Cijena listi Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsk 1, Bosnu i Hercegovnu i na godinu for. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go. dinu fior. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi šalju se administraciji »DUBROVNI: KA“. s: Dopisi se šalju uredništva. Rukopisi se"ne vraćaju. b Za oglase, priposlano, izjave, < javne zahvale, računska izvje- < šća i gličueobjave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima ju se. Broj 47. Godina IV. Prelom u stranci prava. U prvine mislili smo da je šala, da je neka igra, ali zbilja ozbiljnost je prava bila biva, braća su se teško zavadila. Poznati do- gagjaji u Zagrebu, koji su Hrvate i njihovu slavensku solidarnost najbolje ilustrirali, a ne govorimo njihovu kulturu i iskrenost, doni- ješe prelom u stranci prava. Izjava Folnego- vića u hrvačkom Saboru uzrujala je živce sijedom pravaškom vogji i njegovijem priši- | potljama Dr. Franku i drugovima, koji ni za dlaku ne odstupaju od svoga programa, a osobito ondje gdje se nas Srba tiče, te radi te izjave trebalo je da se Folnegović proždene iz stranke, koja nikome ne oprašta, kad iolje pogriješi. Tako je ova stranka, je- dina začetnica prave hrvacke misli, pala u iskušenje! Mi smo u više navrataka pisali o pra- vaštvu, o njegovoj kobnoj politici i ludijem teorijama njegovijeh prvaka, te je izlišno da sad opet ponavljamo. Pravaška stranka, to je jedna sekta, be- smisleno djelo, bez ikakve stvarne podloge. Ljudi, koji nju zastupaju, ne znaju ni sami što bi htjeli. Dosta je pogledati što o njoj pišu srodni joj hrvacki listovi, premda se jedni od drugijeh malo razlikuju, pa da čo- vjek dobije baš istiniti pojam. Spljecko ,Jedinstvo“ u 54. Br. 0. £ pisalo je ovo: , Političke nemoralnije stranke od pravaške nije moguće u nas zamisliti. Oni Sve ruše. A što grade? Oni uvijek viču, a kad djeluju? Oni svakoga napadaju, a koga hvale? Oni na jeziku rodoljubi, a na radu? Laž, podvala, kleveta, samohvalisanje, egoizam, interes, tajne, tjeranje, reklame, larma, vika — u tome sastoji pravaštvo“. Ovako spljeeko Jedinstvo“, a ovako go- tovo i ,Obzor“. I tu rekoše istinu. Fle, u toj stranci ustrojiše se sada dvi- je frakcije. Jedna, i to ona ,čista“ pod vogjstvom prorokovog doglavnika, pohrvaće- nika Dr. Franka a druga »nečista“. pod vogjstvom Folnegovića, koji, pošto je bio iz- bačen iz stranke, uštegao je materijalnu jok Poru bivšem Starčevićevom organu »Hrvat- ska“, koja je uslijed toga morala prala ju je on sada nanovo pokrenuo pod svojijem Izlazi svake Nedjelje. imenom. Dr. Frank s druge strane pokrenuo je za sebe i svoje drugi novi list ,Hrvatsko pravo“. U prvom broju ovoga lista upravio“) je Dr. A. Starčević na svoga ljubimea Dr. Franka pismo, koje, radi zanimljivosti, ovdje u izvodu donosimo: » Veselimo se i zahvaljujmo Bogu iz dna serdca, da se srećno, zakonito i poštenim načinom, rešismo ljudih, koji su se izdavali z8% naše drugove, a podmuklo su snovali pro- ti stvari, koja je nami sveta. Vegelite se na- pose Vi, jer vas kukavci napadaju i ocernju- ju bez svakoga razloga i dokaza. Oni to ra- de, jer Vam u ničemu dobru ne: mogu do- Skočiti i jer Vas se strašno boje. A i ja se sam veselim, što sam se tih ljudih u stranci oslobodio Koliko su ti izgubljeni lju- di rovali i kovali za izvesti ovaj po nas naj- srećniji dogagjaj, a na nje spada znati, ka- kav je po nje. Tu sam ja po njihovom ra- znašanju morao biti lud u deliriumu tremen- su, ili, kao se posle izjaviše, u alkoholičkoj uzrujanosti. Taj delirium na meni neopa- ziše četiri lečnika, niti ikoj prijatelj, koji me je kroz to vreme polazio, već ga je otkrilo oštroumlje G. Folnegovića, u tih stvari valj- da iskrena Ovdje dalje nabraja i opravdava nešto, te su mu predbacivali za biskupa Stros- smayera, pa za tijem nastavlja: »Tu raznašaju, da sam umirući. Morao sam valjda umirati za volju G. Folnegovića i njegovih drugova, ali nisam umrao. Na meni je velika slabina tela, a u slabu telu ne može ni duh jak biti; nu ja kako sam keržljav, i tako ne bi dao ni polovicu svoje- ga duha ni razuma za sav duh i razum g. i Folnegovića i po redu ni jednog njegovog | druga. Tu sam ja kao lud, drugo kao posve | obnemogao bio prestavljan, kao ništica, na koju Vi i moj Dr. Mile uplivate kako hoćete. | A istina je, da na mene do sada niko i ni- kada nije uplivao. Ja razmišljam o našoj, stvari i kako deržim, da je najbolje, ra-| Ovdje sad hvali rad istoga Franka i, brani ga od klevetanja i ocrujivanja ,tijeh kukavica“, pa nastavlja: ,Ubavešten sam i verujem, da je u sre- dišnjem odboru prihvaćeno načelo, da većina po parlamentarizmu mora vladati, a čuo sam da su g. Folnegović i njegov drug u orga- nu, koji su nam oteli, kao danas priobčili našu izjavu, a sutra svojemu obćinstvu, ka- zali, da mene nitko od njih neće razslaviti. Neznam kako me mogu i smiju svojatati i proti svojoj volji. Ja nisam njihov, a oni ni- su moji. Mene u njihovom društvu više ne bude. Ostali prijatelji zavedeni su, a ja sam uveren, da će se naskoro osvestiti Na zaključku pak veli: »Zna se, da od čovjeka ne valja ni ko- ža ni meso. Ako mu dakle reč nevalja, on je najzadnji stvor u naravi. A tko se može zaneti za reč ljudih, koji neznadu nego la- gati, obsenjivati, hiniti, gdje i kako mogu? Opet velim, veselimo se i zahvaljujmo Bogu da smo se njih srećno i zakonitim putem resili i sa g Eto kakvom srdžbom piše ,, Stari“ o svo- jijem sinovima. Ovo je najjasniji biljeg da je u pravaškoj stranci nastao čitar dar-mar. A što o tome pišu i kakvo stanovište zauzimaju pravaški listovi kod nas u Dalma- ciji? ,Narodni List“ rekao je ,da se je pre- naglilo, jer se kroz kratko doba, a da na to nije bio niko pripravljen, došlo do toga, da je gotovo onemogućen svaki dalji pokušaj poravnanja na prijateljsku; izabran je nezgo- dan čas, jer ako ikad, to sađa, uslijed za- dnjijeh poznatijeh dogagjaja u Zagrebu i na- kon sjajnog posvjedočenja (!) stranke prava u Dalmaciji, prigodom minulijeh saborskijeh izbora — bilo je od skrajne nužde da ojelo- kupna stranka prava, svojijem čvrstijem ustrojstvom, sačuva svoj ugled(!) i moralni upliv (1!) na dalji razvitak našijeh odnošaja“. »Narodni List“ odlučio je ,za sad sa reser- vom pratiti sve ono, što se razvija u krugu stranke, držeći se nepristranog stanovišta“. Dakle niti za jednu, niti za drugu frakciju. In medio tutissime ibis. Naša skladna susjeda u tome se je opo- štenila, udrila s neba pa u rebra, otkrila je sve pogrješke stranke, kojoj i ona pripada. Po njoj je i sam Starčević pogriješio. A ka- ko je tek pogrješio Dr. Frank koji je ,istu- | pio iz stranke i nagovorio Starčevića i još neke druge pravaše da i oni istupe“. ,,Co- vjek, kaže naša susjeda, koji je sam počinio bezbroj političkijeh pogrješaka, pak se luka- vom reklamom poslužio jednijem zabludnijem činom svoga istomišljenika, da rascijepa stranku, a svoju ustroji, taj nije za nas ni pravaš ni hrvatski rodoljub“. To reče naša skladna susjeda, pa kaže još kako je život stranke rastrovan i kako nema nade da će ge učiniti kraj zabludama dotičnijeh ljudi, već ide sve na gore! Nadodaje još ona i ovo: ,Radi toga mi držimo da su mnogi naši pr- vaci postali nesposobni da nas vode i izgu- bili pravo, da tumače i zastupaju načela stranke prava“. Mi ćemo završiti. Hijedosmo samo pre- staviti malenu sliku pravaštva i kaosa, koji se je u njemu izrodio. Djela najbolje govore, a mi smo odavna na čistu sa ljudima, koji je prestavljaju, jer smo opazili, da su dosta puta brda tresla, pak što vidjesmo? Da se je rodio miš. = očni SRBI I HRVATI. JI. Hrvati u svojoj borbi proti Srba ima- du još jedno prividno moćno sredstvo, koji- jem uvijek nastoje da umanje i oslabe ugled Srba pred svijetom, a osobito pred ostalijem Slovenima. Političke prilike, u kojijema se nahode Srbi i u Hrvatskoj, i u Slavoniji, i na našem primorju, često su ih prisilile da u svojoj borbi protiv proganjanja srpskoga imena pruže savezničku ruku stranom ele- mentu, koji je bio pripravan da potpomogne želje Srba u koliko se te želje nijesu kosile s njegovijem političkijem i narodnosnijem te- žnjama. Svakako moramo u velike da raz- likujemo takav savez jednoga dijela Srba u Hrvatskoj i u Slavoniji od saveza Srba na primorju. Jedan dio Srba u Hrvatskoj i u Slavoniji svojijem savezom protiv jednoga dijela Hrvata u istijem zemljama nije ništa novo dobio. Ti Srbi ne mogu da se pohva- le nikakvom pozitivnom stečevinom od kada su stali pod okrilje svojijeh saveznika, već na protiv, hoteći vjerno da služe svojijem saveznicima — gospodarima, nanijeli su mno- go štete onome narodu, kojemu bi tobož htjeli da pomognu. Njihov i suviše servilni Podlistak. | DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST file KANONIK IVAN STOJANOVIO XXVII. KLASICIZAM. oučavanje grčke ila- Ah da bi bilo a temelj. svake vi- tinske književnosti va il soke obrazovanosti ! die ar j izrekao aL: ošomački spisatelj 1zreša0 Ovu je izreku veliki o i" Gothe-ova požuda 1 ikaru danas U Evropi u politici, a bnog života, te i u književno“: | Mjesto Romanticizmu. Prvi 9 . idealnost, na vjeru u vn Tomanticizam sada ustupi niše ye6 jedan isti vje- Književnici i umjetnici no ostiooju na rbunsrsvnoss Tonauk, biva, ne bude, 1 o i na slobodu uzetu u gvome jas mije Na neki naturalizam, koji uprar Materijalizam, ili ateizam, amislu, gerpens in herba“. Ne nukaju već na slobođu, no na opću moralnu raspuštenost. Ako klasicizam nije drugo, nego idealizirati materiju, kako smo rekli, romanticizam naprotiv nije drugo, nego materijali- zirati ideju. Opširnije ćemo o tome govoriti kad dogjemo svojijem razlaganjem do književnosti na- šijeh vremena. Iza pada političke slobode nalazimo samo da ge je ta književnost uvukla u Dubrovnik prem do- na. Može se reći da je jučer klasicizam ovdje umro a nije još sasvijem po ostaloj izobraženoj Evropi, ali već umire. Kako je sloboda i vjera in genere megju Grcima i Latinima dala uzgoj klasicizmu, tako je i klasicizam gojio i tovio vjeru i slobodu. Genij, koji izrazuje idealne ljepote jest slobo- dan; on neće da mu se zapovijeda, niti on hoće da zapovijeda. Prem duboko reče Bismark, glasoviti političar našijeh dana, ako je istina, da je on to rekao: ,Kroz književnost grčku i latinsku vrijedi proći za jedan čas, ali treba je odmah zaboraviti“. I baš se sad uči uopće tako, da je svaki mladić, koji škole gvrši, do čuda zaboravi. Ja u današnje dane ne vidjeh mladića, da čita grčke ili latinske spisatelje. Odbaca ih, jer govori, da ih ne razumi- je, koliko ni ganskrit. Po školama još se uče ta dva jezika, ali po takovoj metodi, da uzbugjuju već mržnju a ne zanos. Predavaju se sa strane filologi- je, a ne estetike i filozofije, o kojijema učitelj, ma koliko vrijedan bio, ne smije ni pisnuti. Ovo uče- nje dohodi sađa biti kao koja mu drago cerimonija, što napominje što je prije bilo a ne što jest, i ko« ja ge materijalno ili mehanički izvršuje. Neka stidljivost ne da da se u jedan put po- metne klasicizam, nego malo po malo, jer još ima po Evropi velikijeh učenjaka a najviše u Njemačkoj, koji se njime bave. Spisatelji humoristični, kad upravljaju satiru našijem vremenima, najprije ti spomenu otpadanje klasicizma. Byron u svome ,Don Juan“ piše, da Dum Ivan, koji je simbol raspušte- nosti ovoga vijeka, nije učio latinski, jer mu majka uzor licumjerstva, nije davala, da mu ge moral kva- ri. A Puskin, veliki ruski pjesnik piše: ,Latinski je jezik ostario, svi mi smo učili nešto malo tog jezika; on (biva njegov Evgenij, prototip raspušte- nosti današnje, kao Byronoy Dum Ivan) znadijaše toliko u tom jeziku, da izvali jedan ,vale“ na dnu pisma, ili da rastumači jedan epigraf“. Ova izobraženost u klasici;zmu u Dubrovniku uprav sasvijem prestade, kad u našijem danima izu- mrješe Luko Diego Sorgo, Vlaho Getaldi, Niko Pozza, "Niko Veliki Pozza, Lukša Gozze i Nikša Gradi. O Gradi-u može se ovdje upravo ponoviti epigram, koji je bio štampan u ovom listu prigodom njego- .ve smrti: Nune superesse gcias nullum. Ergo siste fremendo : Ogsa jacent hic ejus, qui ultimus extitit eorum. nOvdje ležu kosti onoga, koji je bio najzadnji od Dubrovčana, koji se je zabavljao knjigama kla- gicizma. Lukša Gozze, premda nije ništa napisao, bio je jedan. koji je žarko ljubio latinske knjige i kao diplomat austrijski uveličavao je dubrovačku knji- ževnost po evropejskijem dvorovima. Horaci-a bi svaku godinu jednom pročitao i sve tako do smrti. Tako je i pop Kazali naš pjesnik svaku godinu pro- čitao Tacita, a Luka Sorgo Lucrecia. O Luki Gozze pripovijeda se, da je jednom bio na objedu kod je- dnog njemačkog biskupa, pravoga patataša!), kako bi mi rekli po narodnu. Ne znajući taj biskup ni- šta o Dubrovniku reče mu: ,Evo, gospodine, sad će Njegovo Veličanstvo Car mnogo napretka i ,pro- svjete uvesti u Dalmaciju i u vaš Dubrovnik, jer će postaviti svuda normalne škole“. Lukša probli- jedi, digne ge s trpeze i otiđe ni s Bogom. Episkop taj cijenio je da mu je učinio laskavi komplime- 1) U narodu tako se zovu Nijemci prosti, neizobraženi do kraja. A u ostalome, ko je sad taj, koji ne pripoznaje da Ni- jemei drže prvenstvo u književnosti i u svakome obrazovanju . ovoga vijeka? j