U Dubrovniku

28. Marča 1894.

Cijena listi
Za Dubrovnik ns godinu fior. 4.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu ns godinu flor. 4.50.

Za Srbiju i Crnu Goru na go-
dinu for. 5.

Za sve ostalo zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Na po godine 1 na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

Pretplata i ogl

šalju se administraciji ,D
NIKA“.
Dopisi so šalju uredništvu,

Rukopisi se ne vraćaju,

Za oglase, priposlano, izja-
ve, javne zahvale, računska
izvješća i slične objavo plaća se
6 novčiću od retka. Ako sa više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se. :

Broj 13.

Izlazi svake Srijede. E

Sjedinjenje Dalmacije.

U najnovije vrijeme silno navaljuje štam-
pa, kao i zastupnici velikohrvacke ideje, koje
na zemaljskijem saborima u Zagrebu i Zadru,
koje na carevinskom vijeću u Beču, da se
Dalmacija, i to čitava današnja Dalmacija na
temelju nekakvoga hrvackoga državnoga pra-
va, spoji sa današnjom Hrvackom, Slavonijom
i Srijemom, jer da je ista od uvijek bila
sastavni dio hrvacke krune. Ovaj njihov za-
htjev, kao u opće svi njihovi zahtjevi, ne
samo da je nepravedan, nego je osnovan na
krivom pojimanju, jer cijela današnja Dalma-
cija, koja se stere od Istre do Crne Gore,
nije nikad bila sastavni dio hrvacke države,
niti joj je ista pripadala u tolikom opsegu.
Neoboriva je istina, da je hrvackoj kruni
pripadala po nekada Dalmacija, dok njeni vla-
dari nose titulu ,res Croatiae et Dalmatiae“;
samo je sada pitanje, da li se je pod tom
Dalmacijom razumjevala cijela današnja Dal-
macija, jer treba znati, da su i srpski vla-
dari nosili u svojoj tituli takogjer Dalmaciju,
pa s toga nije moguće, da je Dalmacija pri-
padala jedino hrvackijem vladarima. Mi ćemo
dakle razložiti, što se je razumjevalo pod
Dalmacijom u titulama srpskijeh i hrvaekijeh
vladara, ato će nam ujedno reći, koliko pra-
va imadu današnji Hrvati na današnju Dal-
maciju.

Za Dalmaciju u tituli i potpisu srpskijeh
vladara, kako je još na'.zimo opisanu u ži-
tiju Stjepana Nemanje, sto ga je napisao nje-
gov sin Sijepan Prvovjenčani, misli Majkov,
— a za njim su se poveli Rački, Kalaj i
Novaković, — da je bila dio stare Zete, koja
je obuzimala današnju Ornu Goru i dio sje-
verne Albanije, pa zato da i ne nalazimo
Zete u tituli i u potpisu srpskijeh vladara,
jer da se je razumjevala pod riječima ,Du-
klja i Dalmacija“. To je sve lijepo dokazao
Majkov u svojoj knjizi ,Istorija Srba“ (Vidi
prijevod Daničićev str. 10. i 11. i Rački u
časopisu ,Književnik“ god. 1. sv. 2. str. 213.)
Što se tiče opsega, mjesta i položaja ove srp-
ske Dalmacije, imaju donekle sva četvorio
pravo, ali što se je upravo razumjevalo pod
tom Dalmacijom, nije tačno označeno, pa zato

ćemo pokušati to pobliže razjasniti. Najprije
ćemo da vidimo, kako je dospjela Dalmacija
u titulu hrvackijeh vladara; to će nam uje-
dno razjasniti, što se je razumjevalo pod
Dalmacijom i u tituli srpskijeh vladara, pa
ćemo tako ne samo razumjeti i popuniti mni-
jenje spomenuta četiri učenjaka, nego ćemo
i sami o svem imati čist pojam.

Opće je poznato, da se je pod prvobi-
tnijem imenom Dalmacije, prije dolaska Srba
i Hrvata, razumjevalo sve zemljište od Istre
do Skadarskoga jezera; na tom su zemljištu
tada živjeli i to na sjeveru većinom Latini
(Rimljani), a na jugu Grci. Porfirogenit, koji
je vrlo dobro poznavao balkanski poluotok,
razlikujući dobro jedne i druge, zove prve
Popćva a druge 'Poyugfa. Ti Latini i Grci, ko-
ji su nastali od starijeh rimskijeh kolonija
i kašnjim doseljivanjem, imali su prilično
razvijenu industriju i trgovinu, a navlastice
upravu i uredbe. Kad su Srbi i Hrvati do-
šli na balkanski poluotok, zatekli su tu te
Latine i Grke, koji su i nadalje ostali sklo-
nivši se ispred njihova prodiranja u primor-
ske gradove kako svjedoči K. Porfirogenit.
On veli: ,A ostali Rimljani spasiše se (za
dolaska Srba i Hrvata) u primorske gradove
i sve do danas vladaju njima, a ovo su ti
gradovi: Dubrovnik, Spljet, Trogir, Zadar;
Rab, Krk, Cres i Lošinj; njihovi se stanovni-
ci sve do danas zovu Rimljani“ (Rački: Do-
cumenta p. 401).

Ti gradovi spadali su pod vizantijsku
upravu i plaćali su danak; inače su se upra-
vljali po svojim zakonima. Vrhovna gragjan-
ska i vojnička uprava bila je u rukama car-
skoga namjesništva, koji je sjedio u Zadru
pod imenom prokonzula ili stratega. Budu-
ći da je Dalmacija bila sastavni dio Italije
to je zadarski strateg bio potčinjen egzarhu
u Raveni. Ovi gradovi ostali gu i za dolaska
Srba i Hrvata neovisni o njima, kao što svje-
doči opet K. Porfirogenit riječima: ,I od
tada ovladaše (Srbi i Hrvati) čitavijem dal-
matinskijem zemljištem i nastaniše se na nje-
mu; jedino se ne predadoše njima primor-
ski gradovi, nego ostadoše Rimljanima“ (Ra-
čki: Documenta p. 278).

Dolaskom Srba i Hrvata promijeni ge
znatno prvobitni pojam Dalmacije. Ime Dal-

l
| macija suzi se samo na primorske gradove

jd otoke t.j. na zemljište, gdje su živjeli.

Groi i Latini. To je sasvijem naravno, jer
su se već i prije dolaska Srba i Hrvata ti
Grci i Latini nazivali po zemlji Dalmatinci-
ma, pa su to ime po zemlji zadržali i na-
dalje. Da se u istinu pod Dalmatincima ima-
ju razumjevati ti Groi i Latini, a pod Dal-
macijom zemijište uz jadransko more, gdje
su živjeli Grci i Latini, tomu evo nekoliko
primjera.

U već nekoliko puta citiranoj knjizi Ra-
čkoga ,Documenta“ ima na str. 425. izva-
dak iz ljetopisa Ivana djakona, gdje ovaj
pripovijeda, kako su Hrvati i Neretljani
(997.-998.) počeli robiti Latine, a ovi poru-
čuju mletačkom duždu Petru II. Orseolu, da
ih dogje osloboditi. On o tom veli: , Tada
se skoro svi Dalmatinci sastanu i poruče
po svojijem poslanicima Petru, mletačkom
duždu, da će, ako sam dogje ili vojsku po-
šalje, koja će ih osloboditi od okrutnosti S1o-
vena, oni i njihovi gradovi vječito ostati
podvrženi njegovoj i njegovijeh nasljednika
vlasti“ (Unde Dalmacianorum populi omnes
poene simul convenientes Petro Veneticorum
duci suis internunciis hoc demum daverunt:
quod si ipse venire aut esercitum  mittere
šaollet, qui eos a Selavorum. atracitate libera-
ret, ipsi et illorum civitates perpetua stabi-
litate suae suorumque successorum  potestati
subditos manerent), Dalje u aktima spljeeko-
ga sabora od 924. čitamo ove riječi: ,,con-
sulatu peragente in provincia Ohroatorum
et Dalmatiarum finibus Tamislao rege“.
Svako uvigjavan vidi, da se u ova dva ci-
tata pod Dalmatincima imaju razumjevati La-
tin. Pai K. Porfirogenit veli na jednom
mjestu, da se je negda Dalmacija protezala
od Istre do Skadarskoga jezera, a za njego-
va dakle doba bio joj je drukčiji opseg. Na
drugom opet mjestu on nas sam upućuje,
gdje da tražimo tu suženu Dalmaciju. On ve-
li: ,Cijela Dalmacija i oko nje narodi,
kao: Hrvati, Srbi, Zahumljani, Travunjani,
Konavljani, Dukljani i Neretljani“ (Rački: Do-
cumenta p. 128.), pa kad znamo megje svi-
jeh tijeh plemena iz njegova opisa, onda se
vidi, da i on tu pod imenom Dalmacije ra-
zumjeva latinske gradove i to ne samo u

Godina UI

hrvackoj, nego i u srpskoj Dalmaciji t.j.
njemu su po gradovima uz more stanovali
Grci i Latini, koji se zovu Dalmatincima, a
njihovo zemljište Dalmacija, dok njima za le-
gjima i oko njihovijeh gradova žive u hr-
vackoj Dalmaciji Hrvati, a u srpskoj Srbi,
Na drugom opet mjestu veli: ,Dalmacija je
pokrajina Italije“ ((H če Aeluarla šo 'Traklas dovi
282) t. j. da Dalmacija spada pod Italiju, a
mi znamo iz istorije, da su u istinu pod Ita-
liju, odnosno pod ravenski egzarhat spadali
samo primorski latinski gradovi, pa evo i tu
nas K. Porfirogenit upućuje, da se pod Dal-
macijom ima razumjevati zemljište nastanje-
no od Latina i Grka.

Da so pod imenom , Dalmatia“ imaju
razumjevati latinski gradovi, koji su bili neo-
visni o Hrvatima i Srbima, dokaz je tomu i
to. što nijedan ni hrvacki ni srpski vladar
ne nosi odmah s početka u tituli ,«t Dal-
matine rex, dux“ i slična, nego tek kašnje,
kad su politički odnošaji zahtijevali, da se
ovi latinski gradovi (Dalmatia), kako su bili
u manjini, a okruženi Srbima i Hrvatima,
podvrgnu istima. A to se je dogodilo ovako.

Najprije u hrvackoj Dalmaciji.

— > oi

“Naši dopisi.

Iz Kaštelnovog kod Trogira 10 Marča.

(Dopisniku ,Naroda“ iz Kaštela od 20. Fe-
bruara Broj 15. i družini). — Kad nebi napi-
šao ovo nekoliko redaka, čini mi ge, da bi sagri-
ješio i pred Bogom i pred ljudima. Ne pišem rado
o domaćim razmiricama, a mrzi me baviti se oso-
bama. Čemu to! ta osobe Iru, a ideje, načela osta-
ju. To je tako!

Ma što ćete da rečete, kad stanovita gamad,
koja se u vrst ljudi računa, ogrnuta lažnom kaba-
nicom narodnosti i patriotizma nameće se drugima.
Hoće da :mponuje hrvastrom, pretjerani su rađika-
li, a kršćani su da ih nema boljijeh, pa sve to
rade, da svjetinu varaju, te svojijem bučnijem ime-
nima, pokriju svoju moralnu golotinju. I ima ljudi,
koji im vjeruju, a drugi morajn da ih slijede, jer
ti spekulanti, za cijelog svog života ne rade drugo
nego spekuliraju. Oni znadu, ne birajuć srestva, do-
čepati se kapitala i masnijeh položaja, pa pošto to
u današnjem vijeku majmuništva glavnu ulogu igra,
irapresioniraju malodušnost i naivnost bombastični-
jem frazama. pa onda eto ti čitave jedne stranke,
Eto ti stranke, kojoj je geslo: Bog i Hrvati! Tada

Podlistak.
+ PJESNIK i VILA

OD
NIKOLE 1.
(nastavak)

A nakon malo slijede lijepe ergično strofe,
LA davorija knjaza-Pjesnika, koja će tamo pod
: i ds Tarigrati bez dvojbe junačka PIša onoga

Ja ću pregnut, kada kolo
Slogo sretnje zavrgno 808,
I ozbiljno skoše ljudi
Da 8 tugji jaram stroga.
Ah, onda ću na poljane
Iavest braću i šinove,

1 štogogj mi državica

. Bolje dade vitezove!

Rvaćemo očajnički;
Redom ćemo Popadati ;
Sretni ćemo i blaženi
Svi živote naše dati!

Samo srpstvo da nam sine!...
Aoh, srpstvo, željo moja,
Slatko li bih dušu dao

Tebe radi usred boja!...

Ne zaboravite da tako govori junak Vučjeg
Dola! Pa je zanimljivo vidjeti ono ispreplićanje
povijesti Rima sa Vilinijem bodrenjem. Stara Du-
klja izazivlje u Pjesnika napredak i siljenje bede-
ma grackijeh koje osnova prvi rimski kralj. Stije-
šnjen u akciji, ovjenčani Pjesnik traži u osvajačko-
moe liku vječnoga grada, koji baci zdraku i u sa-
mu kršnu Zetu, razlog jačanju držav4. On pozdra-
vlja i prošlu i gađašnju slavu kršćanskoga Rima
plemenitijem i dubokijem stihovima:

Pa ipak se podignuo

Iz gomile svog rasapa,

Iza kazni zasluženo

I pravednog Božijeg štapa.
Podiže se bez junaštva

I boz bojnih kakvih sprava:
Petar ribar iz Judeje,
Osnova ga, sveta glava.

U njem zače novo carstvo
Na temelju od istine,

To će ono biti trajno,

Nadvrć prvog veličine.

Ali niti ta slava nije kadra istrgnut Pjesuiku
posmjeh u ovo teško doba. Borba mogju željom za
ostvaranjem jedne velike, silne otadžbine i teškim
stanjem naroda čita se u svakom retka. Kad mu
Vila dakle progovara :

Kako ti se

Srpstvo sleelo,

A sve snadom

Gleda tebe! ...

Pregni!... umril...
Nije fajde,
Zivotarit
Nije troja!

Mirkov sine!

Pjesnikov je odgovor — bijeli list!...

Na moljenje njegovo, Vila napokon priča o
grpskoj prošlosti. Mi ne govorimo da nam se mili
didaktična vrsta pjesme. Istoričke dogagjaje izre-
dati u stihovima teška je i neharna stvar. Pjesmu
i srok i harmoniju, sve je trijeba žrtvovati suho-
parnome nabrajanju imena i dogagjaja. Toga radi,
veliki Eposi nijesu nego epizode, oko kojijeh se
mogu doduše poredati neke zgode, ali vrlo umjere-

no, samo toliko, koliko može podnijeti dramatičnost

glavnoga dogagjaja. Promislimo li dakle na pote-
škoće kojimu se imase boriti Pjesnik, priznati nam
je da ih je sretno nadvladao. Katkada je stih i pje-
snički let rob suhoparnosti, kaonoti n. pr. gdje go-
vori o Stefanu Prvovjenčanome:

Oženi sa iz Mietakdi;

ba njim bjese iuasna djeva,
Vlasteliuka 12 Duudoli,
Blagorodna krv Duždeva,

Pa podiže hram veliki,

Žiču — slavnu zadužbinu!

Za tim nesta — pa mu kruna
Radoslavu osta sinu.

A katkad opet veličina zgode ragja jednako
velikim strofama, kao kad pjeva Dušanovu smrt na
putu u Carigrad:

Tu s'junaka kosa trza;
Paraju se muška lica;
To već nije zbor orlova
No povorka pokajnicA!

Od jada se koplja lome;
Sablje britke prebivaju;
Svi su nagli mrtvo tjelo
Da Carevo ejelivaju!

bh

A

So, mz