U Dubrovniku 10. Januara 1894. Gijena listi. Za Dubrovnik na godinu fior. 4, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu for. 5. Za sve ostala zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. B Pojedini broj lista 10 novčića. šalju se administraciji ,. NIKA“. dan & Dopisi se šalju Po Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 6 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi.: Nefrankirana pisma ne pri- maju se. : Broj 2. Godina III. Što god se danas megju narodom dva- ju okupiranijeh zemalja dogagja, daje povo- da da se o tijem dogagjajima mnogo misli a malo govori. Tako je u današnjem vijeku slobode i prosvjete! Ko je tome kriv? Od- govor je jasan. ..... i Prosvijetljeni narodi žrtvuju mnogo ne- što, da mogu zakukati i prstom pokazati gdje ih boli..... rani svojoj traže melema i na kraju bijeloga svijeta. Ljudi se lome da po- stignu sreću i napredak svoj. Spadaju li u ove narode zemlje Bosna i Hercegovina? Je li ovaj narod prožmat tijem spasonosnijem načelima? Ne znamo. .... jer malo smijemo zboriti a mnogo misliti. Ono dajbudi što nam očevidni današnji fakti pokazuju možemo kazati, da Bosna i: Hercegovina nijesu zemlje usporegjene sa ostalijem izobraženijem zemljama, one su još sredovječne. Da ovu našu tvrdnju i doka- žemo. i U ono zlatno doba bosanskijeh Kralje- va i hercegovačkijeh Vojvoda raspolagaše je- dna i druga zemlja preobilnijem bogastvom. Prosvjeta nije taka doista nad zlatom gospo- dovala, ona je robovala. Narod se je sa ve- likanima brinuo više materijalnošću nego du- ševnijem napretkom svojijem; pa i ako vi- dimo u nekijeh bosanskijeh Banova mnogo prirodne umne darovitosti, nijesu istu dogo- nili na takovu mjeru, kojom bi svijet inače mogao da se umno okoristi. Sva dakle bo- ganska ondašnja uprava igjaše za tijem da što više imućniji budu velmože njezini. Te i ako za sreću jedne zemlje biva bogastvo do- bar branilao života, nije ipak takav, da ga jači vihori istrgnuti nebi mogli. | To se je Bosni dogodilo. Podleže osman- linskoj sili. Bosna dakle nije gledala za bu- dućnost ništa, samo se je tješila ondašnjijem imanjem. Istom u zadnje doba Stjepana To- maševića proviruju zraci narodne prosvjete. Ona bosančica, kojom se punijem pravom Bošnjaci dičiti mogu, nije ipak udarila temelj narodnoj prosvjeti Bosanskoj. Ta bosančica — to pravo srpsko pismo — moglo je Bosni u kasnije doba narodnog napretka, privriježiti, i to samo onda kad bi sena dalje bosanska Izlazi svake Srijede. OPET O BOŠNJAŠTVU. Kraljevina nadala evasti; nu osmanlijska sila sve prepriječi. Što je Bosna pod Turčina pala, uzrok je tome bio sam njezin unutrašnji način ži- vljenja. Što se danas ne usporegjuje sa osta- lijem naobraženijem narodima možemo naći uzrok tome i u istoj zemlji; radilo se, biva, više za materijalno blagostanje pojedinijeh plemićkijeh porodica a djelomično za zemalj- sko poboljšanje, te se nije pri tome mnogo tražila knjiga ni nauka. Ovo su neke mane bosanske uprave u' doba kad Bosnom vladahu njezini ljudi, a da ne pominjemo one velike intrige i prijevare stranijeh vladaoca, koji Bosni naniješe štete u svakom pogledu zemaljskog razvitka više no turski pašaluk. Dosta je kazati čin Matije Korvina. Da više novaca od Papi dobije i da lakše Bosnu prisvoji, on je neprestano crnio Bošnjake kod Pap a tako i bosanske kraljeve i to baš u isto doba kada je Bosan- skoga kralja silovao da sa ,starčinom“ prekine sve odnošaje a tajno s Turčinom mir sklapao. On je isti bio koji je Pape va- rao da će Bosnu od Turčina braniti, te pri- mao velike svote novaca od Papi, a megju tijem radio o propasti jadne Bosne, A što da kažemo o Banu Pavlu Sperančiću? Iza smrti Kralja Tomaša, taj nevjerni hrvacki bari oteo; je Bosni Klis u Dalmaciji. Sve je to Bosni priječilo, te se ona da- nas ne usporegjuje sa ostalijem izobraženijem narodima. Ne videći nikakve sreće Bosna ni pomoći od Hrvata, gledala je i znala je, da se hrvacki ljudi samo prijevarom umnožavaju. Tako su Hrvati pomagali Bosni! Tako i danas začeli su da nadovežu starijem svojijem pri- jevarama, nove himbene poruke. Nije dakle sama ondašnja uprava Bosne kriva, krivi su i Hrvati, što se danas Bosna ne usporegjuje sa ostalijem naobraženijem narodima. Bosna je imala mana, imala je i svojijeh lijepijeh kreposti i vrlina. Bosna bi danas nešto drugo bila, da joj licemjerni hrvacki banovi temelj ne potkopaše. Ovoliko o prošlom stanju ovijeh okupi- ranijeh zemalja. U narednom broju vidjeće= imo kakvo je to stanje danas. ( Pismo iz Hercegovine. Trebinja u Januaru 1894. (Ostarjela bolest u hrvackoj štampi. — Hr- toki šovinista Marko Šešelj). — Prije svega izvo- lite, g. Urodniče, sa cijenjenijem ljubimcima dično- ga nam , Dubrovnika“ prenijeti, e pored sve moje odredbe na muk hoću da bolesnoj hrvackoj štampi u slici Marka Šošelja, dostojnu poštu dadem. Nego, đa so Marko Šešelj nebi pred kijem pohvalio e sam mu ove retke na dar poslao, kazati mi je kako ja njemu ovijem ne mislim nikakova dara opremati ; Cijelj je: neka ge malo bolje spozna kakvi ljudi gmižu po ,Crvenoj Hrvackoj“. Prezirno je doista današnje stanje hrvacke štampe — čudno i žalosno držanje ljudi nekijeh te se istom svojevoljno, najsramnije poslužuju. Laži, opadanja, himbena kazivanja, neprestana djetinska izazivanja, smiješne pretenzije doćerali su svijet do- tle da i kad bi nešto hotio uraditi čovjek po tu bolesnu štampu hrvačku spasonosna, ne može se tako- vijem radom baviti, s toga er je muka takovoj bo- lesti lijek pogoditi. Ostarjela bolest ne dađe se istje- Tati ni najvještijoj ruci — a ta se je bolest baš Skućila kod nekijeh hrvackijeh ljudi. Što je pak ču- dnovatije, neki Hrvati ako i vide i znadu za kakav lijek, kojijem bi se njihove boli iseijeliti mogle, oni neće da prihvate za lijek — jer su sumnjičavi — jer misle (sic) e će im se viša tuga na sreo na- vrnuti; dakle oni ne vjeruju da im se pomoći mo- že — s toga odbijaju od sebe svaki i najsvijesniji naputak po kome se postupati ima, koji bi im po- mogao nešto. Tako oni rade i za to, jer su zar i ni osvjeđočeni da koristi nije od ricet4 preuzme li bolovanje mah. Pa da bi u toj neizlječivoj bole- sti, stečenoj u svojoj kući ostali makar mirni... ali ne: gledajući kroz prste u daleki svijet, krive narode e su im kutnji otrovali prag: pa da nijesu čudni ti ljudi? Pa da nijesu nemoćni? Mi Srbi gledajući bolovanje takovo, pazićemo da se nebi i do nas od najbližijeh nam bolest njihova donjihala. U opreznosti bićemo vazda svi- jesni velikijeh dužnosti, koje pojedincu kao i ma- sama nalažu: čuvati kutnji prag cd svake otrovi. Zaboraviti nećemo niti smijemo, kako današnja »nesugjena braća“ po svaki način hoće da nas da- rivaju onako kako samo bolestan čovjek dar pro- brati može. 1 lijepi su darovi namijenjeni: varto- lomejska noć sa sjekirom po srpskome vratu.... narodu, kojeg Hrvati nazivlju ,skot i pasmina“, narodu, kojeg Hrvati osudiše ,e nije dostojan da žive“ smisliše se u bolje hrvasko doba(?) svi ti li- jepi bracki(?) plemeniti pozivi. I može se očito ka- zati: ima Hrvata, koji su veći dušmani stpstva, no ikakve narodnosti na svijetu. Kad Hrvati nazivlju srpski narod ,zrelijem za sjekiru, nedostojnijem da žive“, šta da više promislimo? Ali je sreća što Sr- bin razabire. Te prijetnje djetinske su — znak su. da je nemoć shrvala one te su tijem udarili putem — treba ih s toga žaliti. Što smo mi Srbi napa- dnuti svakijem grdnjama, što nam se sa hrvacke strane tako oštro prijeti, znak je e smo još živi e još znamo za se; ta nejači vazda će prije poletiti - grdnjom na jačega, mlagji se protivi starijemu a ne obratno. Znajući kako su strašive perjanice orne klevete a slabe uzdanice gnusna, izazivanja našijeh protivnika nećemo im na biljezi stati: nećemo za to, pošto oružja ne treba da ge laži i denuncije sa- sijeku — one same gebe utamanjuju jer su im krat- ke noge — ne idu daleko, nemoćno tijelo, ne žive. za dugo — časom grohne. Da :dušmani srpskoga imena imadu ozbiljnosti u borbi, ne bi izbirali naj- nedostojnije oružje i svagdanje opadanje; pa taki dušmani videći se u onome u čem prije bili nijesu siplju punom šakom sjemena po srpskijem njivama da im rodi današnja velika kultura(?). Hrvati se > biva poslužujuć i najnižom klasom ljudi znadu se Tazmetati kako su oni samo kulturni — kulturni i onda kad idu od građa do građa ne bi li kojega silom preoteli, vičući i opeta da su kultumniji od Srba i da vikom svijet se naobražava. Ali mala jo tu galama njihova — oni znadu samo za čibukaše - u Dubrovniku i toljagare u Kninu! Nego da sa »nesugjena braća“ poslužuju i najnižijem klasam ljudi, koji bi se bacali blatom na svakoga te tu hrvacku kulturu ne pozna, dokazom budi što ću ka- zati o jednome kulturnome hrvatu(?) u Mostaru. Jednoga dakle megju kultarnijem hrvackijem ljudima upoznajmo i onoga dopisnika ,Orveno Hrvat- ske“, imenom Marka Šešelja. Pošto se pak taj kulturni (?) hrvat. Marko Šešelj u br. 48 od dva Dećembra prošle godine bavi u ,Crvenoj“ nečijem što “samo Bešelju“ s njegovoj misli veću sramotu nanosi — a nikako meni ni | mojemu očitovanju, pitam Šešelja: : 1. Neka očito kaže gdje se je rodio, okle li je njegova starina, pa onda ako može, neka se nazo- vne ,mojijem zemljakom“ — biva Hercegovcem. 2. Neka kaže, koji su to njegovi drugovi (nema ih) u ime kojijeh mene onako ,na hrvacku“ besra- mno vrijegja. 3. Neka rastumači (hoću reći zamrsi) onu stav- ku, kojom bezobrazno hoće da svijetu prikaže e ja ne živem na zemlji — no po zraku letim — govo- reć kako sam ja ,mimo svoje drugove (gio) — pri Gundulićevoj svečanosti bio“ bez ikakva znaka, S moje strane na ovgje postavljena pitanja mogu iskazati: do Na prvo: Marko Šešelj negdašnji prodavaoc knjižare i knjigoveža u Mostaru, a sada hrvack »pater patria&“ — jer mu zanat propade, zašto on zna najbolje — nije po mojemu znanju Hercegovac — nego došao iz Dalmacije. Na drugo: Šešeljevijeh drugova u Mostaru nema ni cigloga jednoga — on malo mari da se s kijem | Podlistak. CAREVLAZ (svršetak) II. Čin. Evo nas sad na trećem činu. Ovaj se čin dijeli na tri promjene. Prva je bojno polje. Bojno polje po red svijeh do sada valjanijeh strana i mana koje smo naveli, iznenagjuje nas njegovom dobrotom i originalnošću pravog ornogorskog rata koga do sada ne imasmo prilike ni vidjeti ni čitati u drugoj kojoj knjizi. Ovaj rat u isto vrijeme nadmaša sve druge kako su do sada izvedeni u dramskoj književnosti. U ovoj promjeni vidimo glavne glavare crnogorske kako kao orlovi prolijeću i kose Turke. Vojska ge erno- gorska utvrdila na tri mjesta i sve čeka tursku ; kad su bili već u blizini Turci i Crnogorci, Vuk Raslapčević, uhoda ornogorski, preobučen zapjeva jasno iz grla, kako stoji na Strani 102., i reče u pjesmi crnogorcima da ne udare na prvu vojsku, Crnogorci tako i učine pošto poznadu glas Vukov. Prvo se pobije Janko Gjurašković u Vlahinji; pa poslije Vuk Mićunović u Vranji. Vladika je činio raspored svog odjeljenja čim je čuo puonjavu pu- šaka. Ovaj se rat i borba čuje iza kulisa. Tako su se ve Turci primicali, dok najposlje nijesu udarili i na vladičinu vojsku, onda je sam vladika povadio sablju u desnici a u lijevu krst metnuo, pošto je već vidio da su se pomiješali sa Turcima. Sad nastaje rat koji se vidi na pozornici Živo i brzo u pravoj ratnoj vrevi gdje se životi ni- šta ne cijene. Vladika kreće u Turke, -dotrči Arslan paša sa nekoliko Turaka, susrete se sa vladikom, udara ga po prsima, no sablju dočeka naprsni krst te vlađiku očuva, u to odmah paša pada mrtav ko- ga ubija vladika. Puška se gdje gdje čuje, nastaje i čuje se prava sječa po ernogorski. U isto vrijeme navali Knez Rade na Osmana i posječe ga, vezir bježi, koji je tu bio došao. Prvi i drugi Zećanin udare na Aliju i Sulemana, padaju dvojica mrtvi. Sad dolazi turski barjaktar s nekoliko "Turaka po- bija barjak u zemlju, u to dolazi pop Žutković i vojvoda Batrić s nekoliko ornogoraca. Pop Žutko- vić viče: »Evo sada xa popa šićara Da se sablja okrvavi stara“. Pa viče barjaktaru turskom : »Predaj mi se turačka delijo Dok ti nisam glavu odrubio“! Tuwčin ubija popa. na megđanu, no ga odmah osveti Batrić. Ostali ernogorci odmah rastjeraju go- milu Turaka, otmu im barjak i odlaze; u to naila- ze tri Turčina koje goni jedan Crnogorac i viče: »otante žene, da se ogledamo Iroica ste a ja jedan samo“! 1 ovi odlazi, a dolazi drugi. Kad dolazi na pozor- nicu ugleđa ranjena brata, u to jedan Turčin, koji ge bio sakrio pri jednoj kulisi viče: ,Ja se spasoh“. To čuje crnogorac viče: ,nijesi“ i uhvati ga živa, i nagoni ga da mu iznese brata ranjena, što ovaj i čini samo da život spase. Dva Turčina žaleći svoju pogibiju srijeće ih jedan Crnogorac, koji jednoga ubija a jednoga za- robi. Odlaze i ovi, dolazi serdar Gjukan i goni go- milu Turaka, prolaze i oni, sad se javlja Knez Lala i goni bimbašu Ibra i ubija ga, Toman Haramba- ša goni Zuka i jedan drugog ubijaju; u to dolazi i Milica djevojka, nalazi Ibra i Zuka obojicu pro- boda i viče: nObojica paše ovdje, Bog da, tako svak da progje, Ko se časti ljudske dira Ko poštenom ne da mira“, Milica prolazi, Crnogorci viču i dolaze na bi- nu veselo što Turci bježe natrag, Barjaktar Kustu- dija viče: j »Ha na glave braćo Crnogorci, Jer se svuda polomiše Turci“, Zavjesa pada i sa ovijem se svršava ova pro- mjena — bojno polje. : Ovakav rat kako ga je Roganović izveo u ovoj drami jest jedan dobitak za srpsku pozornicu i dramsku književnost, pošto ovakog rata do sada ne imasmo. U ovom ratu iznose se prave slike životne kako se Crnogorci kolju sa Turcima, i tako je živo izveden da se čovjek raduje i kad čita a tijem još više bi kad bi ga gledao na pozornici. Roganović | ima tu manu što rad nije podijelio pravilno, pošto ima mjesta gdje se govori i puca, te kad bi se ta- ko radilo na bini, govor se ne bi čuo, no ovo ipak ne bi glumcima smetalo, pošto takve praznine i griješke mogu sami popuniti i ispraviti pri odigri. Evo nas na drugu promjenu. Rat se svršio, pobjedu su odnijeli Crnogorci. Dolazi vijest caru u Stambolu kako su Turci izginuli i pobijeni. Car se sjeća svojijeh paša kako su mu prije govorili las- kavo, sjeti se i Smaila, koji čami u tamnici zbog istine, pa stane govoriti; »Oj od takvih nesreća dogje; A na prave je ledeno gvožgje. —. Ulizice ko god sluša, Njega crni gjavo kuša