Cijena lista

Za Dubrovnik na godinu fior, A.

Za Austro-Ugarsk 1, Bosnu i
orcegovnu i nagodinu fior, 4.50

Za Srbiju i Crnu Goru na go-
dinu fior. 5.

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Na po godine i na četvrt godina
gurazmjerno.

= Pojedini broj lista 10 novčića,

U Dubrovniku 17. Novembra 1895.

“ej "g
das

Pretplata i oglasi

šalju se, administraciji ,DUBROVNI
KA“,

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi sene vraćaju.

Za oglase; priposlano, izjave;
javne zahvale, računska izv,
šća i sličaeobjave plaća se 10 no;
od retka (Sitnijeh slova). Ako se
puta štampaju, po pogodbi.

Žž

Nefrankirana pisma no primi
ju se.

> Broj 46.

Izlazi svake Nedjelje.

e Godina IV.

OBZORU.

; Pogjimo dalje. Recimo Jedan i isti na-
 ozod živi, kao na žalost mi Srbi, u više dr-
| žava. Zar je on tijem prestao biti narod? On
može biti podijeljen u više država ali ostaće
ipak nečega što će ga vezivati. A to su one
njegove narodne osobine, o kojijema
smo gore govorili, a osobito osjećaj narodne
zajednice, kao što je lijepo rekao talijanski
naučnik L. Palma, što je baš ,Obzor“ citi-
mo. I kao što svako društvo ima spoljnijeh
obilježja svoje zajednice, ima ga i svaki na-
Tod. Srpstvo živi u više država, ali je ono
ipak jedan narod, koji ima i spoljnje obilje-
lje te svoje narodne zajednice, ima svoju tro-
bojku, ima svoju zastavu. Srba ima drža-

'
:

> dnu zastavu; Srba ima različitijeh partaja,
Ali oni imaju jednu zastavu. Srpska naro-
dna zastava simbol je srpske narodne  zaje-
dnice. Ona je i zastava srpske pravoslavne
crkve. Zastava kraljevine Srbije nije ono, što
je i narodna zastava, jer ona ima na tro-
bojnici grb kraljevine, koji joj daje drža-
Vno obilježje. I Hrvati imaju svoju narodnu
zastavu, koja je ujedno i zastava Trojednice.
Pa sad neka nam kaže ,,Obzor“ i neka nam
navede, kada su Srbi oskrnavali hrvacku za-
stavu? A mi ćemo im navesti dokaza, da su
oni našu bezbroj puta napali i obeskrnavili.
I da nemamo rječitijeh dokaza, mjesto nas
bi govorila — srpska pravoslavna crkva
Preobraženska u Zagrebu.

Pa sada se vratimo opet na osobine na-
Todne, koje su svakom narodu mile i svete.
Jesu li Srbi ismijevali i izvrtali kad god hr-
Vacku istoriju? Neka nam , Obzor“ navede.
A mi ćemo mu navesti kako su hrvacki E
slovi pisali za Hajduk Veljka i Karagjorgja,
da gu obični hajduci i rszbojnici. Navešćemo
šo je ,Obzor“ nedavno pisao 0 našijem
Nemanjama i našoj prošlosti! Je li to bio
dokaz težnje za slogom?

j * Jesmo li mi izvrtali istoriju ili su Hr-
Vati? Ko je pisao, da Njegoši i Obrenovići
imaju da zahvale za Srbiju i Crnu Goru —
Ne junaštvu i krvi srpskoj, već hrvačkoj bod
= likodušnosti? Ko je tako pisao, mi ili io
= Vati? Pa kada je već riječ 0 prošlosti, je 1

rase:

Znas 070

ko god od Hrvata pokušao stvarno da obo-
ri tvrdnju Ruvarčevu, da smo mi Hrvate
uvijek pomagali a oni da ge Spram nas ne-
blagodarnijem pokazali ?

Pa pogjimo dalje. Hoće li Srbi od hr-
vackijeh zemalja da stvore ujedinjenje Srba
na istoku? Ili su Hrvati u okvir svoje ,Ve-
like Hrvatske“ uzeli tugje, srpske i slo-
venačke zemlje i pokrajine?

Jesu li Srbi ikad napadali na latinicu?
Ili su Hrvati napadali na ćirilicu, na čisto
slovensko pismo? Neka nam dokažu, a mi
ćemo njima. Uspomene na dogagjaje u Mi-
trovici i Zagrebu i suviše su sveže.

Jesmo li mi tvrdili za hrvačke narodne
umotvorine, da su srpske ili su Hrvati sebi
prisvajali naše? Jesmo li mi za njihove vla-
daoce i junake govorili, da su Srbi ili su
oni za naše, srpske, govorili, da su Hrvati?

Nijesmo li se mi s njima zajedno bori-
li za ljepše dane Trojednice? Pa kako su
nam zahvalili? Jesmo li mi ikada napali na
njihove biskupe i arcibiskupe? A ko je na-
pao patrijarha Brankovića? Jesmo li ikada
mi insultirali, recimo, bana Mažuranića? A
ko je lani bacao kamenje za najuzvišenijim
prijateljem sloge srpsko-hrvacke

I mogli bismo tako još pitati, ali dosta
će, držimo, biti i ovo, da se vidi, koliko je
.Obzor“ imao pravo, kada je tvrdio, da su
Srbi bili krivi neslozi, da su Srbi bili nepo-
mirljivi. Nije dosta samo reći, nego treba i
činjenice navesti. Lako je bilo ,Obzoru“ Te-
ći: Srbi su nepovjerljivi. Ah, ali je baš obra-
tno. Srbi su uvijek bili pomirljivi,
uvijek su bili za slogu. Ako ,0bzor“ dr-
ži, da to ne stoji, neka svoju tvrdnju doka-
že. Mi smo formulisali pitanja, pa neka od-
govori na njih. Posao mu je olakšan,

U toj fazi pomirljivosti zatekle su Srbe
i Hrvate zagrebačke svečanosti. I Srbi su
došli u Zagreb. Došli su da veličaju sveča-
nost. da sa Hrvatima zajedno svečano doče-
kaju zajedničkog Kralja i Gaspodara. To im
je bila jedina, to prava težnja. Mi koji smo
u Zagreb išli, najbolje znamo, zašto smo
išli, a , Obzoru“ je od volje da piše — u
oskudici druge obrane za napadaje na nas
— da smo mi tamo i ovom prilikom  pro-

vocirali!

Dobro! Provocirali smo! Ali sada da
stavimo na Obzor“ ova pitanja: Je li srp-
ska zastava zabranjena u Trojedniei, ili ni-
je? Zna li ,Obzor“ da Srbi u Zagrebu baš
zbog iskustva sa svojijem zastavama, a iz
obzira prema kraljevskome Gostu, nijesu isti-
Cali srpske zastave na svoje domove? Zna
li, da je zastava, kao eorkvena, istaknuta
bila samo na srpskoj crkvi i opštinskom do-
mu, i to na osnovu zaključka crkvenog od-
bora, u kojemu sjede ljudi, za koje će i ,Ob-
zor“ dozvoliti, da su i dobri domoljubi i da
znaju šta čine i što treba i smiju da čine?

Pa ako ,Obzor“ sve ovo zna, i ako
zna, da je srpska zastava, kao crkvena,
istaknuta bila, samo na crkvu i or-
kveni dom, i da je tamo istaknuta po
zaključku kompetentnoga faktora mo-
že li, smije li reći, da je to provokacija, da
je to izazivanje? I kad se i do sada nije
nikada napadala srpska zastava na crkvi,
zašto je to baš sada učinjeno, gdje je u Za-
grebu Kraljevski Gost boravio ?

Pa ako je zastava bila provokacija, za-
što je napadano na erkvu? Šta je crkva kri-
va? Zašto je napadano na ćirilicu? Šta je
ona u svezi sa srpskom državom kad već
— naravno neosnovano — tvrdite, da je
srpska narodna i crkvena zastava u sve-
zi s državnom zastavom Kraljevine Srbije?
Zašto su napali na srpskoga patrijarha i
naše sveštenike, koji su mirno šetali po uli-
cama? Zašto ste jednom riječju napali
na sve, što je srpsko? Zašto nijeste
napadali samo na zastavu?

Neka se ,Obzor“ mane viceva. Neka
pokuša na ovo da odgovori i da se odbrani,

i neka dokaže, da ne stoji, da se nije ovako

bjesomučno i strasno napadalo na sve, što
je srpsko; i da u tijem napadajima nije 'uče-
stvovala inteligencija, omladina, pa šta više
i mnoge ženske i neki sveštenici! Nije vama
zastava bila trn u oku. Nije ova provocirala

.vaše napadaje, već vaša mržnja na Srbe.

To je jedini, to je pravi uzrok zagrebačkijem
dogagjajima. Najmanje je tome kriva zastava
srpska. Najmanje su tome krivi Srbi i nji-
hove ,provokacije“ i ,nepomirljivosti“.
Rekli ste, da smo mi i ove dogagjaje
izazvali, da smo mi i njima krivi, kao i ci-

jeloj ovoj neslozi do sada. Mi smo iznijeli
fakta, vi ste — viclovali. Evo prilike, da do-
kažete svoju tvrdnju. Mi smo vam i opet po-
mogli. Formulisali smo vam pitanja.

Htjeli smo i kao Sloveni i kao Srbi
sloge, iskrene sloge s Hrvatima. Za ljubav
sloge trpjeli smo i popuštali. Svojom pomir-
ljivošću i svojom težnjom za slogu nijesmo
se hvalili. Mjesto nas su djela naša govorila.
Pa šta smo dočekali? Da nam ,Obzor“ kaže
da smo mi još provocirali!

Gledali smo, kako nam napadaju crkvu,
napadaju sve najveće svetinje naše. Ustado-
smo u obranu erkve i svetinja srpskijeh. Pa
šta smo dočekali? Da ,Obzor“ kaže, da smo
svemu tome mi krivi, da smo mi to provo-
cirali, pa da nas vicevima napada, što bra-
nimo svoje! Ali nama je savijest naša dikti-
rala u pero istinu a srce diktiralo obranu
svetinja narodnijeh. Pisali smo, a pisaćemo
i u buduće, kako nam savjest i srce naše
diktira, a ne, kako bi ,Obzoru“ godilo. Ho-
ćemo sloge, ali ne po tu cijenu, da nam se
smiju napadati svetinje, a mi te napadaje da
gledamo; da ćutimo, i da ih još valjda i odo-
bravamo! Jeste, htjeli smo do sada sloge, i
istinu da reknemo, mnogi su nam to zamje-
rali, navagjajući, da ne poznamo Hrvate, jer
su oni svi jednaki, kad je srpstvo u pitanju.

Najnoviji dogagjaji u Zagrebu i pisanja
njihova najozbiljnijega lista poslije toga,/uvje-
rilo nas je, da sa Hrvatima sloge nika-
ko ne može biti. Dok mi hoćemo sloge,
oni nam ruše crkvu. Dok mi napadamo de-
monstrante ,Obzor“ ih brani i napada —
nas!

Ako je riječ o provociranju, Hrvati su
a ne Srbi provocirali. Ako je riječ o pomir-
ljivosti, Srbi su, a ne Hrvati, popuštali i
htjeli bracke sloge. Što do toga ne može
doći, nije do nas krivica. Mi se možemo za-
nositi slogom srpsko-hrvackom, a Hrvati me-
gju tijem da nam ruše najveće svetinje.

Do sad smo vojevali za slogu, od
danas ćemo vojevati za obranu napa-
dnutijeh svetinja naših. Prinugjeni smo
na borbu. Napadaju nas. Mi se branimo. Sa-
vjest nam je mirna. Slovenstvo i istorija će
nam suditi. Sadašnjost nam ne pruža sramo-
tu. Neće ni budućnost štetu. To treba svi da

. aki

b Podlistal.
= DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST

O
= Diše KANONIK IVAN STOJANOVI
4) XXVI.
KLASICIZAM.

0, diči se, dični S
Sad za što, imaš kime. PL
( Dubrovniku“ od Nikole 1.

' tro-

branze, dove ne “1%
ma (fi del elassi-

grade I

Chi abbisogne di ri ž
verebbe di piu che Im que

cismo.

(Memorie di Ragusa. Enrik Renner)-
Slikario je jednom u imi
> Nijemao vježbajući se na Babi s
> čao bi tuda prolazio Papa Pio Vl; :
= odan i ljubitelj umjetnosti, U čemu j
010, i koji je govorio, da,
Br. Petra u Rimu, mogao b
> Jom umjetnostima drugi P?
Br, Marka u Mlecima. To)
Mimo tog mladića, često bi se
Ž Jednom mu reče, da će naređi
| SVijem hramovima u Rimu, (? :
= »Lo ne može učiniti Tvoja: Svo o
nA ić, jer ja nijesam vjere rimoka |

i se ia
ići, a4
a a dakle
e s njim rAZKOVATAO+
ti da g2% povedu po
8 savršenije nauči.
ost, odgovori mla-

=

tada pomilova g i kucne po ramenu govoreći mu:
»Moj sinko, ti si još nedozrio, ali vremenom ćeš

' obaznati, da svi umjetnici i književnici na svijetu

3 o jedan isti vjeronauk“.

nom) ia Papa Ivan XXII. u četrnajestomo vi-
jeku htio da raspopi Potrarku radi izdanja ljuba-
vnijeh njegovijeh pjesama, ovaj mu pjesnik poruči,
da još pričeka dokle izda još 50 pjesama o Lauri,
da tako dovrši, kako se kaze, ,il sorpo del delitto“.
U Rimu nije nikada oskudijevalo književne i pame«
tne čeljađi, te se ovi odmah staviše što hoće da
dokaže Petrarka Sa knjigom ,l1 Canzoniore“. I sam
Papa e stavi da ta Lanra nije drugo nego simbol

sobstva Ljepote in genere, i da on pjeva

vječita ol : ide
tri različita vremena, ili tri položaja, u kojijema se

čovjek. može naći prema Ljepoti, biva, da je žudi,

da je posvojava ida je gubi, te da je traži na
drugome vrhunaravnome Svijetu, težeći tako za vr-
hunaravnosti. I Petrarka osta pri svome kanonikatu,

Prije nego se upuštimo u dubrovački klasici-
zam u književnosti, nužda je da se osvrnemo na
značaj klasicizma uopće, biva, u čemu se on sastoji.
Premda ova razloženja nijesu za svakoga, mi ćemo
ge dotaći samo onoga što je glavnije, jer protuma-
čiti i dokazima potkrijepiti što je taj klasicizam,
htjela bi se čitava knjiga ad hoc. Ta sve, što smo
do sada napisali o dubrovačkoj književnosti ne može

Papa | učiniti nijedan uticaj na veći dio čitatelja, jer ,la

l

forza distrutiva dei tempi“, kako veli jedan spisa-
telj, učinila je da se izgubi i uspomena na sve
ove stvari. Toga se nije sjetio ni Tacit kad je re-
kao: ,da bi i zaboravili, kad bi mogli i kad bi
stalo u našoj vlasti“. Po svoj prilici nije mu došla
na pamet rečena ,forza distrutiva delle circostanze“,
Mi pišemo za nas i za ono pet-šest, koji za života
izbjegoše slučajno toj sili, pa još žive, te sa mnom
mogu opetovati često riječi Tita Livija u svome
uvodu rimske istorije: ,Ja zabavljajući se ovijem,
nekako malo i za koji trenutak zaboravljam u čemu
smo“. ,Ego hoc praemium petam, ut moe a con-
spectu malorum, quae nostra tot per annos vidit
aetas; tantisper certe, dum prisca illa tota mente
repeto, avertam omnis exper3s curae“. Ali da pre-
gjemo na prijedmet.

Da je Bog izrazio sama sebe u stvoru, to je
prestara ideja naroda, ideja više ili manje pokva-
rena, Pokvarena je ideja kad činiš Boga da treba
da se izrazi, i taki je stari Braminizam, od kojega
poslije dogje Budizam. A to drugo nije nego čist
panteizam. Ako pak postaviš vječitu materiju i da
njom Bog uregjuje, da se izrazi, tad je Dualizam,
na kojemu se naslanja sva književnost grčka i la-
tinska. Oni svi bogovi grčki i latinski nijesu drugo
nego vječite božanstvene ideje izražene u materiji
i preko materije takogjer vjekovite. Poštovati toga
ili onoga boga nije drugo nego poštovati jedno isto

samo božanstvo, koje se prekazuje pod različitijem

oblicima skalupljenijem od Boga jednoga u materi- |
ji. Tako uči škola neo-platonika, koja se podiže u
početku raširenja kršćanskoga zakona, da bi tako
spasila kojekakvu istinitost, koja se nahodi u po-
ganstvu grčko-latinskome. Ta škola imađe neki upliv

i na neke gvete oce grčke crkve kao na Justina,

Origena itd. To bi sve dobro bilo, mi kršćani od-
govaramo, ali kod njih materija je vjekovita kao i
Bog, dakle ima imati jednu prvašnju formu svoju
takogjer vjekovitu, koju ne bi mogao ni Bog pro-
mijeniti. Otole izlazi ,udes“ ,fatum“, biva, vječiti
potrebiti skroj materije, kojemu je podložan isti
Jupiter. Ona je temeljni uzrok zla. Tumačenje tijeh
filozofičkijeh načela postade u tajnijem školama, ko-
je su se zvale kod Grka ,misteria“ a najviše u Sa-
motračiji od učenika Orfea, Lina i ostalijeh pjesni-
ka gnostičnijeh, iz čije navke iserepa svaka škola
pitagorička a poslije i sam Platon. U Esiodu i u
Omiru već se ova načela nahode pokvarena.

Prijedmeti dakle materijalni i čini materije
(u ovu spada i čovjek u pogledu svojijeh ćutnja i
tijela) jesu simboli, s kojijem se objavljuje Istini-
tost, Dobrota i Ljepota, koje sopstveno i izvorno bi-
vaju u Bogu. (Trojstvo metafizično u jedinstvu Ab-
goluta). ;

Klasicizam grčko-latinski idealizuje materijal
nost svaku. U njemu je sve ideja, sve duh mvepa |

8) 4
Ne

ši

en