lju 'ovijeće, po svijetu nevolje. — Narodnost osjećaš kao ljubav kad ti žena rodi sina, kao mržnju kad ti nasilnik diže sina. — Narod je mnoštvo; narodnost je savijest onog mno- štva. Narod materija ne gine, ali gine na- rodnost duh, ako se narodnjaci ne ljube i braćom ne smatraju. Da je ovako znaju na- silnici pa znaju i sami narodi. — Narodnost gine, ako je u narodu Esava, što bi, za mal- ko leće, prodali svoje prvenaštvo. Narodnost gine, ako je u narodu izdajnikA, što bi za trideset srebrnjaka izdali svojega učitelja. — Ali narodnost ne gine kad je u narodu omla- dine, koja osjeća poput mile Srpske Omladine. Čovjek ima savijest, ali ima i trbuh. Savi- jest mu govori, i trbuh mu govori. — Lako se je prevariti, jer je lako uzeti jedan glas za drugi. Ovako se mnogijem dogodi. Mnogi govore: sve Za narod, sve za vjeru; ali ja vigju, da sve oni rade za svoj trbuh, — Kazala je stara me- tafisična škola, da se ljudi ragjaju sa savje- šću, i da je u svakoj savijesti naravni sud zla i dobra. Ona je kazala, da je u svačijoj savijesti glas Božiji. Pozitivizam dokaza, da je to sanja. — Savijest je nešto stečeno, i faktori su joj: roditelji, familija, vjera, orkva, opseg, prijatelji, društvo, ješa i piće. Kako je naše tijelo sastavljeno od vanjske materi- je, tako je isto i naša savijest plod vanjski- ojeh uticaja i upliva. Ona je onaka kakvi su joj faktori, i ne može biti inače. — Neki misle, da je savijest nepromjenjiva; ali je i to sanja. Gdje je pokret ondje se sve mije- nja. Priroda je opći pokret u kome se sve kreće. Ako nam se mijenja tijelo, fizično bi- će, mora nam se neophodno mijenjati i sa- vijest, moralno biće. — Pamtimo, da je ne- kijem ljudima trbuh i savijest jedna stvar. Naša će Srpska Omladina poznati one ljude PO njihovijem rodovima, — ,Eda li se bere s trnja grožgje, ili s čička smokve“? Svak pošteno govori, ali tako svak ne djeluje. što je lašnje govoriti nego djelovati. — Nagilnik govori: daj mi savijest a ja ću ti žiriti tr- buh. — Ko prigne ovoj ponudi postaje ve- par. Veprovi su sila nasilniku. — Srpska Omladino, ako tamo u narodu ima veprova, uzmi metlu, pa meti, pometi i izmeti! Bog čistoću ljubi. U Napulju, mjeseca Aprila 1894, Ljudevit Vuličević. iz Cavtata. oo Pismo iz Beča. : Beč 23 Aprila, Dok sam još na 14 tek. sjedio u malenoj mo- joj sobici na ubavom Ringu, Pišući vam obično pismo o važnijem dogagjajima bečkijem, u parlamen- tu zbise važan dogagjaj. Red je, da vam ga saopćim dako će biti većini štovanijeh čitalaca poznat i u . potankostima. No dobro je i prisjetit ga se radi čugjenja i razmišljanja o vremenu u kom živimo i kojim idemo na susret, Regbi, kao da pogagjaju ne- ki naučenjaci koji tvrde da ge malo po malo vra- ćamo u srednji vijek. Ele, prije nego se prešlo, na raspravljanje proračuna ministarstva unutrašnjijeh djela u detaljima, ustao je ministar pravde grof Sehćnborn, da odgovori na neke interpelacije. No najglavniji odgovor tioao se raspisa što ga je ra- zaslao na 7 Marča 0. g. državnijem nadodvjetništvi- ma o postupku pri zaplijeni listova. Iz odgovoru, u kom je potanko razjasnio taj novi raspis, ogleda še natražnjački pravac, Doduše, još kad je Taaffe predao Sebonbornu lisnicu pravde, mnogi važniji listovi nazvaše ga klerikalcem i okorjelijem kon- servativcem. No kad je 18. Januara 1889. izdao Prvi svoj raspis državnijem odvjetništvima, izjavljujući svoje negodovanje radi do tad postojeće prakse pri zaplijeni listova, te dodao da drž. odvjetništva ne presugjuju uvijek upravo granice slobodnog istica- nja misli, da ona sasvijem pritješnjuju te granice U napadajima zakonom zaštićene institucije i organe, a megjutijem pri boljem interpretisanju kaznenog zakonika i obzirom na 13. poglavlje ustava, da bi se lako dala raspoznati granica izmegju dopuštene kritike i nedopuštenog isticanja na mržnju, prezir i omalovažanje vlasti; — to promijeniše prvobitno mišljenje o gospodinu ministru i najveći protivni- ci. "Taj raspis bi oduševljeno pozdravljen, kao pro- teča novog slobodnijeg vremena. Ali na žalost ta radost nije mnogo trajala. Novijem raspisom od 7. Marča 0. g. pobija se sa svijem raspis od 18. Januara 1889. U novom raspisu naregjuje se drž. odvjetuištvima da pri zaplijeni lista saopće uredni- štvu radi kojeg je članka slijedila konfiskacija, ali ne smiju se saopćiti mjesta tog članka, koja su po mnijenju drž, odvjetništva protivna zakonu. Ali u slučaju kad nebi uredništvo pri drugom izdanju popunilo prostor lista, što ga je zapremao zaplije- njeni članak, nego kad bi to mjesto ostalo na pe- četano već bijelo, ili kad bi slučajno stavilo ge recimo ,zapljenjeno“, to drž. odvjetništva imaju smatrati taj postupak kao demostraciju koju treba kazniti, biva: drž. odvjetništva zamrčiće u crno li- bro taj vajni list, koji se toliko duzno, držaće ga uu neprestanoj evidenciji, i neće mu se više ukazati milost, ni da mu se označi članak, rađi kog je zaplijenjen bio list. Eto, ovako u glavnom glasi taj novi raspis u kom je izčeznuo svaki trag slobodnog i štampi odanog duha. Ovdje se ne preporučuje drž. odvjetništvima savijesno tumačenje kaznenog zako- nika, već im ge ističe javna činjenica da ne posto- Ji nikakvo zakonsko opredjeljenje, koje propisuje, ono što bi i lugjak mogao shvatiti, biva, da ge kaže i uzrok zaplijene. Nastaju čudna vremena. Li- stovima, palijem u nemilost, prijeti pogibija sad, da pri drugom izdanju, postigne ih nova zaplijena, jer su preštampali kakay člančić, o kom su držali da je nevin. A kad tamo prevarili ge. A gdje je danguba, suvišni trošak? Više puta biva zaplijenjen list radi kakve riječi ili izreke u nekom članku. Pajeli pravo sav članak kratiti da se čita. Kad bi se istakla mjesta u članku, koja su protivna zako- nu, to ih je lako ispustiti, promijeniti i drugo izda- nje bez dangube namah izdati. A je li ge pri novom raspisu promišljalo na male političke listove, gdje nema u štampariji preobilnijeh radnika, pa ni Spre- mnog materijala, odklen će namaknuti novog ma- terijala, da se popuni zaplijenjeni članak, Ne, na ništa regbi da se nije promišljalo, čim bi se na ruku išlo slobodnijem isticanju misli. Proti tako na- tražnjačkom raspisu ustali svi ugledniji listovi, a nijesu zaostali ni zastupnici u parlamentu, pa ni oni koji spadaju kaolaciji. No raspis je predat do- tičnomu odboru da ga prouči i parlamenat izvije- sti, pa ću u svoje vrijeme, ako Bog da zdravlje, i ja vas izvijestiti. A. sad pregjimo na raspravu pro- računa. Poslije onoga o čemu sam vam pisao, ješ je govorio Kronawetter, zastupnik bečkijeh demo- krata, podvrgnuvši oštroj kritici današnji sustav vlade u Austriji, napadajući bez milosrgja kaolaciju, odbijajući bezrazložno sumnjačenje, kao da su samo članovi kaolacije lojalni državljani, Iza toga završila je rasprava i proračun ve- ćinom glasova bi odobren, a prešlo se na pretre- sanje nove zakonske osnove o dužnosti godišnjeg prijavljivanja općinama, pripadnika landšturmo. Pro- ti toj osnovi govorili su mladočesi Pačak i Sama- nek ali uzalud, jer kuća je odlučila sa 104 Dr ti 52 glasa, da se pregje na posebnu raspravu iste osnove. U posebnoj raspravi govorio je na du- go ministar obrane grof Welsershcim), braneći osnovu. U govoru izjavio je da će se u zakonu Pro- vigjeti za olakšicu prijave onijeh landšturmaša koji Se nalaze u inostranstvu. No tijekom ove rasprave najznamenitiji je govor zastupnika bečkijeh anti- semita Lengera, koji je bezobzirno napao na gene- rala Sehčnfelda, bečkog vojnog zapovjednika, što je nazočan bio banketu, priregjenom u počast novo izbornom načelniku bečkom Griiiblu. A zasluzuje napomene i govor barona Rolsberga u kome je na- padao što se kod landwera češće uzimlju slabunja- ve osobe, kojima tjelesni sastav ne dopušta izdrža- vati osmonedjeljnje vježbe, te tako zadobiju klicu kakve bolesti, od koje podležu prije vremena. Baron Rolsberg imao je potpuno pravo sto je tako govo- rio, jer zbilja češće se to dešava i po našijem ju- žnijem krajevima kao n. pr. u Boki Kotorskoj gdje se barem prije, kad sam ja u vojnike bio, s reda Sve uzimalo. Bilo je čalavijeh, slijepijeh, sakatijeh a da se o slabunjavijem i ne govori. Poslije govo- ra izvjestitelja, parlamenat je usvojio novi zakon. O raspravi o proračunu ministra nastave, ja- Viću vam idućom poštom. 3 Die Proti književnom ,prihvaćanju“. (Gospodi oko ,Vienca“ i »Naroda“), Kad su ono u 9, i 13. br. ,Vienca“ dvije pjesme Vojislava llića sa potpisom Vjekosua- Va Ivanovića iz Kotora, mi nijesmo htjeli rijeći pro- govoriti. Neki hrvacki književni radnici postali su tako dugijeh prsta, tako prihvatljivi, pravi knji ževni stric-Jurete Jerkovići iz Matavuljeva ,Bako- nje“, tako često prihvaćaju tugju svojinu, da nam je postalo dosadno i braniti ge, 1 zvati u pomoć, opa i tužiti se. Videći ovo-novo prihvacanje, mi ge, u uredništvu, namrgodismo u lica, 1 rekosmo sami gobom: neka kradu, neka ih vrag nosi, nije im ovo ni prva ni posljednja, — i odlučismo o tom s naše strane ne progovoriti ni cigle riječi, znajući da će se naći ko će i to nedjelo zabilježiti. Sve su Srp- ske novine bile o toj kragji progovorila, a mi ni riječi — kad nam dogje dopis od stalnog suradni- ka iz Boke, kojemu smo ustupili mjesta u listu, onako kakva smo primili, bez ijedne naše opaske ili komenta. ; Kad je pak u 15. br. ,Vienca“ izišao entre- lilet ,mistifikacija“, mi smo ostali od kamena, glodajući bezobrazluk nekijeh književnijeh ljudi, te izišle: imnogo nalikuju razbojniku, koji, kad mu ne o za rukom zaklati i odrijeti jednoga putnika, s tog što je ovaj bio oprezan i na vrijeme a stane on vikati i zapomagati, da ga je tobož “e putnik hotio ubiti i okrasti. 'Taki su i oni. i ne mogu da sebe i svoje prihvatljive saradnike proturaju za poštenu čeljad, onda se tuže a pali žrtvora spletke zasnovane u kolu dubrovačkijeh Srba, i kažu da tu nije govora 0 hrvaekoj kragji već o hotimičnoj srpskoj prevari, izvedenoj iz busije. A sad nek nam se dozvoli da svučemo bar jednu rukavicu, jer odista ljudi koji tako misle i pišu, ni- jesu gubice da ih se traktira s rukavicama. Nego povratimo se malko natrag. Vidimo kako » Vienao“ izlaže stvar. On piše: ,Svršetkom mjeseca veljače stigla je uredništvu prva pjesma s pot- pisom Vjekoslava Ivanovića iz Kotora. Kako je pje- sma bila lijepa, a ime tobožnjeg pjesnika posve nepoznato, javi sau prvi mah sumnja u uredniku, nije li to mistifikacija kakvog Srbina, jer Hrvat ne bi bio podoban što takova učiniti.“ Mislimo da g. urednik ,Vienca“ ima biti čovjek kojemu mnogo šta fali, a najviše soli u glavi i poštena srca u grudima. Vidite: njemu dohodi do ruka veoma li- jepa pjesma, pod imenom nepoznata čovjeka; on se divi ljepoti pjesme, ali on sumnja da je to misti- fikacija kakvog Srbina, jer Hrvat nebi toga učinio. Neka nam prosti g. urednik ,Vienca“ ali mi tu vidimo, osim njegovog nepoznavanja naše suvreme- /ne poezije, neku huncutariju svoje vrste, i neko — da rečemo po našu — tovarstvo, na kojemu mu zaista neće niko zavidjeti. Prosto mu bilo što on, urednik jednog književnog časopisa, ne raspoznaje osobine Vojislavove poezije, koja je unicum u nušoj literaturi. Ali kad je posumnjao u originalnost te pjesme, admah reći da je to mistifikacija kakvog Srbina, to mi smatramo huncutarijom, koja se samo kod njega udomaćila. Što je on osu- mnjičio Srbe mistifikacijom, baš za to jer Hrvat nebi bio podoban to učiniti, mi u tome vidimo neko tovarstvo, začinjeno najpodlijom potvorom, jer je čisto i bistro da ono nije mistifikacija kakvog Srbina, već Hrvata Ivanovića; dapače on je tim dokazao da su Hrvati podobni učiniti ne samo što takova, nego i štogod gorega, kao gosp. urednik »Vienea“ koji odgovornost za zločin književne kragje počinjene od jednog prihvatljivog Hrvata, sva- ljuje na Dubrovačke Srbe. Jer Hrvati nijesu podo- bni što takova učiniti!? — Altro che! To je ništa. ima megju njima književnika koji se ne žacaju, braneći kragje svojijeh mlagjijeh drugova, krasti čast cijelomu gragjanstru Dubrovnika. Dalje ,Vienao“ piše: ,upitasmo u Dubrovniku i Kotoru, tka je taj pjesnik Vj, Ivanović iz Kotora? Još nam pravo ne stigoše obavijesti o pjesniku, a po srpskijem listovima već se poče dizati vika na “Vienac,“ — Neka nam dopusti £. urednik , Vienca“ da ga upitamo: Što su mu odgovorili iz Dubrovnika i Kotora? Zašto nije taj odgovor čekao i objavio, nego se zadovoljio uvjeravanjem njegovijeh prijate- lja iz Dalmacije ,da je ta spletka zasnovana u kolu Dubrovačkijeh Srba.“ Mi vidimo da su £. urednik »Vienea“ i njegovi prijatelji iz Dalmacije dostojni jedni drugoga. On kaže da je pao žrtvom mistifi- kaciji bezdušna čeljadeta. To znamo i mi, ali je to čeljade potpisalo prihvaćene stihove. 'To je čeljado uredniku ,Vienca“ bilo nepoznato. I nama je bilo nepoznato. On je za toga deliju upitao svoje Prijatelje. Mi smo poslali naše poslužitelje da ge o njemu obavijeste. Što su javili, Viencu“ njegovi prijatelji? On to neće da kaže, nego prije nego su mu obavijesti stigle, pravda ge, obarajući krivicu na nas. lijepo zaista. Ako je ,Vienac“ upitao amo za pjesnika, njegovi bi ga Prijatelji bili morali izvije- stiti kako i nas niši poslužitelji t. j. da ovaj mla- di hrvacki pjesnik iz Kotora žive dobrim dijelom u Dubrovniku, dobro je poznat Hrvatima tu nastanje- nijem i da je jedna od najboljijeh nada te mlade stranke. Ovaki je odgovor morao dobiti » Vienac“ od gvo- jijeh prijatelja; bježimo i ako ga je pitao, dobio ga je, ali mu fali srea, fali mu iskrenosti, obraza, i pošte- nja da osudi toga mladog Prihvatljivog Hrvata. » Vienac“ neće da zna da taj mladi Hrvacki pri- hvatljivac žive i šuti ko zaliven, , Viencu“ ge čini da se dovoljno opravdao kad je rekao s nekim to- nom potpunog ubijegjenja: kako se vidi, tu nemože biti govora o hrvackoj kragji nego o hotimičnoj srpskoj prevari, izvedenoj iz bugije. Na ovu svoju poštenu Pisaniju ,Vienac“ na- dovezuje neke svoje neumjesno primjedbe. Jedna, je od tijeh pak i originalna. Kaže da je Vuk kupio narodne umotvorine na »Bistorijskom tlu Hrvatske“, pa ih okrstio »srpskijem pjesmama“, Graciozno je izmegju ostaloga to novo — »kistorijsko tlo Hr- vatske“, Zna ,Vienao“ što mi o tom ,tlu“ misli- mo. Ali dopustimo da u tom »historijskom tlu Hr- vatske“ bude srpskijeh zemalja naseljenijeh sami- jem Srbima, pa zar tu nebi smjelo biti srpskijeh nar, pjesama? Po , Vieneu“ sigurno ne, jer je to ,hist. tlo Hrvatske“. — Po ,Vienčevim“ nazorima i Za- dar leži na“,hist. tlu Hrvatske“, Ako sutra kogod pokupi talijanske pjesme što se tamo Pjevaju ,Vie- nae“ će ga tužiti radi gusarenja po ,hbist. tlu Hr- vačke“. — Ne sjećamo se je li »Javoru“ bila podma- tnuta jedna Preradovićeva pjesma, ali znamo da ia va to nedjelo neće biti oborio, recimo doe zet Qjorić nije izdao. »Zlotarova : to“ kako svoje vlastito, nego ga je Preštampa, : nekim izmjenama, i zato ga srpska Štampa osudila, Gjorić je prosti knjižar i ništa više, sli jo njegov nedjelo sto puta manje griješno i manje STamotny nego ono jednog naučnog zavoda si što je : tica Hrvatska“, koja je falsificirala Tomasoovo sl krice“ i izdala. Klaićevu »Hrvacku pjesmaricu« pu nu — srpskijeh pjesama. U ostalom nočini Nam baš skladno, ono čim , Vienac“ hoće da opravda gy, hrvacko hajdukovanje po srpskom književnom dom tijem što je bilo, po njegovom mišljenju SIPSkijah književnika koji su gusarili po onom njegovom ly: Što on kaže glede Gundulića, Kačića i ost. na nam dozvoli da mu rečemo da je u tom odveć Nai. van. Gunđulića, Kačića, Relkovića svojataju Srbi | Hrvati, po našem mišljenju većijem pravom Srbi nego Hrvati. Mi ovdje nećemo da o tome uvjer. vamo ,Vienac“. O tom neka sude oni koji trijezny čitaju rečene pjesnike. Ali srpsko svojatanje ti jeh pjesnika to je jedan književni spor, jedna gr, gjansku parnica u književnosti, zametnuta posve za. U konitijem putem, no od tog spora, od te književna parnice do ovog hrvackog hajdukovanja po Srpskoj knjizi ima razlike koliko od neba do zemlje — hy koliko od jedne obične gragjanske parnice do jedn, noćne zločinačke kragje i guljačine, na kojoj su zli. kovci zatečeni in flagranti, pa još zločin obaraju na oštećenoga koji ih je zatekao. Književna piraterija — to je posve blag nariy za ono zlodjelo što je ovaj mladi hrvacki književni prihvatljivac počinio, i kojemu je ,Vienac“ bi udionik, jatak, a sada branitelj. Ovo ,Viencu“, — i mislimo da mu je dosta, Nego iza ,Vienca“ nadovezao , Narod“ spljeoki, — Onje prenio u jednom broju ,Vienčev“ entrefilet u ejelini. Prosto mu. Ali mu to nije dosta. Kak pNarod“ drži da je on filijala ,Obzora“ i ,Vienca za Dalmaciju, držao je takogjer da njemu, kako bra. nitelju okrivljenika, pripada zadnja riječ u njihovu obranu. S toga je u drugom broju donio drugi en. trefilet. Krivo bi smo učinili i njemu i gebi da se na nj ne osvrnemo makar su dvije riječi. Nego ako smo s ,Viencem“ skinuli jednu rukavicu, govoreći 5 ,»Narodom“ treba skinuti i drugu, jer je njegovo | pisanje tako zločinački nisko, tako odurno i opako da mu je zaludu tražiti p.imjera u žurnalistici cijelog svijeta. Njegov urednik, bivši zagrebački novinar, frazeologijom pozajmljenoj u kakvog spljeckog faki- na, obara svu krivicu na nas, na ,Dubrovnik“, On kaže da su one pjesme bile podmetnute » Viencu“, a da Dubrovnik“ ,koji u svojem naslovu kalja čast | tog staroslavnoga hrvackoga grada, daje gi gada gi. Sati iz Kotora dopis kojemu kaže da je ,Vienac“,,, počinio prostu književnu lopovštinu“, — Da je ,oro moralna depravacija i da srpsko i hrvacko norin- stvo mora složno ožigosati takav postupak“. (Jeli naš | ili onog hrv. prihvatljive?) ,U mjesto toga — ve- li Narod“ — našao se list, gore spomenuto du- brovačko glasilo, koje ne samo brani lupože i yara- lice, nego lupeški napada na njihovu žrtvu“. A šta mi na ovo odgovaramo? Ništa. Samo ćemo primje- titi g. uredniku ,Naroda“ da mi nijesmo nikada branili ni njega ni njemu slične hrvacke novinare i književnike. Ako to dokaže, dokazaće u isto dobe da je istinito ono što je Kori o nama rekao. Dokle to ne dokaže, neka nam dopusti da ga držimo, kw i sav svijet, za ono što jest. Ili neka nam reče kad smo njega i njegove branili. Dalje on kaže: ,Naša svijest, naša pamet, naše Poštenje zahtjeva da od nas otklonimo solidarnost sa tijem ljudima“, Ovo nam se čini isto ko da gosp. Polić reče: Ja abdi- Ciram na krunu moga kineškog carstva, On posje duje gore izbrojena čustva i kreposti kako i kine ški krunu. Nego mi mislimo da se on šali te da govori da neće k nama samo tako, da nam se ka- šnje može lakše približiti. Nego mi smo oprezni, mi nećemo toga, već stavljamo klobuk na glavu # ruke u džep da vidimo je li nam na mjestu gat i novčarka — pak idemo gdje ima svijeta. Stati gje- dnijem čovjekom na, sami, i prepirati ge & njima nije baš najugodniji položaj za nas. Mislimo da smo govorili bistrije nego ,,Vie: nac“ i nego ,Narod“, i da gu nas razumjeli. a o N Ye . e aši dopisi. Korop 20 Anpuma. (Hemro XPB8IKHjeM 7IHOTOBEMA Ha. OzroBop). — Hamoj, penamo, pala Xpnarama_ geerano. Ma Tepnjaa, za HauuuKajy eBoje ZHOTOBE, ma 06 10“ BATKJIH, Kao njaH njora, mame MANMIKapaNe MAHylH- Jex mecojela. He xnjegox OmroBopara ,N. Listu“ $p. 23. jep ema6o Y Hemy zujere a u HOSEPAUHKO YTyTHy0 HOKOJUKO HecJanmujex Pujeuu. Kaxy mu, ma ce je m ,Crvena frajla“ YsMyBaza ya ,N. L“, Ta u OHa nernjem iryrem YNApHIa, a ya my H HEKA HOPA, 1a,6y7u sa nae Bokeme, Hrvatska Kruna“, sA neby Hama ne UPOJAH, HH KOJHKO mapnjalu. Bpar ,N. L.« ZATDIHO zBnje sJazyrage CeeTpHil, Na yBATHO ca IBHMA KOJTO naoKOJo — CBE CE ITOJIH“ Ke Npax. Omer cam liyTa0, KĆ Bezax nek ce na6y“ Bajy. Am ,N. I.“ TO NONoBeKo janajo, omer ce YaBRTOPOFHIO, NA 0. meroj malmxapann y. 29. 6p.