| | * 4 e ca svoga vremena i onijeh načela, u kojima g “ š U Dubrovniku 15. Doćembra 1895. Pas Gijena lista Za Dubrovnik na godinu fior. 4, Za Austro-Ugarsk & Bosnu i Hercegovnu i na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu for. 5. Za svo ostalo zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na Četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića, Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROVNI KA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglass priposlano, : javne zahvale, računska liz: šća i sličneobjave plaća se 10 od retka (sitnijeh slova). Ako se puta štampaju, po pogodbi. : Nefrankirana pisma ne pr ju se. Broj 50. Izlazi svake Nedjelje. Godina TV. NOVI DUBROVNIK. Kada je početkom. vijeka Marmcnt pred skupljenijem senatom proglasio da je repu- blika dubrovačka prestala opstojati, senatori razilazeći se opravdanom srdžbom i boli za izgubljenom slobodom i vlasti kazaše: kad je nas nestalo, neka svrši sve. Niko im razborit danas ne može što prigovoriti radi one izu- štene izreke, po kojoj se kasnije malijem izu- zetkom upravljahu; jer pomanjkavši im prvi uslov poticanju na rad za rodni grad, naime, vlast i sloboda, donekle po samom prirodnom zakonu prama onoj prevelikoj radinosti pro- šlijeh vijekova postadoše neproduktivni, zano- Seći se regbi samo slavnijem uspomenama prošlosti. Kako u njihovijem rukama bijaše gotovo sve znanje i bogastvo, to su oni svo- Jijem načinom mišljenja uticali i na ostalo gragjanstvo, tako da glavna harakteristika Dubrovčana postade apatija prama svemu. Odatle ona neodlučnost i onaj konser- vativizam do skrajnosti, što su svaki pokret u duhu vremena u klici ubijali. Ovo bijaše polazna tačka dubrovačkog života. Po njoj se je upravljalo u općini i drugdje. Ovoga se je pravca držala i dubro- vačka narodna stranka pod vodstvom pok. Rafa grofa Pucića i Dr. P. Cingrije zadnji jeh 25 godina, te osvrnuvši se na njihovu upravu i prosudivši ju sa stanovišta »nate- . mijalnog napretka, dolazimo do zaključka da nijesu u tom smjeru ništa uradili. Ne za to što hotimice ne htjedoše, već što bijahu dje- ge bjehu uživjeli. Onaj zastoj a može se slobodno kazati i materijalni nazadak, od vremena okupacije Bosne i Hercegovine, bijaše pogibeljan po naš grad. Onako se nije moglo dalje ići a da nekad slavni Dubrovnik ne postane veliko selo ili ti, kako se je više puta čulo, prista- nište Trebinja. S toga da se do toga ne do- gje, trebalo se je uhvatiti u koštao sa ljudi- ma, koji su zadnjijeh 25 godina upravljali sudbinom našega grada, i to u interesu sa- moga Dubrovnika i njegove budućnosti. Mlagji naraštaj dubrovački, koji se po- zove ,omladinom dubrovačkom“ ne mogaše se saglasiti niti sa narodnijem niti sa mate- rijalnijem pravcem ljudi, koji do tada upra- Vljahu našijem gradom, jer u jednom i dru- gom pravcu vladaše zastoj: u narodnom se je htjelo ostati na idealnom stanovištu S menog ili dvoimenog naroda; a u materijal- nom, kao da se samijem uspomenama uke Šlosti može živjeti ništa ne radeći za budu- Ćnost. Sukob bijaše neizbježiv. Dubrovačka omladina, osjećajući potrebu rada prama duhu vremena u narodnom Srp- skom duhu i materijalnom napretku Dubro- Vnika, bijaše se združila sa Svijem zdravijem elementima u gradu voljnijem rada, te. po- vela borbu iz koje je sa svojijem saveznikom izašla pobjediteljicom, postavivši dogovorno na upravu grada čovjeka rijetkijeh sposobno- sti i promicava uma, koji naše potrebe ra- zumjevaše, i to našeg i danas dičnog načel- nika, g. baruna Gondolu, koji bješe sa veći- jem dijelom plemstva uz nas pristao. Od tada nastade nova era: Era rađa. U ovo posljednjijeh šest godina mnogo se je uradilo, naime, postavili su se temelji novome Dubrovniku. Dubrovnik je negda evao trgovinom i brodarstvom. Otkada je trgovina našla druge puteve t.j. otkada su je umjetnijem načinom skre- nuli sa njezinijeh starijeh puteva u nove od nas predaleke, danas kad još živuka samo požrtovnijem zauzimanjem i živahnom radi- nošću našijeh vrijednijeh gragjana dubrova- čko parobrodarsko društvo, da se spase naš grad, koji se nalažaše na ivici materijalne propasti, trebalo se je okoristiti blagijem pod- nebljem i prirodnom ljepotom, čijem nas je božja providnost obdarila. Mine posjedujemo toliko spomenika kao n. p. Mleci da privu- čemo pozornost znatiželjnijeh stranaca, ali imamo nešto što ne manje privlači bogate strance a to je: blago podneblje, prirodnu ljepotu, čistoću grada i skladnost gragjand osim naše slavne prošlosti. Da ovo jedino preostalo vrelo našeg budućeg dobrostanja upotrijebimo, trebalo je graditi k6tel po naj- novijem načinu za strance, a liječilište sa ku- palištem za bolesnike. Hotel se već gradi, za liječilište u Lapadu već je zemljište kupljeno i općinsko je vijeće, izuzam takozvane hrvate, | u predzadnjoj općinskoj sjednici odobrilo tro- šak za kolni put iz Gruža u Lapad, koji će se sa liječilištem skoro početi graditi. Da naš grad postane alem-kamen ja- dranskog mora i da se uzmogne takmiti s Abacijom i drugijem sličnijem mjestima, treba željezničke sveze sa monarhijom. Ima pak pouzdane nade da će se i željezničko pitanje povoljno riješiti za naš grad, naime: u našoj poreznoj općini gradnjom velike nove vojarne za dva domobranska bataljona po- većava se vojnička posada za jedan bataljon, | te će po svoj prilici i zapovjedništvo domo- branstva preći iz Zadra u Dubrovnik, čijem naš grad postaje znamenitijim u vojničkom pogledu, što je danas najmjerodavnije za gradnju željeznice. Hoće li se u nas graditi Joljeznica iz strategičkijeh ili trgovačkijeh sula, to se nas ne tiče, glavno je da do= bijemo željeznicu, koja bi nam i trgovinu po novo uskrisila, kako je lijepo razložio g. sa- vjetnik Toncić u predzadnjoj sjednici općin- skog vijeća preporućujući gradnju nove ka- zerme. Od koje će koristi ta gradnja biti za naš grad i okolicu prikazasmo u br. 48. ovo- ga lista, a sada pošto će ge jsta gradnja proširiti tako da uzmogne ukonačiti dva ba- taljona domobranstva, onda je korist dvo- struka. Da općinska uprava a na čelu joj g. barun Gondola nijesu ništa drugo uradili za materijalni napredak našega grada nego ovo dvoje, dostatno bi bilo da se njihova imena zabilježe zlatnijem slovima u anale Dubrovni- ka. Ali ima i još drugijeh radnja kao n. PI. zgrada za skladište duhana i put oko grada itd Kao što svuda ima zavidnikA i proti- vnika, tako ih je i kod nas; ali dase je mo- glo naći neprijatelja materijalnog napretka, grada, to je teško drugdje naći, a to je stranka forestijeh ili ti takozvana hrvatska stranka, koju sastavljaju: ogromna većina svećenstva, ljudi pregjašnje općinske uprave, a najveći kontigent jesu stranci-činovnici; a organ im je ,Crvena Hrvatska“, koju smo jednom punijem pravom nazvali revolver- listom. Kazasmo malo prije da su ovi ljudi ne- Peijatelji i materijalnog napretka našegu gra- da, a to su dokazali: a) glasovanjem ,proti“ u sjednici opć. vi- jeća od 9. aprila t. g. da se ustupi novomu društvu za gradnju hotela jedan mali koma- dić općinskog zemljišta na placeti; 6) glasovanjem ,proti“ u općinskoj sje- dnici od 6. tek. da se gradi kolni put iz Gruža u Lapad; €) odugovlaćenjem i zanovetanjem pri ra- spravi o gradnji nove kazerme, sumnjičenjem općinske uprave; pa kad je trebalo glasovati 21 istu gradnju, jer uvjereni o koristi iste i poštenom postupku općinske uprave, gotovo polovica takozvanijeh hrvatskijeh vijećnika nije došla na sjednicu; megju odsutnijem Svojom nenazoćnosti briliraše g. V. vitez De- glulli. »Orvena Hrvatska“, kad joj patroni ne mogahu već omestit spomenute gradnje, uze- la je na se ulogu Jaga da sumnjiči srpske vijećnike, valjda mjereći drugoga svojijem laktom. U br. 47. toga lista nalazi se uvodni članah ,Srbi na Upravi grada Dubrovnika“, u kojem su smješteni utoci gg. Iva Jelića i Boža Mičića proti gradnji nove kazerme. Gla- vni je argumenat gg. uločnika da će rečena ti kako je g B. Mičić stručno izračunao 241.000 for., a ne 180.000 for. kako je g. načelnik tvrdio. GG. utočnici se bjehu malko zatrčali, jer ne uzimahu obavijesti na općini već na ulici, te se u računima prevariše, kako je mjernik g. Giberti u općinskoj sjednici od 6. tek. dokazao, naime: da će gradnja kazerme za jedan bataljun stajati 150.000 for. a ne više, a pro- širenje iste da uzmogne ukonačiti još jedan bataljon 140.000 for. a ne više a možda i manje, tako da će ukupni trošak iznositi 320.000 for. Pošto pod onijem uvodnijem člankom ,C. H.“ ne bješe niko potpisan, to za nj odgovara uredništvo, »O. H.“ izlazi svake subote na podne, a sje- dnica općinskog vijeća bijaše dan prije t. j. u petak po podne, kojoj je i urednik ,C. H.“ prisustvovao, te čuo gornju izjavu mjernika, g. Giberti. Ureduik ,C. H.“, kako bi svaki pošteni čovjek uradio, morao je odmah po sjednici poći u štampariju, gdje se štampa njegov vevolver-list, te one gadne opaske i nedostojne poštena čovjeka pri kraju uvodnog članka dajbudi ispustiti. ali on toga nije ura- dio, jer se je odavna naučio dirati u pošte- nje poštenijeh gragjana, a kad ga ko pozove na odgovornost i zatraži vitešku zadovoljštinu Za nanesenu uvrijedu, onda bježi, što je slu- čaj sa našijem urednikom dokazao. Kad se ovako radi onda je naravska posljedica da »C. Hi“ ne može više nikoga uvrijediti. Utoci štampani u ,0. H.“ postadoše bespredmetni, kad je općinsko vijeće jednogla- sno odobrilo da se proširi prva kazerma da se uzmože ukonačiti i drugi bataljon, čijem je g. B. Mičić sam pokazao, koliko je nje- gov utok osnovan, kad je sam glasovao za prijedlog općinske uprave. »Srbi na Upravi grada Dubrovnika“ glasi uvodni članak ,C. H.“: Mi Srbi, i ako nijesmo sami na upravi općinskoj, rado pri- mamo na se svu odgovornost za sve što se je do sada uradilo, i oholi smo, jer uvjereni da sve što se je do sada uradilo_ pripravlja Dubrovnik na nov život. Završujemo riječima jednoga putnika, koji je prošlog proljeća pohodio naš grad i pisao o njemu u Pester Lloydu: »Dubrovnik nije izgubljen. I ako je on (t.j. €. načelnik) zadnji svog koljena i ime- na, to će ime unaprijed živjeti. Zadnji Gon- dola prvi je načelnik novo-cvatućeg, punog nade Dubrovnika“. Orlando. Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST Diše KANONIK IVAN STOJANOVIO XXIX. AM. K i A S Podi sad se iaai Klasično knjige imalo su i u om S švojijeh gojiteljica. Glasovita Ovijeta ma rasi la je latinski klasicizam od Gjule 1 ridaala e 9d Marije Gondule. Marija a JE knjiže- djecu svoju u Konavlima. Fortis i| nimactii Vk Kukuljević divili su se u Mog adiš SU ugledali na Trstenome Mariju i latinskijem Doučava svoju djecu u talijanskijem mo slušali ne- Njigama. Još u naše djetinstvo Tu me : ke Bospogje da zbore 0 historiji 1 0 jednu (Marija Wisto doba prele su vunu. Ja pana u historiji, Štulli) koja mi je popravljala pogrje srednjijeh vre- tačno mi nabrajala godine m NE Mena a s kugjelom u ruci. Takog) Ranjina), koja 8 Maru dubrovačku gospogju (Marije svojijem mužem. lo dopisivala u latinskom jeziku #2 koji je boravio u Beču!) .") Nike Gozze bila je žena I Yi Svo svoje imanje koludricami ra Volkasovića šao) koji sk domenikavskijem+ a U talijanskom jeziku takogjer izagje mnogo važnijeh spisa od različitijeh Dubrovčana, kao na primjer, ,ll senso predominante alla ragione“ od Marina Bobali-a, stari talijanski spis, o kojemu go- vori Appendini. Ne govorimo o spisima diplomati- čkijem u talijanskom jeziku upisanijem na ukus od Dubrovčana, koji su bili tajnici i doglavnici razni- jeh vladara, i nahođe se po evropejskijem arhivima, kao na primjer Frana Zuzzeri-a, Ovijetina brata, ko- ji je bio doglavnik Urbana VIII.; Vinčencija Bra- tuli-a, Lopugjanina, koji umrije u Madridu 1680., kojemu Spanjski Kralj dade vlast da nosi zlatni ogrljaj sa draguljama, koji on ostavi stonoj dubro- vačkoj orkvi i koji propade; Marijana Bonde, Ma- lobraćanina, profesora u Parizu, tajnika Pape Sista IV.; Agostina Nale, Domenikanca, koji je bio po- glan u Pisu, da razdriješi ga svojom talijanskom rTi- ječitosti lažni neki Sabor, sakupljen od nekijeh epi- skopa protiv Pape Julija II.; Klimenta Ranjine, Do- menikanca, koji, kako so kaže u rukopisu poslanici Stjepana Gradi-a ,fu spedito dal genato a Roma per calmare le bizzario di Filippo Trivulzio, arci- svrhu Nike tri put pogje u Rim i pred Papom Bonifacijom IX. proslovi svoju parbu latinski i dobi je. Gjule Gozze, koja nije bila od vlasteoske porodice, bila je prijateljica Benedikta Mo- naldi-a. Mnogo je pjesama pisala na postelji prije smrti, te ih slala ovome Monaldi-u, Veseovo di Ragusa, ed un'altra volta per non en- trar“ in lega contro il Turco; Dionisija Remeđelli-a, Domenikanca, doktora u grčkome jeziku, poslanika republike kod Carice Marije Terezije; Marka Ra- tijine, tajnika Pape Julija II. Začudih se kad opa- zih u Padovi In pra della Valle i njegov kip megju ostalijem glasovitijem Dubrovčanima. Kako se svaki gragjanin prti u državne po- slove u svakoj republici, tako i u Dubrovniku kako i u Rimu politički spisi i tadašnje diplomacije dr- žali su se kao prvi poslovi, a pjesništvo i nauke i Dubrovčani kao Rimljani, zvali su ,artes leviores“. Nauka i pjesništvo bile su neke zabave vremena za- lidnijeh i uprav ,šyoxi“ biva ,zaludnost“. Što je danas sjediti u kafanama nekoliko ura, hoditi po Posjetama, za njih je bilo čitati klasike obrazova- nijeh jezika. To su bile zabave duha, a u isto do- ba davali su i tijelu shodnijeh zabava. Opći sistem strategije bio je po cijeloj Evropi ne imati nigdje ravna puta, za to šetnje su bile upravo da se tije- lo viježba. Poći na nogama u Župu, u Rijeku, i još đalje bilo je kao sada prošetati se do vrh_ Pila. U našemu djetinstvu gledali smo postarijeh ljudi, da takove šetnje čine. Pripovijeda se, da je Kunić mno- g0 od svojijeh Epigrama izamio u šetnji, pa bi ušao u koju kuću da te epigrame napiše. Pripovi- jeda ge, da je bilo i onda kao neko čudo, vidjeti ' D Zamanju, staroga kanonika već od 70 godina, da ide iz grada u lov. Bošković jašući na putu izumio je najveći dio svojo poezije: ,De Helipsi“, Nije ču- do, kad takovijeh primjera čitamo i u starini. Či- tamo da je Sokrat jahao na trsti; Paskal se je za- bavljao šijući orevlje; Rousseau, kad bi se po sa- moćama šetao, pleo bi bječve, a Sveti Jeronim pi- še Kustakiji da mu pošlje u Betlemsku samoću svo- ju kćer malu Pavlu, obećavajući joj, da će je on učiti u pisanju i s njom hoditi se šetati noseći je na ramenima: ,Placebit, si Paulam miseris, docebo eam litteras et portabo eam humeris“. Ljetnjaci bijahu za dubrovačke spisatelje bo- ravište genija, gdje bi se nađahnivali. Veći je div dubrovačkijeh spisa izumljen bio po selima. Ljeti svako bi se selo pretvorilo u akademiju. Sela Gruž, Rijeka, Zaton, Trsteno, Župa, Konavlje do polovine ovoga vijeka bijahu utočišta klasičnijeh muza?). Muze | istjerano iza pada Carigrada, piše Resti, pobjegoše *) Priroda, veli Dante, jest božija kćer, a umjetnost i kmji- ževnost jesu kćeri prirode i da ove treba da pronose materine crte. Tako je materijalni položaj obzorja i pokrajina Dubrovni- ka uekao Dubrovčane na klasicizam i na ubavost pisanja. Gdje je čist zrak i ubavo i jasno obzorje, veli Gčthe, tu su Apolo i Muze. Priroda je nadahla mnoge svjeeke i pobožne velikane. Niko bolje, piše Humboldt, nije u kršćanstvu nadahnut bio od prirode što Vasilije Veliki, Sveti otac istočne crkve u svojijem poslanicama, j “gradja“zapastrtobože“preku220.000- for