PFSDIĐFE IZ ZLODIOZA ——— >>> >O == os zona ><. ssa o o a o U Dubrovniku 14. Marča 1894. Cijena listi ; Za Dubrovnik na godinu fior, 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu flor. 5. Za svo ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROV- NIKA“, Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska | izvješća i slične objavo plaća se 6 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 11. Izlazi svake Srijede. Godina III POSLIJE SABORA. Iza kako su se žestoke strasti ohladile, koje su gotovo buktjele u minulom zasjeda- nju dalmatinskog Sabora, iza kako je dugi, irudni i naporni rad toga zasjedanja otpoči- nuo, red nam je da se na isto osvrnemo i da koju o njemu i mi progovorimo. Treba da priznamo da je zadnje zasje- danje dalmatinskog Sabora bilo zanimivo ra- di mnogijeh razloga. Prestavljalo je široko polje gdje su se razvijala razna pitanja dr- žavno-političke, kulturne i gospodarske na- ravi. Prilika je bilo na pretek da se ogleda bistrina uma, volja i rad našijeh zastupnika na korist ove zemlje. Tako je. Sva pitanja koja su iznesena bila, zasijecala su u najznamenitije grane ze- maljskog gospodarstva, biva, uregjenje voda, povećanje zemaljskijeh prihoda, da se nami- re sve to veće potrebe, konačne odredbe o veresijskom zavodu i t.d. Sva su ova pi- tanja bila pametno i korisno riješena. S te strane mi smo potpuno zadovoljni. Narodu je ipak neka korist pridošla iz ovog zasje- danja. Ali na žalost opaziti nam je da su ljudi čistoga pravca prekazali svoja ubojna koplja i u Saboru, te zavrgli najljuću stranačku bor- bu bez ikakva obzira, da li ih je narod za to poslao, ili da se brinu o boljitku i na- pretku njegovom. Došli su u Sabor da na- padaju i da se bore, što nam dokazuju oni njihovi nesmisleni i razdražljivi prijedlozi. Naravno naši srpski zastupnici nijesu ostali prekrštenijeh ruka, nego su im milo za dra- go junački i svijesno vraćali. Pred adresom za sjedinjenje s Hrvackom, tijem ljudima sve su nužde i nevolje naro- dne izlinjale, pred hrvackijem državnijem pra- vom prestala su sva druga prava i zahtjevi narodni, iz očiju tijeh tobožnijeh zatočnika narodnog dobrostanja, i ekonomičkog napret-. ka sijevala je samo ujedinjena i nezavisna Hrvacka, a iz srca tijeh tobožnijeh slavena kipila je samo srdžba proti Srbima. Takav nam je prizor s druge strane pružalo minu- lo saborsko zasjedanje. Istina Bog sva ta njihova galama izla- zila je iz prazne puške. Vas taj urnebes bio je plod, kako reče jednom jedan hrvacki list, pri drugoj zgodi, političkog glumstva, koji- jem su pokrivali stranačku nemoć i političku nesposobnost u namjeri da sebe opsjenu i svoju prostotu. Da, drugo ništa. Doduše nije ovo za nas ništa novo. Nji- hova glasila svaki dan igraju taku ulogu. U saboru se je htjelo svečano potvrditi da za drugo stvoreni nijesu, nego da mlate praznu slamu, i da se o njima govori. Mi pak mi- slimo da će svaki trijezan čovjek, ma kojoj stranci pripadao, znati vrlo dobro da se iskre- nost i isticanje rodoljubivijeh čustava ne is- kazuje bučnijem prizorima i bezobzirnijem vladanjem, već mudrijem, temeljnijem i po- žrtvovnijem radom. Da, samo takijem radom pravi rodoljub pokazuje koliko mu na srcu leži napredak i budućnost domovine, Ljudi čistoga pravca doista su pobije- snili, pa u tom svome neizliječivom bjesnilu misle da im je sve prosto raditi, i da taj njihov rad mora da svaki objeručke prihva- ti. Ti politički i narodni vukovi u lažnoj ov- čijoj koži, pod vidom tobožnjeg brastva a u ime neke uobražene slobode — izlaze u plja- čku srpskoga imena, srpske časti i srpske budućnosti. Da je u njima snage koliko i volje sve bi Srbe žive prožderali, samo da oni budu neka jaka i jedina sila na Balkanu. To sve dakako, kako oni kažu, rade u ime slavenske solidarnosti, kojoj su dušom i ti- jelom odani! Minulo saborsko zasjedanje dokazalo nam je još jednom kakove su bagre ti naši protivnici i koja im je jedina namjera. Nji- hov je ideal hrvacko državno pravo, pa da ga prošire, i gdje mu mjesta nema, svako im srestvo služi. Naši srpski zastupnici i u ovom zasje- danju, i ako u malenome broju, pokazali su potpunu zrelost, duševnu spremu za Taspra- vu svijeh pitanja, a poglavito na obranu srp- skog stanovišta. Gosp. Dr. Dušan Baljak, ko- ji je prvi put u Sabor stupio, te pristao uz maleno, ali čelično kolo srpskijeh pobornika, pokazao je uma, sposobnosti i volje da srp- sko ime sadrži na onoj visini, koju mu je priroda i povijest opredijelila. Njegovi su go- vori bili puni dokaza, jedrine i znanja, te postigli željeni uspjeh. U opće naši su zastupnici pohvalno svoj zadatak ispunili, bilo u praktičnijem pitanji- ina gospodarstvene koristi na sreću i blago- . stanje cijele zemlje, bilo u raspravama poli- tičke naravi, a to mirno, dostojanstveno i pametno. S njihova rada u minulom zasje- danju, srpska stranka može da danas mirno počiva, jer su joj njezini prestavnici očuvali ime, čast i snagu, te joj pružili veći polet u nastupajućoj borbi. Minulo zasjedanje pružilo nam je još je- dnu istinu, koju smo mi u više navrataka iznosili, biva, da ljudi čistoga pravca misle, da će nas grdnjama pobjediti, a da im laži mogu služiti kao štit njihovijeh ernijeh smje- rova. Ovu istinu dovoljno su nam obrazložili njihovi govori u saboru. Mi pak opet kaže- mo da je vrlo nečasno jedne političke stran- ke da grdnje uzme za oružje a laži za po- dlogu svojijeh težnja. To je biljeg surovosti, nemoći i truleža. Da pravo kažemo mi smo se već davno i davno navikli njihovijem grdnjama i laži- ma, tei ove najnovije prihvaćamo posve la- dnokrvno. Nas se ne tiču. Do danas nijesu nam one naudile, pa neće ni od sada, jer je srpska svijest u našem kraju dovoljno budna i oprijezna, a i jaka da ih od sebe otisne. Naš je pravac jasno obilježen, znamo za što se is kime borimo, redovi se naši od dana na dan množe, pa nam brige nije, da ljudi či- stoga pravca oštre svoja koplja protiv nama. Da zaključimo. Zast. Dr. Baljak svršio je svoj pristu- pni govor ovako: ,Ako ste vi, čestita go- spodo, željni boja i megdana, ako hoćete rat, mi ćemo rat primiti: da branimo ono što je nama milo, koliko je vama milo vaše hrva- stvo; da branimo ono što nam je na svijetu najmilije, da branimo naše milo srpstvo“. — Tako je. Srpski je zastupnik znao kako mi mislimo, pa je za nas i progovorio. Jest, pri- mićemo rat, ili bolje, nastavićemo ga, kad baš hoćete, pa da vidimo kakove ćemo plo- dove iz ovog rata izvući. Nas su još jače sile progonile, gnječile, na kolac nabijale, pa smo ipak živi ostali, a ime nam još bolje si- nulo na užas našijeh protivnika, koji su i preko volje pred nama izmicali. U jednoj ruci držimo mač a u drugoj maslinovu granu, Na vas je da birate jedno ili drugo, samo da nam ime živo ostane a obraz neokaljan. Drugo ne tražimo. = a Dalmatinski Sabor. Sjednica 15. Febrnara. Zast. Šarić čita zapisnik zadnje sjednice, koji je odobren bez prigovora. Interpelacije: a Zast. Bianchini o udijeljenju prvog roka za gradnju mula u luci Krapnja i o uregjenju luka u Pakoštanim i Vođicam. Zast. Bianchini da se ukine ili snizi glavari- na na marvu općinara Stona i Slana, koji uživaju pravo paše na pograničnom hercegovačkom ze- mljištu. : Vladin povjer. Truxa odgovara zast. Bianchi- ni-u o crkvi u Arbanasima; Dr. Salvi-u o BAPUNAT- skom društvu u Spljetu i o zadnjijem izborima op- Ginskijem u Vrgorcu. Zast. Dr. Salvi. Kad je u prošloj sjednici gla- sovana izjava učešća radi smrti Račkoga, slučajno nije niko bio u saboru od njegove družine osim Dr. Podića, koji je na prijedlog pristao. Pošto se zaslu- gama svud u izobraženom svijetu čini čast bez ika- kve razlike, izjavljuje da on i njegovi prijatelji pri- staju na sažalnicu. (Odobravanje u svemu Saboru). Dnevni red. Rasprava proračuna za 1894. Zast. Zore, koji je bio upisan kao govornik, odriče se. Rasprava je zaključena. Izvjestitelj Dr. Bulat u poduljem govoru go- vori o sjedinjenju polemizirajući s Dr. Baljkom. Po- bija mišljenje vladina povjerenika o njegovom po- ložaju u saboru. Nastavlja kako je izvjesno da su neki htjeli razbojnički napasti U. K. Poglavara Kon- rada i s toga ga je općina imenovala počasnijem gragjaninom. Govori još o jeziku u sudovima i odo- brava Baljku što je govorio o nekijem poreznijem činovnicima. Zast. Dr. Salvi govori u ime stvarnoga isprav- ka i pobija Bulata u pogledu Konrada. Ako je bilo kakvijeh napadaja, stranka ne nosi odgovornosti za pojedine ljude, Prelazi ge na posebnu raspravu. Na tački trošak za žandarske stanove vladin povjer. Narđelli odgovara Bjelanoviću radi dogagja- ja u Kninu u Montovoj Gajnjači. Kaže da u stva- ri nema fenomenalne vrijednosti. Zast. ljubić govori protiv troška za žandarske stanove. Podnosi zaključak: da ovaj trošak vlada primi na se. Zast. Dr. Klaić razjašnjava da ona izmjena nije moguća, jer po općem državnom zakonu sve zemlje podnose taj trošak. Podlistak. PJESNIK i VILA NIKOLE 1. (nastavak) Pjesnik brani narod od Vilinijeh prijekora, kako može i kako zna. Sadašnjost makom mimola- Ti. Nebi bilo ni lijepo prigovarati besmrtnici koja S visine gleda čovječje sinove i znade im svaku Srješku. Ali za budućnost jamči pjesnik: Bijesno je Srpče moje, Kao vatra krvi vrliće; I do toga kad bi došlo On za braću Poginuće ! Starijega brata Rusa, Kao oca Poštovaće ; Za Hrvata svog blizanka Kap potonju krvi daće, Utaman mu kletve — Vila ne vjeruj ug Jeruje. Ruga 5e prostodušnosti sinova čovječjih. Pjegnika kara što je tako lakovjeran i vruće fantazije imlj štu za realnost: gi eo Vi ste čeljad zanešena; U vas stalno ništa nije; Vaš um laki svijetom ge Ka' uz guvno pljeva vije. Vi plačete bez poroda; Smijete ge kad ne treba; Uska vi je zemlja ova, Pa letite ispod neba. Ti sad kažeš da je dobro — Pa eto ga, neka ti je; A u tvoje vjeruj, srpstvo Nikakova dobra nije..... Bilo bi doduše nešto dobra, nešto što je uzdi- gnuto : Na mramoru i na kosti, Zlotvorima u prkosu C'jenom krvi i hrabrosti! A to se nešto zove: — ernogorski prije- sto. Sred anarkije srpskijeh duša stoji, tamo, pod sjenom Lovćena, opojen neizrecivom slašću vječne Slobode. Mrskost opušćenja ga se nije dotakla. Od najdavnijih vremena, ta vidjećemo, od rimsko doba, dugim slijedstvom žrtvovanja, sloboda se tamo pre- dala od pisa do pisa, pa s njom uvjeti neke pogla- vite akcije u srpskome narodu koji bi u toj zemlji l imao upoznati i priznati ,stariju kćer slobode“. Ova misao lebdi pred proročanskim pogledom Vile. Ne- ustrašivo dobaciva Pjesniku: Otrgni se starolina A okruži mladom snagom, Pa junački, otvoreno Obidi se srpskim vragom ! Pobjedićeš!... Pobjeda je Pregaoca vazda bila; Pregni, hujdo — vijenac ti je Moja ruka naredila! Jasnije se ne može govoriti. Čitaoc, zapanjen gori od želje da obazna što će Pjesnik na taj vru- ći poziv. Istina. Odgovornost je golema, a pravo, po načelima diplomacije, dvojbeno. Vila je Vila i ništa drugo. Besmrtnica, — koliko vas volja, ali kod Berlinskoga zelenoga stola sjedjela nije. Niko je dajbudi, nije bio pozvao, te srpski narod mora- do i amo pod Lovćenom i tamo pod Biogradom primiti što mu dadoše. Rečenica: ,nil de nobis si- ne nobis“, — za njega kao da ne vrijedi. Eh, pa Sada uevijeljona vila traži odmazdu. Balkan bal- Kkanskim narodima! Tebe sam pjesniče izabrala, ti na Balkanima ujedini narod mačem. Pjesnikov je odgovor remek-djelo pronicavosti i samozataje oba- vite visokom poezijom. Diplomat, državnik i rodo- ljub trkom trče tim strofama. Zamršeni se taj čvor ne može oštroumnije presjeći: Vijenac!... borba!,.. i pregnuće!,.. I pobjeda pusta slava!... : I vrhunce do kojijeh Moja neće dotać glava. — Ti m' ističeš, kao mimu Za sujete ludih želja; Pozivaš me da rezmrsim Zapletena srpska djela Pa mi neku moć zamišljaš Precjenjuješ moje sile; Moje su se muke, brige, Oko ovog krša svile! Ja siromah snage nemam Pa i voljom izostajem, Jer da sjutra što god počmem Naše srpstvo ja poznajem... Gledajte kako ga sada Pjesnik dobro poznaje! Smjela Vilina riječ obrže mu i nehote istinu, svu gorku istinu, manu prirogjenu narodu : Neki bi me sljedovali, Da zataknom svu Jeyropu;