dinu for. 5. Cijena listi . Za Dubrovnik na godinu fior, 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. ža Srbiju i Crnu Goru na go- Za sve ostalo zemlje na godinu franaka 15 u glatu. Na po godine (na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata 1 oglas| šalju se administraciji SPUBRGK NIKA“. : Dopisi se šelju uredništvu. Rukopisi se ne vraćeju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća so 6 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri maju se. Broj 3. IEzlazi svake Srijede. Godina III. OPET O BOŠNJAŠTVU. Kad bismo ondašnje stanje Bosne-Her- cegovine sa današnjijem prispodobili, imalo bi se još nešto kazati ali..... ako nam je dozvoljeno misliti nije govoriti. Ona bolest, koju su ,nesugjena braća Hrvati“ u kostima imali još za vremena bo- sanskijeh vladalaca, pojavljuje se i dandanas. Danas kad Austro-Ugarska drži u rukama Bosnu i Hercegovinu, sve je inače, nego što je bilo onda, kad se te zemlje same sobom upra- vljahu. Drugo vladanje, drugo upravljanje. Što je god hrvacka ruka djeljala nekada u Bosni, to isto hoće da djeljuje i danas samo pod drugijem kalupom. Današnja uprava Bosne i Hercegovine mudrija je, ona se ne zavagja, prevariti se neće. Iz te stalnosti današnje vlade bosanske proviruje, kao jedini spas Bosne tako zvano Bošnjastvo, koje doduše i napreduje. A Hr- vati? Oni su isti, koji su i prije bili, vazda gone jednu. I doista. Sa svijem da bosanska današnja uprava u proračunima prikazuje Bosnu-Hervegovinu snažniju u blagostanju zemlju, čak snažniju, nego li bijaše i u naj- slatnije doba Kulina bana, ipak mi vidimo tu veliku snagu raskomadanu, razdijeljenu, megju onijem istijem, megju Hrvatima, koji i prije Bosni čupahu perje. Danas bosanska vlada vjeruje više Hr- vatima nego bi imala, pa i ako se u tome nalazi nekakav specijalni uzrok, biće da je uvigjavnost današnje bosanske uprave takva, da joj se nema što prigovoriti. Ali Hrvati su ipak oni isti neprijatelji Bosne i Herce- govine, oni isti sinovi ,nevjernoga bana Pa- vla Sperančića“. Današnja dakle uprava Bo- sne-Hercegovine u svojoj stalnosti i opirući sa na Hrvate ,bosanske neprijatelje“ ne ide ipak pravcem, kojijem stupaše nekadašnja bosanska uprava. ' Pri svemu tome daje se nešto primje- titi, biva, da vlada u Sarajevu valjda ne zna da je današnje propagandiranje Hrvastva u okupiranijem zemljama nanijelo mnogo štete narodu. Kad bismo taj narod upitali: što ti više srce tišti da li teški porezi, ili hrvacka razjarena propaganda? Odgovorio bi nam bez sumnje ovo drugo, jer mi dobro znamo da taj narod zna za onu: Caru carevo a Bogu božje, ali mu teško na srce pada kad mu se u njegovoj kući silom nameću tugja imena, kad mu se u jezik i običaje dira, kad silom mjesto prirodnog mu imena srpskog, treba da zagrli nenaravno ime ,hrvacko“, Da, to je za taj narod golema muka, to ga najviše uznemiruje. Bosanska Vlada imala bi bolje oči otvo- riti pa vidjeti što rade Hrvali, ti stari ho- sanski neprijatelji Danas u okupiranijemu zemljama žive samo srpski narod, jedna krv u žilama teče katoliku, pravoslavnome i Mu- hamedđaneu. Reći će nam se da pretjeravamo. Ne, to ćemo i dokazati sa istorijom u ruci, tom lučom istine. Bosna stajaše vazda u najtješnjoj svezi sa Srbijom. Bosna je pače bila srpska ,Župa“ Sa svijem pod vlašću stare Srbije. Ležala je ..egju Savom, Drinom, Neretvom i Vrbasom. God. 1120. Bosna posta Banovina“. Raški župani i Knez srpski Bijela Uroš dade je u miraz uz kćer zetu svome magjarskom kralju Beli II. Nemanjino doba potvrdi srpstvo Bo- sne-Hercegovine vojvodine arhijepiskopa Save. Stjepan Herceg potpisivaše se: ,Mi gospodin Stepan Herceg svetoga Save, gospodar Hum-- ski i primorski, knez drinski i veliki vojevoda Tusaga Bosanskoga i veće“. To je jasno, da su se ove zemlje Bosna i Hercegovina sma- trale lijepi dio srpskoga naroda. Istorija, ta »magistra vitae“ pozna narod koji se po Bosni-Hercegovini odavna nalazi, biva, da je to samo srpski narod. To kaže i Kalaj, to današnji bosanski hereegovački narod u srcu ima, pa mu je teško tijeh se osjećaja lišiti. Ono Bošnjastvo, koje danas pod hrva- okom obrazinom truje u bosanskome narodu najdraže narodne srpske osjećaje za drugo nije stvoreno, nego da se tijem nedopuštenijem - srestvom zabašuri narodni ponos srpski. Što više, to novo kovano Bošnjaštvo, kako vidi- mo, pristaša nema, izragjeno je na slaboj osnovi, propada. I nije tu sve. Toj ,bosan- skoj narodnosti“ pripadaju nekoliko Muha- medanaca, koji na naslonu te narodnosti uži- vaju sve moguće povlastice. Rekosmo neko- liko Muhamedanaca, jer veći je broj njih ko- ji priznaju svoju srpsku prošlost. »Bošnjak“ i njegova teorija životare, dani su im omjereni, živjeće dotle dok bude hrvaoka agitacija troskot sijati u okupirani- jem zemljama, troskot koji se približuje do stolova i onijeh istijeh, koji su radi srpski narod voditi u ime interesa njegovog i u ime stalnosti u upravljanju. Svak zna da je Bošnjaštvo kao i her- Gegovački naziv prosti provincijalizam; svak Znade da su se u ove krajeve Srbi doselili, pa što bi ge više htjelo znati? Srpski narod u okupiranijem zemljama neće da na veliko poleti, ni da u bezdan propane, on drugo ne traži nezo da se dade i pripoznade svakome svoje. Srpski narod u Bosni i Hercegovini nije mi najmanje dužan da dade u ruke sta- rijeh svojijeh neprijatelja ,nevjernijeh Hrva- ta“ ono, po čemu se Srbima nazivlju. I s toga trebalo bi da današnja bosan- ska uprava uvidi, e je posve žalosno ono što hrvacki ljudi rade u okupiranijem zemljama, koji u narodu nezadovoljstvo stvaraju. Kato- like kao pravoslavne i Muhamedanoe, pri- znavajući ih za prave Srbe, jer se narodno- sti po vjeri ne dijele, vidimo da su preva- reni u svakoj zgodi. Oni stari dušmani Hr- vati, uznemirujući braću, u njihovoj svagji postižu neopravdane svrhe svoje. To je sve obučeno i preodjeveno tako da se narod la- sno zavagja. A sve to pak napereno je proti pravom blagostanju Bosne i Hercegovine, jer koja fajda da sam bogat kad u kući mira nemam. Dogagjaji kakvi god bili, koji nebi od- govarali želji i potrebi ovijeh zemalja, biti će plod starijeh dušmana bosanskijeh, dana- šnje ,nesugjene braće naše Hrvata“, koji po staroj navadi love ribu u mutnoj vodi. Želeći mi narodu srpskom u okupiranijem zemljama svaku sreću i napredak, Bošnjaštvo nam ni najmanje nije trn u oku niti kakva, strava, ali se bojimo, kao što već i nekoliko biljega imamo, da se to Bošnjaštvo ne pre- tvori u Hrvastvo, a to je ono što bi za taj narod od velike štete bilo, jer hrvastvo nije nikada pa neće ni u buduće biti tome na- rodu od ikakve koristi, nego od očite po- gibije. Mi našu rekosmo iskreno i prosto, jer tako mislimo i vjerujemo na osnovu istorije, # na osnovu današnje svijesti onog naroda, na osnovu pravde i zakona. Na vidu nemamo nikakovijeh kula po vazduhu, nego dužnost koju nam nalaže naš položaj i naša ljubav prama onom narodu. elo Dalmatinski Sabor. Kako: već javismo, na 10 9. m. otvorio se je ovaj sabor. U 10 sahata jutrom bila je služba u prvostonoj erkvi, koju je služio areibiskup Rajčević. U podne zastupnici su bili na okupu u saborskoj dvorani. Dva zastupnika gg. Bulat i Baljak prihva- tili su i dopratili Namjesnika Davida. Presjednik Gjorgje knez Vojnović pozdravio je zastupnike dobrodošlicom i po tome spomenuo je zakonske osnove, koje je Zemaljski Odbor pripravio, a to su: o uregjenju bujic4 u općini Bolskoj na Braču; o prosušenju Konavoskog polja u općini Cavtackoj; o uregjenju gornjega dijela potoka Dre- novštice općine Grbaljske i Buđvanske; o prouše- nju blata Buljarice u općini Paštrovskoj; o uregje- nju bujice Makoša u Župi općine Dubrovačke; o pre- inaci S. 8. 41. i 58 zemaljskoga zakona 29- De- ćembra 1871. o učiteljima; o novoj taksi na uvoz šećera na korist zemaljske zaklade; i pravilnik o umirovljenju zemaljskijeh činovnika. Po prilici Zemaljski Odbor podnijeće još neke zakonske osnove, Dalje: po dogovoru zemaljskijeh presjednika predložiće se preporuka vladi, da se ga- bori svake godine sazivlju, obzirom na osobite oko- nosti pojedinijeh zemalja Spominje smrt pok. Namjesnika Blažekovića. Zemaljski Odbor izjavio je porodici žaljenje i u spro- rodu u Klagenfurtu zastupao ga je onamošnji zemalj- Ski presjednik, Pogivlje zastupnike, da u znak počasti ustanu. (Ustaju) Na kraju pozivlje na trokratno živio Njegovom Veličanstvu. (Sabor se odazivlje). Ovijem je otvoreno XXIX zasjedenje dalma- tinskog Sabora. Namjesnik David spomenu zakonske prijedlo- ge, koje će vlađa podnijeti i to: o lovačkijem listovima; o zaštiti divljači; o promjeni $. 3. za- kona o obrani tiea poljodjeljstvu korisnijeh. Pozdra- vlja zastupnike u ime vladino i obećava svu nje- govu susretljivost saboru. Vladu će zastupati u sa- bora namjesništveni potpresjednik Pavić a zamje- njivaće ga savjetnik Truxa. Ovijem je svečana sjednica svršila. Namjesnik ! se je lično oprostio od svijeh zastupnika i vratio pratnjom. Podlistak. ga razvalinah Manastira Prevlake. : od DIONISIJA MIKOVIĆA?) Lijepo je u jutru uraniti pa se voziti po ovora našem vječno modrome srpskom moru i udisati onaj divni zrak s mirisnijeh evijetića, osvježenijeh mor- skom hladovinom. Jutrom na sv. muč. Hristinu, o. g. u 41), sa- ta sagjem niz manustirsku ulicu i ugjem u čamac koji me na moru pod manastirom očekivao. Dvo- jica zaveslaju, Kroz petnaest minuta dovezli smo ge pod Perast, ,labudasti grad“; i onda prevezli se izmegju: ,školja od Gospe i sv. Gjorgja“, . Ovako rano voziti se po lijepom vremenu, kad putniku tihi vjetrići g mora do njedarca ćarkaju, prava je milina, Ali kad se ga šireg mora, okolo kog su naredani divni bokeljski palaći, ugje u ,Ve rige“, osjeti se neka sjeta. Bjen od sumornijeh *) Poštovani pisao poslao nam je bio ovu svoju raspravieu istom smo počeli izlaziti, ali radi ogromnog materijala, koje- mu ne može biti odgagjanja, moradosmo je spremiti do bo- lja vremena, a to više što raspravica i tako ne gubi svoju vrijednost. (Opaa Uredništva) Planina što su nad Verigama ponosito digle glavu »Nebu pod oblake“ pravi na putnika melanhonične utiske. Kad je čamac sjekao more izpod Lepetana, domovine dragog mi prijatelja gosp. Lazara 'Toma- novića, osobitom sam milinom udisao krasni miris kog vjetrići na lagani krili, donošahu od ovjetova S lepetanskog perivoja. 'Fu ge, ovako rano, čuju li- jepe srpske pjesme, i dozivanje mrnara, koji erepa- ju more i škrope svoje bracijere i barke što su ve- zane u lijepoj luci. Prolazeći iz pod romantične ,Lastve“, i ubavog »Tivta“, jednako sam slušao pjevanje i dozivanje radljivijeh ljudi, koji sa svojijem ženskinjam uje. dno, pretekli zoru i rade u vinogradima i vrtlima. Pjevaju kao u najsrećnije godine, a ovamo neće mno- gi ni usjeva sabrati, jer Bog ne daje dažda. Za dva sata pristanem g čamcem pod man. Prevlakom. * # Penjući e s mora uz prevlačku ulicu, gledao sam umnijem očima u sliku njezine sjajne veličine, osvještane uzvišenom skromnošću i podvizima za Tod i vjeru. Što sam osjećao, to će lako svako rođoljubno srce pogoditi; kad se mislima vine u daleku srp- sku prošlost punu slave, muka, krvi i iskušenja. Sa ove slike trgao me klopot financijske stra- že, što ležaše pod jednom megjom odma pod ma- nastirskom ćelijom ! Odma ću da priznam, da me je opčarao pri- rodni položaj Prevlake. Pogled ga ovog ostrova na pitomu okolinu tako nekad zvanog ,zeeko travun- skog“ primorja, plijeni sre& osobitom milinom, i ispunja dušu sve novijem i nejasnijem osjećajima, & um ćeti da se odmara nad sunčanom visinom, gdje ljuske zlobe i sujete nema. * Radi onijeh poštovanijeh čitalaca, koji nijesu imali prilike da se što bliže upoznaju s prošlosću Pre- vlake, i s čega joj se tolika znamenitost pripisuje, biću opsežniji. : Stefan prvovjenčani, srpski kralj, sin sv. Si- meona mirotočivog, a brat sv. Save, prvog srpskog prosvjetitelja, i arhijepiskopa, ,Blagoslovom Oca, pospješenijem Sina, i Sovršenijem sv. Duha, po po- stavlenju Oca (Stefana u kalugjerstvu Simeona) na kraljevski prijestol, progje: ,zemlje i države svoje“, i dogje: u grad Kotor“ i ne nagje: ,u njem hra- ma“, pa sagradi: ,Hram svet. velikomu mučeniku Tripunu, i drugu Vavedeniju presvete Bogorodice“, I pogje na Prevlaku, i tu gagradi: ,hram svetog | Arkangjela Mihaila“; i postavi u njem: ,patrijar- ha Argeniju“, 1 dade ovom svetom hramu: »Pot sela na službi: Lušticu, Kartole, Liješeviće, Barda, i Bogdašiće“. Ovako ,živ mi oči pa u oči“, glasi Stefano- | va krisovulja od 18. Juna 1338. Tu je pečatao u »Annali di Perasto, dr. Don Andrea Balovich. A ja sam je, u propisu, dobio od poštovanog prijate- lja, čestitog brata Srbina rimokatolika, gospodina Konta Krila Viokovića, poraštanina, što zahvalno bilježim. m že *R Učeni ljudi u našem stoljeću, zanimali gu se is- Pitivanjem : gdje je bila stolica zeekog mitropolita koju je sv. Sava ustanovio. Tu su: Jastrebov, vla- dika Petranović, Ruvarac i Dučić Arhimandrit, Niketić profesor i drugi koji su se bavili o tom zanimljivom prijedmetu i u opće o episkopskijem stolicama koje je sv. Sava ustanovio, Učeni prvosveštenik gospodin dr. Gerasim Pe- tranović, čim je zasio na upravu pravoslavne Bo-' kelj. Dubrovačke eparhije, postarao se, da nas da- ruje ,Šematizmom“ svoje eparhije. On je to učinio a trud mu je krunisan opravdanijem priznanjem na- šijeh prvaka — junaka na širokom književnom polju. Sad da vidimo najprije, kako učeni pisac u ovom svom ,Šematizmu“ obilježuje granice bokelj- i i h zu o KO ij. o S a S oi s DOVA SETE ć