4 Hercegovini njekakvu novu naro Cijena listu Za Dubrovnik nx godinu fior, 4. Zs Austro-Ugarsk 4 Bosnu i Hercegovnu i na godinu for. 4.50 Za Srbiju i Crnu Goru na dinu fior. 5. g9- Za sve ostala zemlja na odi franaka 15 u zlatu. pita Na po godina i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. U Dubrovniku 8. Dećembra 1895. Pretplata i glasi šalju se administraciji S d Dopisi se šalju i Rukopisi se ne PK Za oglasa priposlano, iz javne zahvale, računska izvje- šća i sličneobjave plaća se 10 noyč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima ju se. Broj 49. Izlazi svake Nedjelje. Godina IV. SRBI I HRVATI IV. U Bosni i u Hercegovini glavna je za- daća u ovome radu, da se narod triju vje- Ta pocijepa, da se stvore tri različita elementa, koji će jedan prema drugome neprijateljski biti raspoložen, pa kad se to postigne, mi- gle, da će lako biti uvesti i Muhamedance u hrvatsko kolo. I zaista nova ideja Bošnja- štva počela je prividno da se širi kod nje- kijeh Muhamedanaca. Naučenjaci u Bosni počeli su da pišu razne ,naučne“ rasprave o Bosni i o Hercegovini, u kojijema su ta- mošnji narod krstili novijem imenom ,Bo- šnjaštva“'). U Sarajevu štampana je knjiga za školu , Gramatika bosanskog jezika“ prem- oda nije zabranjeno po državnijem školama nazivati naš jezik i ,hrvatskijem“ samo ne »Srpskijem“. U istom šeher-Sarajevu pokre- nut je list ,Bošnjak“, kojemu je zadaća da širi novu ideju, a megju tijem ne zazire od imena hrvatskoga, samo za srpsko ime neće ništa da čuje. I tada ge našlo momče, koje je zapjevalo: Od Trebinja do brodskijeh vrata Nije bilo Srba ni Hrvata. Kad <u Srbi primjetili to najnovije oru- ije protiv Srpskoga imena u Bosni i u Her- cegovini, koliko su dopuštale plave olovke državnijeh tužilaca, podizali su svoj glas pro- tiv te nove škole, a glavna im je namjera bila da sjete narod u Bosni i u Hercegovi- ni na pošljedice, koje bi se bez sumnje po- rodile, kad bi ideja Bošnjaštva zahvatila du- boki korijen?). ') U prvoj godini sarajevskog Glasnika zemaljskog mure- ja“, 1889. god., ima članak ,O snamey HmeHa »Bocma“, u kojemu ge i ovo kaže: ,Ako dakle tako stoji, da se ime toj oblasti, kojoj je tek jedno slovjensko pleme, ito bosan- ako, dalo historičku njenu individualnost, ne može protumači- ti slovjenštinom, kud nam se onda valja obratiti A Ovo je bio početak, a za tijem se ovako nastavljalo i nastavlja. U ovome listu narod so u Bosni i u Hercegovini neprestano nazivlje nbosanskijem“, a od nove godine mu pomažo novi zabavni list »Nada“, koji kao i ,Glasnik“ izlazi u Sarojevu državnom i Porom, gba ova lista, gdje samo mogu, ne zaboravljaju budu- ćeg našljednika Bošnjaštva — Hrvatstvo. *) Prvi je protiv Bošnaštva ustav zag gdje je nota bene, na snazi isti štampars sri U br. 40., 1889. god. ima članak ,V zme eee TuB nerune“, gdje so kaže: Po člancima, koji se nalaze X svijem sveskama , Glasnika“, jasno se opaža, kako bi razni p! e ELA šali pi knii tem, da pronagju u Bosni i #ei htjeli, tobož naučnijem pu a narodnost bos8n- rebački ,Cp6o6pau“, ki zakon kao i u Au- . Iz ovoga kratkoga pregleda o postanku ili kako bi pisao druge knjige rekao 0 ,,ge- nezi“ Bošnjaštva, lako je uvidjeti ko je wio pravi pokretač te nove ideje. Najgore je osnivati zaključke na krivijem pretpostavka- ma! Najgore je baš onda kad su te pret- postavke hotimice iskrivljen. Felix, qui po- tuit rerum cognoscere causas! Nijesu, dakle, Srbi pravi začetnici Bo- šnjaštva, nego se ova ideja porodila u hrvat- skijem glavama, da se kasnije Bosanci i Hercegovci lakše privuku u hrvatsko kolo. Nijesu se Muhamedanci u Bosni i u Her- cegovini sami od svoje volje proglasili Bo- sancima uzevši logiku Srba i Hrvata, pa je sebi primijenili, nego im je ta ideja nature- na, a svi Muhamedanci u Bosni i u Her- cegovini dobro znaju čije su krvi i ko im je bliži, a sadašnjost pokazuje, kao što će i skora budućnost još bolje pokazati uz koju stranu Muhamedanci prijanjaju. Nije istina da su Srbi ,kad se Bosna i Hercegovina iz stoljetna sna prenula na život“ pohitili Bo- gancima i rekli im: ,amo ko onama, vi ste Srbil“, jer to Srbima nije trebalo. Ustanak u Bosni i u Hercegovini najbolje je pokazao što su tada mislili ustanici i da su oni samo radili, a manje govorili, svršetak ustanka bio. bi po svoj prilici drukčiji. Hrvati su baš oni, koji su pohitali i rekli Bosancima: ,vi ste Hrvati!“, jer im je tako # višega nami- gnuto i tada im je prikazana varljiva slika buduće velike hrvatske države na Balkanu, kojoj bi Zagreb bio središte i koja bi imala na sebi hrvatsko obilježje. Nije istina, da se Srbi dijele od Hrvata po vjeri, jer brat je mio koje vjere bio, nego je to hrvatska teo- rija, koja je uperena protiv Srba i koja pri kraju ovoga vijeka nije ni malo časno i ako korisno oružje. Nije istina, da Bosanci i Her- sku.... Napokon da i nema toliko pisanijeh knjiga i neobo- rivijeh dokaza, prošetaj se po ponosnoj Bosni i po kršnoj Her- cegovini, te šta ćeš čuti i vidjeti? Slavi se krsno ime, taj li- jepi običaj, koji samo Srbi imaju; gudi še uz guslo, uz srp- ske gusle, koje nlagati ne znadu“ i uz čiji se zvuk izvija pje- sma o srpskijem junacima i srpskijem bojevima . . . — Poslije »Cp6o6pana“ i drugi su srpski listovi isticali pogibao, koja od toga prijeti srpskome narodu u Bosni i u Hereegovini. Ali i megju Srbima bilo je takovijeh političara, koji ,,s višega gle- dišta“ prosugjuju sve, te su odobravali to novo Bošnjaštvo, jer da će se tako svi Bosanci i Hercegovci bolje jedni drugijema približiti ! cegovci kažu, da oni moraju biti treći narod | jer su imali vlastite svoje kraljeve, kad Srbi ii Hrvati kažu, dane mogu biti isti narod, jer . nijesu nad njima u prošlosti vladali isti kra- ljevi. Bosanci i Hercegovci dobro znaju ka- ko su mislili njihovi kraljevi i što su radili a i da se najslavniji njihov kralj, premda je bio katolik, 1377. god. proglasio kraljem srpskijem, i«tek kasnije, kad je od Ugarske oteo njekolike hrvatske krajeve, pa se nadao da će zauzeti i cijelu Hrvatsku, nosi titulu kralja Srbima i Hrvatima. S toga Bosanci- ma i Hercegovcima ništa ne smeta da budu Srbi; nego se taj razlog navodi sa hrvatske strane kao da radi toga oni ne mogu bi- ti Srbi. Bosanci i Hercegovci, koji u svojoj ku- ći javno kažu da su Srbi, najbolje bi mogli da pričaju kako im je radi toga. Šta je u Bosni i u Hercegovini pretrpjelo i trpi stp- sko ime, o tome sada ne možemo i nećemo da pišemo, «li samo toliko ćemo da kažemo, da je sve lo uragjeno i da se radi u glavu | hrvatske propugande i da Hrvati gdje god i kad god mogu rade protiv Srba u tijem zemljama?) Narod u Bosni i u Hercegovini sa Svijem je odvojen od ostalijeh Srba. Ni jedan neodvisni. srpski politički list ne može dla se pokrene u tijem zemljama, a neodvi- sni srpski listovi sa strane ne smiju ni da zavire u Bosnu i u Hercegovinu. Bosanci i Hercegovci, čim izagju iz granice uže svoje otadžbine, željno gutaju srpske listove, a su- za im se na oči navlači, što ne mogu tako slobodno da čitaju kod svoje kuće. Srpske su knjige zabranjene, kao da se u svijema samo o bunama priča. A dok se tako radi sa srpskijem listovima i srpskijem knjigama *) Primjera radi navešćemo ovu tačku iz jednoga dopisa to- bož iz Beograda n 227. br. ,Obzora“ 1898. god., u kojemu je riječ o njekijem Srbima Muhamedaneima: ,Oba agitatora pokazali su ovom prilikom neprijateljstvo i mržnju naprema Austro-Ugarskoj, a svojateju Bosnu i Hercegovinu za Srbiju. Kad muhamedanci, u ostalom pobrkani od Srba, misle ovako, misle dakako i Srbi u Srbiji, a naravno i oni, koji u okupi- ranim pokrajinama simpatizuju sa Srbima, te se nazivlju Srbi. To su pravoslavni u Bosni i Hercegovini, koji u svojim kuća- ma imaju jedino slike kralja Aleksandra“. Na ovu bratsku po- ruku odgovorio je beogradski ,Ozjek“ n svojem 186. br. iste godine: ,Mi na ovo imamo da primjetimo samo ovoliko: Po- slije takog pisanja ,Obzora“ ne smije ni u šali reći, da su mu nemili madžarski špijuni, koji ga dave. On je kost od njiho- ve kosti“. i dok se nastoje uništiti svi srpski obi- čaji, svijem hrvatskijem političkijem listovi- ma i knjigama vrala su Širom otvorena, pa ne samo da se mogu slobodno čitati, nego se badava daju i šire, i svaki Bosanac i Hercegovac, hoće li, može primali sve hr- vatske listove. a da ga glava ne koli za plaćanje. Hrvatstvo — Bošnjaštvo, pa Bošnjaštvo — Hrvatstvo nove su nametnute tečevine na- roda u Bosni i u Hercegovini, koje on od sebe junački odbija, ali za to ipak ostaje i ostaće čudnovati ži na čelu onijeh, koji ta- ko rade i na čije se ime radi. Hrvati svo- jom propagandom po Bosni i po Hercegovi- ni malo mogu dobiti, a mogu izgubiti, jer njihov rad, i ako im privremeno može do- nijeti kakovu korist, ta korist ne može bi- ti trajna. Alm Omladinski. O raspre Gundulić otac novije književnosti hrvatske i srpske“. pismo prijatelju dum Tu LuM.... ci. »La verita nulla menzogna frodi“, sadi Dragi moj dum Ivo, ti mi pišeš, što se meni čini o onoj zadnjoj radnji, koju o uašemu Gunđu- liću iznese zagrebački , Vijenac“ u br. 41.-48. Da uradim tebi po volji zamolih prijatelja S. da bi mi posudio dotične brojeve , Vijenca“, te ih pročitah, ili tačnije progutah sve jednim mahom, pa evo što ja o toj radnji mislim. Kao što o svakoj sličnoj raspravi, tako se i ob ovoj može u opće reći, da uzdrži što šta zdrava i istinita, ali opet da ima, na žalost, i mnogo tru- Ježna i iskrivljena. S toga se ja u nečemu potpuno slažem g g. piscem, dok u drugomu sam od njega na protivnom stožeru. I .ja n. p. pripoznajem, da je Gundulić zbilja otac novije književnosti hrvat- ske i srpske, pošto i Srbi i Hrvati, kao narod, ima- ju danas istu književnost. Ali se ne slažem s g. sa- staviteljem spomenute radnje u onom što on piše o postanku dubrovačkog narječja i o nekadašnjoj dubrovačkoj slobodi. Nego ja mislim, da , Vijenac“ nije iznio u cjelini radnju kako bi složena od g. pisca, pa ako se ista preštampa, kao što čujem da hoće, onda će stoprp kritika moći da svoj ne- pristrani gud o istoj raspravi izreče. Budi dakle, moj dum Ivo, za sad zadovoljan i sa ovo malo re- daka, dok vještije pero u svoje vrijeme uzme stvar na pretresanje. Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST ć Diše KANONIK IVAN STOJANOVI XXVIII. KLASICIZAM. zda svoje spise, tebi, 0 Radelja, aphael Deos rogamus ubi palam por ora perit, libellus ssit. i što je imao biti ; ; reče: ,Naj- Zamanja, kad i omile.“ Veća je moja briga, da Impense hoc R Ut hic noster, Vulgi ineedere 00€ Tibi praecipue placere po Po ovome dakle možemo prosuditi taj kanonik Rađelja. | Appendini spomi Torre, koga Lovro Giro Dubrovniku nastanjen, PC Uči ljekarstvo. Takogjer 1 ka, koga zove: : , ea Phebi; Pieridumque deous“. o : ića, sa pjesmom: Tako isto i nekoga Gju? ade Georgi! itd. o seternum linguis, jucunde 2 2 pje Vendramin j ml nje nekog ' eia vidar iz Karate a u osla na Svoje Miha Grgurevića liječni- Meme erg a OVakO: Resti opet spomi Vendramine ego sie tuum libenter Nomen inserui inelyta, herele! nomen Laude perpetuo in meis libellis, Optimique tecum sodales Salatić, atque Talieranus Nee non Kiprić perenne in aevum, TTakogjer i Toma Kersu, o kojemu veli: ,Da te ja nijesam vidio mojijem očima da pišeš, ne bih vje- rovao, da je latinski jezik u ovo doba mogao poro- diti ovakove spise, Non hoe tempore nata oredidissem. I Antuna, sina Luke Sorga, čiju vještinu u glazbi i u latinskoj pjesmi hvali pjesmama faleučinskijem. Luka Stulli-a nazivlje diserte Stulli Atque idem optime Apollinis sacerdos, biva, u latinskijem i talijanskijem pjesmama. Dru- govdje opet pita Resti svoju pjesmu: ,A komu ćeš gada već omiliti? Sada je spao broj književnika. Tješi se, da ima još Hidža, Betondić i Baro Bet- tera; dosta je da te oni prime, i da se s tobom naslagjuju“, Est Higja doetus....... est egregius Bettera Et Betondius acer, Mi smo Betteru poznavali u našem djetinstvu, kad je, kao išpektor, dohodio da pregleda naše gimna- zijalne škole. Ovdje vrijedi da napomenem jednu zgodu, premda se mene tiče. U jednoj školskoj za- daći latinskoj učitelj mi je svu prekrižio kao posve nedostatnu radi nekijeh rečenica, koje se uopće ne nahode u latinskom jeziku. Dogje Bettera i slučaj- no nabasa na tu moju posve nedostatnu zadaću. Pročita je, pa za tijem upita učitelja: ,Ko je ovaj mali?“ Učitelj me pokaza. Tad javno zapovje- di da se ono ,posve nedostatno“ promijeni u »odlično“, pa stade citirati učitelju latinske spi- satelje, koji su takove rečenice umećali u svoje spi- so. Sudrugovi moji poslije učiniše mi pred školom velike ovacije i usklike radosti vikom i treskom. Ovaj anedokt sjeća nas na ono što se je dogodilo Fra Sabu Dolci, povjesničaru, jednom u Senatu. Taj Malobraćanin u govoru, koji je izrekao pred sgena- torima, izusti riječ ,potestur“ (može se). Glagol »posse“ (moći) po slovnici ne može imati pasiv. Po- stade žamor megju senatorima i opći smijeh. Dolci nastavi svoj govor. Poslije iznege senatorima dokaza, sve što je znao, iz latinskijeh spisatelja, koji su upotrebljavali ovaku izreku, da su oni zapanjeni i stidni ostali. O Zamanji nećemo govoriti. Leopardi i Tom- maseo sa svojijem djelima jesu najbolji svjedoci, da je Zamanja bio uzor klasicizma svijeh vremena. Opazićemo, da njegove ,Notae ad Teoeritum Mo- sehum et Bionem“ i još neke druge rukopise ne- štampano ponese neki ingleški književnik, koji do- gje u Dabrovnik i ga sobom ponese. Možemo ov- dje nadodati, da, kad se je Zamanja rodio, krstio ga je njegov stric po materi Serafin Cerva, dome- nikanac, povjesničar dubrovački. Prijatelji u čestit- kama i u usklicima navijestivahu dobru sreću u književnosti djetetu, pa i slavu, koju je već imao njegov strie. I to se je zbilo. (Opis života Zama- nje) Tako se nešto slično dogodilo i sadašnjem sla- vjanskom pjesniku Zmaju Jovanoviću. Pripovijeda ge, da kad je još dijete bio, slučajno dogje u kuću roditelja mu stari pjesnik Milutinović. Ovaj zaiska, da bi htio da vidi dijete, i pošto mu ga ukazaže Milutinović reče ovo: ,Dao Bog i dobra sreća, da ovaj dječak ne bude ništa drugo nego dobar pjesnik. u narodu“, Dogagjaj potvrdi slutnju ovog srpskog velikana. Faustin Gagliuffi, koji je Sorte Ragusinus, vita Italug, ore Latinus. kako on piše, biva, slučajno Dubrovčanin, po životu Talijanac a po jeziku Latin, zadivi Italiju sa svoji- jem stihovima, koje bi sastavljao ex abrupto na putu pred kakvijem prijedmetom dostojnijem opaske. Tako na primjer, kad je prohodio kroz Ferney opa- Šua.