bijesna lista Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsk 6 Bosnu i i Hercegovnu i na_ godinu fior, 4. 50 Za Srbiju i Crnu Goru n * dinu for. 5. mog: Uj Za sve ostale zemljo na franaka 15 u zlatu. na Napo godine i na četvrt godine > surazmjerno. : A ' > Pojedini broj lista 10 novčića. U Dubrovniku 29. Dećembra 1895. Pretplata i oglasi šalju se. administraciji »DUBROVNf KA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglas» priposlano, izjav javne zahvale, računska izvj šća i stičneobjave plaća se 10 no\ “od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma nue prima ju se. Broj 52. Izlazi svake Nedjelje. Godina IV. DUBROVNIK 28. Dećembra, 1895. Novinarski je običaj da se krajem go- dine progovori nešto pro domo. Kako je lju- eko društvo osnovano na nekijem konvenci- jonalnijem, recimo, propisima, tako se i mi ne možemo oteti rečenoj navici: a kad tog običaja i ne bi bilo, opet bismo mi sami sua sponte nešto natuknuli o ovom našem listu, čiji je napredak i opstanak skopčan sa ve- X likijem poteškoćama, o kojijem naši prijatelji nemaju pojma. Svakomu preduzeću sredstva su glavni uslov, te kad bi mi iskreno ihtjeliprogovo- riti o materijalnom stanju našega lista, ne bi se imali čijem pohvaliti, pa da nije rodolju- . ba u našem gradu, koji vrlo dobro razumiju potrebu njegovu, ne bi preostajao nego samo jedan izlazak Pretplatnik imamo ko- liko je potrebno da se listu obezbijedi op- stanak, ali kad treba namiriti račune, onda se mnogi ogluše i ne srame se list badava | primati. Megju ovijem biće ih veliki broj, koji o Srpstvu ne prestaju govoriti, koji sve oi sva kritiziraju, ma kad treba par forinat& godišnje žrtvovati za to blaženo Srp-tvo, on- da oduševljenje prestaje, kese se zatvaraju, > Srpstva nestaje. Za takove ljude mi ne bi znali boljega epiteta naći do lažni patrioti. Mi nijesmo pokrenuli ovaj list iz obijesti već iz nevolje da branimo ugroženu srpsku na- rodnost u ovijem predjelima na koju se sa više strana nasrće. Nadajmo se da će u na- predak biti bolje, i da će srpski rodoljubi preteći u pomoć novom predbrojbom i pret- platom, i da će stare okorjele dužnike sama savjest natjerati na vršenje svojijeh du- žnosti. Oijenimo da nam o programu ne treba govoriti. Naš program ne sadrži zvučnijeh fraza, on se ograničuje na dvije riječi: Obra- na Srpstva. Ovijem smo programom zapo- čeli, njega ćemo se i u napredak držati, da- leko od nas svako strančarenje. Mi ćemo kao do sada trijezno i dostojanstveno raspravlja- ti naša životna pitanja, umjereno a prama potrebi i oštro postupaćemo sa našijem pro- tivnicima. Osobito pak držaćemo visoko za- stavu, na kojoj su napisane zlatne riječi: brat mi je mio koje vjere bio. U ovom 1 ,. | i pogledu smo doživjeli jedinstvenijeh dogagja- ja, na našem listu rade katolici, pravo- slavni i muhameđanci; a što je najzna- menitije i što mislimo da nije nijedan list na slovenskom jugu doživio: mi smo doče- kali tu rijetku radost da megju saradnicima brojimo katoličkijeh i pravoslavnijeh svećenika i hodža (t. j. muhamedanskijeh svećenika). Ovo je naša najbolja preporuka. Ovaj sami veliki dogogjaj ne samo da do- kazuje potrebu opstanka ovomu listu, kad se sotonskijem radom nastoji pocijepati Srpstvo po vjerama u tri neprijateljska tabora, nego bi kod svakog uvigjavnog rodoljuba srpskog imao naći pomoći. Naš zahtjev nije velik, ograničava se na redovito i tačno plaćanje pretplate. f Uz opće srpske interese naš list će na- stojati kao i do sada da pruži svojijem. či- tateljima u izvjesnijem granicama vijernu sli- ku svjeckijeh dogogjaja osobitijem obzirom na slavenstvo, jer smo uvjereni da bez sla- venske uzajamnosti slavenima u opće a ju- žnijem slavenima napose nema spasa, izuzam valjda jedine Ruse. Osobitu pažuju posvetićemo mjesnijem prilikama i materijalnom napretku našega grada, u kojemu se je pravcu zadnjijeh go- dina dosta uradilo. Češće ćemo posegnuti ru- kom u bogatu riznicu dubrovačke povijesti i književnosti da pružimo svojijem čitateljima zdrave pouke i zabave. Da uzmognemo svijem potrebama do- skočiti, naš će list po novoj godini početkom aprila izlaziti dva puta nedjeljno i to četvr- tkom i nedjeljom. Stoga molimo gg. pred- brojnike da pošiju pretplatu za sada samo za prvu četvrtinu godine. Postaraćemo se pak i za najnovije tele- grafske vijesti. Ovom prilikom zahvaljujemo se svijem saradnicima i pretplatnicima, te im se pre- poručujemo i u napredak. Opraštajući se sa starom godinom, če- stitamo svijem našijem prijateljima novu go- dinu na mnogaja ljeta, i O raspravici , Gundulić otac novije književnosti hrvatske i srpske“. prijatelju dun DbuluM... ci Pismo četvrto. »Robovi su tvoji susjedi, "Teške sile vim gospode; Tye vladanje samo sjedi Na prijestolju od slobode“. / Dragi dum Ivo! Pošto je časni g. pisac iznio u br. 43. , Vijenca“ navedenu kiticu našega Gun- dulića, nastavlja ovako: ,Pjesnik je.naravno imao pred očima vlasteosku slobodu, jer da je pučku, ne bi bio mogao ne pofaliti više dalmatinsku i bokešku, izuzev što im vlada nije bila narodna“. — Ja ne znara u kome smi- slu uzimlie g. pisac riječ , slobodu“, ali ako pod istom razumije razboritu nezavisnost i pravo vlada- nja po vlastitijem zakonima, onda ja držim, da ni- je ni najmanje naravno, da je Gundulić mogao ima- ti pred očima jedino vlasteosku slobodu, a ne i pučku, dakle cjelokupnu slobodu, kakva je vladala u njegovoj otadžbini, pošto su u opće toliko za vla- stelu, koliko i za prosti puk državni zakoni imali istu krepost, premda gu vlastela, kako tvrdi M. Pu- šić, imala dosta više dužnosti, nego ostali ljudi; ali u privatnomu životu nijesu ima- li nijednoga prava više nego drugi; i ako su sami upravljali zemljom i dijelili prav- du to su sve besplatno činili, tako da im je s toga bilo više ekonomičke štete nego ko- risti, i u istinu veliko dubrovačko bogastvo nije sve bilo skupljeno kod vlastele, nego i kod pomoraca i trgovaca. Da u pogledu slobo- de u Dubrovniku nije bilo nit je moglo biti razli- Ke izmepju vlastele i ostaog puka, to nsjsjajnije dokazuje A. degl' Ivellio u svom djelu ,,Colonia ra- gusea“, na više mjesta gdje je riječ o zakonima i naredbama, što su imale istu vrijednost i krepost Za sve stanovnike in civitate commorantes, bez raz- like da li su vlastela ili gragjani (str. 32). To opet spomenuti pravoslovac Ivellio naglasuje u primjet- bi 1. na dnu stranice 44., pa u onoj na dnu str. 46, 48, 49 i t.d. No sve da je i opstojala kakva razlika izme- gju slobode vlasteoske i pučke, ja ipak čijenim, da je pučanstvo nekadašnje dubrovačke republike sta- jalo u tom pogledu daleko na boljemu, nego li ono Dal- macije i Boke pod mletačkom vladom. Tako je mi- glio i pok. Kukuljević Sakcinski, koji u jednoj knji- žici (,Putne uspomene“) veli: ,Ponajbolje uvrieži ge u Dubrovniku prirogjena svim Slovienom ljubav globođe“. I za pravo, u Dubrovniku što se uzgoja tiče, škole bijaluu za rana zaveđene, a nauka nije bila povlastica same vlastele, već gu škole bile je- dnako rastvorene vlastelinu kao što i prostomu gra- gjaninu, gospodinu i slugi mu). ) Al tempo della Veneta Repubblica non esisteva in Dal- macia aleun istituto di Pubblica Istruzione, che cadesse a spese S toga nalazimo već u XV. vijeku u Dubrov- niku cijelu četu naučnika i književnika Dubrovčana (Srav. Rešetar: Ammozornja str. £X.), te je ,ulju- dnost bila doprla do toga stepena, da je sve gragjanstvo njegovalo naake, osobito pjesni- štvo. Tu se u prvom reduističe trgovački sta- 1išć (Ovako prof. Ivan Milčetić). Dosta ti budi, moj-časni dum 1vo, da ti primjera radi napomenem Čubranovića, koji bijaše prosti radnik, zlatar, te je 1527. god. ispjevao svoju ,Jegjupku“, kojom se proslavi, u pogledu jezika, kao prethodnik Gunđdu- lićev. — Jedini spomen-kip, što je stari Đubrovnik podignuo ex senatus consultu ne prestavlja nam tobož kakva velikana, nego čedna pomorca Miha Pracata. Život u Dubrovniku bijaše prost, beu luksusa, prikladan pojedinijem staležima. 1 najsiromašniji geljak uživao je svoju kućicu odijeljenu od tora. Hrana im bijaše jednostavna, ali zdrava. Naši se- ljaci nijesu predali ni od otimačine, ni od hajdu- štva. Svaki gospar, bio vlastelin, bio drugi gragja- nin, uzeo bi na službu obično sinove i kćeri vla- stitijeh kmetova; noto se nije radilo pod silu, nego po običaju. S toga odnošaji izmegju gospode i slu- žbe bijahu blagi, uljudni, bez ukočenosti i ođurno- sti, ta ,kud ćeš bolje gospođe, piše M. Pavlinović, do dubrovačko? pa kad sam jesenas tamo bio, ja nisam čuo vragutog vi, nego sve jedno drugomu ti gosparu, ti gospodjo“?). — Iz uljudnosti sta- ri Dubrovčani nazivahu slugu djetić, a sluškinju djevojka. ,Djetić bi naučio čitati, pisati, računa- ti, a osobito neke domaće ekonomične poslove; dje- vojke pak okrom svih poslovah domaćih, učile bi presti i tkati same svoje platno i sukno (rašu), od koga napravljahu gornju haljinu; jer za sluge sve u kući radjaše“ (M. Ban). Nakon više godina služ- bovanja slavila bi se sprava. Djetić bi primio pla- tu sve u jedan put za toliko. godina, te bi pošao na more i s vremenom bi postao udionik istog bro- da, na kojemu se bijaše ukrcao, a često bi se uspeo do kapetana. Svakako s onom glavnicom, koju bi- jaše primio prigodom sprave, on je mogao da za- počne samostalno da radi i trguje, te bi iživio po- sve neodvisan život). Djevojka pak, kad bi je spravili, primila bi, osim plate za više godina, još i sanduk pun ruha, odjeće i drugijeh darova, tako da kad bi se udala imala je već svu svoju di quel Governo“. Cattalinich ,Memorie degli avvenim. gueces- si in Dalm.“ Spalato 1841. str. 217. 2) ,Razgovori“, str. 37. 5) ,Fra tutti i mezzi leciti ed onesti, eoi quali si alimento, e erebbe 1 industria delle differenti popolazioni, puo fra i prinoi- pali annoverarsi quello che addottarono i Ragusei per far godere a tutte le classi degli abitanti i lueri del commercio. marittimo, nel quale si resero in varie epoche si celebri, ed avveduti. I; agricoltore, la serva, il sarte, il oiabattino, qua- lunque d' ogni grado, professione ed arte, che formare poteva col risparmio qualunque somma di denaro poteva collocarla in questo eommercio, e la sua utilita era ripartita secondo la qua- ' lita dello rispottive azioni“. Cattalinieh o. e. 81. : Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIĆ XXX. KLASICIZAM. 1 baš ostade u Dubrovniku klasicizam i duh onaj, koji klasicizam udahnuje, i pod Francuskom i pod Austrijom, dok svi ne izumriješe. Appendini piše Rangonu Bonifaćiju (Eleg. V. Lib. 1): Tu eolis augustao moenia Vindobonao At me digressum Latiis in tempore ab oris Excipit diti pulehra Ragusa sinu Ingeniorum. altrix, faecundae pacis alumna, Salve oh cunetarum fortvnatissima tellus! Pa poslije mu piše: ,Naš zavod zapremiše vojnici bolesni, a mi pribjegosmo. u kuću zaslužnoga popa Petra Zuzzeri-a. Ja i brat mi Frano pribivasmo u jednoj sobi ne vele prostranoj. Tu. je on naporom sjedio pišući slovinsku glovnicu a ja bih se šetao mnogo ura po sobi gore dole, kao da mi je nešto preko glave, te sastavljao elegija“. — U tijem ele- gijama iznosi i prestavlja Nika Pozzu, kao mlada čovjeka, koji pri rasapu gvoje domovine bavi se matematikom. Pozza! mihi tu testis eris, quem sacra Mathesis Festino haud piguit templa adisse fede Pa opet podbada dubrovačku mladost da goji ma- tematičke nauke, to što i danas neki ter neki nje- mački profesori ponavljaju, kad obaznaju, da im je Koji učenik Dubrovčanin. hue niti, vos decet, o juvenes: Ghetaldi urgent vos exempla et fama Rogeri. U naša vremena najviše se je odlikovao u matematici Karlo Grubišić i Lucijan Pozza. Pripo- vijeda neki Dubrovčanin, da kad je on učio u Beču matematiku, nahodio se je baš Niko Pozza u tome (| gradu. Cijenio je uljudnost da mu u pohode pogje | kao svome domorodca. Pozza ga uljudno primi i zapita, je li dovršio s dobrijem uspjehom matema- tičke nauke. On mu odgovori, da jest i da je uči- nio pošljednju zadaću, da dobije diplomu od dok- tora u toj nauci. Pozza ga zamoli da mu je ukaže, mladić mu je donese, te zadaća ostade kod njega. Nakon malo vrati se mladić da prihvati svoju za- daću. ,Evo, reče Pozza, ja sam je pregledao, ti si je dobro riješio, ali ja sam ti ovdje opet nadodao kojom se drugom metodom može riješiti ova ista zadaća“. Mladić pogje zbunjen, videći, da ima još jedan način riješenja, za koji on znao nije i ode s usklikom: ,,Sto smo mi za Boga u svijem naši- jem gađašnjijem naukama spram ovoj čeljadi pro- šastoga vijeka, koja je prije nas živjela u Dubro- vniku!“!). Matematički spisi Ghetaldi-a bijahu štampani u Rimu 1630. Sedam godišta prije nego Kartesio, Ghetaldi je upotrebljavao algebru na geometriju (do lineis ourvis et de eorum proprietate). Da je Ghe- taldi još živio u Evropi bi bile nastale (piše tali- janač Barbieri) prepirke izmegju dubrovačkog i fran- cuskog geometra onako iste, kao što su se bile po- digle u XVIII. vijeku izmegju Njemačke i Engleske (Leibnitz, Newton), biva, ko je od njih najprvi pro- našao sitnički račun (calcolo infinitesimale). Da su Dubrovčani pretekli u izumima još i inostrance do- kazuje mnoštvo starijeh svjedočanstava, koja ovdje ne možemo sve iznijeti; dosta je ovo, da je jedan inostranac, koji je bio primljen kao član akađemije u Parizu (po zakonu akađemičari ne mogu biti ne- 1) Kad Biot, još mladić, prekaza akademiji u Parizu izumi | gassais sur les eguations aux differences meleeg,“ taj se izum proglasi po svoj Evropi. Stari Laplace pohvali ga i pozove na objed i poslije, ukazavši mu neke rukopise, daruje mu ih i “učini mu da se zakune da ih neće obijelodaniti, (Koja je ovo bila u Laplace-a velikodušnost!), a to su bili baš izumi Biot-ovi, koje je Laplace izumio kad se još Biot nije bio ni rodio. To se ne bi nikada znalo da nije Biot poslije 50 godina proglasio da ,equations a differences mčlees“ jesu pronagjene od Lapla- ce-a. (I ovo je velikodušnost Biot-a!). go samo Francuzi) bio Dubrovčanin, Anselm Ban- dur kalugjer. Eto Englezi istom dočuju, da je umro Benedikt Stay pohitaše da mu podignu spomenik u Vestminsteru uz Boškovićev, a Stay nije bio još ni umro. Stay je dakle jedini, koji je imao spomenik za svoga života i to u Vestminsteru megju glaso- vitijem Englezima. i U dnevniku godine 150%. Gjorgja Geminja- ćensa, starješine reda pustinjaka iz Austrije (Lib. 1. O. 3. Pag. 463) nalazi se opis puta preko adri«- tičkog mora put istoka: ,Die 16. Augusti 1407. prospero ventorum sibilu nacti habuimus a ginistris Ragusium Dalmatiae. urbem cultura insignem et gui juris, našli dobar vjetar na lijevu prikaza nam se Dubrovnik, grad glasoviti u Dalmaciji radi obra=- zovanosti i grad slobodan“. Taj isti dnevnik 283. Junija 1508. opisuje kakav bijaše taj grad ,,ma-- gnificentissime extrueta“. Bergomate koji je pisao. godine 1486. veli: ,Ragusi fra le citta della Dal- | mazia la meglio fabbricata o la piu onorevole, i cui cittadini superauo i viciui in riechezze 6. virtu, ed ogni altro bene, liberi, ornati di costumi e di leggi hanno come i Veneziani genato e nobili di- stinti dalla plebe, i mobili governano e la plebe non ha punto cura del pubblico“. Filip de Diversis 1434. piše ovako: ,,Dubrovčani, kad pišu, pišu la- tinski u poslima državnijem a ne glovinski, (in c0n- \