U Dubrovniku 22. Dećembra 1895. Gijsna lista Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsk t& Bosnu i Hercegovnu i na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. E Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi šalju se imiiiasni »DUBROVNI KA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglas# priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i sličnoobjave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta Štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma na prima ju ge. Broj 51. Izlazi svake Nedjelje. Godina IV. SRBI I HRVATI. V. Skoro potpuno književno ujedinjenje e -— mogju Srba i Hrvata, koje je počelo prije njekoliko desetina godina kad su Hrvati pri- mili za svoju književnost srpsku štokavštinu, ne da da se spor Srba i Hrvata riješi ona- ko kako bi htjela oba pisca, o kojijema je riječ. Ni jedan ni drugi način nije naravan, nije prema pravom današnjem narodnosnom položaju Hrvata prema Srbima i Srba prema Hrvatima. Hrvati su se sami, gonjeni instin- ktom samoodržanja, koji je skoro uvijek naj- bolji savjetnik, odrekli svojijeh narodnosnijeh osobina i stupili gu u narodnosnu zajednicu sa Srbima, kako bi sebe sačuvali od tugjin- ske poplave. Hrvati su stupili u narodnu za- jednicu sa Srbima — rečeno je u prvoj ras- pravi — narodom sebi najbližim i najsro- dnijim, koji se sa njima u teku istorijskijeh prilika izmiješao i izukrštao, do u sami cen- tar njihovoga naseljenja. Srpski književni je- zik, srpske narodne tradicije i umotvorine, srpsku najzad vjeru u budućnost, sve su to Hrvati prihvatili objeručke, te da bi samo svoje, pod vjekovnijem pritiskom tugjinskijem iznemoglo narodno biće osposobili za život. Hrvatstvo — rečeno je na dalje u istoj ras- pravi — kao odjelita, zasebna narodna jedi- nica nije se moglo održati, nije moglo naći gamo u sebi, u svojoj prošlosti, u svojijem očuvanijem etnografskijem osobinama, u svo- jijem nadama i ambicijama ni toliko snage da pokrene borbu, da organizuje narodni ot- por protiv tugjinske poplave. Pa kao što su ge Hrvati sami odrekli svojijeh narodnosnijeh osobina i stupili u narodnosnu zajednicu sa Srbima, sad su, potpomognuti tugjom silom, uložili svu svoju snagu, da razore narodno- snu zajednicu, koju su sami stvorili, da uni- šte moralno jedinstvo narodnosti, s kojom su ge stopili i iz koje ne mogu da izagju ako neće da počnu sa svijem iz nova sa one ta- čke, na kojoj su bili kada su počeli da stu- paju u narodnu zajednicu sa Srbima. Ova se istina ne da nikako osnovano pobiti. Glasovi, koji se danas čuju od side Hrvata, nijesu nego kao pošljednji znaci nji: hovoga djelomice samostaljoga života. Veliki njihov otpor i neopravdano neprijateljstvo prema Srbima može se tumačiti neoborivom činjenicom, da i oni sami uvigjaju kako su se stopili u Srbe, kako su primili za sebe sve narodne osebine srpske, kako su postali Srbi, a da ih od Srba dijeli samo ime. Pa kad ovako stoje odnošaji Srba i Hrvata, imali naravnijeg, logičnijeg i pravednijeg rješenja spora Srba i Hrvata, nego da Hrvati, koji su de facto Srbi, prime i ime srpsko, čije narodnosne osobine već imadu? Jer se ne da zatajiti istina činjenice, koju smo do sada više puta istaknuli, da, naime, Hrvati ne imaju danas ništa svojega, što bi ih odjelito karakterisalo od Srba kao narod, nego ima- du sve zajedničko sa Srbima, osim imena, a kad bi primili i ime srpsko, kao što su pri- mili i ostale osobine srpske, ne bi se više ni govorilo, niti bi ge moglo govoriti o ne- sretnoj, bratoubilačkoj nesvijesnoj borbi Srba i Hrvata. Kad bi Hrvati primili i ime srp- sko, tad bi samijem tijem činom prestao svaki uzrok razmirice, i tada bi se tom na- šem zajedničkom narodu, pod imenom srp- skoga naroda, bez sumnje otvorila ljepša i srećnija budućnost. Veoma dobro uvigjamo poteškoće, na koje bi naišlo ostvarenje ove naše ideje, prem- da je ona sa svijem naravna i na istini 0s- novana, Današnji hrvatski naraštaj, koji je zanesen mržnjom na Srbe, daleko je od toga da prigrli istinu i da joj se pokloni. Kod. gvijeh Hrvata bez razlike, osim rijetkijeh iz- nimaka, vlada neopisiva i ničijem neoprav- dana mržnja protiv -Brba, te je naravna po- šljedica te mržnje, da bi oni odbili i prima- nje srpskoga imena, premda nijesu zazirali da za sebe uzimlju sve narodnosne osobine srpske“). i) Niko nije u malo riječi pogodio najvjerniju sliku šljedbe- nika stranke prava, a Hrvati su svi šljedbenici stranke prava šta se Srba tiče osim njekoliko rijetkijeh Iznimaka, kao jedan hrvatski prvak, koji je imao i vremena i zgodnijeh prilika da ih upozna. ,Di“, kaže on u »Penslero Slavo“ br. 8., 1894. god., nja odsudjujem i odsudjivati ću Starčevića, kad on, za- gliepljen strašću, neće, da priznaje, da ljudi, koji jednim te istim jezikom govore sačinjavaju jedan te isti narod, pa, kad se proti jednom djelu jednog te istog naroda nabacuje blatom i najprostijimi infamnimi pogrdami, u mjesto, da uznastoji, da taj dio naroda privede u kolo boriocah za neodvisnost i samo- stalnost otačbine..... Da, neću nikada Starčeviću nesmisao pod- pisati, da su Crnogorci razbojnici, da nisu junaci, — dok im ge cićla Europa divi njihovoj hrabrosti. Da, kad Starčević psu- je Gladstona, komu se cieli liberalni sviot divi, — kad proti epopoji taljanskog preporoda brani napuljskog kralja Bombu, kojega je Gladston nazvao »la negazione di Dio“ — kad grdi Mi ipak iznosimo ovo naše mišljenje u nadi, da ono, i ako neće naći nikakvog ni najmanjeg odobravanja kod današnjijeh Hr- a, m oskoro će morati, kao najnaravnije, najlogičnije i najpravednije, da se privede u djelo, jer ne možemo da nagjemo drugog rješenja spora Srba i Hrvata. Kad svi Hr- vati budu pomnjivo proučavali svoju prošlost svoj književni preporod, svoj današnji naro- dnosni položaj, kad se više ne budu bojali, da odlučno pogledaju istini u oči, oni će se i sami uvjeriti da je naše mišljenje bilo zai- sta osnovano i tada neće od sebe odbi- jati i srpsko ime, kao što nijesu odbili ni ostalo srpsko. Istina u pravoj svojoj slici, čista i neiskvarena nauka, odbijanje tugjin- skijeh neostvarljivijeh obećanja, moć' će da do kraja privede i dovrši ono veliko djelo, kojemu su sami Hrvati udarili prvu osnovu, Bolom u duši priznajemo da se današnja hr- vatska generacija boji istine i da daleko bježi od nje, ali se nadamo da će se kod Hrvata roditi nova generacija, koja će prigrliti isti- nu i dograditi veličanstvenu zgradu — da će primiti i srpsko ime). Kad će to biti? Vrijeme će najbolje od- govoriti na ovo pitanje*). Alm Omlađinski. današnje republikanee u Francuskoj koji su svoju otačbinu po- digli do takvog stepena na kojem nebijaše niti za doba Napo- lesa 1. — kad iznaša proti Rusiji, toj velikoj slavenskoj dr- žavi, takove pogrde, koje bi samo poljačkim odmetnikom doli- kovale, — kad uči, da su katolički popovi hrvatski narod po- živinčili, — kad tvrdi, da su za Hrvatsku željeznice nesreća, jer, da je uslied njih nestalo gjubra, — kad veli, da se raja u Bosni i Hercegovini proti turskome zulumu samo radi kradje digla, — kad je želio turskomu oružju pobjedu na Balkanu... .“ 2) Valja raditi na tome da se stvori nova generacija. Ta nova srpsko-hrvatska partija, treba da bude partija idejalna, partija budućnosti; ona mora živiti u budućnosti, odreći se sadašnosti i raditi samo idejalno za budućnost. Rad takove partije može biti da će biti bez praktičke vrijednosti, a i tre- ba da bude, ali će to vremenom postati sila, pred kojom će ge gve morati pokloniti. ,Nova generacija“ mora so odreći sa- dašnjosti; ona mora iznaći izvjesne zajedničke principe, ona mora istaći zajedničke interese, i dokazati njihovu potrebu — interese koji svakako po našem mišljenju leže u budućnosti: nova generacija ne smije se upuštati u sadanju borbu i ulaziti u praktičnu akeiju; ona mora biti uzvišena nad sadašnjošću i nad svijema sitnicama i razmiricama koje se oko nje dešavaju; sa apostolskijem ubjegjonjem i izdržljivošću ona treba da pro- povijeda svoje ideje i da Živi samo za budućnost“. (,Benuka CpGnja“ br. 4, 1891. god.). #) Ovo je završni članak ove raspravice našega uvaženoga prijatelja, koja će izaći i u posebnu knjižicu. Ma da se u sve- mu nijesmo slagali s vrlijem pisem, ipak mu raspravicu do- nijesmo u ojelini s načela da se svačija čuje i s gledišta da u njoj ima dosta toga, što je pravo bilo da našijem čitateljima iznesemo na uživanje i razmišljanje. (Opas. Uredništva). Kuljen. U biblioteci male braće ima jedan po- veći rukonis, u kojemn se nalaze mnoge li- jepe stvari, radi čega su ga prozvali hulje- nom; pošto sam ja danas, mili čitatelji, nau- mio govoriti o različitijem stvarima, s toga sam si licet parva magnis comparare stavio taj naslov ovomu momu sastavku. Nijesam se nado da ću i ovoga pulta biti prisiljen po novo govoriti o kazermama, jer sam cijenio, pošto je općinsko vijeće je- dnoglasno bez ikakve reserve glasovalo za prijedlog općinske uprave o gradnji novijeh kazerama, da je tijem svršila svaka rasprava o tome poslu. Ali sam se prevario. Kako mi Menigo čitaonice obično donosi ,Dalmatu“ i ,Jedinstvo“, u njima sam se namjerio na dva dopisa iz Dubrovnika. Jedinstvo“ izme- gju ostaloga piše: ,, . jednoglasni pro- svjed Dubrovčana proti gradnji kazerme ... . pohvalan je i značajan ... . .“ i dokazuje , ... da g. bar. Gondola....za tim ide da upravo za uviek upropasti dubrovačku općinu“. Ova- ko piše ,Jedinstvo od 13. tek., dok je op- Ginsko vijeće od 10 tek. jednoglasno odobrilo postupanje općinske uprave, kojoj je na čelu g. barun Gondola. ,Dalmata“ od 14. tek. kaže: ,.... Il conchiuso del consiglio .... era basato alle viste di utilita che si presen- tano per la cittadinanza per la presenza di un numero maggiore di militi, restando im- pregiudicate le eccezioni mosse da una parte dei eonsiglieri contro il modo con eui la c0- ga fu condotta finora“. U sjednici od 10. tek. mi nijesmo čuli da je ijedan vijećnik, glasujući za prijedlog općinske uprave, kazao da svojijem glasovanjem ne misli prejudici- Girat riješenju prikazanijeh utoka, jer bi to bila ludost. Jedini vijećnik, koji je sastavio i potpisao utok, bijaše g. B. Mičić, te je glasovanjem ,za“ dokazao, koliko bijahu neo- snovani njegovi razlozi u utoku. Ostavljam ,Dalmati“ da sudi, koliko je njezin dopisnik istinito izvješćuje, i komu u prilog radi. Kad je »Dalmata“ zadovoljan, moramo biti i mi. Sad progjimo na sjednicu općinskog vi- jeća od 17. tek. Najprije ću opaziti da nije bilo one graje sa strane predstavnika stran- ke forestijeh kao prošle godine, kad se je raspravljalo o preventivu. Gospoda su se mal- ko umirila poslije onoga tuša, što su im ga bili poslali prijatelji iz gfunte, te je 1 enfant terrible unaprijed izjavio da ne će više či- niti utok. I bolje mu je, jer će tako pri- štediti sebi truda i blamaže. Stvar stoji u ovomu. Općinska uprava je od pretička no- vaca učinila we fondo di risevva, da uzmo-. Podlistak. NURATOV ATELIJER. ackijeh mira, u obi- Sl tamo poviše gr: S Bili smo tamo Pp i more i lupa o isto- jeljenoj gobici, pred kojom buč a Svih oo lodanić radnje našega odo čanina. Radionica je puna skica, koje je gene slikar pokupio šetajuć se med 4 po Maee I a Brsečinama. Na. toj rogbi jelinskoj Zemsh M klasički miješa olovo masline sa none a jeh čempresa uhvatio je Murat čas pa doma koji u onome miru podsjećaju 13 E ne. lju- sonove stihove u ,Enoeh ie ž g . leandra bičasto zore, čas komad puta ge E zelenom ili engleski lik poznate žene, VaS gh je veli- dnu. Sinteza njegovoga boravka "| Munchenske ka glika: Vjetar! Toj ugledni eTo udražiti škole umio je tople boje nasega a vena koja ga nekom. melankoličkom, sko kae izmegju go prelijeva kao sjetna sinfonija 1 ai u običnoj slikareve duše i platna. Sunoe I sr tamno mo- slavi našijeh sutona. More Je : maha ck visi de dro, i odbija se aki ji megi ijena i gudura. Bo aje din Pred sobom Presušenu bujicu u kojoj mno rasvijetljene svijem tonima sutona, spavaju u bezutješnoj žalosti. Jedan slabi burak vode teče u romijenču koju je konavoka stavila pod jednu sti- jenu. Na pučini je bura. A vjetrušina zahvatila gu- duru i hoće da otme lijepoj ženi ubručić s glave. I vjetar je svuda. Osjećate ga, vidite ga. Drma je- dnim divljim Leandrom, trepti travicama i pelinom, vidi se kako gladi stijene i odvraća vodu. Ova je pravi tour de force impresionizma. Sada Murat radi oko druge slike za pariški Salon: Konavoke (poezija tijeh polu koludrica po- lu istočnijeh žena zanijela je našega slikara) ko- navoke u oči jedne slave. Tri su idealna tipa na gospockoj taraci zabavljena oko pletenja festu- ni od cvijeća. Sunce probija kroz stabla, igra se oko tri žene i obasjava daleku maslinatu sred koje probijaju neko tri čempresa. Efekt sunca je upravo čaroban. Sve je živo, sunčano, veselo. Plein — airizam vlada svesilan. Slika je u svom po- četku, sasvijem da su dogotovljene skice u kojima ima igara svjetlosti dostojnijeh oštre imaginacije najuglednijega umjetnika, Slazeći skaline starodavno kuće u kojoj radi Murat, razmišljasmo da on ima od tri sadašnja dubrovačka slikara najmanje kon- vencijonalizma i da se za našu slobodnu prirodu, za beskrajno more i za tople tone našega zelenila hoće njegova nezavisna ćud i njegov smjeli kist. slika "Takav bi umjetnik imao ilustrovati i ,Ovije- tu“ i Zlatku“, jer je on iskreni tumač lokalne ša- ro ovijeh hridi i ovoga neba. E. mr Srpska književna Zadruga. Stiglo nam je napokon i HI. kolo knjiga srp- ske književne Zadruge, u kome su, kao obično, se- dam knjiga različitog gađržaja. Tu je na prvom mje- stu, t.j. u prvoj svesci, — a po redu petnaestoj: pAntologija dubrovačke lirike“ priregjana za štam- pu i sa predgovorom i riječnikom od D.ra Milana Rešetara; za ovom dolazi kao druga: ,Tamo amo po Istoku“, orte D.ra Milana Jovanovića, s riječni- kom i s kartom Indijskoga Oceana i okolnih ze- malja; pa: ,Pjesme Jovana Ilića“, koje je za štam- pu priredio Ljubomir Stojanović; pa: ,Dramatski Spisi“ Koste Trifkovića, II. sveska sa predgovorom D.A. Živaljevića; pa onda dvije sveske: (19. i 20.) »Vodenjca na Flosi“ od Gj. Eliota, prevedeno s en- gleskoga od A. Nikolića; i napokon II. sveska za- počete, u prvom kolu, ,Istorije srp. naroda“ od Lj. Kovačevića i Lj. Jovanovića. — Tako do sada u gva tri kola imamo £1 knjigu. Mi nećemo gornje knjige uzimati u ocjenu, jer se ne smatramo za to kompetentni, niti ih šire prikazivati srpskoj publici, jer ko ih je nabavio on će ih pročitati i izreći gvoj sud o njima, pošto i onako kod nas dostaje prave kritike. — Namjera | nam je samo, da se sa njekoliko riječi osvrnemo | na to poduzeće, koje je tek od nazad tri godine ustanovljeno u Biogradu i kojemu mi možemo po- željeti najbolji uspjeh. Mi ćemo ga u jednu riječ, uz malu primjedbu, preporučiti srpskom svijetu, ne bi li ono dobilo višeg poleta. Ako rečemo, da treba oko toga malo više i bržeg rada pozvanih faktora, neka nam se to ne upiše u grijeh. Zaista, krajnje je vrijeme bilo da se i kod Srba na književnom polju počne jednom ozbiljno raditi, iza dugog mrtvila i političke zablude naše | braće u Kraljevini, jer smo u tom pogledu daleko zaostali za mnogim drugim narodima. To su uvi- djeli i naši književnici, te dogjoše na tu lijepu mi- sao da pokrenu ,srpsku književnu Zadrugu“, koja će srpskom narodu pružati duševne moralne hrane i s namjerom ,da potpomogne pravilnije širenje odabranih djela iz lijepe književnosti i iz opšte ko- risne pouke“, stvarati knjižnicu za sve njegove re- dove. Srpski narod upoznati će se sa književnim proi- zvođima svojijeh sinova, koji su stekli glasa i izvan granica Srpstva, a on im, na žalost, u većem svom | dijelu, tek zna za ime.