Cijena lista Za Dubrovnik na godinu fior, A. Za Austro-Ugarsk 1, Bosnu i orcegovnu i nagodinu fior, 4.50 Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godina gurazmjerno. = Pojedini broj lista 10 novčića, U Dubrovniku 17. Novembra 1895. “ej "g das Pretplata i oglasi šalju se, administraciji ,DUBROVNI KA“, Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi sene vraćaju. Za oglase; priposlano, izjave; javne zahvale, računska izv, šća i sličaeobjave plaća se 10 no; od retka (Sitnijeh slova). Ako se puta štampaju, po pogodbi. Žž Nefrankirana pisma no primi ju se. > Broj 46. Izlazi svake Nedjelje. e Godina IV. OBZORU. ; Pogjimo dalje. Recimo Jedan i isti na- ozod živi, kao na žalost mi Srbi, u više dr- | žava. Zar je on tijem prestao biti narod? On može biti podijeljen u više država ali ostaće ipak nečega što će ga vezivati. A to su one njegove narodne osobine, o kojijema smo gore govorili, a osobito osjećaj narodne zajednice, kao što je lijepo rekao talijanski naučnik L. Palma, što je baš ,Obzor“ citi- mo. I kao što svako društvo ima spoljnijeh obilježja svoje zajednice, ima ga i svaki na- Tod. Srpstvo živi u više država, ali je ono ipak jedan narod, koji ima i spoljnje obilje- lje te svoje narodne zajednice, ima svoju tro- bojku, ima svoju zastavu. Srba ima drža- ' : > dnu zastavu; Srba ima različitijeh partaja, Ali oni imaju jednu zastavu. Srpska naro- dna zastava simbol je srpske narodne zaje- dnice. Ona je i zastava srpske pravoslavne crkve. Zastava kraljevine Srbije nije ono, što je i narodna zastava, jer ona ima na tro- bojnici grb kraljevine, koji joj daje drža- Vno obilježje. I Hrvati imaju svoju narodnu zastavu, koja je ujedno i zastava Trojednice. Pa sad neka nam kaže ,,Obzor“ i neka nam navede, kada su Srbi oskrnavali hrvacku za- stavu? A mi ćemo im navesti dokaza, da su oni našu bezbroj puta napali i obeskrnavili. I da nemamo rječitijeh dokaza, mjesto nas bi govorila — srpska pravoslavna crkva Preobraženska u Zagrebu. Pa sada se vratimo opet na osobine na- Todne, koje su svakom narodu mile i svete. Jesu li Srbi ismijevali i izvrtali kad god hr- Vacku istoriju? Neka nam , Obzor“ navede. A mi ćemo mu navesti kako su hrvacki E slovi pisali za Hajduk Veljka i Karagjorgja, da gu obični hajduci i rszbojnici. Navešćemo šo je ,Obzor“ nedavno pisao 0 našijem Nemanjama i našoj prošlosti! Je li to bio dokaz težnje za slogom? j * Jesmo li mi izvrtali istoriju ili su Hr- Vati? Ko je pisao, da Njegoši i Obrenovići imaju da zahvale za Srbiju i Crnu Goru — Ne junaštvu i krvi srpskoj, već hrvačkoj bod = likodušnosti? Ko je tako pisao, mi ili io = Vati? Pa kada je već riječ 0 prošlosti, je 1 rase: Znas 070 ko god od Hrvata pokušao stvarno da obo- ri tvrdnju Ruvarčevu, da smo mi Hrvate uvijek pomagali a oni da ge Spram nas ne- blagodarnijem pokazali ? Pa pogjimo dalje. Hoće li Srbi od hr- vackijeh zemalja da stvore ujedinjenje Srba na istoku? Ili su Hrvati u okvir svoje ,Ve- like Hrvatske“ uzeli tugje, srpske i slo- venačke zemlje i pokrajine? Jesu li Srbi ikad napadali na latinicu? Ili su Hrvati napadali na ćirilicu, na čisto slovensko pismo? Neka nam dokažu, a mi ćemo njima. Uspomene na dogagjaje u Mi- trovici i Zagrebu i suviše su sveže. Jesmo li mi tvrdili za hrvačke narodne umotvorine, da su srpske ili su Hrvati sebi prisvajali naše? Jesmo li mi za njihove vla- daoce i junake govorili, da su Srbi ili su oni za naše, srpske, govorili, da su Hrvati? Nijesmo li se mi s njima zajedno bori- li za ljepše dane Trojednice? Pa kako su nam zahvalili? Jesmo li mi ikada napali na njihove biskupe i arcibiskupe? A ko je na- pao patrijarha Brankovića? Jesmo li ikada mi insultirali, recimo, bana Mažuranića? A ko je lani bacao kamenje za najuzvišenijim prijateljem sloge srpsko-hrvacke I mogli bismo tako još pitati, ali dosta će, držimo, biti i ovo, da se vidi, koliko je .Obzor“ imao pravo, kada je tvrdio, da su Srbi bili krivi neslozi, da su Srbi bili nepo- mirljivi. Nije dosta samo reći, nego treba i činjenice navesti. Lako je bilo ,Obzoru“ Te- ći: Srbi su nepovjerljivi. Ah, ali je baš obra- tno. Srbi su uvijek bili pomirljivi, uvijek su bili za slogu. Ako ,0bzor“ dr- ži, da to ne stoji, neka svoju tvrdnju doka- že. Mi smo formulisali pitanja, pa neka od- govori na njih. Posao mu je olakšan, U toj fazi pomirljivosti zatekle su Srbe i Hrvate zagrebačke svečanosti. I Srbi su došli u Zagreb. Došli su da veličaju sveča- nost. da sa Hrvatima zajedno svečano doče- kaju zajedničkog Kralja i Gaspodara. To im je bila jedina, to prava težnja. Mi koji smo u Zagreb išli, najbolje znamo, zašto smo išli, a , Obzoru“ je od volje da piše — u oskudici druge obrane za napadaje na nas — da smo mi tamo i ovom prilikom pro- vocirali! Dobro! Provocirali smo! Ali sada da stavimo na Obzor“ ova pitanja: Je li srp- ska zastava zabranjena u Trojedniei, ili ni- je? Zna li ,Obzor“ da Srbi u Zagrebu baš zbog iskustva sa svojijem zastavama, a iz obzira prema kraljevskome Gostu, nijesu isti- Cali srpske zastave na svoje domove? Zna li, da je zastava, kao eorkvena, istaknuta bila samo na srpskoj crkvi i opštinskom do- mu, i to na osnovu zaključka crkvenog od- bora, u kojemu sjede ljudi, za koje će i ,Ob- zor“ dozvoliti, da su i dobri domoljubi i da znaju šta čine i što treba i smiju da čine? Pa ako ,Obzor“ sve ovo zna, i ako zna, da je srpska zastava, kao crkvena, istaknuta bila, samo na crkvu i or- kveni dom, i da je tamo istaknuta po zaključku kompetentnoga faktora mo- že li, smije li reći, da je to provokacija, da je to izazivanje? I kad se i do sada nije nikada napadala srpska zastava na crkvi, zašto je to baš sada učinjeno, gdje je u Za- grebu Kraljevski Gost boravio ? Pa ako je zastava bila provokacija, za- što je napadano na erkvu? Šta je crkva kri- va? Zašto je napadano na ćirilicu? Šta je ona u svezi sa srpskom državom kad već — naravno neosnovano — tvrdite, da je srpska narodna i crkvena zastava u sve- zi s državnom zastavom Kraljevine Srbije? Zašto su napali na srpskoga patrijarha i naše sveštenike, koji su mirno šetali po uli- cama? Zašto ste jednom riječju napali na sve, što je srpsko? Zašto nijeste napadali samo na zastavu? Neka se ,Obzor“ mane viceva. Neka pokuša na ovo da odgovori i da se odbrani, i neka dokaže, da ne stoji, da se nije ovako bjesomučno i strasno napadalo na sve, što je srpsko; i da u tijem napadajima nije 'uče- stvovala inteligencija, omladina, pa šta više i mnoge ženske i neki sveštenici! Nije vama zastava bila trn u oku. Nije ova provocirala .vaše napadaje, već vaša mržnja na Srbe. To je jedini, to je pravi uzrok zagrebačkijem dogagjajima. Najmanje je tome kriva zastava srpska. Najmanje su tome krivi Srbi i nji- hove ,provokacije“ i ,nepomirljivosti“. Rekli ste, da smo mi i ove dogagjaje izazvali, da smo mi i njima krivi, kao i ci- jeloj ovoj neslozi do sada. Mi smo iznijeli fakta, vi ste — viclovali. Evo prilike, da do- kažete svoju tvrdnju. Mi smo vam i opet po- mogli. Formulisali smo vam pitanja. Htjeli smo i kao Sloveni i kao Srbi sloge, iskrene sloge s Hrvatima. Za ljubav sloge trpjeli smo i popuštali. Svojom pomir- ljivošću i svojom težnjom za slogu nijesmo se hvalili. Mjesto nas su djela naša govorila. Pa šta smo dočekali? Da nam ,Obzor“ kaže da smo mi još provocirali! Gledali smo, kako nam napadaju crkvu, napadaju sve najveće svetinje naše. Ustado- smo u obranu erkve i svetinja srpskijeh. Pa šta smo dočekali? Da ,Obzor“ kaže, da smo svemu tome mi krivi, da smo mi to provo- cirali, pa da nas vicevima napada, što bra- nimo svoje! Ali nama je savijest naša dikti- rala u pero istinu a srce diktiralo obranu svetinja narodnijeh. Pisali smo, a pisaćemo i u buduće, kako nam savjest i srce naše diktira, a ne, kako bi ,Obzoru“ godilo. Ho- ćemo sloge, ali ne po tu cijenu, da nam se smiju napadati svetinje, a mi te napadaje da gledamo; da ćutimo, i da ih još valjda i odo- bravamo! Jeste, htjeli smo do sada sloge, i istinu da reknemo, mnogi su nam to zamje- rali, navagjajući, da ne poznamo Hrvate, jer su oni svi jednaki, kad je srpstvo u pitanju. Najnoviji dogagjaji u Zagrebu i pisanja njihova najozbiljnijega lista poslije toga,/uvje- rilo nas je, da sa Hrvatima sloge nika- ko ne može biti. Dok mi hoćemo sloge, oni nam ruše crkvu. Dok mi napadamo de- monstrante ,Obzor“ ih brani i napada — nas! Ako je riječ o provociranju, Hrvati su a ne Srbi provocirali. Ako je riječ o pomir- ljivosti, Srbi su, a ne Hrvati, popuštali i htjeli bracke sloge. Što do toga ne može doći, nije do nas krivica. Mi se možemo za- nositi slogom srpsko-hrvackom, a Hrvati me- gju tijem da nam ruše najveće svetinje. Do sad smo vojevali za slogu, od danas ćemo vojevati za obranu napa- dnutijeh svetinja naših. Prinugjeni smo na borbu. Napadaju nas. Mi se branimo. Sa- vjest nam je mirna. Slovenstvo i istorija će nam suditi. Sadašnjost nam ne pruža sramo- tu. Neće ni budućnost štetu. To treba svi da . aki b Podlistal. = DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST O = Diše KANONIK IVAN STOJANOVI 4) XXVI. KLASICIZAM. 0, diči se, dični S Sad za što, imaš kime. PL ( Dubrovniku“ od Nikole 1. ' tro- branze, dove ne “1% ma (fi del elassi- grade I Chi abbisogne di ri ž verebbe di piu che Im que cismo. (Memorie di Ragusa. Enrik Renner)- Slikario je jednom u imi > Nijemao vježbajući se na Babi s > čao bi tuda prolazio Papa Pio Vl; : = odan i ljubitelj umjetnosti, U čemu j 010, i koji je govorio, da, Br. Petra u Rimu, mogao b > Jom umjetnostima drugi P? Br, Marka u Mlecima. To) Mimo tog mladića, često bi se Ž Jednom mu reče, da će naređi | SVijem hramovima u Rimu, (? : = »Lo ne može učiniti Tvoja: Svo o nA ić, jer ja nijesam vjere rimoka | i se ia ići, a4 a a dakle e s njim rAZKOVATAO+ ti da g2% povedu po 8 savršenije nauči. ost, odgovori mla- = tada pomilova g i kucne po ramenu govoreći mu: »Moj sinko, ti si još nedozrio, ali vremenom ćeš ' obaznati, da svi umjetnici i književnici na svijetu 3 o jedan isti vjeronauk“. nom) ia Papa Ivan XXII. u četrnajestomo vi- jeku htio da raspopi Potrarku radi izdanja ljuba- vnijeh njegovijeh pjesama, ovaj mu pjesnik poruči, da još pričeka dokle izda još 50 pjesama o Lauri, da tako dovrši, kako se kaze, ,il sorpo del delitto“. U Rimu nije nikada oskudijevalo književne i pame« tne čeljađi, te se ovi odmah staviše što hoće da dokaže Petrarka Sa knjigom ,l1 Canzoniore“. I sam Papa e stavi da ta Lanra nije drugo nego simbol sobstva Ljepote in genere, i da on pjeva vječita ol : ide tri različita vremena, ili tri položaja, u kojijema se čovjek. može naći prema Ljepoti, biva, da je žudi, da je posvojava ida je gubi, te da je traži na drugome vrhunaravnome Svijetu, težeći tako za vr- hunaravnosti. I Petrarka osta pri svome kanonikatu, Prije nego se upuštimo u dubrovački klasici- zam u književnosti, nužda je da se osvrnemo na značaj klasicizma uopće, biva, u čemu se on sastoji. Premda ova razloženja nijesu za svakoga, mi ćemo ge dotaći samo onoga što je glavnije, jer protuma- čiti i dokazima potkrijepiti što je taj klasicizam, htjela bi se čitava knjiga ad hoc. Ta sve, što smo do sada napisali o dubrovačkoj književnosti ne može Papa | učiniti nijedan uticaj na veći dio čitatelja, jer ,la l forza distrutiva dei tempi“, kako veli jedan spisa- telj, učinila je da se izgubi i uspomena na sve ove stvari. Toga se nije sjetio ni Tacit kad je re- kao: ,da bi i zaboravili, kad bi mogli i kad bi stalo u našoj vlasti“. Po svoj prilici nije mu došla na pamet rečena ,forza distrutiva delle circostanze“, Mi pišemo za nas i za ono pet-šest, koji za života izbjegoše slučajno toj sili, pa još žive, te sa mnom mogu opetovati često riječi Tita Livija u svome uvodu rimske istorije: ,Ja zabavljajući se ovijem, nekako malo i za koji trenutak zaboravljam u čemu smo“. ,Ego hoc praemium petam, ut moe a con- spectu malorum, quae nostra tot per annos vidit aetas; tantisper certe, dum prisca illa tota mente repeto, avertam omnis exper3s curae“. Ali da pre- gjemo na prijedmet. Da je Bog izrazio sama sebe u stvoru, to je prestara ideja naroda, ideja više ili manje pokva- rena, Pokvarena je ideja kad činiš Boga da treba da se izrazi, i taki je stari Braminizam, od kojega poslije dogje Budizam. A to drugo nije nego čist panteizam. Ako pak postaviš vječitu materiju i da njom Bog uregjuje, da se izrazi, tad je Dualizam, na kojemu se naslanja sva književnost grčka i la- tinska. Oni svi bogovi grčki i latinski nijesu drugo nego vječite božanstvene ideje izražene u materiji i preko materije takogjer vjekovite. Poštovati toga ili onoga boga nije drugo nego poštovati jedno isto samo božanstvo, koje se prekazuje pod različitijem oblicima skalupljenijem od Boga jednoga u materi- | ji. Tako uči škola neo-platonika, koja se podiže u početku raširenja kršćanskoga zakona, da bi tako spasila kojekakvu istinitost, koja se nahodi u po- ganstvu grčko-latinskome. Ta škola imađe neki upliv i na neke gvete oce grčke crkve kao na Justina, Origena itd. To bi sve dobro bilo, mi kršćani od- govaramo, ali kod njih materija je vjekovita kao i Bog, dakle ima imati jednu prvašnju formu svoju takogjer vjekovitu, koju ne bi mogao ni Bog pro- mijeniti. Otole izlazi ,udes“ ,fatum“, biva, vječiti potrebiti skroj materije, kojemu je podložan isti Jupiter. Ona je temeljni uzrok zla. Tumačenje tijeh filozofičkijeh načela postade u tajnijem školama, ko- je su se zvale kod Grka ,misteria“ a najviše u Sa- motračiji od učenika Orfea, Lina i ostalijeh pjesni- ka gnostičnijeh, iz čije navke iserepa svaka škola pitagorička a poslije i sam Platon. U Esiodu i u Omiru već se ova načela nahode pokvarena. Prijedmeti dakle materijalni i čini materije (u ovu spada i čovjek u pogledu svojijeh ćutnja i tijela) jesu simboli, s kojijem se objavljuje Istini- tost, Dobrota i Ljepota, koje sopstveno i izvorno bi- vaju u Bogu. (Trojstvo metafizično u jedinstvu Ab- goluta). ; Klasicizam grčko-latinski idealizuje materijal nost svaku. U njemu je sve ideja, sve duh mvepa | 8) 4 Ne ši en