= Za Dubrovnik nu godinu fior. 4.

A Austro-Ugarsk 5 Bosnu i
ia govnu ina godinu fior, 4.50.
> XSrbijui Crnu Goru na, go-
> dinu for. 5.

Be

rale a pi
> franaka .

ka Na po godine i na četvrt godine
> gurazmjerno,

Pojedini broj lista 10 novčića,

TT

: — Ša
BE Cijena ij

"Broj 41. ju a

U Dubrovniku 15. Oktobra 1895.

Pretplata i oglasi“

šalju se administraciji ,D iv
KA“.

Dopisi se šalju uredništ

Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i sličneobjave plaća se 10 novš.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne prima
ju se. £

Izlazi svake N edjelje.

Godina 1V.

. CONSUMATUM EST.

Afera trgovca Munka i njegova odvje-
oma Zoja je Ovijeh dana pobudila veliku
> senzaciju u Beču, dosta je po
> Munk bijaše napadnut od če
jednoj od najživljijih ulica bečkijeh, njegov
odvjetnik podnese tužbu na ratno ministar.
stvo, u kojoj je takogjer kazao da je kukav-
no djelo napadaj četvorice oružanijeh ofigi-
TA na jednog neoružana  gragjanina. Radi
Ovoga izraza pomenuta četiri oficira tužiše
sudu trgovca Munka i njegova odvjetnika za
uvrijedu poštenja. Sud je našao krivijem od-
vjetnika i kaznio ga je su 100 fiorinti globe,
& trgovca riješio optužbe.

Sličnijeh slučajeva dogagja so na svi-
jetu mnogo, ne zato da ovijem fali Pravni-
čka podloga, ne za to da se slični pojavi
g formalne strane ne mogu opravdati, već
su tobože i osnovani po shvaćanju opstoje-
ćijeh prilika. Ali se ipak buni ljueka  savi-
jest koja neće da zna za formalnost neke
= okolnosti i obzire, ili ti konvencionalne laži,
kako ih nazivlje Max Nordau. Budna sgavi-
jest ne može da shvati: kako se tužilac mo-
že pretvoriti u optuženika ili ti kako se ošte-
ćenik može proglasiti krivcem.
> U slične pojave može se ubrojiti i afe-
Ta dubrovačkog gimnazija, koja je za sada
konačno svršila.
> Konačni svršetak ove afere značajan je
Po prilike u kojijem živemo. Čitajući u ,Smo-
tri“ broj 79. o. g. članak pod naslovom

Školske stvari“, ko na prvi mah ne bi dao
pravo, Zemaljskoj Školskoj Vlasti“ zbog
»Prihvaćenijeh mjer& i odredab4..... jedi-
NO u svrhu da se obezbiedi redoviti tijek i
. poslovanje zavoda“. Učiteljski zbor predložio
oje mjesni izgon sedmerice učenika, megju
kojijem šestorica Srba, Pokrajinsko Školsko
Vijeće je taj prijedlog prihvatilo a Ministar-
Sivo uvažilo. Nije li to s formalne strane
u redu?
Premješteno je četiri profesura, od ko-
 jijeh tri Srba i jedan (Hrvat, ,sa službenih
obzira“, pa i to je s formalne strane u redu
jer s 6. k. Profesurima raspolaže i zapovije-
oda jedino 6. k. Školska Vlast. Ovako ,Smo-
tra“; još kad joj priznamo da je zbilja pro-
"čle godine II. tečaja bio poremećen redoviti
tijek i poslovanje Zavoda, onda su  ,prihva-
ćene mjere“, pred neobavještenom publikom
opravdane. :
»Smotra“ ne kaže krivce, ali ako je m
bodno po udarenijem kaznama uoci. ode
Tegjenijem premještajima profesora suditi, iz-
lazi da gu Srbi izazvali, iskrivili one a
nerede“ i ,nemile dogogjaje“, kako ih ,'mo-
tra“ nazivlje.
Da vidimo. : i
s nn na dubrovačkom gimnaziju
su AA : dogodili takovi
bilja prošle školske godine dog! DE oK
Neredi i dogogjaji, da ih se M095 ana
tanična Smotra“ čini, nazivati »te
1 onemilima“? — Ne. —
Oni neredi i dogogjaji 0
jesu teški“ i ,nemili“ ako o
Ma pri i da se, ako i privlor“:
kadgod 'neobavještenom ne ž
dati prihvaćene mjere“ i da 17v mogli
+ h Jer kako su
Prava svrha i namjera. «#7
tako rekuć obični prekršaj! . ripadali, PO-
dia i djece, ma kojoj strano! P esti tolike
dići toliku buru i za sobom 1

učna. Trgovac
tiri oficira_na

dnosno učenikć
a žele takovi-
uzmogu
prav-

ezrelijeh mla- >

ubitačne Posljedice?! I na
Jem zavodima naše pokraji

i dogagja se sličnijeh i još dex;
L dog: jeh i još težijeh mrekrti.
Ja, ali gotovo od to ; dnje:

i Sa nije nikoga ni pglav
sm oo se ix dubrovačkog kroj
. da sedam učenika od kojijeh šest
i podine njebi a 0 Pao

» an pr. Spljeskom dru-

Komu nijesu poznati neredi Spljecki-
o srednjijeh Zavoda, ne uračunavši ono za-
Nje poznato nedjelo, koji zbilja bijahu ,teš-
ki“ i »nemili“ ; Pa jesu li učenici i profeso-
Ti stradali?| Je li zvanična ,Smotra“ ikada
podigla svoj glas i Zemaljska Školska Vlast
prihvatila mjere da obezbijedi redo-
Viti tijek i poslovanje onijeh zavoda?

Da li u ovom različitom postupanju tre-

ba tražiti uzrok, što u Dubrovniku ima Srb?

Kao što ,Smotra“ bijaše netačna u na-
Zivu dogogjaja na dubrovačkom gimnaziju,
tako i u ovom ona veli: ,iz polemike me-
gju nekijem našijem novinama, koje su htje-
le da svaka u korist svoje stranke izrabi
one nemlile dogogjaje, i da obrani svoje
sumišljenike, izbilo na površinu takijeh i
takvijeh činjenice. ..... *

Dugo bi bilo sve redom ponovo kazati,
što bješe već pretreseno. Samo ćemo spome-
nuti da je ,C. H.“ prva u broju 22. 0. g.
započela novinarski rat, i to razumije se na
svoj način, a Dubrovnik“ i ,Srpski Glas“
bijahu se ograničili na svoju obranu i onu
svojijeh sumišljenika. Hrvacke novine regbi
po udešenom planu i po dogovoru na svoj
način prikazaše dogogjaje, izmisliše denuncije
i u djelo ih privedoše s namjerom: prvo, da
zavedu javno mnijenje, drugo, da prikriju
hrvacku propagandu ili da je prikažu kao
reakciju proti srpskoj, što je ,Dubrovnik“ u
izvanrednom prilogu nepobitnijem  činjeniea-
ma pobio, ali uzalud. Odlaskom baruna Ma-
rojčića misljelo se je da je zaključena era
Oarokij4 i njemu po duševnijem sposobno-
stima slične gospode, ali se teško i u tom
prevarismo. Trebalo je podleći laživijem hr-
vackijem denuncijama, i ako je jednom polu-
zvanička bečka ,Pressa“ podigla svoj glas
proti neprestanijem lažnijem hrvackijem de-
nuncijama na štetu njima protivnijeh strana-
ka, nazvavši to srestvo zargjalijem orugjem.
U Zadru se misli drukčije: Hrvati su  lojal-
ni, a Srbi i Autonomaši iredentiste; ergo
mazzuchentur. Pravaške novine kad vla-
du napadaju i njezina djela strogoj kritici
podmeću, onda ih »Bmotra“ naziva pretje-
ranicima, ali kad te iste novine istijem to-
nom napadaju na Srbe i izmišljaju svako-
vrsne denuncije, onda se ,Smotra“ i njezi-
ni patroni na njih pozivlju. Ovom prilikom
pada nam na pamet oštroumna primjedba
jednoga staroga borca, koji govoraše: ,Pra-
vaši i narodnjaci to je komedija i vladino
maslo. Prvi treba da viču na Srbe i razgla-
šuju da Srb& nema, da na taj način pri-
ječe pravilno riješenje srpskog pitanja; dru-

drugijem srednji-
ne dogagjalo se je

gi tobože umjereni treba da upravljaju ze-.

mljom i medenijem riječima drže Srbe u
škripcu“. :
Malo zastranismo ali bijaše potreba.
Jesu-li dogogjaji i neredi odnosno pro-
fesora bili ,teški“ i ,nemili“? e
Na ovo pitanje je teško odgovoriti, jer
nam nije poznat tijek sjednice, a koliko je
o ovijem na javnost prodrlo i koliko se mo-
že suditi o pojedinijem profesorima, većina

učiteljskog osoblja bila bi u prave granice
Svela učeničke prekršaje, kako to školski za-

«soi i propisi zahtijevaju, da je upravitelj |
| znao obuzdati nekolesijalno i nečovječno po-

Stupanje prof. Kušara i Posedela, ali ne sa-
mo da ih nije obuzdao, već je prvomu slo-
bodne ruke pustio da žari i pali, te na ne-
ki način prestraši učiteljski zbor sa denun-
Cijama, koje su ili on ili drugi, kako se pri-
povijeda, po njegovu neputku iznosili. Dobro
je opazio ,S. G.“ u jednom dopisu ,da se
je svak pobojao za svoju kožu“, i tako je.
Ko bi se bio n pr. usudio prof. Kušaru
kazati da ,Srpska Književna Zadruga“ ne
izdaje knjige neprijateljske našoj državi, da
je podla kleveta da su učenici klicali Alek-
sandru L, a da na sebe ne navuče sumnju
nelojalnosti u onakovijem prilikama? S toga
odaslani članovi Pokrajinskog Školskoga Vi-
jeća po našem skromnom mišljenju, nijesu
baš razmrsili potku, koju su stranačke  stra-
sti bile razaplele nad ovim zavodom“, jer
gosp. Vuković, ako nam je slobodno suditi po
svršenom činu, valjda je cijelu aferu motrio
kroz bosanske naočale, — u kojoj zemlji
budi mimogred rečeno, zabranjen je ulaz
srpskijem knjigama i novinama i gdje ime
Srbin nije osobita preporuka — pa pošto
consuetudo est altera natura biće i preko
svoje volje stvorio zaključke nepovoljne po
dubrovačke Srbe. Ne bi se zakleli da je baš
to tako, ali ne znamo na drugi način naći
ključ onomu omjeru od 6:1 i 3:1.

Što se tiče profesor dubrovčan4 osva-
gjenijeh od hrvackijeh novina radi srpskog
imena, to najbolje znaju starije vlasti da su
oni uzor-profesori koliko po svojoj spremi,
toliko po svom ponašanju. Nema jednog, ci-
jenimo, poštenog čovjeka u Dubrovniku i
izvan njega, koji bi im mogao išta javnog
u lice prigovoriti. Pa što se je dogodilo? Da
su bili uporegjeni sa jednim Kušarom i Po-
gedelom, kojima je zanat politika a ne ško-
la. U kojem razmjeru stoje premještaji Ca-
revića, Katića i Matijevića prema premje-
Štaju Kušara? Jer ,Smotra“ može ćucima
pripovjedati da su premještaji slijedili sa služ-
benijeh obzira a ne u ime kazne. Kad se je
već povela riječ o profesorima, neka nam
»Smotra“ odgovori: kad će Pokrajinsko Škol-
sko Vijeće ,prožeto ozbiljnošću“ uzeti na
pretres skandalozno ponašanje profesora Po-
sedela prema svojijem kolegama u prisutno-
sti učenika za vrijeme istraga, i to  ,jedino
u svrhu da se obezbijedi redoviti tijek i po-
slovanje zavoda, ? Ako prof. Posedel ostane
na svom mjestu i nekažnjen, neka se ne ču-
di ,Smotra“ ako onda uzbudemo ponoviti
da su tužitelji postali optuženici i krivci.

Po ,Smotri“ prihvaćene mjere i izdane
odredbe u poslu dubrovačkog gimnazija ima-
le su ,jedino za svrhu da postave onaj za-
vod u takove prilike, u kojijem će moći bo-
lje odgovoriti uzvišenoj svojoj zadaći“. Iz
ovoga moglo bi se zaključiti da dubrovački.
gimnazij do sada nije odgovarao uzvišenoj
svojoj zadaći. ;

Oikada opstoji dubrovački gimnazij, ko-
liko je nama poznato, dva puta je dao po-
voda da se o njemu javno govori: prvo, po-
vodom onog ludog ponašanja njekijeh uče-
nika Hrvata prilikom dolaska pokonjeg na-
sljednika prijestola u Dubrovnik, i to bija-
še prvi plod hrvacke propagande ondašnji-

jeh profesora Hrvata; drugo, ovogodišnja

afera, koju je opet izazvala hrvacka propa-
ganda, ponovljena dolaskom prof. Kušara u

Dubrovnik. Inače dubrovački gimnazij bijaše

uzorom napretka i rada, tako da ga je sva-
ki nazornik a osobito gosp. Glavinić isticao
kao prvi zavod pokrajine, a neko doba bi-
jaše dika i ponos pokrajine, kada je u nje-
mu poučavao gosp. Pero Budmani i drugi
učeni profesori Dubrovčani, a ne napuhane
prazne mješine poput prof. Pogedela i dru-
gijeh. S toga ,Smotra“ da je htjela istinu
pisati; morala je izričito spomenuti: kada du-
brovački gimnazij nije odgovarao svojoj uz-
višenoj zadaći? Da je htjela savjesno  istra-
živati, bila bi našla ova dva izolirana sluča-
ja, a što je pak najčudnovatije oba izazvana
hrvackom propagandom. Pa da su Srbi krivci?

Razumijemo mi ,Smotru“. Dubrovački

gimnazij nije do sad odgovarao svojoj uzvi-
šenoj zadaći, jer se još ne bijaše popeo do
onog stupnja, do kojeg je dospio spljecki:
uzornijem radom koji u njemu vlada, korek-
tnijem ponašanjem upravitelja i profegora i t. d.
S toga se je nadati da će i dubrovački gim-
nazij poslije ,prihvaćenijeh mjera“ i ,izda-
nijeh naredaba“ poći onom stazom i odgo-
varati bolje uzvišenoj zadaći, koja ima do-
sta godina da usrećuje ovu nesretnu pokrajinu

Još nešto. Molili bi ,Smotru“ da bude
u naprijed manje bezobrazna, te da ne ci-
jeni da je vas svijet lud a ona sama pamet-

na, jer se je Orlando rodio nekoliko godinA.

prije nje, te zna da ,tamošnja (t. j. dubro-
vačka) politička oblast“ koja bješe ,takogjer
sa svoje strane zametnula istragu, da se
dogje na čisto o ovom (t.j. gimnazijalnom)
poslu, veoma je malo mogla, kao savjesna
oblast na čisto izvesti, pošto je opstojao je-
dan od impedimenta dirementia, koji vjen-
čanje u svakom slučaju spriječava, pa i vo-
gjenje istraga. Sapienti pauca

Ako bi nas ,Smotra“ ikad htjela po-
častiti svojijem odgovorom, molimo je da
nam odvrati na slijedeće pitanje: jesu li Srbi
izazivali, iskrivili one ,teške nerede“ i ,ne-
mile dogogjaje“, kao što opću sablazan po
udarenijem kaznama i odregjenijem premje-
štajima zaključiti treba?

Kako god ,Smotra“ odgovorila, popra-
vit se više ne može ništa, jer eonsumatum
est; ali ako se ovijem  ,prihvaćenim  mjera-
ma“ i ,izdanim naredbama“ namjerava ime
srpsko unistiti, čemu sumnje nema, varaju
se, jer nije dosta više stoljetnom hrastu osje-
ći granu da pogine, već ga treba sa žilama
izguliti, a to je teško. Tako je i sa srpstvom
u Dubrovniku. Izgoni i progonstva mogu ča-
govito pokolebati naše redove, ali kao što
hrastu osječene grane na novo bujnije izra-
stu, tako će i Srpstvo u Dubrovniku iz ove
nejednake i nepoštene borbe, jače, krepče i
Sa više pouzdanja izaći, te konačno pobijediti.

Orlando. |

eh io
Na odgovor.

»Dalmata“ u broju 79. nosi dopis iz Dubrov-
nik», pod naslovom ,A. rettifica“, kojijem tobož od-

govara na naš članak o izborima njemu upravljen.

Gosp. dopisniku moglo bi ge primjetiti: ,si tacuisseg“
sa onijem što slijedi.

Kad su bile objelodanjeno izborne listine dne
12. Avgusta 0. g., autonomna stranka je odma
prikazala utoke, a ne tobože kako hoće ,Dalmata“
kad je bio proglašen izborni proglas naše stranke.

O TE I s To o"

ik. 2 ke ZRELE

ika