5
U

o svega i Svašta.

po m Dubrovnik N& godinu fior, 4,

onak 15 u zlatu.

: Broj 40.

KO SE JE

Gijena lista

pa Austro-Ugarsk 1, Bosnu i
= goreegovnu ina godinu fior, 4.50.

b m grbiju i Crnu Goru na go-
dnu for. 5.

a gvo ostalo zemlje na godinu

Napo godine i na četvrt godine
> rosmjerno.

pojedini broj lista 10 novčića,

U Dubrovniku 6. Oktobra 1895.

Pretplata i oglasi

šalju se administraciji ,DUBROVNI-
KA“.

Dopisi se šalju uredništvu.

Rukopisi se ne vraćaju.

javne zahvale, računska izvje-
šća i sličneobjave plaća se 10 novš.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne prima
ju se.

em

Izlazi svake Nedjelje.

Godina IV.

OBRUČIO.
II.

No dok je t. zv. stranka Prava na taj
skladni“ način burgijala mogju prostijem
narodom, dotle su njezini organi bili puni

S jedne strane potpirivala ge je vatra
ojaliteta a s druge opet sipala se je bujica
podvala o nekom tobožnjem srpskom  veleiz-

dajstvu. S jedne strane ružičastijem bojama
prestavljala se je i najneznatnija stvar, ako
bi ona samo hrvacka bila, dok su se naj-
brutalnijem tonom šibale kud i kamo veće i
mamenitije srpske stvari. S jedne strane po-

povi i fratri, profesori i učitelji vjerom i dru-

gijem majstorijama uštrcavali su u prosti
narod otrov velikog Hrvastva, dok se s dru-

go strane opet živo širila mržnja na Srbe i

 Brpstvo gadnom, drzovitom devizom: Katolik
ne može biti Srbin!

Ali i ako je ova nova pretjerana t. zv.

 pravaška struja na ovaj način krčila sebi put

4

pe!

. umnarodu, ipak ni druga, starija, umjerenija
: marodna hrvacka stranka nije stajala skršte-

nijeh ruka. I ona je rovarila megju  prosti-

ojem pukom, pa i ako nije baš tako očito i
divljački kao pristaše t. zv.

stranke prava,
ipak je nešto radila. Ona je uz ostalo žila-
vo nastojala, da ugje u volju ,moćnom
okrilju“, kako joj se to u pravaškom pro-
glasu predbacuje.

I ostatak negda moćne autonomaške

stranke u Dalmaciji životario je, ali s dana

Ta dan sve gore i gore, hraneći se ostanci-

ma prijašnje moći svoje. Horizont njezinijeh

načela sve se je više i više suživao, dok se

na pošljetku dandanas nije ograničio megju

bedeme grada Zadra, koji je danas jedina

kula autonomaštva u Dalmaciji.

Što se pak tiče srpske stranke, o njoj

nije potreba da trošimo vele riječi. Isto-

rija njezina razvitka u Dalmaciji prepuna je
čemernijeh uspomena protkanijeh živom  15-

Krom patriotizma, žilavosti i požrtvovanja.

Imovita zaista je stanovita staza bila ona,

koju je srpska stranka u Dalmaciji imala i

još uspjesima da prevali. Dok joj se je s je-

dne strane bilo boriti s daleko moćnijem fak-

torom, a to je hrvacko popovstvo,
strane imala je pune ruke posla da
ono nekoliko sinova XIX. Vijeka“, koji su
pogazivši slavne tradicije predaka svojijek:
pogazivši sveto pradjedovsko ime srpsko Pa
vedeni od svojijeh učitelja morala, orihjašli
u hrvacki tabor. Braniti se od daleko mo-
čnijih neprijatelja i djelom dokazivati neosno-
vanost bezdušnijeh podvala veleizdajstva, bo-
riti se proti srednjevjekovnom opskurantizmu,
povraćati odrogjene sinove srpske, a megju
tijem polagano izvoditi unutrašnju organiza-
ciju stranke — sve (o, sav taj ogromni ma-
terijal imala je srpska stranka da savlada :
sama, uzdajući se jedino u se i u svoje klju-
se! I hvala ustrajnosti neustrašivijeh boraca
srpskijeh i istinitoj veličini srpske misli, sve
te goleme prepone ,savladaše s'kA da ih ne
bješe“!

Sve ove četiri, gore nabrojene, stranke
u srećnoj Dalmaciji gložile su se megju
sobom, no najžešće su se trle dvije hrvacke
stranke, tako, da je svak — kako već prije

$ druge
povrati

rekosmo — grozničavom napetošću očekivao
svršelak  nastajnijeh a sad već minulijeh
izbora.

I izbori biše i bitisaše! O njima, kao o
već gotovom činu — kako rekosmo —
ostaje nam siroko polje da razmišljamo i
pišemo. i

Uzmimo najprije t. zv, stranku prava na
oko. Ona se je za prvi put kao takova po-
kazala na izbornom kreševu, pa nas baš i
dužnost veže, da o njoj, kao o najno-
vijoj hrvackoj ,modi“, dvije tri  progo-
vorimo.

Ko je čitao pravaške organe i budnijem
okom pratio što sve oni pišu o sili i veliči-
ni svojoj kod nas, taj će biti bez sumnje
promislio, da pravaši, gdje se god pojave,
sve same lovorove vijence beru. I ako je na
daleko poznata megalomanija i reklama t. zv.
pravaša, ipak ne da se doduše poreći, da
njih ima lijepa kita u Dalmaciji. To stoji, ali
stoji otvoreno još i pitanje: Na koji je način
t zv. stranka prava stekla taku kitu? — I
na to pitanje nije potreba ovdje odgovarati,
jer svaki onaj, koji je budnijem okom  pra-
tio faktima poduprto pisanje našega lista, bi-
će ge već dovoljno uvjerio da .se je ta kita |

sva ta masa nije dovoljna bila!

"Rekli smo prije, da su se i Srbii Hrvati
borili proti tugjinu, koji je uvlačeći tugj je-
zik u škole, uvlačio i tugjinski duh. Sada,
iza kako se je bojna vreva slegla, iza kako
je prestala očajnička borba, koju su u gu-
Stoj falangi zastupali dalmatinski Srbi, sad»
ge ta zlosretna braća naša podižu da u
Dalmaciji ne priznaju Srbe! Srbi su ih od
tugjinskog upliva oslobodili, Srbi ih učinili
Hrvatima i Slovenima, a oni ih ne priznaju!
Ako ovo nije pravaško poštenje, onda
upravo ne znamo što je. Ali još ni to nije
dosta.

Na više mjesta za vrijeme izbora t. zv.
pravaši sklopiše kompromise s autonomašima.
Oni zavikaše da stupaju samostalno na iz-
bore, a tamo sklopiše kompromise s autono-
mašima u Tijesnome, Nerežišću, Pagu, Splje-
tu i — u Dubroviku! Oni zatrubiše da su
pomogli, da se Dalmacija otrese talijanskog
značaja a da dobije slavenski harakter, a ta-
mo sami sklopiše kompromise s talijanašima
proti svojoj braći — Hrvatima, proti svojoj
braći — Slavenima!..... Oni napadoše na
Srbe, e su bajagi pogazili ovi svoj jezik, iz-
dali Slavenstvo, te postali izrodi, izdajice itd.,
a vadi toga što su se slagali s autonomaši-
ma, a tamo oni, koji sve to Srbima predba-
Givaše, ,ruke šire u lice se ljube“ s auto-
nomašima proti — Slavenima! Ko se je da-
kle obručio? Hrvati!

Na redu je sada narodna hrvacka stranka.

Ova vam je kompleks sijedijeh boraca
za narodnu dakle i srpsku i hrvacku stvar.

Ako su se oni kasnije odrekli Srpstva a pri-

hvatili samo hrvastvo, to je drugi posao. Sva-
kako jedna razlika izmegju nje i t. zv. pra-
vaške stranke ta je, da ona pripoznaje
Srbe.

Valja priznati da su se i ovi narodnja-
čki — recimo baš — Hrvati borili proti ta-
lijanštini u Dalmaciji nekada. Ali valja pri-
znati da su se i oni na više mjesta sada
složili s talijanašima proti svojoj braći —
Slavenima. I oni su upotrebljavali isto oru-
ije protiv Srbima, koje su upotrebljavali i
t.zv. pravaši, e su tobože Srbi šurovali s au-
tonomašima. A sada? Dok su Srbi samostal-

no stupili na izbore, oni pružili ruke  talija-
našima, A zašto? Valjda za to da spasu svoj
jezik ili da na pošteno slavensko lice Dalma-
cije udare talijanski pečat! Neka odgovore
razni izbori dovršeni a poglavito onaj u Du-
brovniku. Svakako opet: Ko se je obručio?
Po drugi put: Hrvati!

Autonomaška stranka, kao obično, pre-
kužila je i ove izbore poslavši na sabor 6
svojijeh zastupnika, koji su izabrani u gradu
Zadru, kao u svojoj kući, sama i bez ičije
pomoći. Izvan Zadra pak potezala se je ovi-
jeh izbora slažući se s Hrvatima negdje s na-
rodnjacima a negdje s pravašima, koji svi
bez iznimke neće da znaju za kakvu talijan-
sku narodnost u Dalmaciji, i po tome opet
nam se nameće pitanje: ko se je obručio?
Po treći put odgovaramo: Hrvati! :

Ostaje nam da progovorimo koju 0 srp-
skoj stranci, pa da zavežemo.

Vidjeli smo i dokazali smo, kakvijem su
se nekorektnijem srestvima služili Hrvati pred
izbore. Uz t. zv. pravaše bila je — kako re-
kosmo — crkva, dok je uz narodnjake  bi-
la — vlada. Dakle uz jedne i druge dva
veoma moćna faktora. Osim toga i jedni i
drugi Hrvati tražili su i dobili pomoć od ta-
lijanaša. Vrlo jasan biljeg njihove slaboće!
A Srbi?

Od devet zastupnika osam ih je izabra-
no samijem srpskijem glasovima bez ičije
pomoći, bez ikakve prošnje, bez ikakva sa-
veza ili kompromesa. Jedan je zastupnik iza-
bran opet srpskijem glasovima, ali pomoću
narodnjaka, kojijema se htio silom nametnuti
najveći njihov dušmanin pop Prodan, te to
bio jedini način da ga se oslobode i Srbi
i narodnjaci zajednički glasujući za jednog
Srbina i za jednog narodnjaka.

Da u kratko saberemo sve što smo do
sada kazali.

Nigdje, ni u jednom mjestu Srbi se ni-
jesu slagali, niti ikakva kompromisa sklapali
s autonomašima.

Nigdje uz Srbe nije bila vlada niti
crkva.

Ovo kazati ne mogu niti pravaši, niti
narodnjaci, a kad kazati ne mogu, niti smi-
ju, ko se je obručio? — Hrvati!

I kaste

g

> Vladali. Razdor i borba za oslobogjenje
> Bospodarenja trajali su više 0
Bod, 1857., kad se republika 5

= Dubrovnika.

> je stajao pod pokroviteljstv

3 (1208), za svoga rektora jednog mleta

Podlistak.

TE putničkih uspomena o Dubrovnik

Govorio Dr. Mil R. Vesnić
u Gragjanskoj Kasini Februsra 1895. godine.
(svrš etak)

Da vidimo ubrzo, šta je bilo povod. propast

što je Dubrovnik, koji
om vizantijskih careva
do strane krstaša
škog vlasteli-
dotle uspešno

Prvi je uzrok u tome,
Drimio, posle osvojenja Ovoga
Na namesto domaćih kneževa, koji su

4 150 godina,

a svim oslobodila

 Vominjatog ratnog saveza #
M kbeno ne samo golemo
0

U tako znanoj indijanskoj voj
tada

oMletačkog tutorstva. ;
> Drugi uzrok propasti
likom gubitku, koji je država pretr
1 Karlom

je u ve-
likom već

\ ju, hrani i drugoj robi, no u 1del
ši gragjani dubrovački, dije? za uskoro i druge
Mopili. Za ovom pogibijom ma : kojoj SU gubici
, ODLOT=
bili MEG gtrašni, da od dubrovačkog P
Wa počinje da nestaje.

| kako u samom Dubrovniku

i stokracij : :
| no što je to bilo po ostalim zapadnim državama.

zrok propasti bio je veliki trus — ili
vole trešnja — od 6.
praćen  grdnim požarem i pljačkom.
gradskim ruševinama ostalo više od
5000 mrtvih duša, a megju njima i sam tudašnji
knez Simo Getaldić. — Na ovu i ovakvu fizičnu i
materijalnu iznurenost nadovezala se pohlepnost Tu-
g Lea prilikama je razdor vlastele, koji
je u ostalom iz njih i izišao, vrlo štetno uticao na
javne poslove republike. Podaljena na stranke Sa-
lamankovaca i Sorbonjana, — ja vam svraćam pa-
žnju na ovu akademsku podelu u stranke mi vlaste-
la so toliko u svome razdoru bila zaboravila, da go
punih. osam meseca nije skupljala u veće, nije po-
stavljala činovnike ni otpravljala javne poslove, Ali
a sve ovo vreme nečuvena bezvlašća nije se
gtarim dubrovčanima našao ni jedan vlasto-
a pokuša dočepati se vlasti. U Dubrovniku
go Kole doe Rijenzi nije mogao roditi. Narod je šta
više živeo tako mirno i uredno, da tugjinac ne bi
mogao nipošto primetiti šta se zbiva, kad ne bi
gmotrio gragjane, koji su, gledajući opasnost za
otadžbinu, išli posvednevno gomilama u erkvu da
ge Bogu mole, e da bi povratio slogu megju vla-
stelu. Već i po ovom vidite, da je dubrovačku ari
a stajala s narodom u drugojačim odnosima,

Treći u

aprila 1607.,
Tada je pod

ipak Z
megju
ljubac d

t

. Pa ipak pod ovakvim stanjem  naravstvenost
je slabila: Gučetića, Kabožića, Bunića, Pracata i
niima podobnih nije više bilo. Ali se po koja žiška
starog žara ipak održavala u pepelu. Zar ne opomi-
nje na staru slavu i stare junake onaj senator (Ni-
ko-Nikša-Pucić), koji je tešku situaciju pred propa-
šću Dubrovnika obeležio rečima: ,Kako ne možemo
odrubiti glave mnogijem, koji su u ovoj dvorani
(prilikom većanja o predaji ključeva Francuzima),
tako savijmo se i protestvujmol“ — A koliko opet
rezignacije i gospodstva ima u rečima, “kojima je
dubrovačka vlastela pozdravila austrijskog cara, kad
je ovaj, posle Bečkoga Kongresa, došao prvi put u
grad, kao njegov suveren?! ,Ne dogjosmo ni iz
straha, ni s toga što se čemu nadamo, pred Tvoje
Veličanstvo“, rekao je tada smelo caru u oči go-
vornik pozvane vlasteoske deputacije, ,već ovo uči-
nismo po neumitnom migu sudbine, koja nas je
isto ovako dovela pod tvoju vlast, kao što nas je
vodila i za vremena naše slave i veličine“. Nepri-
jatno iznenagjen ovakvim neočekivanim pozdravom,
ćesar je, pričaju, ostao za trenut uzbezeknut, pa je
onda otpustio vlastelu s jednim odgovorom ,Ja vas
gospodo sažaljevam, ali — vaši će sinovi biti moji
vojnici“.

Dubrovnik je danas obično okružno mesto s je-

dno 6-7000 stanovnika. Njegova vlastela je do sko-

ra živola celibatom, pošto su sve nade na bolju bu-

dućnost i na povratak stare slave i veličine izgu-
bljene. On živi u prošlosti, koja je draga u njemu
svima: od najstarijeg vlastelina do poslednjeg faki-
na. On je zatvoren prema svima strancima, a ako
uspete da vam koji dubrovčanin bratski otvori ree,
vi ćete u njemu naći čitav Panteon, čitavu Valhalu
čitav Vestminster-hol. Svaki dubrovčanin zna u pr-
ste svu istoriju slavne republike, jer je uči od gru-
di svoje matere pa do poslednjeg čaga, i ma čim
se zanimao, to mu je najmilija nauka. Nagje li u
vama pravog Srbina, koji ume i hoće da ga pojmi,
on će vam o toj slavi staroga grada dugo pričati,
ali će vam isto tako odmah ukazati prstom na na-
še stare nerazdvojne veze, odvešće vas da vidite
krst kralja Uroša u dominikanskom manastiru, gdo
ćete naići i na grobne ploče beogradskih trgovaca,
umrlih u Dubrovniku, pa ako vas zavoli, odvešće
vas da vidite sobe, po kojima su hodali car Dušan
i despot Gjuragj Branković, i u kojima su se učili
srpski. Dušanovi, pitomci. Zatim će vam pokazati
mesto gde je bila biblioteka, koju je car Dušan po-
klonio Dubrovniku, i onda će nastati razgovori, ko-
jima nema kraja. Ako ste srećni te ste se namerili
na koga učevnijeg dubrovčanina onda će vam on
prstom ukazati na svedodžbe naše stare ljubavi u
gamim dokumentima koji se hrane u dubrovačkim
arhivima, a kojih je još više odneto u carske arhi-
ve u Beču. Tako ćete vi gaznati za ono mesto iz

(di
Za oglase, priposlano, izjave“

pk

ora

votki Lab ina a