pr

. onoj

> Misao je velika.

Cijena listu
Za Dubrovnik na godinu fior. 4.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 4.50.

Za Srbiju i Crnu Goru na go-
dinu for. 5.

Za sve ostalo zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

Pretplata i oglasi

NIKA“.
Dopisi se šalju uredništvu, f
Rukopisi se ne vraćaju.
Za oglase, priposlano,
ve, javne zahvale, računski
izvješća i slično objave plaća so

6 novčića od retka. Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju go.

Broj 14.

Izlazi svake Srijede.

Godina III.

LJUDEVIT KOŠUT.

0 ovome velikom magjarskom rodolju-
bu, ali u isto doba o ovome najnemilostivi-
jem ugnjetaču srpskoga naroda i nemagjar-
ske narodnosti u Ugarskoj, mi smo, na glas
njegove smrti, donijeli nekoliko glavnijeh er-
ta, u zadnjem broju, a odlučili da danas što
opširnije progovorimo.

Ima ljudi, kod _kojijeh oduševljenje za
kakvu ideju traje istom jačinom za sve doba
njihovog života, te svijetli u njima najinten-
sivnijom svjetlošću, dok na sjaju tome ne
dogori životni žižak. Pošljedni je odblijesak,
jednak sa sjajem najbunijeg oduševljenja. Ta-
kav je bio Košut kao mladić, pa kao čovjek,
i čak kao štarac. Ima i takovijeh ljudi, ko-
jijema energija raste s uvećavanjem prepri-
jeka, što se ostvarenju njihove zamisli na put
sve češće i obilnije postavljaju. Takav je bio
Košut uvijek a osobito u pokretu 1848. i
1849, godine.

Magjari danas s pravom plaču za Ko-
šutom. A kako nebi? On je u jedan mah
osvojio srea magjarskoga naroda i njegove
inteligencije, tako raspalio oganj plemenskog
ponosa njihovog, da im danas sree mora da
boli za vogjom značajnog pokreta, da se oni
danas još griju na plamu oduševljenja, koji
je Košut onog znamenitog doba znao stvoriti.

Ali ako je Košut bio u Ugarskoj za Ma-
gjare pravi Magjar dušom i tijelom; za Sla-
vene a za Srbe naročito bio je neprijatelj u
svojijem mislima i namjerama. Za vrijeme
njegove kratke vladavine, nemagjarske naro-
dnosti nalazile su ge u pravome ropstvu.

Košut je improvizirao slobodnu Ugar-
sku, ali slobodnu samo za Magjare, pa i to
samo za one koji su mu se klanjali. Istini u
čast treba priznati da je bio neobični stvor
prve polovine ovoga vijeka. Svoju prirodnu
bujnost ni u jednom trenutku nije mogao
zauzdati. Pred očima mu je svegjer lebdila
slobodna, nezavisna i velika Magjarska, pa
se je i preko mjere naprezao da postigne
taj svoj ideal. Na ništa ge nije obazirao, sa-
vlagjivao je sve prepone, borio ge je svojijem
slobodoumljem lavovski protiv svega onoga,
što je smetalo. ostvarenju tog njegovog ideala.
Kad se narodnosti u Ugarskoj, Srbi,

Peake

Hrvati i Rumuni, potištene tijem njegovijem
slobodoumljem, pojaviše kao otvoreni nepri-
jatelji njegovijeh težnja, tada je vogji ovog
pokreta Banu Jelačiću a naročito Srbima po-
ručio: ,savjetovanja prestaju, mač će da ri-
ješi“. I zbilja mač je riješio. Njegova borba
izazvala je prolijevanje krvi u Ugarskoj. Vla-
dalao se je digao protiv buntovnika Košuta,
a nemagjarske narodnosti protiv svoga ugnje-
tača. Ko još ne pamti ili ne zna znamenitu
godinu 1848.?

Košut je doduše ako će i za čas polu-
čio ono za čim je težio. Na 14. Aprila 1849.
u crkvi u Debrecinu proglasio je Magjar-
sku za slobodnu i nezavisnu, zbacio habsbur-
sku dinastiju sa prijestola ugarskijeh kralje-
ya, a sebe proglasio diktatorom Ugarske. To
je bila trenutna pošljedica njegove borbe, a
glavna je bila Vilagoš, kad je ruski gjene-
ral Paskjević žicom javio svome suverenu:
» Magjarska leži pred nogama Vašega  Veli-
čanstva!“, a za ovijem vječno progonstvo La-
joša Košuta i na pošljetku propast uobraže-
ne veličine. slobodne i nezavisne Košutove
Ugarske,

Za prvijeh godina svoga progonstva
Košut je bio u svojoj domovini osugjen na
smrt i obješen in effigie. Kad se je pak 1867.
Ugarska spojila s, Austrijom u licu današnjeg
našeg Česara, Košut je bio o svečanom kru-
nisanju Cara i Kralja pomilovan, ali je on
tu milost odbio. izjavljujući da ne priznaje
izmirenje ni u kojem obliku. Vjeran svojoj
zadanoj riječi, da neće nikad više postati au-
strijski podanik, čekao je pa i dočekao smrt u
tugjini. Odbijao je ponudu da još prije smrti
ugleda sunce svoje domovine, koju je ljubio
istinski, ali kojoj bi kao hladniji političar
mogao učiniti dobra veća od onijeh, koja su
joj donijela njegovo oduševljenje i pretjerano
samoljublje.

Slovačke ,Narodne Novine“ rekle gu
o Košutu ono, što svi Slaveni u Ugarskoj

misle i osjećaju. Njihove su riječi našle

odjeka i u štampi brackijeh slavenskijeh ple-
mena i mi ih ovdje pri završetku donosimo.

»Svi dobro znamo da je Ljudevita Ko-
šuta rodila slovačka majka, život mu dao
slovački otac, rogjen u srou Slovačke, u ge-
lu Košutu blizu Turčanskog Sv. Martina. Po-

znato je kako je o njemu mislila najbliža
rodbina njegova a megju ostalijema i stric
mu Gjorgje Košut, slovački rodoljub  tride-
osetijeh i četrdesetijeh godina“.

»Istina, životna je struja bacila njegova
06a u čisto magjarski kraj, a sin je jošt u
mlado doba prigrlio magjarsku narodnost. ....
To spominjemo za to, da iznesemo nov do-
kaz darovitosti, što više gjenijalnosti slova-
čkoga plemena, pa i za to, da objasnimo di-
vlju mržnju, što je vladala u Košutovoj duši
prema Slovacima kao narodu. To je bila
mržnja, koja se opaža samo kod renegata,
mržnja svijeh izroda, otpadnika“.

»U Košutu je ta mržnja — usprkost
njegovom uvjerenju, usprkos tome što je u
početku svoga rada mnogo mislio i govorio
O ravnopravnom brastvu naroda — često
puta pobjegjivala razum i pravdoljublje, po-
bjegjivala u odlučnijem trenucima, i nije ga
ostavljala do smrti“.

»Mi Slovaci možemo u njemu gledati
samo zakletoga neprijatelja svoje narodnosti,
jezika, umnog razvitka i prosvjetnog napre-
ika. Obrćimo riječi kako se god želi — ako
hoćemo da budemo pošteni i iskreni mora-
mo priznati da Košutovo ime znači ime uni-
štitelja i tlačitelja, ime propovijednika. tirani-
“že jednog naroda nad drugijem, koju Mako-
le naziva najgroznijom od  svijeh tiranija“.

Sjedinjenje Dalmacije.
I.

Kako su Latini t. j. Dalmatinci bili dru-
ge narodnosti, to je posve naravno, da je
bilo trvenja i svagje izmegju Hrvata i Dal-
matinaca. Ovi pošljedni mislili gu širenjem
kršćanstva i nametanjem latinskoga jezika,
koji je bio tada u crkvu uveden, asimilovati
Hrvate i tako ne samo ukloniti svaku pogi-
belj, koja im prijeti, nego i sebe ojačati, po-
što bi ih svojoj vlasti pripojili, Radi toga su
često sazivani crkveni sabori, ali najvažniji
je onaj od 924. god., koji je držan u Splje-
tu. Na tom je saboru hrvacki kralj Tomislav
sjedinio Hrvate s Dalmatincima i radi toga
je dobio odmah poslije sabora u titulu još
nadovezak ,et Dalmatiae rex“, dok se je pri-

lje pisao samo ,dux Oroatorum“. Ugagjajući !

Vizantu dobi od vizantinskijeh careva pravo,
da smije vršiti čast prokonsula ili stratega
u Dalmaciji nad Latinima. Vladajući tako
kod dva naroda, koji su se od uvijek, pai
za njegova vladanja trli i svagjali, i uvidjev-
ši da mu neće biti dugotrajna vlada, ako
oba ne složi, stane ugagjati više latinskom
svećenstvu, jer. je dobro znao, da samo po-
moću njih može utvrditi svoju vlast i u Dal-
maciji i u Hrvaokoj. Znajući, da i papa u
tom pogledu najviše može, pošalje poslanike
u Rim s molbom da mu isti pošalje učene
ljude, koji će urediti crkvene odnošaje i uje-
dno tako složiti Dalmatince i Hrvate. Papa
mu pošalje učene ljude i ma da su ovi no-
sili vrlo odsudne zahtjeve kao: da se iz hr»
vacke crkve izbaci slovenski jezik, da se Hr-
Vati potčine latinskoj vlasti i preliju u La-
tine, Tomislav ipak zaboravi na svoj rogjeni
narod i njegovu dalnju sudbinu, te dopusti,
da su svi nalozi papini i zahtjevi Dalmati.
naca prihvaćeni i tačno izvedeni. U oči upa-
da, da su baš tri najveća hrvacka vladara
Tomislav, Petar 1. Krešimir i Zvonimir bili
najmanje Hrvati, nego gorljive pristaše Rima
i Latina, samo da bi pridobili za se Latine
u Dalmaciji. Oni kupe oko sebe Latine, a ne
mare za svoje Hrvate.

Tako se eto složiše za Tomislava Hr.
Vati i Dalmatinci u jednu državnu cjelinu, te
od to doba postaše hrvacki vladari gospo-
dari i Dalmatincima, pa da se označi i vi-
dljivijem znakom dvostruka vlast Tomislavo-
va i njegovijeh nasljednika, to je on dobio
kao i svi njegovi nasljednici, koji su bili g0-
spodazi i Dalmatincima, uz svoju staru titu-
lu ,rex Croatiae“ još i nadovezak ,et Dal-
matiae“, kako je sasvijem pravo i naravno.
Dakle kad se veli, da su hrvacki vladari bili
i kraljevi Dalmacije, to ne znači da su bili
gospodari čitave Dalmacije, nego samo pri-
morskijeh gradova, koji su se zvali Dalma-
cija. Isto tako ne bijahu gospodari čitave la-
tinske Dalmacije, nego samo one u hrvackoj
Dalmaciji t. j. primorskijeh latinskijeh gra-
dova povrh Cetine, jer se hrvacka država ni-
je nikada dalje prostirala, a ostaloj latinskoj
Dalmaciji ispod Cetine bijahu gospodari srp-
ski vladari. Ovaj spoj Hrvata i Dalmatinaca
u jednu državnu cjelinu razlog je, da su hr-

Podlistak.
PJESNIK i VILA
OD ,

NIKOLE 1,
s . (Svršetak).

Čini nam se dakle da je Pjesnikov poklon
< slavnoj, ali dosta nejasnoj kući, poklon jednoj
misli, a ne jednome načinu ostvarenja njezinoga.
Način je prekomjerno slab. Pjesnik
ozna to dobro, i toga radi, na Viline nagovore od-
vraća politikom mudra pripravljanja, naslijegjenom
duhu od njegovijeh velikijeh pregja.
sE 8 Smrt ragja život, i da Slavni poko-
lji siju velike Stvari, objavio ge na krvavomoe _po-
lju: Srbija tone, Crnagora ustaje.
Kosovo je tvoje. gore
 Nasolilo junacima —
 Ranjenijem i slavnijem
> Preživjelim ostatcima!
ma je kovčeg osta
ih amaneti!

U mukama na kamenu,
S vagančićem gole čorbe,
Nije gorštak tvoj se nikad
Odkanjiva svete borbe!

I tako se podiže na orizontu, poviše lješeva
nebrojenijeh srpskijeh koljena, krstov bedem pod
Lovćenom. Pred prvijem uskocima slobode, pred
drugovima Ivana Crnojevića »valazijaše ge, kao i
»pred Bosanskim Begovima, trinoda necessitas
»biranje smrti, ropstva, ili korana. Ne smijahu mri-
»jeti, jer na njima bješe veliki posao. Mjesto ko-
»Iana ili ropstva oni volješe zimu, oskudicu, trud
»i beskrajne pogiblji. To je njihova Magna OChar-
»ta; a, bez povrjede nikome najplemenitija je na
»Svijetu!)«, :

Čudesa toga maloga naroda, žrtvo koje do-
prinese slobodi, sačinjavaju neumrlu stranicu po-
vijesti čovječanstva. Kosovo bi osvećeno i prebolje-
no. Podiže se nađanje u savijenijem dušama. Pje-
sma koja kroz vjekove tješijaše samo hajdučke čete,
zapjeva besmrtnim stihovima, povijest naroda sve-
titelja. U taj ge mali svijet ogleda, kao u susje-

') W. E. Gladst SaM
tury, May, 1877. <

gro — The Ni +

sa

e“

h Cene |

dnom slobodnom Dubrovniku, čovječanstvo. I
junaštvo, i državnički um, i svetost, i vjera i pje-
sma. Do onljeh stijena doprije u davno doba luč
prosvjete. »Stamparija Se osnova sedam godina pri-
»je prve tiještene Caxtonove knjige u bogatoj i
»mnogoljudnoj prijestonici Engleskoj; i kad još ne
»bješe štamparije u Oxfordu, u Cambidgu i u Edin-
»burgu. Šestnajest godina pošto se osnova prva
»štamparija u Rimu, glavnome građu kršćanstva, i
»Samo dvadeset i osam godina nakon Prve štam-
»Pane knjige na svijetu“.") Pa pošto ernogorski
orao tamo zakrili srpsku slobodu, — a veliki nam
Pjesnik reče na koji način: i :

Pa je onde krila obadvoja

Blizu neba izlečio svoja,

Sa neba ih rosom zalivao

Munjom vitom krila zavijao,

Povratio zdravlje i veselje,

Pa udrio u bojeve velje") —
pa pošto nakon četverostoljetnoga straženja odahne
pred udivljenom Jevropom, onda ustade u toj ve-
likoj otadžbini opet velik vladar i plemenit pjesnik
da opčuva narodnu dušu od nenarodne civilizacije,

*) Gladatone, Op. ait.
") Branko — Put

-.t

od jevropskoga individualizma, kao što ga bje-
še sačuvao od spoljašnjijeh pogiblji.
“ ze &*
U samoj srijedi djela kojime sa rastajemo
susretamo dva bijela lista. Na njima čitamo una-
krst ova četiri stiha:

Ovo će se popuniti,
Kad usane ova ruka,
Il, kad mi se mili narod
Od sađanjih trsi muka!

Zar da unaprijed izrečemo sud povijesti?

Kad usano ruka avijetloga pjesnika, povijest
će mu i.pjesma podići lijep spomenik u svijetu,
kao što ga on već podiže plemenitim djelima u
njegovu narodu. Povijest će reći, da je on u mir-
noj, vrlo mučnoj čri Crne Gore našljedio potpuno
duh njegovijeh velikijeh pregja; da ga zamamljivi
Zapad nije opčinio, nego da je, sred prerano iskva-
renoga Jugoslavenstva, on sam podigao živ, vruć i
zdrav ugled narodnoga života. Pa dok ge ovako
na koneu vijeka luta, na Istoku i Zapadu, mo-
Sju beskrajnom anarhijom i potpunom gragjanskom
pokvarenošću, megju južno-amerikanskijem republi«

šalju so administraciji ,DUBROV.,“ "A