P_i

U Dubrovniku 1. Dećembra

1895.

Gijana listi
Za Dubrovnik na godinu fior. 4.

Za Austro-Ugarsk t, Bosnu i
Hercegovnu i na godinu fior. 4,50.

Za Srbiju i Crnu Goru na go-
dinu fior. 5.

Za svo ostalo zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

Pretplata i oglasi

šalju se administraciji »,DUBROVNI
KA“.

Rukopisi se ne vraćaju. :

Za oglas» priposlano,
javne : livale, računski:
šća i sličneobjave plaća se df
od retka (sitnijeh slova). Ako
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne prima
ju se.

Broj 48.

Izlazi svake Nedjelje.

Godina IV.

SRBI I HRVATI.
ije

Bosna i Hercegovina! Najnoviji, a mo-
žemo slobodno reći i jedan od najglavnijih
kamena spoticanja sloge Srba i Hrvata. Već
prije nego li su mjerodavni faktori i pomi-

ošljali na okupaciju Bosne i Hercegovine, od-

nosi Srba i Hrvata bili su već jako zaoštre-
ni radi nebratskog proganjanja Srba u Hr-
valskoj i u Slavoniji od strane narodnoga
bana, a kad je pukla nevesinjska puška, kad
je sirotinja raja ustala da sa sebe otrese te-
ški jaram, kad se je počelo misliti i raditi
o okupaciji tijeh zemalja, odnosi još se više
zaoštriše, megjusobna bratoubilačka borba do-
bila je još jedan veliki povod, da se bolje
proširi na štetu i Srba i Hrvata.

Ne bismo htjeli da zadiremo u ovo ška-
kljivo pitanje, jer su nam dobro poznate sve
neprilike, u koje bi smo mogli da i nehoti-
ce upanemo ; ne bismo htjeli da vrijegjamo
ovu našu i ovako već dovoljno uvrijegjenu
zjenicu, ali nas na to nagoni pisac druge
knjige, koji se takogjer u posebnom članku
osvrnuo na Bosnu i na Hercegovinu, te u
njemu iznio više neistine, nego li je riječi
napisao, iznoseći u sa svijem neistinitoj sli-
ci najnovije agitacije po Bosni i po Herce-
govini — stvaranje Bošnjaštva, koje je toli-
ko osnovano kao što je bio Ilirizam i kao
što je glavna ideja, koja provijava kroz ci-
jelu drugu knjigu.

Nije istina, da su Srbi pravi začetnici
Bošnjaštva ni da su se Muhamedanci u Bo-
gni i u Hercegovini samo od svoje volje
proglasili Bosancima uzevši logiku Srba i
Hrvata, pa je sebi primijenivsi; nije istina
da gu Srbi ,kad se Bosna i Hercegovina iz
stoljetna sna prenula na život“ pohitili i re-
kli Bosancima: ,amo k nama, vi ste Srbi!“;
nije istinita logika, koju pisac silom nameće
Muhamedancima u Bosni i u Hercegovini, a
osobito četvrta tačka: ,Kad Srbi i Hrvati
kažu, da ne mogu da budu isti narod, jer
su jedni pravoslavni a drugi katolici, zašto
ne bi i mi kad smo muhamedanci, bili ,,tre-
ći“ narod?“; nije istina u opće ništa što
pisac navodi u tom svom članku,

Samo pretjerani idealista, hotimice ne-
obavješten o onome, što svaki već znade, 0
onome, o čemu se toliko pisalo po srpskijem
novinama — po hrvatskijem ne, jer su one
imale svojega računa da ćute — i gdje se
iznosio pravi postanak Bošnjaštva; samo Je
takav čovjek mogao o Bošnjaštvu da napiše
ono, što je napisao pisac druge knjige. |

Dok su se 1876. god. i prije, dakle pri-
je nego li se ,Bosna i Hercegovina iz sto-
ljetna sna prenula na život“, krvavile Juna-
čke mišice u Bosni i u Hercegovini u duhu,
koji nam je svijema dobro poznat, i doe
kasnije glabi i nejaki iz Bosne 1 17 Herce-
govine bježali sa svojijeh garišta, Hrvati o
po tugjem taktu ovako pjevali govoreći 2 .
sanskijem bjeguncima, koji su bili u ms
skoj i u Slavoniji: ,Da, ako ih se ko I I
riješiti, zato imamo sjegurno i sasma ŽE
govarajuće sredstvo: svi bosanski no :
vratit će ge, ako hoćete sjutra u svoju €?
Mmovinu, neće ni časa razmišljati o nevoljah,
što ih kod kuće čekaju, ali — pod zaš
Naših bajoneta. Pošljite sutra u Bosni % i
na Filipovića sa 20000 hrvatske vojsće.

da okupira Bosnu — a više nebi trebao —
i za koji dan nestat će vam bjegunaca do
jednoga. Ako se neće poprimit ovo sredstvo,
a monarkija mogla bi ga na temelju pra-
va hrvatske krune i obzirom na vlastite
interese, tad niti se smiju bjegunci siliti da idu
kući, niti im ge smie uzkraćivati podpora?)“.

Austro-ugarska vojska, a ne hrvatska,
zauzela je Bosnu i Hercegovinu, a za njom
ge ušuljaše u te dvije zemlje čete hrvatski-
jeh učitelja, popova i fratara, da usreće ta-
mošnji narod novom idejom Hrvatstva. U
svojijem torbama, osim lukavijeh naputaka
njihovijeh protektora, donijeli su na stotine
komada poznatijeh ,Razgovora“, od kojijeh
su već njekoliko hiljada nakupovali činovni-
ci austrijski još prije okupacije, jer je ta
knjiga bila napisana onako, kako su  ,viši“
interesi zaktijevali?).

Počela je hrvatska agitacija u potpunom
svojem jeku. Sve joj je bilo na usluzi. Pre-
kinuta je svaka javna sveza sa Srbima iz-
van Bosne i Hercegovine. Zabranjene su srp-
ske knjige, a osobito srpske historije. Srp-
ski listovi nijesu smjeli ni da privire u Bo-
snu i u Hercegovinu, a onaj, kod kojega bi
se našla kakva srpska knjiga ili kakav srp-
ski list, morao je teško da ispašta taj svoj
teški grijeh! :

Poslije dugog i upornog rada, poslije
neumornog truda, plod je ipak bio slab, jer
vjerska razmirica, koja se je najprije počela

1) ,Obzor“, br. 250, 1877. god. u članku , Bosanski bjegun-
ci“, pa isti članak završava s riječima: ,.... hrvatski na-
rod prvi put iza duga vremena biti će im (zastupnicima u hrvat-
sko-slavonskom gaboru) zahvalan, ako se jednom ispuni nje-
govim i interesom monarkije odgovarajući zahtijev: osvojite
Bosnu!“ — Odma za tim u br. 251. iste godine, u članku

»Srbija i Crnagora“, ovako slatko, kako već ,Obzor“ umije,.

navodi na tanak led te dvije srpske države: ,Poznato je da
danas Turska neima nikakve vojske u Bosni osim nešto doma-
ćih bašibazuka, najnaravnija skeija Srbije bila bi da unidje i
zaposjedne Bosnu, koje oslobodjenje i/ aneksija k Srbiji bilo je
davnim programom i pod lozinkom njegova ostvarenja poduze-
la je Srbija lanjski rat.... nebi se dalo pojmiti zašto Srbija
i Crnagora sada, gdje im na putu ne stoje nikakve vojničke
zaprijeke nepristupaju udjelotvorenju svoga glavnoga progra-
ma o oslobodjenju i ujedinjenju srodnih zemalja Bosne i Her-
cegovine u jednu državnu ejelinu“. — U br. 256. iste godine
isti list piše: ,Bude li dakle dosadanje razboritosti, opre-
znosti i sreće, slavenski narodi mogli bi već buduće godine
doći do one zlatne slobode, za kojom čeznu već toliko stotina
godina.... Jer da će ovaj rat donieti slobodu ne samo Bu-
garima, nego-i hrvatskom narodu n Bosni i Hercegovini,
o tome danas nema sumnje .... Austrija nije htjela mačem u
ruci pomoći Rusiji. kad nisu dali da monarka na temelju
prava svoga kao kralj hrvatski dade posjesti ove po-
krajine hrvatske kraljevine“ u članku ,Polumjesec na
zapadu“. — Njekoliko mjeseci prije u 15. br. 1877. god, u
članku ,Majkov hrvatskoj mladeži“, piše: ,Težnja naroda u
Bosnoj kolikogod se je protivno kroz mnogo godina radilo,
okrenuta je prama cesaru, a ne prama knezu. Ovo valja abso-
lutno za narod u Bosnoj vjere katoličke i muhamedanske. Na-
rod obiju vjera tući će se kao mahnit protiv Srbije; a naroda
tih vjera imade većina u Bosnoj. Pravoslavni, ne protivan
Srbiji, nebi bio protivan ni susjednoj carevini, u kojoj nalazi
mnoštvo jednovjernika, koji su malo ne svi našli u carevini
utočište i toplo ognjište. Koji od pravoslavnih i rekne da je
Srb, reći će to u vjerskom smislu, a nemisli na narodnu za-
jednicu“. Ovo je samo njekoliko stručaka bosioka iz mirisave
Kite vijeća, koju su u ono doba Hrvati nudili Srbima.

2) Novembra gnjeseca 1878. god., dakle neposredno prije sa
svijem izvršene okupacije, austro-ugarski ministar vanjskijeh
poslova zastupao je taj korak pred odborom delegacija izmegju
ostaloga i slijedećijem argumentom: ,Naša primorska pokra-
jina Dalmacija je uzak protegnut jezičae zemlje, koji se može
uporediti sa palisadom. Dokle god joj je kao zalegje služio ne-
uzbunjen kraj zemlje, mogao je stajati i služiti nam za odbra-
nu. Tursko gospodstvo, dok se moglo držati, bješe takvi oslo-
nac. No ako na njegovo mjesto dogje nova formacija, koja već
u svojem postanku zaključuje u sebi ideju proširenja po etno-
grafskom plemenskom srodstvu, postaće slabi obranbeni bedem
neodržljiv, i ja mogu danas, ksd je reć pogibao prešla, otvo-
reno reći, da je gubitak Dalmacije bio samo pitanje vremo-
na.... Iz Bosne i iz Hercegovine naš je položaj sa svijem
drugi. Otuda možemo mi sa susjednijem zemljama da živimo
u lijepom prijateljstvu, bez neraspoloženja i neprijateljstva pre-
ma njihovom prirodnom razvitku“. — A austro-ugarska po-
sada u Novo-Pazarskom Sandžaku? Znadu li Hrvati pravi
smjer toga? B

širiti kao most k Hrvastvu, nije mogla da

oTahvati sve one slojeve, kojijema je bila na-

mijenjena. Narod triju vjera, u svojem ve-
ćem i nadmoćnijem dijelu, nije se mnogo
obazirao na te agitacije, jer je bio i suviše
zabavljen prečijem poslom. Ekonomska pi-
tanja, koja su pod turskom upravom bila
zamršena i koja su se morala riješiti pod
novom upravom, odvraćala su takogjer na-
rod da prijanja uz nove ideje i da se otu-
gjuje od svoje krvi. Najveći otpor našlo je
širenje Hrvastva baš u onome dijelu Bo-
sanaca i Hercegovaca, na koji je u prvome
redu bilo upravljeno. Muhamedanci u Bosni
i u Hercegovini nijesu htjeli ni da čuju o
toj novoj importaciji u Bosni i u Hercego-
vini, jet. nije imala ništa zajedničko sa nji-
hovijem osjećajima i njihovom prošlosti, a i
nadam na bolju budućnost. Ta naša aristo-
kracija, tako da nazovemo Muhamedance u
Bosni i u Hercegovini, odma je razumjela
čije je maslo ta nova importacija, pa je naj-
odlučnije od sebe odbila sažaljevajući ne ma-

lo svoje starije i novije pogriješke prema

jednokrvnoj braći i sve više otvoreno i od-
lučno pristajući uz braću svoju, koja nijesu
htjela ni mogla da odbiju od sebe staro
ime m

Slab uspjeh poslije tako dugog i upor-
nog rada pomutio je ne malo račune oni-
jeh, pod čijem se protektoratom naturivalo
Hrvatstvo narodu u Bosni i u Hercegovini. Tad
zamisliše drugu misao i stvoriše Bošnjaštvo.

Kao što u svakom žitu ima kukolja, ta-
ko i u pojedinijem narodima imade ljudi,
koji su pripravni na svašto i takvijem je
ljudima prišapnuta logika, za koju bi pisac
druge knjige htio, da su je prisvojili svi
Muhamedanci u Bosni iu Hercegovini: ,Kad
se Hrvati i Srbi smatraju ,dva“ naroda, a
jezik im je isti, zašto ne bi i mi, kad go-
vorimo kao i oni, biti ,treći“ narod? — Kad
Srbi i Hrvati kažu, da ne mogu da budu
isti narod, jer su im ,dva“ imena, zašto ne
bi i mi, kad nam je ime drukčije nego li
njihovo, bili ,treći“ narod? — Kad Srbi i
Hrvati kažu, da ne mogu da budu isti na-
Tod, jer nijesu mad njima u prošlosti isti
kraljevi vladali, zašto ne bi i mi, kad smo
vlastite kralje imali, bili ,treći“ narod? —
Kad Srbi i Hrvati kažu, da ne mogu da bu-
du isti narod, jer su jedni pravoslavni a
drugi katolici, zašto ne bi i mi kad smo
Mmuhamedanci, bili ,ireći“ narod?“

Alm Omladinski.
— ini

Gradnja Kazerme.

O kazermi, koja se je sretno već počela gra-
diti, toliko se je neistinitijeh i protuslovnijeh vije-
sti po građu i u novine turilo, da se je napokon
ispostavilo, po onoj staroj basni o stotini vukova,
da ge je nekomu pričinilo da je nešto šušlo; pa i
taj prividan šum iščeznuo je kod neoborivijeh do-
kaza pravoga poštenja.

Dopisnik ,Dalmate“ iz Dubrovnika u broju od
20. novembra t. g. prebacio je ,Orlandu“ da ne
pazi na neke tobože krupnije stvari, kao što je gra-
dnja kazerme, a da se zabavlja cijenama kruha.
;Jadni Orlando, rekoh sam sobom, ti koji od vje-
kova, sa malijem prekidom, na najvidnijem i naj-
pohogjenijem mjestu stražariš i bilježiš na raboš
svaku a osobito što se tiče blagostanja pučanstva,
ti gi doživio da ti se dobaci da zanemaruješ općin-
ske poslove!“ — Ludovi! ne znaju li da ,Orlando“
sve zna, a istodobno da nije blebetuša poput gospa-

rd, koji u dokolici pohode biro Jelićev ,za pučko
dobrostanje“, već kad mu dogori luč do nokata, on-
đa go stoprv čini čut. Ali kad g. vu nije dosta,
što je ,Orlando“ progovorio o kruhu, toj prvoj
potrebi za svakoga; evo ga spravna da posluži
g. Iva istinitijem izvješćem o Zazermi, otkle će po
novo sinuti u pravome svijetlu njegovo trgovačko
poštenje, i potkrijepiti pregjašnju tvrdnju, da je
g. Teo, jedini pučki dobrotvor (1) u Dubrovniku.

Svakome je poznato da naši landveristi sta-
nuju u raznijem kućama u Gružu ga strane Lapada,
i da su te kuće svojina više vlasnika, s kojijem op-
ćina sklapaše posebne kontrate, te od svoga novca
tršaše na godivu 814 for., jer ne dotijecaše svota,
koju je vojnčka vlast općini davala. Iz ovoga može
svak razumjeti da je općina duž
stn u, odregjenu cijenu, a što ona
joj niko ne «đoknagjuje.

G Shoe u Rubricius-Venedikter kao vlasnica je-
dne od najglavnijih spomenutijeh kuća za landver,
otkazala ju je op.ini ima tomu nekoliko vremena
s nalogom da landver odmah iz nje izagje. Općina
usljed dugog moljakanja uspjela nagovoriti spome-
nutu gospogju da produlji rok otkazu do zadnjeg
febrara g. 1897; ostalijem vlasnicima ističe tako-
gjer rok kontratu, od kojijeh neki po svoj prilici
ne bi više unajmili kuću za landver, a neki bi mož-
da i povisili cijenu. Iz rečenoga može svak lako ra-
zabrati da se je općina nalazila u velikoj neprilici,
g jedne strane prama vojničkoj vlasti, kojoj je ob-
vezana naći kuće za landver, s druge strane ne na-
gje li kuće bijaše tu očita pogibelj da vojni-
čka vlast spunijem pravom prenese landver
u koje drugo mjesto Dalmacije, kako je već
prijetila. z

Ovoj velikoj neprilici i očitoj, da kažemo, ne-
volji za grad i okolicu, koja bi sigurno bila slije-
dila da je vojnička vlast bila prisiljena prenijeti
landver u koje mjesto Dalmacije, doskočio je kao
uvijek naš zaslužni načelnik, g. barun Gon-
dola s planom da se gradi kazerma za landver na
zemljištu u Gružu kod vojničkog vježbališta. Te je
općinska uprava učinila izraditi nacrt i trebovnik
za kazermu, za koju je po zakonu od vojničke i po-
krajinske vlasti za 25 godina osiguran najam na
godinu od for. 11.400 a ima nade da će se ta svo-
ta i povisiti. U tu svrhu je općina sklopila zajam
sa Blagijem Djelom od for. 180.000 uz 444 %

s pogodbom da su ono 11.400 for. isplaćuje svake -

godine kamate i amortizaciju, tako da bi poslije
25 godina općini ili ostala zgrada čista ili za ka-
kvu malu svotu. hk

Gradnja ove kazerme od velike je važnosti za

naš grad i okolicu ma s kojeg stanovišta ju pro-
matrali, a osobito kad se uzme u obzir mjesto na
kojemu se građi. Ko nije osjećao, recimo, neko neu-
godno raspoloženje hodeći n. pr. kasno večerom od
Boninova do Majstorovićeve kuće radi nestašice ku-
ća ili drugijeh zgrada! Gradnja kazerme i duhan-
skog skladišta biće prvi korak nekomu, recimo, zbli-
ženju izmegju grada i Gruža; kako se pak obično
u životu dogagja da jedna potreba izazivlje drugu,
tako će s vremenom i ove dvije zgrade izazvati dru-
ge. Osim toga je materijalna korist, koju landver
donosi mjestu a osobito Gružu velika, jer vas novac
koji oni troše ostaje u mjestu, i njim živu mnoge
obitelji, trgovci, gostijoničari, kafedžije i drugi. I
moralna je korist od velike znamenitosti, jer lan-
dver, koji je većim dijelom sastavljen od mladosti
grada i okolice, ostaje u svom mjestu; ova jedina
okolnost za Dubrovčanina znači mnogo, kad ge uzme
u obzir ona prevelika čežnja za zavičajem, od koje
mi Dubrovčani više nego iko drugi patimo: rodite-
lji, rodbina, svojte, prijatelji, znanci mogu pohoditi
svoje svakom prilikom, s njima se porazgovoriti i
u nevolji im doskočiti. O zgodnom i zdravom polo-
žaju mjesta, gdje se kazerma gradi, ne treba ni go-
voriti. Sve ovo pak bijaše u velikoj pogibelji da iz-
gubimo, da nije g. načelnik s općinskom upravom
tomu doskočio.

Na prigovore, da o ovom ne bijaše potrebno
pisati, jer da svak, ko ima i malo mozga u glavi,
mora na prvi mah sve razumjeti, odgovaramo: baš
s toga se nije do danas u ovom listu potanko o
gradnji kazerme pisalo, ali pošto su neki zlobnici i
zavidnici nastojali ovu korisnu gradnju osujetiti, a
kad im to nije pošlo za rukom, počeli sumnjičit

Dopisi se šalju uredništvu. nja ča
f,

i
i
E