji je pre-
valio 40 godina, a nije umjeren, da je lu-
dorija“.

Ipak joj se doskora nadade prilika da
iskali svoj nebracki, svoj nekršćanski duh
na Srbe. God. 1892., kada se je u Saboru
vodila riječ o školskijem čitankama i kada
je saborska većina glasovala s punijem pra-
vom za ,srpsko-hrvacki“ naslov čitankama,
zapucaše prve puške ,stranke prava“, odbje-
goše ,šestorica“ iz kola ,narodne hrvacke
stranke“ i sklopiše ,klub šestorice“ poznat
pod imenom  ,čistog pravca“ ili pravije
»Stranke prava“.

Interesantno je zabilježiti da su to ve-
ćinom ,hrvaeki“ popovi bili i da su oni,
izabrani kao kandidati ,narodne hrvacke
stranke“ na dalmatinskom saboru zastupali

putopije“ — t. zv. ,stranke prava“.
Svršićemo.

Malo razgovora.

Organu autonomne stranke u Dalmaciji ,Dal-
mata“ ne bi po ćudi naš članak pod natpisom:
»Prava istina“, gdje smo bili izložili vjernu i do
danas od nikakve strane pobijenu sliku minulijeh
izbora grada Dubrovnika, jer nam poruči u svome

a RNA

Podlistak.
lt putničkih uspomena o Dubrovnifi
Govorio Dr. Mil. B. Vesnić j
u Gragjanskoj Kasini Februsra 1895. godine.
(svršiće se)

Na svim je prirodno da Je # ovim i ovako
 odgajenim svojim sinovima Dub
o Lovetao, kako ni jedna državloa
> PYOg razvoja i blagostanja dospela je

kim, doenije
u Dubrovčani.
o Jaki na

 Smoli moreplovci i odlični trg pe

 UČenju istočnih jezika, oni su ;
Imali u gvojim desna Ne samo i e
> Tima na Balkanskom Poluostrva. bilo #
Vica“, već mu u samoj Florenoij! na Radinost je u
Ša znatnu ,Strada dei Raguse o razvijena.
Dubrovniku ga svim prirodno 9"/ i

Pro n i im zapa
> no po mnogim drugi
ši P gr do novaca,

jeo

t i

e, perionice korala, radionice ba e: u sretamo
Ya, čipiopice koža, & još u X  Ioatomia
U Dubrovniku s radionicom #

instrumente, pa nam je istorija zabe-
da je francuski kralj Karlo IX. slao na-
ike u Dubrovnik da se tu nauče tka-
u to doba nije bilo veštijih radnika u
dova no ovde, te je s toga i podareno
francusko pravo gragjanstva svima Duproyčaninte,
koji bi se ma gde u Francuskoj zadržavali, što je
za ondašnje pravne odnose bilo od vrlo zamašnog
To gu pored materijalnog blagostanja do-
inosili i umnom obrazovanju i usavršavanju. Tako
L. ilog ovome tvrgjenju imamo jednu zakladu iz
. a. 1502. po kojoj neki pop Luka Radanović osta-
2 dum-Tomu, sinu pokojnoga Vukašina tisak, ko-
.. se pečateju knjige sa šest podupirača i sa svi-
= glovima i dizalima, koji će se u njegovoj kući
naći. O jačini ondašuje dubrovačke civilizacije ima -
mo jedan tačan zapis vojvode Sorkočevića, po kome
io u Dubrovniku bilo toliko učenih ljudi, i to kako
: latinskim i italijanskim tako i u grčkim i sIp-
skim (slovinskim) knjigama, da se svaka porodica
odlikovala po jednim naučnikom. Primer Miha Pra-
cata i Potra Ivelje najbolji nam je dokaz o boga-
gbvu Dubrovčana, Mateja Lukarić je bio u stanju
kraljevski ugostiti ugarskog kralja Žigmunda i srp-
skog vojvodu Stevana posle poraza na Smiederevu i

dati im pri polas

astronomske
ležila i to,

ročite izaslan
nju, a nigde
gragjenju bro

ku na uzdarje po 15.000 dukata;

20,000.000 dukata, da se ne vraćamo na to, da je
Dubrovnik bio u stanju poslati u pomoć Karlu Pe-
tom 300 potpuno, oružjem i ljudima, snabdevenih
brodova. A šte tek da reknemo o pravoj nauci, či-
ji su se apostoli rastarili iz Dubrovnika po celom
gvetu, te svuda sjali najlepšim i najvećim sjajem
još za dugo, pošto je republika politički i materi-
jalno oslabila. Ko ge ne seća, i koji se, ma to bio
najveći i najprosvećeniji narod, s pravom ne bi po-
nosio muževima kao što su: Marin Getaldić, pret-
hodnik i učitelj Dekartov, Gjuro“ Baljivi, najčuve-
niji lekar svoga vremena, Anselmo Bandur, prvi
numizmatičar i arheolog i prvi tugjinac, koji je
izabran za člana u francuskoj akademiji, Lukarić,
Mavro Orbini, Serafin Crijević i Sevastijan Slade
istoričari i Rugjer Bošković, dika XVIII. stoleća!!
Ko ge od nas ne seća pesnika: Vetranića Mavra,
Bobalija Mišetića, Nalješkovića, obaju Držića, An-

školama uče zajedno s Oracijem, i mnogih drugih?!

Ali ma da ima pesnika, koji pišu ovako lepo
latinski, ipak je drama pisana i predstavljana u
Dubrovniku samo srpski, i mi je ovde nalazimo već
u XV, stoleću. U skoro za tim. obrazovala su se
dramatska a za njima u opšte pesnička draštva i
pesničke akademije, kakvih je bilo u to vreme i na
Zapadu. Krajem XVI. stoleća nailazimo i na jednu
dubrovačku Aspaziju, na Cvijetu Zuzorićevu, čija je
lepota, umnost i duhovitost toliko bila na glasu, da
od samog Torkvata Tasa imamo dva soneta, njoj
posvećena.

Hoćete li još dokaza o velikom napretku, koji
je bio u ovo vreme dostigao Dubrovnik? Njih ima
i suviše. Da vam napomenem samo ukratko, da je
u njemu već god. 1540. bila opšta bolnica na koju

8 vr narastao toliko, da je godišnje trošeno

drije Čubranovića, Ranjine, Zlatarića, Gundulića,
obaju Palmotića i velikog lgnjatija Gjurkovića-Gjor-
gjića, i mnogih drugih koji su svi pisali na našem
jeziku, — pa onda pesnika latinista: Ilije Crijevića,
koji je lavorovim vencem kranigan na Kapitolu u
Rimu, Kuvića, koji nam je (pored svojih pjesama)
dao najbolji latinski prevod Omirove Ilijade i Br-
nje Zamanje, koji je dno najbolji prevod Odiseje,
za tim Beneđikta Stojkovića, Gjona Rastića-Rosti,

| trgovci iz jedne ulice obrtali su kapitalom od | čiji ge latinski stihovi u Fvropi još i danas po

800.000 dukata na razna dobročinstva, pa čak i na
udaju sirotnih devojaka. God. 1434. podignut je dom

gveštenike; god. 1671. dom za pomaganje i štednju,
čito utočište za iznemogle starice i starce. Ingleska

je još krajem XVIII. stoleća tražila za gebe isklju-
čivu povlasnicu trgovanja s robljem i ukinula ga je

RKO

za sirotnu i napuštenu decu, a god. 1891, dom za.

36.

je republika trošila silni novac, a već 1300. usta- |
novljeno je bilo dobrotvorno društvo, čiji je kapital |

kako bi se stalo na put lihvarenju, a za tim naro- |

I formalno na zahtev ostale Evrope tek god. 1807.;

Gos

DUBROŠNI-, sz

nem