5 U o svega i Svašta. po m Dubrovnik N& godinu fior, 4, onak 15 u zlatu. : Broj 40. KO SE JE Gijena lista pa Austro-Ugarsk 1, Bosnu i = goreegovnu ina godinu fior, 4.50. b m grbiju i Crnu Goru na go- dnu for. 5. a gvo ostalo zemlje na godinu Napo godine i na četvrt godine > rosmjerno. pojedini broj lista 10 novčića, U Dubrovniku 6. Oktobra 1895. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROVNI- KA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. javne zahvale, računska izvje- šća i sličneobjave plaća se 10 novš. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima ju se. em Izlazi svake Nedjelje. Godina IV. OBRUČIO. II. No dok je t. zv. stranka Prava na taj skladni“ način burgijala mogju prostijem narodom, dotle su njezini organi bili puni S jedne strane potpirivala ge je vatra ojaliteta a s druge opet sipala se je bujica podvala o nekom tobožnjem srpskom veleiz- dajstvu. S jedne strane ružičastijem bojama prestavljala se je i najneznatnija stvar, ako bi ona samo hrvacka bila, dok su se naj- brutalnijem tonom šibale kud i kamo veće i mamenitije srpske stvari. S jedne strane po- povi i fratri, profesori i učitelji vjerom i dru- gijem majstorijama uštrcavali su u prosti narod otrov velikog Hrvastva, dok se s dru- go strane opet živo širila mržnja na Srbe i Brpstvo gadnom, drzovitom devizom: Katolik ne može biti Srbin! Ali i ako je ova nova pretjerana t. zv. pravaška struja na ovaj način krčila sebi put 4 pe! . umnarodu, ipak ni druga, starija, umjerenija : marodna hrvacka stranka nije stajala skršte- nijeh ruka. I ona je rovarila megju prosti- ojem pukom, pa i ako nije baš tako očito i divljački kao pristaše t. zv. stranke prava, ipak je nešto radila. Ona je uz ostalo žila- vo nastojala, da ugje u volju ,moćnom okrilju“, kako joj se to u pravaškom pro- glasu predbacuje. I ostatak negda moćne autonomaške stranke u Dalmaciji životario je, ali s dana Ta dan sve gore i gore, hraneći se ostanci- ma prijašnje moći svoje. Horizont njezinijeh načela sve se je više i više suživao, dok se na pošljetku dandanas nije ograničio megju bedeme grada Zadra, koji je danas jedina kula autonomaštva u Dalmaciji. Što se pak tiče srpske stranke, o njoj nije potreba da trošimo vele riječi. Isto- rija njezina razvitka u Dalmaciji prepuna je čemernijeh uspomena protkanijeh živom 15- Krom patriotizma, žilavosti i požrtvovanja. Imovita zaista je stanovita staza bila ona, koju je srpska stranka u Dalmaciji imala i još uspjesima da prevali. Dok joj se je s je- dne strane bilo boriti s daleko moćnijem fak- torom, a to je hrvacko popovstvo, strane imala je pune ruke posla da ono nekoliko sinova XIX. Vijeka“, koji su pogazivši slavne tradicije predaka svojijek: pogazivši sveto pradjedovsko ime srpsko Pa vedeni od svojijeh učitelja morala, orihjašli u hrvacki tabor. Braniti se od daleko mo- čnijih neprijatelja i djelom dokazivati neosno- vanost bezdušnijeh podvala veleizdajstva, bo- riti se proti srednjevjekovnom opskurantizmu, povraćati odrogjene sinove srpske, a megju tijem polagano izvoditi unutrašnju organiza- ciju stranke — sve (o, sav taj ogromni ma- terijal imala je srpska stranka da savlada : sama, uzdajući se jedino u se i u svoje klju- se! I hvala ustrajnosti neustrašivijeh boraca srpskijeh i istinitoj veličini srpske misli, sve te goleme prepone ,savladaše s'kA da ih ne bješe“! Sve ove četiri, gore nabrojene, stranke u srećnoj Dalmaciji gložile su se megju sobom, no najžešće su se trle dvije hrvacke stranke, tako, da je svak — kako već prije $ druge povrati rekosmo — grozničavom napetošću očekivao svršelak nastajnijeh a sad već minulijeh izbora. I izbori biše i bitisaše! O njima, kao o već gotovom činu — kako rekosmo — ostaje nam siroko polje da razmišljamo i pišemo. i Uzmimo najprije t. zv, stranku prava na oko. Ona se je za prvi put kao takova po- kazala na izbornom kreševu, pa nas baš i dužnost veže, da o njoj, kao o najno- vijoj hrvackoj ,modi“, dvije tri progo- vorimo. Ko je čitao pravaške organe i budnijem okom pratio što sve oni pišu o sili i veliči- ni svojoj kod nas, taj će biti bez sumnje promislio, da pravaši, gdje se god pojave, sve same lovorove vijence beru. I ako je na daleko poznata megalomanija i reklama t. zv. pravaša, ipak ne da se doduše poreći, da njih ima lijepa kita u Dalmaciji. To stoji, ali stoji otvoreno još i pitanje: Na koji je način t zv. stranka prava stekla taku kitu? — I na to pitanje nije potreba ovdje odgovarati, jer svaki onaj, koji je budnijem okom pra- tio faktima poduprto pisanje našega lista, bi- će ge već dovoljno uvjerio da .se je ta kita | sva ta masa nije dovoljna bila! "Rekli smo prije, da su se i Srbii Hrvati borili proti tugjinu, koji je uvlačeći tugj je- zik u škole, uvlačio i tugjinski duh. Sada, iza kako se je bojna vreva slegla, iza kako je prestala očajnička borba, koju su u gu- Stoj falangi zastupali dalmatinski Srbi, sad» ge ta zlosretna braća naša podižu da u Dalmaciji ne priznaju Srbe! Srbi su ih od tugjinskog upliva oslobodili, Srbi ih učinili Hrvatima i Slovenima, a oni ih ne priznaju! Ako ovo nije pravaško poštenje, onda upravo ne znamo što je. Ali još ni to nije dosta. Na više mjesta za vrijeme izbora t. zv. pravaši sklopiše kompromise s autonomašima. Oni zavikaše da stupaju samostalno na iz- bore, a tamo sklopiše kompromise s autono- mašima u Tijesnome, Nerežišću, Pagu, Splje- tu i — u Dubroviku! Oni zatrubiše da su pomogli, da se Dalmacija otrese talijanskog značaja a da dobije slavenski harakter, a ta- mo sami sklopiše kompromise s talijanašima proti svojoj braći — Hrvatima, proti svojoj braći — Slavenima!..... Oni napadoše na Srbe, e su bajagi pogazili ovi svoj jezik, iz- dali Slavenstvo, te postali izrodi, izdajice itd., a vadi toga što su se slagali s autonomaši- ma, a tamo oni, koji sve to Srbima predba- Givaše, ,ruke šire u lice se ljube“ s auto- nomašima proti — Slavenima! Ko se je da- kle obručio? Hrvati! Na redu je sada narodna hrvacka stranka. Ova vam je kompleks sijedijeh boraca za narodnu dakle i srpsku i hrvacku stvar. Ako su se oni kasnije odrekli Srpstva a pri- hvatili samo hrvastvo, to je drugi posao. Sva- kako jedna razlika izmegju nje i t. zv. pra- vaške stranke ta je, da ona pripoznaje Srbe. Valja priznati da su se i ovi narodnja- čki — recimo baš — Hrvati borili proti ta- lijanštini u Dalmaciji nekada. Ali valja pri- znati da su se i oni na više mjesta sada složili s talijanašima proti svojoj braći — Slavenima. I oni su upotrebljavali isto oru- ije protiv Srbima, koje su upotrebljavali i t.zv. pravaši, e su tobože Srbi šurovali s au- tonomašima. A sada? Dok su Srbi samostal- no stupili na izbore, oni pružili ruke talija- našima, A zašto? Valjda za to da spasu svoj jezik ili da na pošteno slavensko lice Dalma- cije udare talijanski pečat! Neka odgovore razni izbori dovršeni a poglavito onaj u Du- brovniku. Svakako opet: Ko se je obručio? Po drugi put: Hrvati! Autonomaška stranka, kao obično, pre- kužila je i ove izbore poslavši na sabor 6 svojijeh zastupnika, koji su izabrani u gradu Zadru, kao u svojoj kući, sama i bez ičije pomoći. Izvan Zadra pak potezala se je ovi- jeh izbora slažući se s Hrvatima negdje s na- rodnjacima a negdje s pravašima, koji svi bez iznimke neće da znaju za kakvu talijan- sku narodnost u Dalmaciji, i po tome opet nam se nameće pitanje: ko se je obručio? Po treći put odgovaramo: Hrvati! : Ostaje nam da progovorimo koju 0 srp- skoj stranci, pa da zavežemo. Vidjeli smo i dokazali smo, kakvijem su se nekorektnijem srestvima služili Hrvati pred izbore. Uz t. zv. pravaše bila je — kako re- kosmo — crkva, dok je uz narodnjake bi- la — vlada. Dakle uz jedne i druge dva veoma moćna faktora. Osim toga i jedni i drugi Hrvati tražili su i dobili pomoć od ta- lijanaša. Vrlo jasan biljeg njihove slaboće! A Srbi? Od devet zastupnika osam ih je izabra- no samijem srpskijem glasovima bez ičije pomoći, bez ikakve prošnje, bez ikakva sa- veza ili kompromesa. Jedan je zastupnik iza- bran opet srpskijem glasovima, ali pomoću narodnjaka, kojijema se htio silom nametnuti najveći njihov dušmanin pop Prodan, te to bio jedini način da ga se oslobode i Srbi i narodnjaci zajednički glasujući za jednog Srbina i za jednog narodnjaka. Da u kratko saberemo sve što smo do sada kazali. Nigdje, ni u jednom mjestu Srbi se ni- jesu slagali, niti ikakva kompromisa sklapali s autonomašima. Nigdje uz Srbe nije bila vlada niti crkva. Ovo kazati ne mogu niti pravaši, niti narodnjaci, a kad kazati ne mogu, niti smi- ju, ko se je obručio? — Hrvati! I kaste g > Vladali. Razdor i borba za oslobogjenje > Bospodarenja trajali su više 0 Bod, 1857., kad se republika 5 = Dubrovnika. > je stajao pod pokroviteljstv 3 (1208), za svoga rektora jednog mleta Podlistak. TE putničkih uspomena o Dubrovnik Govorio Dr. Mil R. Vesnić u Gragjanskoj Kasini Februsra 1895. godine. (svrš etak) Da vidimo ubrzo, šta je bilo povod. propast što je Dubrovnik, koji om vizantijskih careva do strane krstaša škog vlasteli- dotle uspešno Prvi je uzrok u tome, Drimio, posle osvojenja Ovoga Na namesto domaćih kneževa, koji su 4 150 godina, a svim oslobodila Vominjatog ratnog saveza # M kbeno ne samo golemo 0 U tako znanoj indijanskoj voj tada oMletačkog tutorstva. ; > Drugi uzrok propasti likom gubitku, koji je država pretr 1 Karlom je u ve- likom već \ ju, hrani i drugoj robi, no u 1del ši gragjani dubrovački, dije? za uskoro i druge Mopili. Za ovom pogibijom ma : kojoj SU gubici , ODLOT= bili MEG gtrašni, da od dubrovačkog P Wa počinje da nestaje. | kako u samom Dubrovniku i stokracij : : | no što je to bilo po ostalim zapadnim državama. zrok propasti bio je veliki trus — ili vole trešnja — od 6. praćen grdnim požarem i pljačkom. gradskim ruševinama ostalo više od 5000 mrtvih duša, a megju njima i sam tudašnji knez Simo Getaldić. — Na ovu i ovakvu fizičnu i materijalnu iznurenost nadovezala se pohlepnost Tu- g Lea prilikama je razdor vlastele, koji je u ostalom iz njih i izišao, vrlo štetno uticao na javne poslove republike. Podaljena na stranke Sa- lamankovaca i Sorbonjana, — ja vam svraćam pa- žnju na ovu akademsku podelu u stranke mi vlaste- la so toliko u svome razdoru bila zaboravila, da go punih. osam meseca nije skupljala u veće, nije po- stavljala činovnike ni otpravljala javne poslove, Ali a sve ovo vreme nečuvena bezvlašća nije se gtarim dubrovčanima našao ni jedan vlasto- a pokuša dočepati se vlasti. U Dubrovniku go Kole doe Rijenzi nije mogao roditi. Narod je šta više živeo tako mirno i uredno, da tugjinac ne bi mogao nipošto primetiti šta se zbiva, kad ne bi gmotrio gragjane, koji su, gledajući opasnost za otadžbinu, išli posvednevno gomilama u erkvu da ge Bogu mole, e da bi povratio slogu megju vla- stelu. Već i po ovom vidite, da je dubrovačku ari a stajala s narodom u drugojačim odnosima, Treći u aprila 1607., Tada je pod ipak Z megju ljubac d t . Pa ipak pod ovakvim stanjem naravstvenost je slabila: Gučetića, Kabožića, Bunića, Pracata i niima podobnih nije više bilo. Ali se po koja žiška starog žara ipak održavala u pepelu. Zar ne opomi- nje na staru slavu i stare junake onaj senator (Ni- ko-Nikša-Pucić), koji je tešku situaciju pred propa- šću Dubrovnika obeležio rečima: ,Kako ne možemo odrubiti glave mnogijem, koji su u ovoj dvorani (prilikom većanja o predaji ključeva Francuzima), tako savijmo se i protestvujmol“ — A koliko opet rezignacije i gospodstva ima u rečima, “kojima je dubrovačka vlastela pozdravila austrijskog cara, kad je ovaj, posle Bečkoga Kongresa, došao prvi put u grad, kao njegov suveren?! ,Ne dogjosmo ni iz straha, ni s toga što se čemu nadamo, pred Tvoje Veličanstvo“, rekao je tada smelo caru u oči go- vornik pozvane vlasteoske deputacije, ,već ovo uči- nismo po neumitnom migu sudbine, koja nas je isto ovako dovela pod tvoju vlast, kao što nas je vodila i za vremena naše slave i veličine“. Nepri- jatno iznenagjen ovakvim neočekivanim pozdravom, ćesar je, pričaju, ostao za trenut uzbezeknut, pa je onda otpustio vlastelu s jednim odgovorom ,Ja vas gospodo sažaljevam, ali — vaši će sinovi biti moji vojnici“. Dubrovnik je danas obično okružno mesto s je- dno 6-7000 stanovnika. Njegova vlastela je do sko- ra živola celibatom, pošto su sve nade na bolju bu- dućnost i na povratak stare slave i veličine izgu- bljene. On živi u prošlosti, koja je draga u njemu svima: od najstarijeg vlastelina do poslednjeg faki- na. On je zatvoren prema svima strancima, a ako uspete da vam koji dubrovčanin bratski otvori ree, vi ćete u njemu naći čitav Panteon, čitavu Valhalu čitav Vestminster-hol. Svaki dubrovčanin zna u pr- ste svu istoriju slavne republike, jer je uči od gru- di svoje matere pa do poslednjeg čaga, i ma čim se zanimao, to mu je najmilija nauka. Nagje li u vama pravog Srbina, koji ume i hoće da ga pojmi, on će vam o toj slavi staroga grada dugo pričati, ali će vam isto tako odmah ukazati prstom na na- še stare nerazdvojne veze, odvešće vas da vidite krst kralja Uroša u dominikanskom manastiru, gdo ćete naići i na grobne ploče beogradskih trgovaca, umrlih u Dubrovniku, pa ako vas zavoli, odvešće vas da vidite sobe, po kojima su hodali car Dušan i despot Gjuragj Branković, i u kojima su se učili srpski. Dušanovi, pitomci. Zatim će vam pokazati mesto gde je bila biblioteka, koju je car Dušan po- klonio Dubrovniku, i onda će nastati razgovori, ko- jima nema kraja. Ako ste srećni te ste se namerili na koga učevnijeg dubrovčanina onda će vam on prstom ukazati na svedodžbe naše stare ljubavi u gamim dokumentima koji se hrane u dubrovačkim arhivima, a kojih je još više odneto u carske arhi- ve u Beču. Tako ćete vi gaznati za ono mesto iz (di Za oglase, priposlano, izjave“ pk ora votki Lab ina a