pr . onoj > Misao je velika. Cijena listu Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu for. 5. Za sve ostalo zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu, f Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, ve, javne zahvale, računski izvješća i slično objave plaća so 6 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju go. Broj 14. Izlazi svake Srijede. Godina III. LJUDEVIT KOŠUT. 0 ovome velikom magjarskom rodolju- bu, ali u isto doba o ovome najnemilostivi- jem ugnjetaču srpskoga naroda i nemagjar- ske narodnosti u Ugarskoj, mi smo, na glas njegove smrti, donijeli nekoliko glavnijeh er- ta, u zadnjem broju, a odlučili da danas što opširnije progovorimo. Ima ljudi, kod _kojijeh oduševljenje za kakvu ideju traje istom jačinom za sve doba njihovog života, te svijetli u njima najinten- sivnijom svjetlošću, dok na sjaju tome ne dogori životni žižak. Pošljedni je odblijesak, jednak sa sjajem najbunijeg oduševljenja. Ta- kav je bio Košut kao mladić, pa kao čovjek, i čak kao štarac. Ima i takovijeh ljudi, ko- jijema energija raste s uvećavanjem prepri- jeka, što se ostvarenju njihove zamisli na put sve češće i obilnije postavljaju. Takav je bio Košut uvijek a osobito u pokretu 1848. i 1849, godine. Magjari danas s pravom plaču za Ko- šutom. A kako nebi? On je u jedan mah osvojio srea magjarskoga naroda i njegove inteligencije, tako raspalio oganj plemenskog ponosa njihovog, da im danas sree mora da boli za vogjom značajnog pokreta, da se oni danas još griju na plamu oduševljenja, koji je Košut onog znamenitog doba znao stvoriti. Ali ako je Košut bio u Ugarskoj za Ma- gjare pravi Magjar dušom i tijelom; za Sla- vene a za Srbe naročito bio je neprijatelj u svojijem mislima i namjerama. Za vrijeme njegove kratke vladavine, nemagjarske naro- dnosti nalazile su ge u pravome ropstvu. Košut je improvizirao slobodnu Ugar- sku, ali slobodnu samo za Magjare, pa i to samo za one koji su mu se klanjali. Istini u čast treba priznati da je bio neobični stvor prve polovine ovoga vijeka. Svoju prirodnu bujnost ni u jednom trenutku nije mogao zauzdati. Pred očima mu je svegjer lebdila slobodna, nezavisna i velika Magjarska, pa se je i preko mjere naprezao da postigne taj svoj ideal. Na ništa ge nije obazirao, sa- vlagjivao je sve prepone, borio ge je svojijem slobodoumljem lavovski protiv svega onoga, što je smetalo. ostvarenju tog njegovog ideala. Kad se narodnosti u Ugarskoj, Srbi, Peake Hrvati i Rumuni, potištene tijem njegovijem slobodoumljem, pojaviše kao otvoreni nepri- jatelji njegovijeh težnja, tada je vogji ovog pokreta Banu Jelačiću a naročito Srbima po- ručio: ,savjetovanja prestaju, mač će da ri- ješi“. I zbilja mač je riješio. Njegova borba izazvala je prolijevanje krvi u Ugarskoj. Vla- dalao se je digao protiv buntovnika Košuta, a nemagjarske narodnosti protiv svoga ugnje- tača. Ko još ne pamti ili ne zna znamenitu godinu 1848.? Košut je doduše ako će i za čas polu- čio ono za čim je težio. Na 14. Aprila 1849. u crkvi u Debrecinu proglasio je Magjar- sku za slobodnu i nezavisnu, zbacio habsbur- sku dinastiju sa prijestola ugarskijeh kralje- ya, a sebe proglasio diktatorom Ugarske. To je bila trenutna pošljedica njegove borbe, a glavna je bila Vilagoš, kad je ruski gjene- ral Paskjević žicom javio svome suverenu: » Magjarska leži pred nogama Vašega Veli- čanstva!“, a za ovijem vječno progonstvo La- joša Košuta i na pošljetku propast uobraže- ne veličine. slobodne i nezavisne Košutove Ugarske, Za prvijeh godina svoga progonstva Košut je bio u svojoj domovini osugjen na smrt i obješen in effigie. Kad se je pak 1867. Ugarska spojila s, Austrijom u licu današnjeg našeg Česara, Košut je bio o svečanom kru- nisanju Cara i Kralja pomilovan, ali je on tu milost odbio. izjavljujući da ne priznaje izmirenje ni u kojem obliku. Vjeran svojoj zadanoj riječi, da neće nikad više postati au- strijski podanik, čekao je pa i dočekao smrt u tugjini. Odbijao je ponudu da još prije smrti ugleda sunce svoje domovine, koju je ljubio istinski, ali kojoj bi kao hladniji političar mogao učiniti dobra veća od onijeh, koja su joj donijela njegovo oduševljenje i pretjerano samoljublje. Slovačke ,Narodne Novine“ rekle gu o Košutu ono, što svi Slaveni u Ugarskoj misle i osjećaju. Njihove su riječi našle odjeka i u štampi brackijeh slavenskijeh ple- mena i mi ih ovdje pri završetku donosimo. »Svi dobro znamo da je Ljudevita Ko- šuta rodila slovačka majka, život mu dao slovački otac, rogjen u srou Slovačke, u ge- lu Košutu blizu Turčanskog Sv. Martina. Po- znato je kako je o njemu mislila najbliža rodbina njegova a megju ostalijema i stric mu Gjorgje Košut, slovački rodoljub tride- osetijeh i četrdesetijeh godina“. »Istina, životna je struja bacila njegova 06a u čisto magjarski kraj, a sin je jošt u mlado doba prigrlio magjarsku narodnost. .... To spominjemo za to, da iznesemo nov do- kaz darovitosti, što više gjenijalnosti slova- čkoga plemena, pa i za to, da objasnimo di- vlju mržnju, što je vladala u Košutovoj duši prema Slovacima kao narodu. To je bila mržnja, koja se opaža samo kod renegata, mržnja svijeh izroda, otpadnika“. »U Košutu je ta mržnja — usprkost njegovom uvjerenju, usprkos tome što je u početku svoga rada mnogo mislio i govorio O ravnopravnom brastvu naroda — često puta pobjegjivala razum i pravdoljublje, po- bjegjivala u odlučnijem trenucima, i nije ga ostavljala do smrti“. »Mi Slovaci možemo u njemu gledati samo zakletoga neprijatelja svoje narodnosti, jezika, umnog razvitka i prosvjetnog napre- ika. Obrćimo riječi kako se god želi — ako hoćemo da budemo pošteni i iskreni mora- mo priznati da Košutovo ime znači ime uni- štitelja i tlačitelja, ime propovijednika. tirani- “že jednog naroda nad drugijem, koju Mako- le naziva najgroznijom od svijeh tiranija“. Sjedinjenje Dalmacije. I. Kako su Latini t. j. Dalmatinci bili dru- ge narodnosti, to je posve naravno, da je bilo trvenja i svagje izmegju Hrvata i Dal- matinaca. Ovi pošljedni mislili gu širenjem kršćanstva i nametanjem latinskoga jezika, koji je bio tada u crkvu uveden, asimilovati Hrvate i tako ne samo ukloniti svaku pogi- belj, koja im prijeti, nego i sebe ojačati, po- što bi ih svojoj vlasti pripojili, Radi toga su često sazivani crkveni sabori, ali najvažniji je onaj od 924. god., koji je držan u Splje- tu. Na tom je saboru hrvacki kralj Tomislav sjedinio Hrvate s Dalmatincima i radi toga je dobio odmah poslije sabora u titulu još nadovezak ,et Dalmatiae rex“, dok se je pri- lje pisao samo ,dux Oroatorum“. Ugagjajući ! Vizantu dobi od vizantinskijeh careva pravo, da smije vršiti čast prokonsula ili stratega u Dalmaciji nad Latinima. Vladajući tako kod dva naroda, koji su se od uvijek, pai za njegova vladanja trli i svagjali, i uvidjev- ši da mu neće biti dugotrajna vlada, ako oba ne složi, stane ugagjati više latinskom svećenstvu, jer. je dobro znao, da samo po- moću njih može utvrditi svoju vlast i u Dal- maciji i u Hrvaokoj. Znajući, da i papa u tom pogledu najviše može, pošalje poslanike u Rim s molbom da mu isti pošalje učene ljude, koji će urediti crkvene odnošaje i uje- dno tako složiti Dalmatince i Hrvate. Papa mu pošalje učene ljude i ma da su ovi no- sili vrlo odsudne zahtjeve kao: da se iz hr» vacke crkve izbaci slovenski jezik, da se Hr- Vati potčine latinskoj vlasti i preliju u La- tine, Tomislav ipak zaboravi na svoj rogjeni narod i njegovu dalnju sudbinu, te dopusti, da su svi nalozi papini i zahtjevi Dalmati. naca prihvaćeni i tačno izvedeni. U oči upa- da, da su baš tri najveća hrvacka vladara Tomislav, Petar 1. Krešimir i Zvonimir bili najmanje Hrvati, nego gorljive pristaše Rima i Latina, samo da bi pridobili za se Latine u Dalmaciji. Oni kupe oko sebe Latine, a ne mare za svoje Hrvate. Tako se eto složiše za Tomislava Hr. Vati i Dalmatinci u jednu državnu cjelinu, te od to doba postaše hrvacki vladari gospo- dari i Dalmatincima, pa da se označi i vi- dljivijem znakom dvostruka vlast Tomislavo- va i njegovijeh nasljednika, to je on dobio kao i svi njegovi nasljednici, koji su bili g0- spodazi i Dalmatincima, uz svoju staru titu- lu ,rex Croatiae“ još i nadovezak ,et Dal- matiae“, kako je sasvijem pravo i naravno. Dakle kad se veli, da su hrvacki vladari bili i kraljevi Dalmacije, to ne znači da su bili gospodari čitave Dalmacije, nego samo pri- morskijeh gradova, koji su se zvali Dalma- cija. Isto tako ne bijahu gospodari čitave la- tinske Dalmacije, nego samo one u hrvackoj Dalmaciji t. j. primorskijeh latinskijeh gra- dova povrh Cetine, jer se hrvacka država ni- je nikada dalje prostirala, a ostaloj latinskoj Dalmaciji ispod Cetine bijahu gospodari srp- ski vladari. Ovaj spoj Hrvata i Dalmatinaca u jednu državnu cjelinu razlog je, da su hr- Podlistak. PJESNIK i VILA OD , NIKOLE 1, s . (Svršetak). Čini nam se dakle da je Pjesnikov poklon < slavnoj, ali dosta nejasnoj kući, poklon jednoj misli, a ne jednome načinu ostvarenja njezinoga. Način je prekomjerno slab. Pjesnik ozna to dobro, i toga radi, na Viline nagovore od- vraća politikom mudra pripravljanja, naslijegjenom duhu od njegovijeh velikijeh pregja. sE 8 Smrt ragja život, i da Slavni poko- lji siju velike Stvari, objavio ge na krvavomoe _po- lju: Srbija tone, Crnagora ustaje. Kosovo je tvoje. gore Nasolilo junacima — Ranjenijem i slavnijem > Preživjelim ostatcima! ma je kovčeg osta ih amaneti! U mukama na kamenu, S vagančićem gole čorbe, Nije gorštak tvoj se nikad Odkanjiva svete borbe! I tako se podiže na orizontu, poviše lješeva nebrojenijeh srpskijeh koljena, krstov bedem pod Lovćenom. Pred prvijem uskocima slobode, pred drugovima Ivana Crnojevića »valazijaše ge, kao i »pred Bosanskim Begovima, trinoda necessitas »biranje smrti, ropstva, ili korana. Ne smijahu mri- »jeti, jer na njima bješe veliki posao. Mjesto ko- »Iana ili ropstva oni volješe zimu, oskudicu, trud »i beskrajne pogiblji. To je njihova Magna OChar- »ta; a, bez povrjede nikome najplemenitija je na »Svijetu!)«, : Čudesa toga maloga naroda, žrtvo koje do- prinese slobodi, sačinjavaju neumrlu stranicu po- vijesti čovječanstva. Kosovo bi osvećeno i prebolje- no. Podiže se nađanje u savijenijem dušama. Pje- sma koja kroz vjekove tješijaše samo hajdučke čete, zapjeva besmrtnim stihovima, povijest naroda sve- titelja. U taj ge mali svijet ogleda, kao u susje- ') W. E. Gladst SaM tury, May, 1877. < gro — The Ni + sa e“ h Cene | dnom slobodnom Dubrovniku, čovječanstvo. I junaštvo, i državnički um, i svetost, i vjera i pje- sma. Do onljeh stijena doprije u davno doba luč prosvjete. »Stamparija Se osnova sedam godina pri- »je prve tiještene Caxtonove knjige u bogatoj i »mnogoljudnoj prijestonici Engleskoj; i kad još ne »bješe štamparije u Oxfordu, u Cambidgu i u Edin- »burgu. Šestnajest godina pošto se osnova prva »štamparija u Rimu, glavnome građu kršćanstva, i »Samo dvadeset i osam godina nakon Prve štam- »Pane knjige na svijetu“.") Pa pošto ernogorski orao tamo zakrili srpsku slobodu, — a veliki nam Pjesnik reče na koji način: i : Pa je onde krila obadvoja Blizu neba izlečio svoja, Sa neba ih rosom zalivao Munjom vitom krila zavijao, Povratio zdravlje i veselje, Pa udrio u bojeve velje") — pa pošto nakon četverostoljetnoga straženja odahne pred udivljenom Jevropom, onda ustade u toj ve- likoj otadžbini opet velik vladar i plemenit pjesnik da opčuva narodnu dušu od nenarodne civilizacije, *) Gladatone, Op. ait. ") Branko — Put -.t od jevropskoga individualizma, kao što ga bje- še sačuvao od spoljašnjijeh pogiblji. “ ze &* U samoj srijedi djela kojime sa rastajemo susretamo dva bijela lista. Na njima čitamo una- krst ova četiri stiha: Ovo će se popuniti, Kad usane ova ruka, Il, kad mi se mili narod Od sađanjih trsi muka! Zar da unaprijed izrečemo sud povijesti? Kad usano ruka avijetloga pjesnika, povijest će mu i.pjesma podići lijep spomenik u svijetu, kao što ga on već podiže plemenitim djelima u njegovu narodu. Povijest će reći, da je on u mir- noj, vrlo mučnoj čri Crne Gore našljedio potpuno duh njegovijeh velikijeh pregja; da ga zamamljivi Zapad nije opčinio, nego da je, sred prerano iskva- renoga Jugoslavenstva, on sam podigao živ, vruć i zdrav ugled narodnoga života. Pa dok ge ovako na koneu vijeka luta, na Istoku i Zapadu, mo- Sju beskrajnom anarhijom i potpunom gragjanskom pokvarenošću, megju južno-amerikanskijem republi« šalju so administraciji ,DUBROV.,“ "A