Cijena listi
Za Dubrovnik na godinu fior. 4.

Za Austro-Ugarsk 1, Bosnu i
Hercegovnu i na godinu for. 4.50.

Za Srbiju i Crnu Goru na go.
dinu fior. 5.

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

Pretplata i oglasi

šalju se administraciji »DUBROVNI:
KA“. s:

Dopisi se šalju uredništva.
Rukopisi se"ne vraćaju. b

Za oglase, priposlano, izjave, <
javne zahvale, računska izvje- <
šća i gličueobjave plaća se 10 novč.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne prima
ju se.

Broj 47.

Godina IV.

Prelom u stranci prava.

U prvine mislili smo da je šala, da je
neka igra, ali zbilja ozbiljnost je prava bila
biva, braća su se teško zavadila. Poznati do-
gagjaji u Zagrebu, koji su Hrvate i njihovu
slavensku solidarnost najbolje ilustrirali, a ne
govorimo njihovu kulturu i iskrenost, doni-
ješe prelom u stranci prava. Izjava Folnego-
vića u hrvačkom Saboru uzrujala je živce

sijedom pravaškom vogji i njegovijem priši- |

potljama Dr. Franku i drugovima, koji ni za
dlaku ne odstupaju od svoga programa, a
osobito ondje gdje se nas Srba tiče, te
radi te izjave trebalo je da se Folnegović
proždene iz stranke, koja nikome ne oprašta,
kad iolje pogriješi. Tako je ova stranka, je-
dina začetnica prave hrvacke misli, pala u
iskušenje!

Mi smo u više navrataka pisali o pra-
vaštvu, o njegovoj kobnoj politici i ludijem
teorijama njegovijeh prvaka, te je izlišno da
sad opet ponavljamo.

Pravaška stranka, to je jedna sekta, be-
smisleno djelo, bez ikakve stvarne podloge.
Ljudi, koji nju zastupaju, ne znaju ni sami
što bi htjeli. Dosta je pogledati što o njoj
pišu srodni joj hrvacki listovi, premda se
jedni od drugijeh malo razlikuju, pa da čo-
vjek dobije baš istiniti pojam.

Spljecko ,Jedinstvo“ u 54. Br. 0. £
pisalo je ovo: , Političke nemoralnije stranke
od pravaške nije moguće u nas zamisliti. Oni
Sve ruše. A što grade? Oni uvijek viču, a
kad djeluju? Oni svakoga napadaju, a koga
hvale? Oni na jeziku rodoljubi, a na radu?
Laž, podvala, kleveta, samohvalisanje, egoizam,
interes, tajne, tjeranje, reklame, larma, vika
— u tome sastoji pravaštvo“.

Ovako spljeeko Jedinstvo“, a ovako go-
tovo i ,Obzor“. I tu rekoše istinu.

Fle, u toj stranci ustrojiše se sada dvi-
je frakcije. Jedna, i to ona ,čista“ pod
vogjstvom prorokovog doglavnika, pohrvaće-
nika Dr. Franka a druga »nečista“. pod
vogjstvom Folnegovića, koji, pošto je bio iz-
bačen iz stranke, uštegao je materijalnu jok
Poru bivšem Starčevićevom organu »Hrvat-
ska“, koja je uslijed toga morala prala
ju je on sada nanovo pokrenuo pod svojijem

Izlazi svake Nedjelje.

imenom. Dr. Frank s druge strane pokrenuo
je za sebe i svoje drugi novi list ,Hrvatsko

pravo“. U prvom broju ovoga lista upravio“)

je Dr. A. Starčević na svoga ljubimea Dr.
Franka pismo, koje, radi zanimljivosti, ovdje
u izvodu donosimo:

» Veselimo se i zahvaljujmo Bogu iz dna
serdca, da se srećno, zakonito i poštenim
načinom, rešismo ljudih, koji su se izdavali
z8% naše drugove, a podmuklo su snovali pro-
ti stvari, koja je nami sveta. Vegelite se na-
pose Vi, jer vas kukavci napadaju i ocernju-
ju bez svakoga razloga i dokaza. Oni to ra-
de, jer Vam u ničemu dobru ne: mogu do-
Skočiti i jer Vas se strašno boje. A i ja se
sam veselim, što sam se tih ljudih u stranci
oslobodio Koliko su ti izgubljeni lju-
di rovali i kovali za izvesti ovaj po nas naj-
srećniji dogagjaj, a na nje spada znati, ka-
kav je po nje. Tu sam ja po njihovom ra-
znašanju morao biti lud u deliriumu tremen-
su, ili, kao se posle izjaviše, u alkoholičkoj
uzrujanosti. Taj delirium na meni neopa-
ziše četiri lečnika, niti ikoj prijatelj, koji me
je kroz to vreme polazio, već ga je otkrilo
oštroumlje G. Folnegovića, u tih stvari valj-
da iskrena

Ovdje dalje nabraja i opravdava nešto,
te su mu predbacivali za biskupa  Stros-
smayera, pa za tijem nastavlja:

»Tu raznašaju, da sam umirući. Morao
sam valjda umirati za volju G. Folnegovića
i njegovih drugova, ali nisam umrao. Na
meni je velika slabina tela, a u slabu telu
ne može ni duh jak biti; nu ja kako sam
keržljav, i tako ne bi dao ni polovicu svoje-
ga duha ni razuma za sav duh i razum g. i
Folnegovića i po redu ni jednog njegovog |
druga. Tu sam ja kao lud, drugo kao posve |
obnemogao bio prestavljan, kao  ništica, na
koju Vi i moj Dr. Mile uplivate kako hoćete. |
A istina je, da na mene do sada niko i ni-
kada nije uplivao. Ja razmišljam o našoj,
stvari i kako deržim, da je najbolje, ra-|

Ovdje sad hvali rad istoga Franka i,
brani ga od klevetanja i ocrujivanja ,tijeh

kukavica“, pa nastavlja:
,Ubavešten sam i verujem, da je u sre-

dišnjem odboru prihvaćeno načelo, da većina

po parlamentarizmu mora vladati, a čuo sam
da su g. Folnegović i njegov drug u orga-
nu, koji su nam oteli, kao danas  priobčili
našu izjavu, a sutra svojemu obćinstvu, ka-
zali, da mene nitko od njih neće razslaviti.
Neznam kako me mogu i smiju svojatati i
proti svojoj volji. Ja nisam njihov, a oni ni-
su moji. Mene u njihovom društvu više ne
bude. Ostali prijatelji zavedeni su, a ja sam
uveren, da će se naskoro osvestiti

Na zaključku pak veli:

»Zna se, da od čovjeka ne valja ni ko-
ža ni meso. Ako mu dakle reč nevalja, on
je najzadnji stvor u naravi. A tko se može
zaneti za reč ljudih, koji neznadu nego la-
gati, obsenjivati, hiniti, gdje i kako mogu?
Opet velim, veselimo se i zahvaljujmo Bogu
da smo se njih srećno i zakonitim putem
resili i sa g

Eto kakvom srdžbom piše ,, Stari“ o svo-
jijem sinovima. Ovo je najjasniji biljeg da
je u pravaškoj stranci nastao čitar dar-mar.

A što o tome pišu i kakvo stanovište
zauzimaju pravaški listovi kod nas u Dalma-
ciji? ,Narodni List“ rekao je ,da se je pre-
naglilo, jer se kroz kratko doba, a da na to
nije bio niko pripravljen, došlo do toga, da
je gotovo onemogućen svaki dalji pokušaj
poravnanja na prijateljsku; izabran je nezgo-
dan čas, jer ako ikad, to sađa, uslijed za-
dnjijeh poznatijeh dogagjaja u Zagrebu i na-
kon sjajnog posvjedočenja (!) stranke prava
u Dalmaciji, prigodom minulijeh saborskijeh
izbora — bilo je od skrajne nužde da ojelo-
kupna stranka prava, svojijem  čvrstijem
ustrojstvom, sačuva svoj ugled(!) i moralni
upliv (1!) na dalji razvitak našijeh odnošaja“.
»Narodni List“ odlučio je ,za sad sa reser-
vom pratiti sve ono, što se razvija u krugu
stranke, držeći se nepristranog stanovišta“.
Dakle niti za jednu, niti za drugu frakciju.
In medio tutissime ibis.

Naša skladna susjeda u tome se je opo-
štenila, udrila s neba pa u rebra, otkrila je
sve pogrješke stranke, kojoj i ona pripada.
Po njoj je i sam Starčević pogriješio. A ka-
ko je tek pogrješio Dr. Frank koji je ,istu-

| pio iz stranke i nagovorio Starčevića i još

neke druge pravaše da i oni istupe“. ,,Co-
vjek, kaže naša susjeda, koji je sam počinio

bezbroj političkijeh pogrješaka, pak se luka-
vom reklamom poslužio jednijem zabludnijem
činom svoga istomišljenika, da  rascijepa
stranku, a svoju ustroji, taj nije za nas ni
pravaš ni hrvatski rodoljub“. To reče naša
skladna susjeda, pa kaže još kako je život
stranke rastrovan i kako nema nade da će
ge učiniti kraj zabludama dotičnijeh ljudi, već
ide sve na gore! Nadodaje još ona i ovo:
,Radi toga mi držimo da su mnogi naši pr-
vaci postali nesposobni da nas vode i izgu-
bili pravo, da tumače i zastupaju načela
stranke prava“.

Mi ćemo završiti. Hijedosmo samo pre-
staviti malenu sliku pravaštva i kaosa, koji
se je u njemu izrodio. Djela najbolje govore,
a mi smo odavna na čistu sa ljudima, koji
je prestavljaju, jer smo opazili, da su dosta
puta brda tresla, pak što vidjesmo? Da se
je rodio miš.

= očni
SRBI I HRVATI.
JI.

Hrvati u svojoj borbi proti Srba ima-
du još jedno prividno moćno sredstvo, koji-
jem uvijek nastoje da umanje i oslabe ugled
Srba pred svijetom, a osobito pred ostalijem
Slovenima. Političke prilike, u kojijema se
nahode Srbi i u Hrvatskoj, i u Slavoniji, i
na našem primorju, često su ih prisilile da
u svojoj borbi protiv proganjanja srpskoga
imena pruže savezničku ruku stranom  ele-
mentu, koji je bio pripravan da potpomogne
želje Srba u koliko se te želje nijesu kosile
s njegovijem političkijem i narodnosnijem te-
žnjama. Svakako moramo u velike da raz-
likujemo takav savez jednoga dijela Srba u
Hrvatskoj i u Slavoniji od saveza Srba na
primorju. Jedan dio Srba u Hrvatskoj i u
Slavoniji svojijem savezom protiv jednoga
dijela Hrvata u istijem zemljama nije ništa
novo dobio. Ti Srbi ne mogu da se pohva-
le nikakvom pozitivnom stečevinom od kada
su stali pod okrilje svojijeh saveznika, već
na protiv, hoteći vjerno da služe svojijem
saveznicima — gospodarima, nanijeli su mno-
go štete onome narodu, kojemu bi tobož
htjeli da pomognu. Njihov i suviše servilni

Podlistak.
| DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST

file KANONIK IVAN STOJANOVIO
XXVII.
KLASICIZAM.

oučavanje grčke ila-

Ah da bi bilo a temelj. svake vi-

tinske književnosti va

il
soke obrazovanosti ! die

ar j izrekao

aL: ošomački spisatelj 1zreša0

Ovu je izreku veliki o i" Gothe-ova požuda 1
ikaru danas

U Evropi u politici, a
bnog života, te i u književno“: |
Mjesto Romanticizmu. Prvi 9 .
idealnost, na vjeru u vn
Tomanticizam sada ustupi niše ye6 jedan isti vje-
Književnici i umjetnici no ostiooju na rbunsrsvnoss
Tonauk, biva, ne bude, 1 o

i na slobodu uzetu u gvome jas mije
Na neki naturalizam, koji uprar
Materijalizam, ili ateizam,

amislu,

gerpens in herba“. Ne nukaju već na slobođu, no
na opću moralnu raspuštenost. Ako klasicizam nije
drugo, nego idealizirati materiju, kako smo rekli,
romanticizam naprotiv nije drugo, nego materijali-
zirati ideju. Opširnije ćemo o tome govoriti kad
dogjemo svojijem razlaganjem do književnosti na-
šijeh vremena.

Iza pada političke slobode nalazimo samo da
ge je ta književnost uvukla u Dubrovnik prem  do-
na. Može se reći da je jučer klasicizam ovdje umro
a nije još sasvijem po ostaloj izobraženoj Evropi,
ali već umire. Kako je sloboda i vjera in genere
megju Grcima i Latinima dala uzgoj klasicizmu,
tako je i klasicizam gojio i tovio vjeru i slobodu.

Genij, koji izrazuje idealne ljepote jest slobo-
dan; on neće da mu se zapovijeda, niti on hoće
da zapovijeda. Prem duboko reče Bismark, glasoviti
političar našijeh dana, ako je istina, da je on to
rekao: ,Kroz književnost grčku i latinsku vrijedi
proći za jedan čas, ali treba je odmah zaboraviti“.
I baš se sad uči uopće tako, da je svaki mladić,
koji škole gvrši, do čuda zaboravi. Ja u današnje
dane ne vidjeh mladića, da čita grčke ili latinske
spisatelje. Odbaca ih, jer govori, da ih ne razumi-
je, koliko ni ganskrit. Po školama još se uče ta
dva jezika, ali po takovoj metodi, da uzbugjuju već
mržnju a ne zanos. Predavaju se sa strane filologi-

je, a ne estetike i filozofije, o kojijema učitelj, ma
koliko vrijedan bio, ne smije ni pisnuti. Ovo uče-
nje dohodi sađa biti kao koja mu drago cerimonija,
što napominje što je prije bilo a ne što jest, i ko«
ja ge materijalno ili mehanički izvršuje.

Neka stidljivost ne da da se u jedan put po-
metne klasicizam, nego malo po malo, jer još ima
po Evropi velikijeh učenjaka a najviše u Njemačkoj,
koji se njime bave. Spisatelji humoristični, kad
upravljaju satiru našijem vremenima, najprije ti
spomenu otpadanje klasicizma. Byron u svome ,Don
Juan“ piše, da Dum Ivan, koji je simbol raspušte-
nosti ovoga vijeka, nije učio latinski, jer mu majka

uzor licumjerstva, nije davala, da mu ge moral kva-

ri. A Puskin, veliki ruski pjesnik piše: ,Latinski
je jezik ostario, svi mi smo učili nešto malo tog

jezika; on (biva njegov Evgenij, prototip raspušte-
nosti današnje, kao Byronoy Dum Ivan) znadijaše

toliko u tom jeziku, da izvali jedan ,vale“ na dnu

pisma, ili da rastumači jedan epigraf“.

Ova izobraženost u klasici;zmu u Dubrovniku
uprav sasvijem prestade, kad u našijem danima izu-
mrješe Luko Diego Sorgo, Vlaho Getaldi, Niko Pozza,

"Niko Veliki Pozza, Lukša Gozze i Nikša Gradi. O

Gradi-u može se ovdje upravo ponoviti epigram,
koji je bio štampan u ovom listu prigodom njego-

.ve smrti:

Nune superesse gcias nullum. Ergo siste fremendo :
Ogsa jacent hic ejus, qui ultimus extitit eorum.

nOvdje ležu kosti onoga, koji je bio najzadnji od
Dubrovčana, koji se je zabavljao knjigama kla-
gicizma.

Lukša Gozze, premda nije ništa napisao, bio
je jedan. koji je žarko ljubio latinske knjige i kao
diplomat austrijski uveličavao je dubrovačku knji-
ževnost po evropejskijem dvorovima. Horaci-a bi
svaku godinu jednom pročitao i sve tako do smrti.
Tako je i pop Kazali naš pjesnik svaku godinu pro-
čitao Tacita, a Luka Sorgo Lucrecia. O Luki Gozze
pripovijeda se, da je jednom bio na objedu kod je-
dnog njemačkog biskupa, pravoga patataša!), kako
bi mi rekli po narodnu. Ne znajući taj biskup ni-
šta o Dubrovniku reče mu: ,Evo, gospodine, sad
će Njegovo Veličanstvo Car mnogo napretka i ,pro-
svjete uvesti u Dalmaciju i u vaš Dubrovnik, jer
će postaviti svuda normalne škole“. Lukša probli-
jedi, digne ge s trpeze i otiđe ni s Bogom. Episkop
taj cijenio je da mu je učinio laskavi komplime-

1) U narodu tako se zovu Nijemci prosti, neizobraženi do
kraja. A u ostalome, ko je sad taj, koji ne pripoznaje da Ni-
jemei drže prvenstvo u književnosti i u svakome obrazovanju

. ovoga vijeka? j