U Dubrovniku 8. Aprila 1894. Jena listi | ibtovnik na godinu fior. 4. \ Kistro-Ugarsku, Bosnu i P »govinu na godinu fior. 4.50. a Srbiju i Crnu Goru na go- dinu fior. 5. Za ave ostale zemlje na godinu aa 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine šurazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ;DUBROV- NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu, Rukopisi se na vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 6 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Godina III. Sjedinjenje Dalmacije. II. ' Jedini koji su tačno razlikovali Dalma- lince od Srba i Hrvata, jesu Banduri i Lu- šić. I Dandulo (Chron. T. XII. 6. V. p. Vl) Jatuca, (la se pod Dalmacijom razumjevaju atinski gradovi, kako so razabire iz ovijeh ijegovijeh riječi: ,Neki u novije doba zovu tijelo primorje Dalmacijom, a unutarnji dio rvackom“ (Moderni autem maritimam to- m Dalmatiam vocant, Montanam autem Oroa- am). Naše mnijenje potvrgjuje, i ako ne do- ita jasno, i sam Rački na više mjesta. U svojoj knjizi ,Documenta“ štampao je isti Iibismo papino na Tomislava, kralja. hrvaoko- a, Mihajla, kneza zahumskoga, na spljesko- | ka arhijepiskopa, episkope, svećenstvo, župa- e i narod ,per Selavoniam et Dalmatiam“ Wod. 924., pa o tom mjestu primjećuje Ra- A ški na 194. str. u 16. notici, da se pod ime- lom ,Selavonia“ razumjeva ona pokrajina Wgim dalmatinskijeh gradova, koja je pripa- ala Tomislavu i Mihajlu, ali ne primjećuje, o se razumjeva pod Dalmacijom. Ali kad e Hrvacka posjedovala samo ,Selavoniam t Dalmatiam“, a pod prvom se razumjevaju rvati, onda se svakako pod Dalmacijom ra- lumjevaju latinski gradovi, koji ne spadaju vlast Tomislavovu. Sasvijem ja Rački uz aše mnijenje na ovijem mjestima: ,U tom ielom prostoru (hrvackoj Dalmaciji) jedino radovi s rimskim žiteljstvom, najme:; Zadar, rogir, Spljet, Dubrovnik, ta otoci Osor, Krk Rab ostanu donekle pod bizantinskom upra- Om, pa sve oase u staroj, sada Hrvackoj almaciji, bijahu i zvahu se Dalmacija By- \&ntinska“ (Odlomci str. 6.) i ,...ne može iti sumnje, da je tadanja Hrvatska obuzi- (kala zemljište duž istočnih obala jadransko- a mora od ušća Cetine do Istre izuzam okoliša gradova Spljeta, Trogira i Zadra koji spadao na Dalmaciju“ (Rad LVI. str. 80.). da je Dalmacija došla u titulu hrvackijeh adara istom onda, kad su ovi postali go- podari i Dalmaciji odnosno latinskijem gra- ; ovima, i o tom nas uvjerava Rački riječi- la: ,K ovomu imenu Croatia, dodano bi " \& oznaku drugo ime (Dalmatia), od prvoga ! larije, od kako navlastito izza polovine XI. 4 deka, byzantinska Dalmacija dodje u drža- / nu zajednicu s državom hrvatskom“ (Rad KUVI. str. 64.). Ta okolnost, da je hrvacka g ržava bila sastavljena od prave Hrvacke i wWtinske Dalmacije, razlog je, što u hrvačkom rbu nalazimo bijele i crvene kocke kao znak dYostruke vlasti i to prve znače vlast nad \trvatima, a druge vlast nad Dalmatincima. rivo je dakle mnijenje nekijeh stekliškijeh adriučenjaka, da tobože te kocke znače bi- # glu i crvenu Hrvacku, pod kojom razumje- # aju Dalmaciju i srpsku i latinsku od Cetine ih \o Skadarskoga jezera. Iz svega dakle razloženoga vidi se, da f va četiri spomenuta učenjaka naime Majkov, x lački, Kalay i Novaković imaju pravo, kad ele, da je Dalmacija, u tituli srpskijeh vla- ara, bila negdje u Zeti, samo nijesu imali i st pojam o njoj. To najbolje svjedoči Ra- ki, koji je ne razlikujući tačno izraze ,Sola- oj pa i Dalmatia“ krivo razumio papine ; ječi od 1067. godine na Petra, barskoga rhijepiskopa. Papa naime daje vlast tom Pe- u, da smije pripovijedati riječ božju: ,per Izlazi svake Nedjelje. Dalmatiam et Selavoniam“. Rački sada pre- vagja izraz ,Selavonia“ sa ,Slavonija“, a u | zaporku meće uz tu riječ izraz ,Srbija“ hti- | jući tijem kazati, da se pod ,Solavonia“ ima razumjevati prava Srbija oko Rase. Pokraj riječi , Dalmatia“ meće u zaporku ,gornju“ htijući opet tijem kazati, da je imao prava | pripovijedati ne samo po pravoj Srbiji nego i po gornjoj Dalmaciji od Cetine do Skadar- | skoga jezera i to megju Srbima i Dalmatin- . cima odnosno Latinima. Ali to je sve pogre- šno, jer se ovdje pod izrazom , Dalmatia“ ra- | zumjevaju samo latinski gradovi u gornjoj Dalmaciji, a pod izrazom ,Sclavonia“ razu- mjevaju se Srbi u gornjoj Dalmaciji, a ne prava Srbija oko Rase, jer je ovdje bila pra- voslavna vjera i njeni su. krajevi potpadali pod carigracku patrijaršiju, a ne barsku me- tropoliju. Po tom dakle gornje papine riječi znače, da je arhijepiskog Petar imao vlast pripovijedati Dalmatincima, odnosno Latinima, i Srbima, koji su živjeli u gornjoj Dalmaciji | tj. u Dalmaciji od Cetine do Skadarskoga jezera, a ne u Srbiji oko Rase. Razgledajmo sada državno-pravni polo- žaj Dalmacije od najstarijih vremena do da- nas, da vidimo, imaju li i koliko imaju pra- va Hrvati na današnju Dalmaciju. Još u drugom stoljeću prije Isusa bilo je uz rijeku Cetinu više gradova, od kojijeh je najznatniji bio grad Dalminium ili Delmi- nium, gdje je danas Gardun Vojnić. Po tom gradu prozvaše se sva savezna plemena, ko- jima je bio središtem grad Dalminium, — Dalmatima ili Delmatima. Ovi Dalmati, ilir- skoga plemena, dugo su se opirali Rimljani- ma za širenja njihova gospostva, ali napokon budu nadvladani 78. god. prije Isusa, te ta- ko potpadnu pod rimsku vlast. Sve zemljište Dalmata bude pridjeljeno rimskoj pokrajini Iliriji, koju su Rimljani već 167. prije Isusa osvojili. Neprestanijem bojevima raširili su Rimljani granice Ilirije tako, da se je pod njom razumjevala sva prostorija, koja siže od sredine Alpa do Šare planine i od _ja- dranskoga mora do srednjega Dunava. Ime Ilirija brzo izgubi svoje staro znamenovanje, a mjesto njega pojaviše se za pojedine pre- dijele i pokrajine nova imena naime: Dalma- cija, Panonija i Norikum. Pod imenom Dal- macije razumjevalo se je sve zemljište od Istre do Skadarskoga jezera sa zapadnijem dijelom Bosne. U rimskijem rukama ostade Dalmacija sve do propasti zapadno-rimskoga carstva. Najprije ju osvoji Odoaker 480. god., a zatijem dospje 493. god. pod istočne Gote. Pod njima ostade sve do 536. god., kad je osvoji vizantijski car Justinijan iza krvavijeh i dagotrajnijeh bojeva. Megjutijem počeše se već pomalo pojavljivati Sloveni: Srbi i Hr- vati, ali doskora u tolikoj množini, da po- gjedoše svu Dalmaciju osim nekijeh primor- skijeh mjesta. Dalmacija je dakle bila prije dolaska Srba i Hrvata vlasništvo Vizanta. Ali, jer su Srbi i Hrvati osvojili i posjeli pojedina mje- sta, to je prešlo doskora vlasništvo dotično- ga zemljišta od Vizanta na Srbe i Hrvate. Samo je nekoliko gradova ostalo, što ih Sr- bi i Hrvati ne mogoše osvojiti, te tako isti ostaše i nadalje u vlasništvu i upravi Vizan- ta, a ti su gradovi: Dubrovnik, Kotor, Danj, Drivast, Skadar, Soač, Olgun, Bar, Spljet, Za- dar, Trogir. Šibenik i otoci im u okolini. Tijem so ujedno suzi i stari pojam Dalma- cije samo na ova mjesta i okolinu im, jer Srbi i Hrvati dadoše svojijem novo ste- i ina zemljištu negdašnje Dalmacije bile su: | Bosna, Duklja, Zahumlje, Travunja, Neretva, Hrvacka i Dalmacija u užem smislu. Ova po- sljednja dijelila se je prema tomu, da li je na zemljištu, što su ga posjeli Srbi, ili na. zemljištu Hrvata, u srpsku i hrvacku Dal- maciju. Srpska Dalmacija sterala se je južno ispod Cetine do Bojane uz more, a. hrvacka |na sjeveru od nje od Cetine do Istre i to “opet uz more. Bosna je bila Srbima nastanjena i kao “takova bila je sastavni dio (župa) srpske dr- * žave. Polovicom II. vijeka posta samostalna ; banovina, a god. 1135. pridruži se za krat oko vrijeme ugarskijem Arpadovićima i osta- i de tako do 1166. Od te godine pa do 1180. bila je pod vizantijskijem carstvom. Od 1180. . god. ostala je Bosna u rukama domaćijeh i vladara sve do njene propasti 1463., kad je | postala turskijem pašalukom. Za vremena do- * maćijeh vladara imali su ovi dosta posla, dok osu je obranili od raškijeh i ugarskijeh vla- dara. Pod turskijem pašalukom ostade sve [do berlinskoga ugovora, kad dobi Austrija Sdozvolu, da je može za vrijeme posjesti, Bo- sna nije dakle bila nikada sastavni dio hr vačke države, pa zato nemaju Hrvati po dr- žavnom pravu nikakva prava na istu. Istina neki hrvacki istoričari hoće, da je 968. god. zavladao Bosnom hrvacki kralj Krešimir pro- tjeravši bana bosanskoga. Ovu tvrdnju ieme- lje isti jedino na pop-Dukljaninovoj hronici, jer u njoj stoji orno na bijelo: ,zatijem Kri- ješimir zauzme cijelu Bosnu i ovlada njom“ (deinde Cresimir caepit totam Bosnam et dominavit eam. Presbyteri Dioeleatis regnum Slavorum apud Lucium p. 298.) Već radi toga možemo pravom reći, da to nije istina, te se čudimo samo istima, da su se mogli osloniti tako čvrsto o jednu staru hroniku bez svake kritične vrijednosti. Megjutijem mi ćemo drugom prilikom vidjeti, da to nije bio hrvacki kralj Kriješimir nego knez zahumski, brat Prelimirov. E Naši dopisi. Kaštel Novi kod Trogira mjeseca Marča. (Na ustuk dopisnicima u spljeckom »Navodu“). — Onako u hitnji preskočili smo što šta u naši- jem dopisima b.. 10. i 11. dičnog nam » Dubro- vnika“. Imamo vremena nastavljati. S one drugo strane, ragjaju sa dopisi nakon devet mjeseca, i to botežni! Pa da gu bar odgovorili kako mu drugo na naše dopige lanjske. Ali pače, nijesu ih imali. Eh, da su ih imali; bilo bi se čulo, kumašins moj Kako bi inteligencija, pahrvacka kaštelanska, bila odgovorila i prodrmala uši nama neposlušnoj djeci — Srbima. Ovo ti je kao ono Zadarski potrkuši, počupaju se, jedan pobjegne, pak iza čoška dovi- kuje: ala biti ih bio nadavao, da nijesam pobjegao! Vi vjerno slijedite popa Bianchini-a i š njim zajedno kažete ,čast Srbom u Srbiji, ali nadri-Sr- bom naš prezir“. Nego mi isto kažemo vama i popu Bianehini-u i svijem Hrvatima, da im čast ondje gdje ih može da bude, ali ovijem pohrvati- ma, — Bog pamet da prosvijetli. Eto šta im mi želimo i poručujemo. Ali smo mi nouki, & oni su učeni — ovi kaštelanski pohrvati, dopisnici ,Na- roda“. Oni preko prsta svjeeku povijest poznaju, a mi je ni čitali nijesmo. ,Ma ni to“! Eto ti na sad kuda ćemo. Mi smo ge zableznuli i našli na čuđu, kad smo to čitali u ,Narođu“. Pitali smo mi je- dan drugoga ma oklen smo mi ljudi, a oklen su . čenijem predijelima nova imena. Pokrajine, | (koje se pojaviše iza dolaska Srba i Hrvata ovi kaštelanski pohrvati i gdje su oni učili? Mali iz Štafilića, da nije onoliko fanatičan, bio bi naj- učeniji. Dosukao je do četvrte, ili pete u gimnazi- ji. Ima ih pače učenijih. Jedan raspop, jedan raz- učitelj, jedan gospodin općinski sekretar i jedan mladi trgovac iz Starog, koji je bio pet šest puta u Beču, a u Beču sjegurno pameti ima, kažu — da je i prodaju! Tako inteligencija, kaštelanski po- hrvati, — za koju se do juče nije ni znalo — ste- kla je veliki glas. Na velikom je glasu i zato, što su je sami na glas iznijeli! A da ih /mi zapitamo, kako nam ne odgova- raju. Pače čuli smo: preziraju nas, nijesu opet vi- dili dopise, ne dostoje se. Ah, ha, a da nije kum Polić pomogao skrpiti onaj kaos u br. 10 i 11. »Naroda“ kud biste onda ljudi? Eh, da je volje ka pameti u našijeh kaštelanskijeh pohrvata; vidili bi se onda. Ali volje proklete fali. Nijesu napisali na- go jedan članak, dug četiri dana hoda, da nas pou- če kako mi ne znamo ništa, a kako su oni u sve- mu vrijedni pa i u filologiji hrvackog jezika. pŽao nam te je, jer od te bolesti ne budeš za cijelo sko- ro ozdraviti“. Pa dalje; ,Srpskijeh novina u ,Ka- štelanskoj Slogi“ ne bude nikađa“.... Ma baš smo ti mi Srbi sretni, kad možemo dobivati lekci- je u svojoj kući, i to kroz jedan politički list, kao što je , Narod“. Evo nas i na povijesti. Dopisnici | povijest poznaju. Da, ta oni su to rekli. Oni po- znaju hrvacki grad Biač, poznaju Farlaeta, Rice- puti-a, pa nas još pitaju, a šta ovo, a što ono ,» ca šte vi a ca je naše tete Jele šin“. ,Ca šu vaši kontra našim; naši šu še, šu kvartu mekinj ume- cali“. Ovako se naši, kaštelanski pohrvati sa Srbi- ma šale. X Nego, slučajno poznamo i mi Farlaeta i Ri-) ceputi-a i još neke auktora, pa baš i Smičiklasa; pa ćete vidjeti ljudi božiji, ako do zgode dogje -— šta se inačije ne nadamo s vama --< a najmanje vas se bojimo, ili ti vaše razvikane naobrazbe — kakva je povijest i što povijest uči uopće i napose o Kaštelima. Nego da vam muče pošapnemo na uho, da je najgore prepisati citate osobito iz ten- decijoznijeh knjiga. Dakle mi Srbi, šta ne znamo ni zapeti pred vama < povijesti, poručujemo vam, da dok vi budete prepisivali citate iz povijesti, ne- ćete nikada povijesti poznavati. A vi ste baš onu dra tri citata prepisali iz dobro poznate hrvacke knjižico ,Biuč, starodrevna Hrvatska prestolnica u Kaštelima“ od M. A da ste vi proučili Farlaeta i Riceputi-a, bio bi vas zavrtio zub, da nebiste otva- rili usta ne za devet, nego još za koji mjesec, ako ne i godinu. Mi ćemo vas neuki Srbi naučiti i utuviti u glavu, kako su bili i prošli kroz Biač, kao i kroz druga mjesta, Hrvati kao i mnogi drugi narodi; ali da su Rimljani ili ti latini gradove gradili a ne Hrvati. Bog vas istine i pravde nasitio. Nego vi bi- ste htjeli nas u nepriliku dovesti s ocem Bianchi- nom i popom Marunom i svijem arheolozima knin- skijem. kako bi došli kopati u Kaštela Zvonimira, kad ga u Kninu ne nalaze. Nego vi po rgjavom običaja denuncirate nas Srbe. Jednoga, jer ga ne navidite, da je željezni- čki činosnik a drugome podmećete da je ni Srb ni Hrvat. Naš Vicko Arambašin kazao vam ja u brk, da ste nevaljalci i pogane duše, rekao vam je i kazao, da je uvijek bio i samo Srbin a šta vam je sastavljao telegrame, najbolje se iz toga vidi, ko liko smo mi Srbi manje od vas naobraženi: Pokri- vali su Srbi vašu golotinju. Sada možete dakako i sami, od kada imate raspopića i razmoštrića. Ne ćemo oduljati, nadamo se opet pisati, u poslužiti ćemo vas kako hoćete; žalcera za lukavo izvrtanje i opačinu, ozbiljnošću i istinom za noznanstvo i za: valjanu polemiku. Kazaćemo vam, opst velimo i dokazati, kako ge nije ni u Hrvačkoj znalo za hrvastvo prije ne- koliko godina, a kamo li: »Kaštela su uvjeke, od: početka naših ustavnih borba, visoko dizala stijeg Hrvatstvać i t.d. I poklem su sve ovo i ovako- dopisnici napisali, pitaju nas: ,Da zar vi mislite, ono se u , Dubrovniku“ zove polemika: polemizirati“. Gledajte ,Narod“ kako svi pohrvati bljuju, pa to je polemika! Ž Nego biće po prilici da vi mislite naopako, kao i svo drugo, da je pnarodnjaštvo“ i ,hr vastvo“ jedno to isto? A mi vam kažemo, da: će