P_i U Dubrovniku 1. Dećembra 1895. Gijana listi Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsk t, Bosnu i Hercegovnu i na godinu fior. 4,50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu fior. 5. Za svo ostalo zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi šalju se administraciji »,DUBROVNI KA“. Rukopisi se ne vraćaju. : Za oglas» priposlano, javne : livale, računski: šća i sličneobjave plaća se df od retka (sitnijeh slova). Ako puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima ju se. Broj 48. Izlazi svake Nedjelje. Godina IV. SRBI I HRVATI. ije Bosna i Hercegovina! Najnoviji, a mo- žemo slobodno reći i jedan od najglavnijih kamena spoticanja sloge Srba i Hrvata. Već prije nego li su mjerodavni faktori i pomi- ošljali na okupaciju Bosne i Hercegovine, od- nosi Srba i Hrvata bili su već jako zaoštre- ni radi nebratskog proganjanja Srba u Hr- valskoj i u Slavoniji od strane narodnoga bana, a kad je pukla nevesinjska puška, kad je sirotinja raja ustala da sa sebe otrese te- ški jaram, kad se je počelo misliti i raditi o okupaciji tijeh zemalja, odnosi još se više zaoštriše, megjusobna bratoubilačka borba do- bila je još jedan veliki povod, da se bolje proširi na štetu i Srba i Hrvata. Ne bismo htjeli da zadiremo u ovo ška- kljivo pitanje, jer su nam dobro poznate sve neprilike, u koje bi smo mogli da i nehoti- ce upanemo ; ne bismo htjeli da vrijegjamo ovu našu i ovako već dovoljno uvrijegjenu zjenicu, ali nas na to nagoni pisac druge knjige, koji se takogjer u posebnom članku osvrnuo na Bosnu i na Hercegovinu, te u njemu iznio više neistine, nego li je riječi napisao, iznoseći u sa svijem neistinitoj sli- ci najnovije agitacije po Bosni i po Herce- govini — stvaranje Bošnjaštva, koje je toli- ko osnovano kao što je bio Ilirizam i kao što je glavna ideja, koja provijava kroz ci- jelu drugu knjigu. Nije istina, da su Srbi pravi začetnici Bošnjaštva ni da su se Muhamedanci u Bo- gni i u Hercegovini samo od svoje volje proglasili Bosancima uzevši logiku Srba i Hrvata, pa je sebi primijenivsi; nije istina da gu Srbi ,kad se Bosna i Hercegovina iz stoljetna sna prenula na život“ pohitili i re- kli Bosancima: ,amo k nama, vi ste Srbi!“; nije istinita logika, koju pisac silom nameće Muhamedancima u Bosni i u Hercegovini, a osobito četvrta tačka: ,Kad Srbi i Hrvati kažu, da ne mogu da budu isti narod, jer su jedni pravoslavni a drugi katolici, zašto ne bi i mi kad smo muhamedanci, bili ,,tre- ći“ narod?“; nije istina u opće ništa što pisac navodi u tom svom članku, Samo pretjerani idealista, hotimice ne- obavješten o onome, što svaki već znade, 0 onome, o čemu se toliko pisalo po srpskijem novinama — po hrvatskijem ne, jer su one imale svojega računa da ćute — i gdje se iznosio pravi postanak Bošnjaštva; samo Je takav čovjek mogao o Bošnjaštvu da napiše ono, što je napisao pisac druge knjige. | Dok su se 1876. god. i prije, dakle pri- je nego li se ,Bosna i Hercegovina iz sto- ljetna sna prenula na život“, krvavile Juna- čke mišice u Bosni i u Hercegovini u duhu, koji nam je svijema dobro poznat, i doe kasnije glabi i nejaki iz Bosne 1 17 Herce- govine bježali sa svojijeh garišta, Hrvati o po tugjem taktu ovako pjevali govoreći 2 . sanskijem bjeguncima, koji su bili u ms skoj i u Slavoniji: ,Da, ako ih se ko I I riješiti, zato imamo sjegurno i sasma ŽE govarajuće sredstvo: svi bosanski no : vratit će ge, ako hoćete sjutra u svoju €? Mmovinu, neće ni časa razmišljati o nevoljah, što ih kod kuće čekaju, ali — pod zaš Naših bajoneta. Pošljite sutra u Bosni % i na Filipovića sa 20000 hrvatske vojsće. da okupira Bosnu — a više nebi trebao — i za koji dan nestat će vam bjegunaca do jednoga. Ako se neće poprimit ovo sredstvo, a monarkija mogla bi ga na temelju pra- va hrvatske krune i obzirom na vlastite interese, tad niti se smiju bjegunci siliti da idu kući, niti im ge smie uzkraćivati podpora?)“. Austro-ugarska vojska, a ne hrvatska, zauzela je Bosnu i Hercegovinu, a za njom ge ušuljaše u te dvije zemlje čete hrvatski- jeh učitelja, popova i fratara, da usreće ta- mošnji narod novom idejom Hrvatstva. U svojijem torbama, osim lukavijeh naputaka njihovijeh protektora, donijeli su na stotine komada poznatijeh ,Razgovora“, od kojijeh su već njekoliko hiljada nakupovali činovni- ci austrijski još prije okupacije, jer je ta knjiga bila napisana onako, kako su ,viši“ interesi zaktijevali?). Počela je hrvatska agitacija u potpunom svojem jeku. Sve joj je bilo na usluzi. Pre- kinuta je svaka javna sveza sa Srbima iz- van Bosne i Hercegovine. Zabranjene su srp- ske knjige, a osobito srpske historije. Srp- ski listovi nijesu smjeli ni da privire u Bo- snu i u Hercegovinu, a onaj, kod kojega bi se našla kakva srpska knjiga ili kakav srp- ski list, morao je teško da ispašta taj svoj teški grijeh! : Poslije dugog i upornog rada, poslije neumornog truda, plod je ipak bio slab, jer vjerska razmirica, koja se je najprije počela 1) ,Obzor“, br. 250, 1877. god. u članku , Bosanski bjegun- ci“, pa isti članak završava s riječima: ,.... hrvatski na- rod prvi put iza duga vremena biti će im (zastupnicima u hrvat- sko-slavonskom gaboru) zahvalan, ako se jednom ispuni nje- govim i interesom monarkije odgovarajući zahtijev: osvojite Bosnu!“ — Odma za tim u br. 251. iste godine, u članku »Srbija i Crnagora“, ovako slatko, kako već ,Obzor“ umije,. navodi na tanak led te dvije srpske države: ,Poznato je da danas Turska neima nikakve vojske u Bosni osim nešto doma- ćih bašibazuka, najnaravnija skeija Srbije bila bi da unidje i zaposjedne Bosnu, koje oslobodjenje i/ aneksija k Srbiji bilo je davnim programom i pod lozinkom njegova ostvarenja poduze- la je Srbija lanjski rat.... nebi se dalo pojmiti zašto Srbija i Crnagora sada, gdje im na putu ne stoje nikakve vojničke zaprijeke nepristupaju udjelotvorenju svoga glavnoga progra- ma o oslobodjenju i ujedinjenju srodnih zemalja Bosne i Her- cegovine u jednu državnu ejelinu“. — U br. 256. iste godine isti list piše: ,Bude li dakle dosadanje razboritosti, opre- znosti i sreće, slavenski narodi mogli bi već buduće godine doći do one zlatne slobode, za kojom čeznu već toliko stotina godina.... Jer da će ovaj rat donieti slobodu ne samo Bu- garima, nego-i hrvatskom narodu n Bosni i Hercegovini, o tome danas nema sumnje .... Austrija nije htjela mačem u ruci pomoći Rusiji. kad nisu dali da monarka na temelju prava svoga kao kralj hrvatski dade posjesti ove po- krajine hrvatske kraljevine“ u članku ,Polumjesec na zapadu“. — Njekoliko mjeseci prije u 15. br. 1877. god, u članku ,Majkov hrvatskoj mladeži“, piše: ,Težnja naroda u Bosnoj kolikogod se je protivno kroz mnogo godina radilo, okrenuta je prama cesaru, a ne prama knezu. Ovo valja abso- lutno za narod u Bosnoj vjere katoličke i muhamedanske. Na- rod obiju vjera tući će se kao mahnit protiv Srbije; a naroda tih vjera imade većina u Bosnoj. Pravoslavni, ne protivan Srbiji, nebi bio protivan ni susjednoj carevini, u kojoj nalazi mnoštvo jednovjernika, koji su malo ne svi našli u carevini utočište i toplo ognjište. Koji od pravoslavnih i rekne da je Srb, reći će to u vjerskom smislu, a nemisli na narodnu za- jednicu“. Ovo je samo njekoliko stručaka bosioka iz mirisave Kite vijeća, koju su u ono doba Hrvati nudili Srbima. 2) Novembra gnjeseca 1878. god., dakle neposredno prije sa svijem izvršene okupacije, austro-ugarski ministar vanjskijeh poslova zastupao je taj korak pred odborom delegacija izmegju ostaloga i slijedećijem argumentom: ,Naša primorska pokra- jina Dalmacija je uzak protegnut jezičae zemlje, koji se može uporediti sa palisadom. Dokle god joj je kao zalegje služio ne- uzbunjen kraj zemlje, mogao je stajati i služiti nam za odbra- nu. Tursko gospodstvo, dok se moglo držati, bješe takvi oslo- nac. No ako na njegovo mjesto dogje nova formacija, koja već u svojem postanku zaključuje u sebi ideju proširenja po etno- grafskom plemenskom srodstvu, postaće slabi obranbeni bedem neodržljiv, i ja mogu danas, ksd je reć pogibao prešla, otvo- reno reći, da je gubitak Dalmacije bio samo pitanje vremo- na.... Iz Bosne i iz Hercegovine naš je položaj sa svijem drugi. Otuda možemo mi sa susjednijem zemljama da živimo u lijepom prijateljstvu, bez neraspoloženja i neprijateljstva pre- ma njihovom prirodnom razvitku“. — A austro-ugarska po- sada u Novo-Pazarskom Sandžaku? Znadu li Hrvati pravi smjer toga? B širiti kao most k Hrvastvu, nije mogla da oTahvati sve one slojeve, kojijema je bila na- mijenjena. Narod triju vjera, u svojem ve- ćem i nadmoćnijem dijelu, nije se mnogo obazirao na te agitacije, jer je bio i suviše zabavljen prečijem poslom. Ekonomska pi- tanja, koja su pod turskom upravom bila zamršena i koja su se morala riješiti pod novom upravom, odvraćala su takogjer na- rod da prijanja uz nove ideje i da se otu- gjuje od svoje krvi. Najveći otpor našlo je širenje Hrvastva baš u onome dijelu Bo- sanaca i Hercegovaca, na koji je u prvome redu bilo upravljeno. Muhamedanci u Bosni i u Hercegovini nijesu htjeli ni da čuju o toj novoj importaciji u Bosni i u Hercego- vini, jet. nije imala ništa zajedničko sa nji- hovijem osjećajima i njihovom prošlosti, a i nadam na bolju budućnost. Ta naša aristo- kracija, tako da nazovemo Muhamedance u Bosni i u Hercegovini, odma je razumjela čije je maslo ta nova importacija, pa je naj- odlučnije od sebe odbila sažaljevajući ne ma- lo svoje starije i novije pogriješke prema jednokrvnoj braći i sve više otvoreno i od- lučno pristajući uz braću svoju, koja nijesu htjela ni mogla da odbiju od sebe staro ime m Slab uspjeh poslije tako dugog i upor- nog rada pomutio je ne malo račune oni- jeh, pod čijem se protektoratom naturivalo Hrvatstvo narodu u Bosni i u Hercegovini. Tad zamisliše drugu misao i stvoriše Bošnjaštvo. Kao što u svakom žitu ima kukolja, ta- ko i u pojedinijem narodima imade ljudi, koji su pripravni na svašto i takvijem je ljudima prišapnuta logika, za koju bi pisac druge knjige htio, da su je prisvojili svi Muhamedanci u Bosni iu Hercegovini: ,Kad se Hrvati i Srbi smatraju ,dva“ naroda, a jezik im je isti, zašto ne bi i mi, kad go- vorimo kao i oni, biti ,treći“ narod? — Kad Srbi i Hrvati kažu, da ne mogu da budu isti narod, jer su im ,dva“ imena, zašto ne bi i mi, kad nam je ime drukčije nego li njihovo, bili ,treći“ narod? — Kad Srbi i Hrvati kažu, da ne mogu da budu isti na- Tod, jer nijesu mad njima u prošlosti isti kraljevi vladali, zašto ne bi i mi, kad smo vlastite kralje imali, bili ,treći“ narod? — Kad Srbi i Hrvati kažu, da ne mogu da bu- du isti narod, jer su jedni pravoslavni a drugi katolici, zašto ne bi i mi kad smo Mmuhamedanci, bili ,ireći“ narod?“ Alm Omladinski. — ini Gradnja Kazerme. O kazermi, koja se je sretno već počela gra- diti, toliko se je neistinitijeh i protuslovnijeh vije- sti po građu i u novine turilo, da se je napokon ispostavilo, po onoj staroj basni o stotini vukova, da ge je nekomu pričinilo da je nešto šušlo; pa i taj prividan šum iščeznuo je kod neoborivijeh do- kaza pravoga poštenja. Dopisnik ,Dalmate“ iz Dubrovnika u broju od 20. novembra t. g. prebacio je ,Orlandu“ da ne pazi na neke tobože krupnije stvari, kao što je gra- dnja kazerme, a da se zabavlja cijenama kruha. ;Jadni Orlando, rekoh sam sobom, ti koji od vje- kova, sa malijem prekidom, na najvidnijem i naj- pohogjenijem mjestu stražariš i bilježiš na raboš svaku a osobito što se tiče blagostanja pučanstva, ti gi doživio da ti se dobaci da zanemaruješ općin- ske poslove!“ — Ludovi! ne znaju li da ,Orlando“ sve zna, a istodobno da nije blebetuša poput gospa- rd, koji u dokolici pohode biro Jelićev ,za pučko dobrostanje“, već kad mu dogori luč do nokata, on- đa go stoprv čini čut. Ali kad g. vu nije dosta, što je ,Orlando“ progovorio o kruhu, toj prvoj potrebi za svakoga; evo ga spravna da posluži g. Iva istinitijem izvješćem o Zazermi, otkle će po novo sinuti u pravome svijetlu njegovo trgovačko poštenje, i potkrijepiti pregjašnju tvrdnju, da je g. Teo, jedini pučki dobrotvor (1) u Dubrovniku. Svakome je poznato da naši landveristi sta- nuju u raznijem kućama u Gružu ga strane Lapada, i da su te kuće svojina više vlasnika, s kojijem op- ćina sklapaše posebne kontrate, te od svoga novca tršaše na godivu 814 for., jer ne dotijecaše svota, koju je vojnčka vlast općini davala. Iz ovoga može svak razumjeti da je općina duž stn u, odregjenu cijenu, a što ona joj niko ne «đoknagjuje. G Shoe u Rubricius-Venedikter kao vlasnica je- dne od najglavnijih spomenutijeh kuća za landver, otkazala ju je op.ini ima tomu nekoliko vremena s nalogom da landver odmah iz nje izagje. Općina usljed dugog moljakanja uspjela nagovoriti spome- nutu gospogju da produlji rok otkazu do zadnjeg febrara g. 1897; ostalijem vlasnicima ističe tako- gjer rok kontratu, od kojijeh neki po svoj prilici ne bi više unajmili kuću za landver, a neki bi mož- da i povisili cijenu. Iz rečenoga može svak lako ra- zabrati da se je općina nalazila u velikoj neprilici, g jedne strane prama vojničkoj vlasti, kojoj je ob- vezana naći kuće za landver, s druge strane ne na- gje li kuće bijaše tu očita pogibelj da vojni- čka vlast spunijem pravom prenese landver u koje drugo mjesto Dalmacije, kako je već prijetila. z Ovoj velikoj neprilici i očitoj, da kažemo, ne- volji za grad i okolicu, koja bi sigurno bila slije- dila da je vojnička vlast bila prisiljena prenijeti landver u koje mjesto Dalmacije, doskočio je kao uvijek naš zaslužni načelnik, g. barun Gon- dola s planom da se gradi kazerma za landver na zemljištu u Gružu kod vojničkog vježbališta. Te je općinska uprava učinila izraditi nacrt i trebovnik za kazermu, za koju je po zakonu od vojničke i po- krajinske vlasti za 25 godina osiguran najam na godinu od for. 11.400 a ima nade da će se ta svo- ta i povisiti. U tu svrhu je općina sklopila zajam sa Blagijem Djelom od for. 180.000 uz 444 % s pogodbom da su ono 11.400 for. isplaćuje svake - godine kamate i amortizaciju, tako da bi poslije 25 godina općini ili ostala zgrada čista ili za ka- kvu malu svotu. hk Gradnja ove kazerme od velike je važnosti za naš grad i okolicu ma s kojeg stanovišta ju pro- matrali, a osobito kad se uzme u obzir mjesto na kojemu se građi. Ko nije osjećao, recimo, neko neu- godno raspoloženje hodeći n. pr. kasno večerom od Boninova do Majstorovićeve kuće radi nestašice ku- ća ili drugijeh zgrada! Gradnja kazerme i duhan- skog skladišta biće prvi korak nekomu, recimo, zbli- ženju izmegju grada i Gruža; kako se pak obično u životu dogagja da jedna potreba izazivlje drugu, tako će s vremenom i ove dvije zgrade izazvati dru- ge. Osim toga je materijalna korist, koju landver donosi mjestu a osobito Gružu velika, jer vas novac koji oni troše ostaje u mjestu, i njim živu mnoge obitelji, trgovci, gostijoničari, kafedžije i drugi. I moralna je korist od velike znamenitosti, jer lan- dver, koji je većim dijelom sastavljen od mladosti grada i okolice, ostaje u svom mjestu; ova jedina okolnost za Dubrovčanina znači mnogo, kad ge uzme u obzir ona prevelika čežnja za zavičajem, od koje mi Dubrovčani više nego iko drugi patimo: rodite- lji, rodbina, svojte, prijatelji, znanci mogu pohoditi svoje svakom prilikom, s njima se porazgovoriti i u nevolji im doskočiti. O zgodnom i zdravom polo- žaju mjesta, gdje se kazerma gradi, ne treba ni go- voriti. Sve ovo pak bijaše u velikoj pogibelji da iz- gubimo, da nije g. načelnik s općinskom upravom tomu doskočio. Na prigovore, da o ovom ne bijaše potrebno pisati, jer da svak, ko ima i malo mozga u glavi, mora na prvi mah sve razumjeti, odgovaramo: baš s toga se nije do danas u ovom listu potanko o gradnji kazerme pisalo, ali pošto su neki zlobnici i zavidnici nastojali ovu korisnu gradnju osujetiti, a kad im to nije pošlo za rukom, počeli sumnjičit Dopisi se šalju uredništvu. nja ča f, i i E