= Cijena listu A Dubrovnik na godinu fior, 4 Za Austro-Ugarsk & Bosnu i Hercegovnu i na godinu for, 4,50, Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu fior. 5. ja Bi, Za sve ostale zemlje na : fanska 15 u zlatu, don M )0 godine las četvrt Pano godine A Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi šalju se administraciji »,DUBROVNI- KA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i sličneobjave plaća se 10 novč. od retka (gitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima ju se. * OBZORU*). Kada su prošle bile već zagrebačke sve- 11 Svi oni nečuveni napadaji na sve, nosi na sebi ime i obilježje srpsko, bili %, mo baš radoznali, kako će te dogagjaje po- rafili hrvacka žurnalistika, kako će ih gvi- po prie da li 6 ih osuditi, ili odobri- mi oce možda mukom preći preko njih. I odista ,Narodne Novine“ izjaviše, da o ti- jem dogagjajima neće da pišu, jer su ti do- ogagjaji taka bruka i sramota, da je najpa- > metnije ćutati. ,Hrvatska“ je prestavila cije- f du stvar i ocijenila tonom i načinom, na ko- ojikao da imaju patenat isključivo njezini sljedbenici. ; Ali je interesantno, kako se ,Obzor“ držao i drži poslije zagrebačkijeh ,svečano- đ osti“. Prvo je donio jedan uvodni članak, u kome je analizao dogagjaje i došao do za- ključka, da Srbi provociraju i da su Srbi nepomirljivi. Na našoj su crkvi u Zagrebu još stajali prozori onako, kako ih je bracka ruka polupala, naše su rane još bile sveže, a ,Obzor“ je pod tom slikom i osjećajima pisao da smo — mi Srbi krivi, da smo mi l provocirali! Odista, za tako pisanje trebala, je velika doza — stojičke mirnoće! Ali se Mirni ,Obzor“ metamorfozirao od jedared u Ahila Pelejevića. A što je bio uzrok toj izne- . nadnoj metamorfozi? Zašto se mirno jagnje pretvorilo u ljutoga vuka? Samo za to, što su megju tijem izišli bili srpski listovi, koji su iznijeli vijernu, istinitu sliku zagreba- Lp čkijeh napadaja na Srpstvo, i što su ih je- > dnodušno osudili. I to je učinio neki bezi- meni pisac jednoga entrefileta u Obzoru“, = Nije mogao ni jednom riječju stvarno da po- bije opis zagrebačkijeh dogagjaja, već je po- kušao u srditoj nemoći svojoj, da sa neko- = liko fraza, zvučnijeh izraza i viceva odgovori ma pisanje srpskijeh listova. Možda je držao oto za izlišno, pošto i tako puni stupce član- cima, koje o tome pišu čivucki listovi. Mi = *) U novosadskom ,Braniku“ od 26. p. m. čitasmo ovaj čla- nak na prvome mjestu a iz pera uvaženog publiciste g. Dr. > Branislava Stanojevića. Mi ga ovdje donosimo, da ga se nau- živaju i naši čitatelji, kao i mi; jer potpuno pogodio i naše mi- sli. To pak ragje činimo jer to nalazimo u ,Braniku“, koji je > negda u dobroj namjeri prigovarao srpskijem jadikovkama na = hrvaeke nasrtaja. (Opas. Uredništva). / Izlazi svake Nedjelje. mapoku i oi . 3 0, šta će o zagre- bačkijem dogagjajima pisati slovenski listovi. Nama je bar više stalo do njih, nego do pe- štanskijeh i bečkijeh listova. su isinai M nem aii ia njali ni Obzor< i da a lome spome »Ob; jedan hrvacki list. Sad na jedared dolazi ,Obzor“ da brani demon- strante protivu našeg pisanja. ,Obzor“ se dakle solidarnijem izrazio sa demon- Strantima, i to ćemo dobro upamtiti. To je jedina pouka, koju nam je njegov antrefi- let pružio. Na ,sadržinu“ i ton njegov ne- ćemo se obazirati. Nepoznatome piseu imali bi za odgovor samo — prezir. Ali danas hoćemo da govorimo pak s nepoznatijem piscem uvodnoga članka u ,,0b- zoru“. I to hoćemo i sada i u buduće da govorimo ozbiljno. A dozvoliće Obzor“ da je za ventiliranje svakoga pitanja nužna 0z- biljnost i iskrenost. Govoreći pak s ,,0bzo- TOM“ mi na to moramo naročito udariti gla- som. Nijesmo li mi, a tome je već više od dvije godine, donijeli članak , Obzoru“, u ko- me smo stvarno iznijeli svoje stanovište u srpsko-hrvackome sporu? ,Obzor“ na naš taj članak nikada nije odgovorio, već je osta- vio taj članak bez odgovora. Tako je ostavio i druge. Mi mu možemo, ako hoće, nabro- jati sve te članke, za koje nam duguje od- ZOVOTA. G. prota Dimitrije Ruvarac napisao je broširu: ,Evo, šta ste nam krivi“, u kojoj je stvarno i s dokazima odgovorio Hrvatima, šta su oni krivi, da se ne dogje do sloge izmegju Srba i Hrvata. Je li , Obzor“ odgo- vorio kad god ozbiljno na tu broširu, gdje «je nabrojano i dokazano do najmanje sitnice, što su Hrvati krivi srpsko-hrvackoj neslozi? A treba uz to znati još i to, da je ta bro- šira upućena bila baš na ,Obzorovu“ adre- gu. No ,Obzor“ nije na nju nikada odgovo- rio, već je u mjesto odgovora viclovao na- zivajući protu Ruvarca »pabirčarem“, pre- štampajući njegovu izjavu iz , Novoga Vre- mena“ itd. Pa kao što je Ruvarčevu broširu ostavio bez odgovora, tako je ostavio i druge. A sada da se zapitamo: Sta je bio po- vod tijem člancima i broširima? Zašto su mamjere, da se izmjenom misli nagje, one napisane i kojijem povodom? Svi su Še ER va KRS! x. e ti članci 4 brošire potekle iz jedne gdje je pravi uzrok našoj nesloži i kako bi se dao otklonuti, jer to je bilo u interesu i Srba i Hrvata. A na te je član- ke i brošire ,Obzor“ i mogao i trebao da odgovori, jer su bili napisani objektivno, stvarno i popraćeni su bili dokazima, a po- tekli su iz pera ljudi, za koje ,Obzor“, ni u kome pogledu nije smio reći, da smatra ispod dostojanstva da im odgovori. Pa je li » Obzor“ kad god odgovorio i kako je odgo- vorio u interesu sloge na te članke? Na žalost, nije nikada. Mi smo čekali, on je obricao, ali odgovorio nije nikada. U mjesto da odgovara, on nas je u svakome broju, a kad god u jednome i istome broju i na više mjesta ismjevao. napadao, negirao itd. Na naše ozbiljne članke, on nije odgova- ra0, mi se opet na njegove ,viceve“ nijesmo htjeli da obziremo. To smo ra- dili do sada, radićemo i u buduće. To je bi- la i biće naša taktika, a ne ona, koju bi nam bezimeni pisac antrefileta htio da podmetne. Pa kada stvar tako stoji, onda pitamo mi s ,Obzorom“ zajedno: Ko je nepomirljiv? Ko provocira? Je li nepomirljiv onaj, što u in- teresu iskrene sloge piše stvarne članke, ij onaj, što na njih odgovara vicevima i za- jedanjem? Ko provocira? Onaj, što pruža ru- ku izmirenja, ili onaj, koji ga ismjeva i vri- jegja do srca? Neka ,Obzor“ odgovori na ova pitanja, pa neka onda na osnovu toga presudi, ko provocira i ko neće sloge, a neka ne tvrdi samo bez ikakva dokaza: Srbi neće sloge! Srbi su nepomirljivi! Oni provociraju! I tijem bi smo bili gotovi s nepomirlji- vošću i provociranjem srpskijeh listova, a specialno ,Branika“. Pa kad već o tome pravimo bilanciju za prošlost, ded da vidimo koliko je bilo do sada pomirljivosti i težnje za slogom kod Srba, koliko li kod Hrvata, koliko kod naroda, koliko kod ljudi ozbiljni- jeh i kod omladine. Svakom su narodu mile njegove rogje- ne osobine, kojima se razlikuju od drugijeh naroda, koje mu daju u velikoj zajednici na- roda individualno obilježje, koje skupa sači- Prase : njavaju ono, što nazivamo narodnošću. Te su mu osobine i mile i svete. Mio mu je i svet jezik, uspomene na prošlost, umotvorine ] njegove jtd. A najsvetije mu “je“ianajuilija“ ime narodno. Ima li za Hrvata svetije riječi, nego što je: Hrvat i Hrvatstvo; a za nas: Srbin i Srpstvo? Neka odgovori , Obzor“ na ovo pitanje, pa onda odmah neka kaže i to: kakovo ime i što zaslužuje onaj, koji negira. i ismjeva najveću svetinju drugog naroda, a osobito, kada mu je taj narod najbliži? Ne- ka na to odgovori svojoj savjesti. A mi će- mo ga megju tijem dalje zapitati: Ko je ne- pomirljiv, ili onaj koji pjeva: Što je zlatna kruna grbu, to nek bude Hrvat Srbu! ili onaj što kaže: nema Srba! Nek ,,Obzor“ na- vede dokaza — ako može — da smo mi Srbi negirali i ismjevali ime hrvacko a mi ćemo mu iznijeti bezbroj dokaza, kako su nas Hrvati negirali i ismjevali, Nije li megju Hrvatima ponikla misao, da Srba nema, već da su sve to do Timoka Hrvati, a zapadno, od njih ,planinski Hrvati“, a to su Sloven- ci? Nije li ,Obzor“ godinama pisao ,tako zvani Srbi“ i ,grčko-istočnjaci“? Nije su li i ne zovu li nas Hrvati i sada još »Svrbi“ i ,Vlasi“? Ne čuva li i danas po- licija u Belovaru tablicu s natpisom s lati- nicom: Srpska ulica? Nijeste li vi Hrvati nas negirali i ako u Trojednici gačinjavamo do- bru trećinu stanovništva, i ako samo Srijem, gdje su Srbi u ogromnoj većini, plaća tre- ćinu cjelokupne poreze, koju čitava Troje- dnica plaća? Nijeste li nas šiljali preko Sa- ve, ako hoćemo, da ostanemo Srbima? Srbi su priznavali i priznaju da su dr- žavljani hrvacko-slavonski, ali to još ne znači, da su Hrvati, a najmanje znači, da ako hoće da ostanu Srbi, da idu u Srbiju. Megju tijem i Obzor“ je zastupao tu — da se blago izra- zimo — pogrešnu misao, da su hrvacko-sla- vonski državljani Hrvati, a samo državljani. Kraljevine Srbije da su Srbi. Ali je jed rekao Vuk Karadžić 1860. god. poslije okto- barske diplome srpskoj omladini, kada mu ge tužila, da nas Hrvati silom hoće da po- hrvate: ,Pustite ih, djeco, dobili su malo zemlje, pa bi sad i malo naroda“. A_ lijepo je rekao i pok. prota Begović: ,Je li ševa tvoja za to prestala biti ševa, što je u tvo- Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIĆ Lo XXV. SLOBOD A. Tada za zadnji put Senat go skupi u a iu Rijeci Gjorgji-evoj kući, gdje: go je vijećalo koji će biti ,modus tenendi“. Zaludna biše domo- Todna zauzeća u zadnje doba Frana Bone i lee Natali-a, muževa nama dobro poznatijoh, sak: Francuze izvan grada. Premda je to nume mii zeće zaludno bilo i ako ćemo reći on de Mu se mnogi jani i goljaci presa prngl gej po i Dosta je Spome- nuti Marka Marinovića, koji ne htjede u: . e Sa topa, i ako su već u gradu stranci pa : om Mrtav. Kad ugjoše Francuzi u Dubrovnik I is energ] zapovijedi, da sva vlastela imaju 5% “ina ti u gradu, da ne bi narod po varošima . aa ili proti Francuza. Od francusko ki oitila van neki Gjorgji pukovnikom mi a i lardia nazionale), kojemu bi naloženo €% i ; do kuće: oglasivati tu naredbu. Dogj Gruž gdje je na sijelu bilo mnogo gospo- m bila mu je i majka. Ušavši francuski zavika: ,Mes dames! L'ordre superieur est do sen aller vite a Ragugo“. Mati mu uzjare- na džipi na noge, i omlati mu jednu po gubici. Bto ge zna, ta gospogja nije bila pedepsana, niti se je vlada vješta za to učinila. ' Kad dogje Austrija, može se reći, slavjanska književnost bi ugušena sve do godine 1848. glaso- vite epohe u evropejskoj povijesti. Do tog doba le- žali bi u zaboravu i u trulosti svi rukopisi, a valj- da bi i propali u raspadu vlasteockijeh kuća mno- gi klasični rukopisi, da se u početku ovoga na ne javiše dva zaslužna čovjeka, Otac Inoćencije Ću- li6 (vulgo: Fratar gluhi) i Frano Martecehini. Gulić, Spljećanin, dogje u Dubrovnik kao uči- telj (lettore) gdje se nastani. Kao dva brata Appen- dini i on postade žarki ljubitelj Dubrovnika i nje- gove književnosti. Mnogo je dao posla fratrima Ta- di svog ponašanja, ali je njegova zasluga, da osta- nu neodvisni od manastira u Dalmaciji 88 grojom ,provincijom“ napose. Skupi blaga božjega, svake vrsti rukopisa, knjiga po privatnijem dubrovačkijem knjižnicama, koje su iza pada slobode već ia propadati, pa tijem nakrasi dubrovački manastir. drugom zaslužnom mužu ev »Mi & pecessario di ripetere, u jednu kuću, gja, a megju ovije che č veramento an= Fa o što piše jedan anonim : cora degno d'ogni lode Pier- Francesco Martecehini, daver pubblicata la galleria degli illustri Ragusei. La sua langa attitudine, come tipografo e compo- gitore, non occorre menzionare; essa risplende nel- le innumerevoli opere uscite dalla sua tipografia dal 1800 fino gli ultimi anni“. I baš Martecehini, čovjek sada najstariji godinama u Dubrovniku, pro- putova po Italiji, iznagje spisatelja, kao Canti, Dell Ongaro, Ambrosioli, "Tommaseo, koji po nje- govu uckanju stadoše da pišu razne životopise đdu- brovačkijeh književnika. Bi za to od austrijske vla- de nagragjen krstom za zasluge a Kraljević Rudolf posla mu iz Luksenburga prsten sa draguljama, po- što je od njega primio jedan album. ,Mi congra- tulo, slijedi onaj anonim, col Sig; Martecehini, e gli desidero ancora molti anni di vita, pereh& pos- sa vedere pubblicata la seconda parte della Galle- ria dillustri Dalmati gia lavoro suo compiuto e a prossima pubblicazione di quattro dispense conte- nenti: vita e soritti di Veranzio Antonio vescovo di Sebenico, di Dominis Mareo Antonio arcivege0o- vo di Spalato, di Stratico Simeone da Zara o di Lucio Giovanni da Trau“, Ova politička sloboda razumije se po seki ra- gjala je u ovome puku neku bogatu neprekidnu ži- voću i veseli nagon na igre, na vesele skupštine, čega je bilo na izobilju u Dubrovniku. Tommaseo zove Dubrovnik: ,la citta della gatira, la citta del- Y epigramma“!) 'Toga je bilo na pretek. Vlada se ja promijenila, ali se nije mogla promijeniti ćud onijeh, koji su se bili rodili pod tom republikom. Epigrami i satire jednoga Antuna Kaznačića i nje- gova sina Augusta, Luka Djega Sorga, Pjerka Bo- ne, Joza Bone, koji su tu nedavno umrli, i danas ge čitaju u puku i bodre mladost tako, da i sada ima ljudi i mladića, koji se broje kao epigramati- ci ili satirici per exeellentiam. Njihova ljubav na skrovitost ne daje nam da ih imenujemo, Ćud dubrovačka ostala je po poslovici: Gdje su rijeke bile, tu potoci ostaju. Dubrovčani preziru svako jajarstvo, dosadna im je burokracija. Rugaju ge, i tuže se megju sobom, bili popovi, bili čino- vnici, bili prostaci, kad su ugilovani od starješina svake ruke na neke sitnarije, na neke verimonijal- ne oprave, koje su ge u sadašnja vremena samosil- no uvukle i čine da sva ljudska zadruga po svijetu ') Prebaciti satiru ili epigram komu, bilo je kao u Mlecima nametnut maškaru u neko doba godine i tako reći komu, što mu imaš reći. Tomaseo opisuje u kratko Dubrovnik ovako: ,Ra- gusa citth greca-romana-slava, amica della mezza luna e della eroce, dipendente ed indipendente da tutti, pioghevole come 1'oro forte come ]'aeciajo eoll arte del si e col corraggio del nd, Villi- rica Atene, la dalmata Venezia, la citta della diplomazia, piocola ma capitale, la citta della matematica, dell! epigramma, della tira, ed adegso di una romantica mestizia“, ' . nE 04 NR o e e a er a re jE E POA » Š pei nA = sako nE tak E aaa 1 išta, dereš: pe