I PE PE E Lij FRA PEŠLELE U Dubrovniku 21. Marča 1894. Cijena listi Za Dubrovnik na godinu fior, 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Zo Srbiju i Crnu Goru na go- dinu for. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROV- NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. . Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 6 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 12. Izlazi svake Srijede. Godina III DALMACIJA PREMA SRPSTVU | I HRVASTVU*) Ono jadransko more, koje u povjesnici svijeta tako važnu ulogu igra, ono po svojoj jednoj obali pripada i našem narodu. Mi se ponositi možemo, što imamo našu lijepu Dal- maciju. Siromašna je, al je lijepa ta naša Dalmacija. Šta je obala talijanska prema dal- matinskoj obali! Kada bi Srbin ili Hrvat iz Napulja preko Fogje sve do Ankone po ra- vnoj, plosnatoj obali talijanskoj putovao, on bi bacao pogled na široko jadransko more, pa bi pomišljao da tamo preko leži naša li- jepa brijegovita Dalmacija sa svojijem veli- kijem lukama. Pa iza jadranskoga mora i brijegova dalmatinskijeh leže srpske zemlje: Bosna i Hercegovina, kojima se svjeska bu- dućnost otvara preko Dalmacije na jadran- sko more. No u toj našoj lijepoj Dalmaciji od ne- koliko godina vlada veliki razdor: nesretna nesloga megju Srbima i Hrvatima i tu je u najvećem jeku. Dalo bi se misliti, da u Dal- maciji, koja je od našijeh zemalja u kulturi najnaprednija — da tu toga plemenskoga razdora biti ne može, pošto bi se rodoljubi srpski i hrvacki prema stupnju izobraženja brzo mogli složiti, te megjusobnijem pošto- vanjem otklonili nesuglasice megju Srpstvom i Hrvastvom. Tako je to nekad i bilo u Dal- maciji. Ali u novije doba se to promijenulo. Dokaz su tome rasprave na dalmatinskom sa- boru, koje su se u posljednjoj sjeditbi sa- borskoj sa najvećom žestinom i razdraženo- šću vodile. Pa ako se mi Srbi i sa držanjem srpskijeh poslanika na dalmatinskom saboru ponositi možemo — to je ipak žalosna po- java, da je razdor megju Srbima i Hrvatima u Dalmaciji takav stupanj dostigao. Al rasprave na dalmatinskom saboru imaju ipak svoju dobru stranu, što su u mnogom razbistrile odnošaj Srpstva i Hrva- stva prema budućnosti ukupnog nam naroda. Izvrsno je u tom obziru govorio mladi srp- *) Oraj vrlo interesantan članak izašao je u Novosadskom »BP8HHKy“ a iz pera na glasu publisiste gosp. Polita Desan- čića. Taj članak donosimo na ovome mjestu, da ga pročitaju i oni naši prijatelji do kojijeh ne dopire ovaj uvaženi list. Izo- stavismo dvije tačke iz poznatijeh ve6 razloga. (Opas. Uredn.), ski poslanik dr, Baljak, koji je u jednoj re- čenici sabio sav odnošaj Srpstva i Hrvastva rekav: da Hrvati odbijajući Srbe od- bijaju od sebe onu moralnu snagu, koja im najviše može pomoći za nji- hovo državno pravo. Mi držimo za veliku zabludu Hrvata, kako u Dalmaciji, tako i u Hrvackoj, što iz hrvackog državnog prava hoće da izvode ne- ku počinjenost Srba i neku dužnost pretapa- nja srpskoga plemena u hrvacko. Otud ona zabluda, da na zemljištu hrvacke države mo- že biti samo Hrvata, da može biti samo po- litičkoga hrvackoga naroda. Noviju znanost ne posnaje više političkoga već samo gene- tičkoga naroda, pa i ako ga poznaje to upo- trebljuje izraz političkoga naroda u smislu državljanstva. To je ono, što i Magjari hotimice mješaju i izvrću, kad kažu da u »Magjarorsagu“ imaju biti svi Magjari. Baš to krivo tumačenje političnoga naroda ne bi bilo korisno za Hrvate. Magjari Hrvackoj priznaju samo neku ograničenu avtonomiju, a nikako državljansku samostalnost, te zato ne priznaju ni posebno državljanstvo hrvacko, pa prema tome mogli bi Hrvati danas-sutra dočekati, da ih Magjari računaju u politi- čan narod magjarski! Mi zaista ne pojmimo da se Srbi u Tro- jednici sile, da se ubrajaju u Hrvate zato, što žive na zemljištu što je i hrvacko i srp- sko. Srbi u Trojednici nijesu sporadične na- scobine kao Talijani, Nijemci. a u Slavoniji Magjari, već Srbi sa Hrvatima sačinjavaju jedan narod koji jednim jezikom govori. Zato je dr. Baljak sasvijem umjesno u dal- matinskom saboru pitao: jesmo li mi Srbi gosti u tugjem domu, jesmo li sirote na tu- gjem piru? a nijesmo li narod jednak kao i Hrvati? A rekao je dr. Baljak i ovo: ,jedi- ni spas hrvacke budućnosti jeste sloga sa Srbima. Kod naroda srpskoga koji je znao sebe sačuvati i u koga ima one snage ko- ja je krv u čovječijem tijelu, koliko bi po- moći i koristi mogli naći Hrvati i za sada- šnje i za buduće borbe, kad bi znali doći ] j Srbima na susret i pridobiti ih kao po- moćnike u pripravljanju opće bolje budu- dosti“. — Pa prema ovom čistom stanovištu, pita &&: našto nesloge, našto razdora megju Sr- bima i Hrvatima? Hrvati koji hoće dobra svome plemenu, ne mogu biti neprijatelji Srba. Da li dijeli, po teoriji Biankinijevoj, za- padna civilizacija Hrvate od Srba? Ležili u dvjema strujama, zapadnoj i istočnoj, uzrok neslozi Srba i Hrvata? Da, Hrvati bili su i jesu još u nekoj struji zapadne civilizacije, al neka pomisle šta je ta struja od njih bila načinila. Srbi i ako primaju blagodeti zapa- dne civilizacije, oni ne primaju tu civilizaciju na štetu svoga narodnoga bića, dočim je ta zapadna struja u Hrvata gotovo uništila nji- hovo narodno biće, i da nije bilo naslona na svježi srpski živalj, koji je u sebi pravu slo- vensku struju sačuvao, Hrvata kao takovi gotovo da ne bi ni bilo. Valja samo pomi- sliti na stanje koje je pre 30-40 godina u Dalmaciji vladalo. Ko je tada gradove dal- matinske proputovao taj jedva da je mogao pomisliti da je na slovenskoj zemlji, već je morao držati da je tamo negdje u kakvom kutu Italije. Tek kad se svježi srpski živalj stao isticati u Dalmaciji, kad je pok. Petra- nović svoj rodoljubivi rad započeo i kad se -rodoljubivi “Hrvati — pridružili Srbima, tad je počela narodna struja u Dalma- ciji i tad se osjećalo da je Dalmacija slo- yenska zemlja, pa tad se stvorila ona divna sloga megju Hrvatima i Srbima u Dalmaci- ji. Da toga nije bilo, danas možda Hrvastva kao političkoga faktora u Dalmaciji ne bi ni bilo, jer pre 30-40 godina Katolik u Dal- maciji čim je obukao kaput i pošao u grad nije htjeo biti Hrvat, već Talijan a ponosio ge što je naučio i govorio talijanski pa je na svoga brata Srbina pravoslavnoga koji se u svojoj narodnosti održao sa nekim prezre- njem gledao: basta che sia greco — bi- la je poznata izreka za omalovaženje Srba. Srbi u Trojednici imaju iste tradicije koje i Hrvati za svoju otadžbinu i uvreda je podmetati im da oni ne ljube tu svoju otadž- binu kao i Hrvati. Ni Srbi ni Hrvati u ovijem krajevima neće i ne mogu promijenuti položaj za kojeg su vezani prema ukupnoj monarhiji. Zadaća je daklen i Srba i Hrvata da u okviru ove monarhije gledaju da što većma ujedine i osnaže svoje narodno biće. Pa time u svezi stoji i pitanje zdru- ženja Dalmacije s Hrvatskom i Slavo- nijom. Mi smo za ovo trideset godina bili svagda za to združenje, jer držimo da to združenje kao neko ujedinjenje može samo služiti na korist ukupnoga nam naroda i njegove budućnosti. No danas Srbi u Dal- maciji odlučno su proti toga združenja i pre- ma tome oni stoje u savezu sa autonomašima Talijanima protiv Hrvata. Mi kao što osu- gjujemo u Hrvatskoj savez Srba sa Magja- gjaronima protiv Hrvata, tako isto osugjiva- mo savez Srba u Dalmaciji sa autonomaši- ma Talijanima protiv Hrvata. Ali mi zna-: mo rastumačiti raspoložaj Srba u Dalmaciji. Kad Biankini regja Srbe sa Ciganima i kad Srbi u Dalmaciji vide da su Hrvati malj protiv Srpstva u Bosni i Hercegovini — onda se nije čuditi savezu Srba sa autono- mašima. No sve su ovo žalosne pojave i gotovo da bi čovjek očajavao videći taj veliki ra-. zdor megju dva plemena jednoga naroda. Ali ipak ima jedan zr.čak koji nam do- bre nade uliva. A taj zračak dolazi od sla- vnoga nam Dubrovnika koji je u prošlo- sti važnu ulogu igrao i prema Srpstvu i prema Hrvastvu, pa je igra i u sadačnjosti, a igraće je iu budućnosti. Mi istina, po- znavajući čisto katolički Dubrovnik prije tri- deset i više godina, ne držimo mnogo o tom da je stanovništvo Dubrovnika za Srpstvo oduševljeno. Ali o tom smo uvjereni da je inteligencija Dubrovnika iskreno privržena Srpstvu, jer je pravilno shvatila važan po- ložaj Dalmacije prema budućnosti uku- pnog nam naroda. Mi se radujemo da su »rbi u Dalmaciji ostranili vjerski mome- nat, te tim omogućili da se Dubrovčani i svi drugi u Dalmaciji mogu priznavati ka- toličkijem Srbima. Mi vidimo, da danas ima čitavo kolo mlade inteligencije u Dalma- ciji katoličke vjere, koje osjeća za Srpstvo i vidi budućnost ukupnog nam naroda u Srp- stvu. Dubrovniku je pala u dio ta plemeni- ta zadaća da posreduje megju Srpstvom i Podlistak. PJESNIK 1 VILA OD NIKOLE I. (nastavak) .. Pjesnikova riječ o: suzama navodi Vilu da mu priča postanje Skadarskoga jezera. Sva je ovo pri- Povijest pravi pjesnički biger, Mirna, nježna priča nadahnuta svom prostodušnošću i mladenačkom va- trom naše narodne pjesme. Da nije ništa drugo Pjesnik napisao lijepa u or; knjizi, ovaj bi ga in- termoezo opravdao i ovjenčao. Priča je ova: Pošto Bog strovali gotonu u pakao, zapita nebesko duhove pomoću kojijeh bje- še održao pobjedu, da ga svak od njih upita Što još hoće, ko što želi? i Naša Vila, plavijeh oči i zlatne kose, nemir- na i malo tašta — valjda što drugari odviše s Rvi. Tijem kćerima — žali se Bogu na boju oči i kose i traži crno oči i crnu kosu. Au GIno — munja leži; U ornoj je kosi BNAg8; Crne oči obećaju na u raj blaga. Nu mješte da bi ponizno molila Božije Veli- čanstvo, a ona njemu — kao prava pravcata Evina Kći — baca u lice ultimatum, ženske prijetnje! I ako mi Bože sveti, Nećeš boju izm'jeniti, Dok mi oba ne ispanu Prestat neću suze liti! S Bogom se tako ne razgovara. Ali se Sve- višnji ne žali toliko što mu ona prkosno govori, nego što mu se taj stvor tuži na njegove darove: Tebi dadoh boju plavu — Naodiš joj sada manu: Zaglužuješ oba oka Tebi sada da ispanu. Tada Vili oči zasuziše i stade plakati iznad Zete stotina i stotina godina. Padoše na zemlju. Blaga ih narav zaokruži i sačuva Kao biser u kutiju, Da se izvan divne Zete Moje suze ne proliju. Majstorski je opisan okvirtog dragocjenog plača : Od Istoka zagradi ih Kom i lanac Prokletije; Od zapada sačuva ih Predgorija od Rumije. Od sjevera i-od juga | Košne skale, stanci ljuti, Ne đaše im da se mogu Nit izliti, nit prosuti! Megje im se gorostasne 'T6 pokriše zelenilom ; A podnožja s' ukrasiše : Zitom, lozom, cv'jećem, miljom, Gradovima i selima Ornom stokom, junačima I vrhore gorda svoje Obmotaše oblacima. Divni predjel sastavi so; Jedno drugom odgovara; Sve zajedno čistu sliku Nekoj česti raja stvara! Jednom se prohtje Bogu gledat zemlju sa vi- sina i ugledavši te suze, koje: sada sačinjaju Ska- darsko jezero, pita nebesku pratnju: ,ono što je“? Ta ono su suze Vile koju ti oslijepi u času gnjeva, odvratiće mu jedan nebeski žitelj i moli Boga da oprosti grješnici. Toj molbi ne odolje Svevišnji. Vi- la pristupi prijestolu. Z Dok prst Božji čuh na čelo, Na obrve trepavice ; Vid mi vrati, te naprijed Presveto mu vigjeh lice. Prekrasan je čas kad se Vili otvore oči, te je Bog rukom povede da se sita nagleda svijeta i za- pita je: Kakav ti se sada, sinko, Ovi bijeli svijet čini? A Vila odgovara: Kao prijed, kao vazda, Kao djelo tvoje slave; Ali oni prostor dolje Sa jezerom vode plave Što krajeve prostrane mu Jedrog žita klasje žuti, Ka' u zlatnoj da gu pjeni Rukom tvojom umaknuti. Udivljenoj Vili Bog objavlja da je ona ljepo- ta dolje cio njezin plač, oči koje se kroz vjekove proliše i sališe tamo. Milo je to i samome Svevi- šnjemu, milo mu je, jer se i tamo objavlja njego- va moć i ona ljubav i ljepota koje se pod njego- vom rukom ragjaju i u samoj nemoći ljudskoj. Vi- soka moralna nauka izrečena vješto i sretno. Jer smjelosti i neznanju, Ludih želja tvoji gr'jesi Učiniše, da se jedan Krojčić sveta tog uresi. Pomirivši ge ga svojim mezimčetom predade Bog Vili Skadarsko jezero u prćiju. Ne znamo koji je veliki moderni kritičar rekao, da se ne može bo- lje ocijeniti pjesničko jedno djelo nego li ispisavši