cijena lista, ps Dubrovnik na godinu fior, 4, š hustro-Ugarsku, Bosnu i BA VJ vinu na godinu fior, 4,50. 7 grbiju i Crnu Goru na go- b. gi bn ostale zemlje na godinu f 5 u zlatu. oso 1 mp godine i na četvrt godine puojerno+ *oiodini broj lista 10. novčića, ke a Ku ———— U Dubrovniku 29. Julija 1894. Pretplata i oglasi šalju se administraciji »DUBROV- NIKA“. Dopisi se šalju uredriištvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- 5 31. —__ Saade o maju 80. o S RRAJSK 3 Izl = azi svake Nedjelje. Godina III. PROTI ANARHIZMU. domino e jao u g gu; Mučen Sadi Carnot-a, učinio ip dubok i silan utisak na svu Evropu. Svi- jek so sgražao nad Ovakovijem zločinstvom. A pravo je i imao. Nije čudo dakle da je dmas cijelo društvo ustalo, te se prihvatilo odlučne borbe, da na vrat stane razvratnijem dementima današnjeg anarhizma, U Italiji Crispi je već podnio Komori vrlo strog zakon proti anarhizmu, Komora ga je s velikom većinom i prihvatila, jer se je mjerila, d su takove izvanredne mjere iza onijeh izvanrednijeh pojava nužne u in- tresu države i društva. Za Italijom povela se je i Španjolska. Njemačka je odlučila, da prekine taj teoreti- Wki i djelotvorni anarhizam prateći mu ko- mke i pojave i energično ih suzbijajući. Ingle- ša je za sveti zadatak preduzela, da te hi- im u čovječjoj koži saždene preko svojijeh granica. Ali povrh svijeh Francuska je, kao ona koja je toliko žalosnijeh i groznijeh isku- slava imala, svu silu upotrebila, da izvanre- dnijem zakonima suzbije tu pogibeljnu zara- m, koja je mnoge obuhvatila i koja veće od drugijeh grozno prijeti čovječijem životu. > Baš ovijeh dana u francuskoj Komori omgpravljaju se takovi zakoni, čije osnove sa- dže: Svi zločini i prestupci, koji nose obi- “ljelje anarhizma potpadaju redovnijem sudo- Yima a ne više poroti; sve tiskanice ili oso- koje bi ma kojijem načinom raznosile marhizam idu takogjer pod redovni sud; po ukonu osugjene osobe opravljaju se u ka- tenu koloniju i moraju biti u tamnici osa- njene; na pošljetku novine, koje priopćuju isražne spise ili kažnjene rasprave, podlože- & gu kazni. > Vrijedno je da našijem čitateljima do- emo, što je Ministar pravde Guerin rekao raneći ove zakonske osnove. On je rekao imogju ostaloga: ,Gdje počinje i gdje svr- dava anarhizam? Gdje svršava vidjeli smo; gromni nasrtaji još su nam pred očima; svi mamo što se je dogodilo malo dana prije“. Imese za tijem što je jedan anarhik izustio pred porotom, biva: ,Treba da se sruše dvo- Mi; treba da se oplačkaju gragjanski do- Movi i dućani: 2 stavnici no de: 2. pobiju Svi pre- Verom. Pljujem na r d lj ia ministar_Gueri odoljublje“! Pa zatim naprasitogti so ak * de. šenja? Naša ddr Rak o Leo a spodobiti sa mjerama javne be; bjed ie je izdavala carska, i kraljevsk mgek o je Današnjoj vladi nij jevska francuska vla- oh ii adi nije do toga da se pri- vati samovolje; naša j E : 3 je nakana da ugušimo tajnu propagandu, koja je osobito namijenj na vojnicima. Mi ne smijemo d Pia Vojska, koja je od ije Pogana. najbolje sačuvana o Pao pei S oso o Propane, Zakoni, do danas mia tie ar or a. 2 nikako oteti ne to_ više grozi Naša > RE no. palo. je dužnost da na put stane- mo smjetlosti onijeh maskiranijeh raskolnika“. : Ovakav zakon naravno nije se mogao ni zamisliti u Francuskoj prije groznog slu- čaja. Tako je. Liberalni elementi oprli bi mu se na pravednom naslonu, bojeći se da bi državna oblast mogla gragjane, koji joj po ćudi nijesu, proganjati pod plaštem takovog zakona. Danas te bojazni nema. Gotovo svi su ubijegjeni, da je anarhizam prekoračio svaku granicu čovječnosti, reda i pravice, i da je prijeka potreba nastala, da mu se va- lja oprijeti izvanrednijem zakonima. Naravno da je i ova zakonska osnova, u mnogome opravdana, naišla na protivnike, kao što su socijalisti i skrajni nezadovoljnici. Da naši čitatelji čuju kako oni brane svoju protivnost tijem zakonima, evo što reče pri raspravi socijalist Juli Guesde: , Ukidanjem zakona neće se iskorijeniti anarhizam, Uspr- kos zločinima počinjenijem nad glavama pre- sjednik4 Linkolna i Garfielda, usprkos bom- bama u Chicagu, niko se ne usudi, da u Americi ograniči slobodu štampe, pravo udru- živanja, ustavne sloboštine. I u Ingleškoj je zavladala misao da ove slobode ne stoje u nijednoj svezi sa zabludama bolesnijeh mož- dana. Ne treba navaljivati na socijalizam, da je tobože ovaj potpalio anarhizam, nego je gva krivica komorske većine i njezinijeh na- tražnjačkijeh zakona. Jest, vi ste stvorili anar- hizam pa ga i razvili, mi gocijalisti pobijali smo ga još u zametku. Policija sama potpo- Maže anarhizam ...... Komora je prihvatila Shednu priliku počinjenog zločina, samo da prikrije reakciju. Novi zakoni neće lje imati snrze, da uguši socijalizam, on će se još visa širiti, a do malo godina prestavljaće ve- ćina ove Komore“. — Sve zakonske osnove, dok našijem čita- teljima do ruka dogje ovaj naš članak, biće bez sumnje od komore prihvaćene, jer joj je većina prožmata potrebom takijeh mjera. Od svijeh po našemu mnijenju prestavlja se najbolja i najkorisnija ona, koja ukida javnost istražnijeh spisa i kažnjenijeh rasprava u anarhičkijem zločinima. Tom osnovom zabra- njuje se štampi da podiže graju u sličnijem zločinima. I pravo je. Zalutali stvorovi opiju se sjegurnošću, da će im se ime proslaviti, bilo i sramotnijem djelom. Na takova djela ne goni ih nikakvo junaštvo, nego tašta po- buda, ili bolje ludilo bolesne glave. Nastaje neko prazno natijecanje, u zločin upadaju, samo da svijetu prikažu, ko će u istijem prilikama srčanije i odvažnije glavu pokloniti da mu se obrubi. Oduzme li se javnost taki- jem nedjelima, uvide li ti crni stvorovi da im je zločin tamom prikriven, nestaće i prave svrhe nesrećnog njihovog rada. Hvaleći u svakom pogledu ove mjere francuske vlade za suzbijanje anarhizma, Gi- ječćao da vlada nebi imala sustati i na to svršiti. Imala bi se i drugoga puta prihvatiti, koji bi je uz već preduzeti, doveo do željene svrhe. Nema sumnje da je sjekira giliotine dobro oružje, ali nije da se izbaci ni blago- tvorni nož, društvena reforma, koja u ino- gome ramlje. Dobra je strogost zakona, ali nije s gorega da se sasluša sažaljenje i pra- vica. Pravedno je progoniti bjesnilo poje- dinaca, ali i potpomagati potištenost. Zakoni, bajoneta, giliotina ne ukidaju uvijek ljudske nevolje. 'Takovijeh nevolja ima na izobilju, valja ih trijebiti sposonosnijem zakonima. Kad francuska komora i takovijeh zakona iznese, tada će i anarhizam, socijalizam i sve slične trzavice nestati, a nastupiti pravi red, željeni mir, potpuno zadovoljstvo. Prosvjetna i napredna Francuska uvje- reni smo znati će i tijem putem okrenuti i dati impuls i drugijem državama, da se za njom povedu. JIPHOFOPCKOJ OM.IA AHHH UCIIOA .IOBKEHA. (eBpmeTax) Illro nanamisy sragasuuy Ipne ope upeera- Bibajy HEKBAJMOHKOBAHH Zy/uH CTApOrA KOBA, TO je oupaBjana ersap. KsaguenkoBannjex nema, u TO INTO HX HMA BDJO Cy MJAJH 34 TAKOBA 3BABA, & nopeg mxojeke ksajuenkanuje Tpeća HexyoTBo m H3yueIe CBOTA HAPOZA, A OZ TOTA HANA MOJEPHA roenozga memajy uu mpsmuy. Boa je upakca nero upaena reopuja a oćoje uaj60me; a I1TO NpecTaBaH- nu Npue Tope nemajy ry reopnjy Kaxsy Bu saxTje- BATE, OHH HIIAK BHA/Y HA BHCOKO OZPZRATH CBOj yrJeZ npeg EBponom, KagBora neću mora Bana Teopuja uspecru. Orapuja npecrasnanu Ilpue Tope u Cp6u- je umjeey umazu Te Bame reopuje, na ima Bine gu nucaru uujeey snagu Heku, na ymjeme onako rayuu go6uru camoerajmocr u snagaj najeliu na Bazkany, 7og Ta Bama reopuja je TOJ/uKO rJIyina H HEJIOTHYKA, ZA CBC TE TEKOBEHC pyilH H oćapa H Cp6any yraeg y6nja. Bu noćujare iuxoBy nesna- zocT yuewaugy ue oespliylia ce Ha upakey, HeTH- uyliz mogepuy cupemy gBazueukosany. A Ka2KuTe, AKO CTC /BYAH OZ pasZora, INTO Brauu Teopuja 6es HCKyeTBA — IpAKCe, ŽOK HCKyCTBO MOe 663 TEOpH- je mo nosuraBuoj nayna. Ila mira 3Hare BHP Teope- THYAPH OH/A KOZ I>HX Nparmuapa. Ouu mory 6es Bac a Bu 6es wux jog! Huxana! Ila je zm u To oz Bac gormuku!? — Bu TeK ona 6uere uma upa- BO yroxaru eoje ,mH“, Kag Guere 6uzu 06oje, mro neliere ukaza zo azanauu u 6ećerauu. Bu rpeća za snare ga ce neraneknjem pagom a ne zaoknnjem Nucamem u;e K OGTBapety Cpileke upeje, og Koje sauem yenjex remene uzeje muje- gor jyoeuor CuaBenersa, muapelin c7ory, 6paeTBo m myćaB 6es kojujex ce umibeuuna He noju;ke y- ljena srpaa, a me ga ce zoBukyje Ioraneku H 3H- najanuku, za 6u Cp6uu ua Ilpue Tope njesao m osga: ,Ounamo namo“ kag 6u muza 6par OCp6un m3 Iilymaguje ocBojuo IIpuspen. OmMJa/uHo Tako 7u ce CIyxH OTaueeTBy1!?...... A ja sam nosukyjem IIpnspen mMOKe camo epieka cora ocBojuru, unave be sasna u sa llpuy Topy u sa Illymagujy nenpo- Gojuu su) OCTATH; AJH CO HHKAJA HE MOTY ZOMH- CJIHTH Ha MITO TO BAE Bpadame 6a6eKo, Kao ome 6aće sjemrune y Ilyuama, kaz Hu 34 Ty Bay upa- BHy XNIOTESy HeMATe Hu najmaer OC7OHna u 70- KA34, AKO MOJA NeHXHWUKH Ca CEGE HO NOJAJHTO; aju neka snage eBnjer u 6paka ua lIlymazuje za Gre BH KYKOJB H CHHjeT H3 HAIIE UHCTE IMIICHNIIE. * Cjerypno mrosure y zaljy og xope ox jajera, ja- mere Ha Bparnjiy H urpare Hua mjegemom ryBuy, HO KO Ju Bam CBHpa?? — Ha Trakosom 360py u ne npueroju mro apyro, aam snajre, upenumrona je kopa og jajera, a miro ere Bi KAx y moj mzo- pure?! — Hehie uumra ame uurpure nomofin na | ena = Podlistak. IILOŽBA SLIKA MARKA MURATA?) > Boogragjani gu imali ovijeh dana rijetko za- > dovoljstvo, da u sali Gragjanske Kasine posmatraju Uekoliko umjetničkijeh slika našega mladog slikara E Marka Murata. G. Marko Murat je rodom $% Wiva Šipana u staroj dubrovačkoj oblasti, svršio "milo uspješno slikarsku akademiju u Miinchenu, Mito je prije toga dobio temeljito klasično obraz0- Tanje, i od zimus ge bavi u našoj sredini. Ovdje je iu miliji gost, što ie brat Dum Andra Murata, _ Poznatoga našijem putnicima prilikom Gun- i e proslave. oliko skromna po broju iZ : "I je g. Murata danialjtvi i važna Po u boni i teškoći radova, kao i po samome na S : polako na prvi pogled izgleda paradoksa = i je nepobitna istina, da je slikanje de o .. = ajdelikatniji i najteži slikarski posao. loženijeh slika iz- i u opće, % noima i prija“ g. Murata E referat 0 Nr m radnjama, koji je potekao iz pore e Najkompetentnijih srpskijeh kritičara-stručnj ih i chov Moltke i Herrkammerova Miss Grant od- nosile su s toga prve nagrade na velikijena megju- narodnijem izložbama i onda, kad gu im prie stajali i Matejko, i Meissonier, i Munkaozy i Kau - bach i mnogi drugi S velikijem i divnijem svojijem radovima. : : : Što naročito privlači na se pažnju kod radova to je njegova hrabrost, S kojom se on KE koracima nezavisnog umjo- oš na prvijem a : ; odmah, jo P ša od svojijeh učitelja u minhenskoj i r dva; adi si velikog broja slikara u Njema- e u opšte, pa Se U gvojijem radovima više pri- Pe Francuzima. I doista, ogromna vaćina i rijeh majstora poklanjali gu glavnu i najveću paž ' dražavanju prirode plastici. 0d tuda je pri- E odjeli da su onj često druge ljepše i e e aji prirode, fini osjećaj tonova boje u di di bi na taj način propao pod jednom više ae 2 konvencionalnom velaturom, žrtvovali toj S Sieni težnji. Malo je umjetnika u starini, koji a go potpuno oteli o d te konvencijonalnosti, gotovo bi se moglo tvrditi, da ih u potpunosti a . nije nikako bilo. Umjetnost nije često pogrešno danas još neumyrli ona je Ono, to isto što i prirođa, kako se govori, već je ona, kao što je kao: priroda i čovjek, t.j. Bakon Te E što u prirodi vidi i osjeti umjetnik. 1 dokle priroda ima neizmjernu postupnost u svjetlo- sti, dotle slikar na svojoj palet ima u tom pogle- du samo dvoje: crno i bijelo, najjasniji i najtamni- ji ton, — oa od bijeloga dalje ne može, a to nje- govo bijelo nije gotovo ništa prema sunčanoj svje- tlosti. Pa zašto da tada umjetnik žrtvuje draž i poeziju boje, koju vidi u prirođi i u najdubljoj sjen- ci, konvencijonalnoj tamnoj lazuri? Zašto da se on u posmatranju i shvaćanju prijedmeta, u kojima ima bezbroj nuansa i prijelaza, potčini ropskom shvaća- nju i matematičnom dvojenju čisto-tamnog i jasno- svijetlog starijeh majstora? Iz ovijeh i ovakvijeh posmatranja i refleksija i razvila se moderna sli- Karska škola, koja je sjajno otpočela i uhvatila ko- rijena u Francuskoj; od tuda tako zvani pleneri- sti, slikari svijetla, jasna, Hellmater, kako ih zovu Nijemci, a takav je eto u svojijem radovima i g. Murat, jer se ta težnju i misao vidno ogleda u svi- ma radovima, koje nam je ovom prilikom pokazao. Ali on to kao da je htio naročito da nam predoči u portretu g. Milićevića. Čini vam se da je umje- tnik u njemu tražio baš ono što je najteže. To vam nije portret na kakvoj tamno-zelenoj ili tamno-orve- noj osnovi, sa precizno odsječenijem, sjenkom pre- mazanijem toplijem tonom, kako smo mi to već sviknuti da gledamo: on nije ni na tamno-sivoj osnovi s kakvom se sretamo u genijalnoga Yan # Dyjeka. Portret g. Milićevića je na bijeloj osnovi, u potpunoj svjetlosti, jer jak refleks gotovo sa svi- jem potire i uništava sjenku. Time opet plastika ipak nije izgubila; ona je sva tu u svoj svojoj ja- čini. To se isto može s punijem pravom reći i s pogledom na boje, gdje su tako lijepo predstavljeni interesantni i fini prelazi iz karakteristične boje lica u boju brade, brkova i t. d. Tu kao da vam se jedno s drugijem nameću: svjetlost, lakoća i poezija tonova. Svaki je ton u bojama osjećan i promišljen, od tuda je i izraz lica jasan a karakter sa svijem vjeran. Za onoga, koji je naučio i koji umije da gleda prirodu nema u ovome portretu ni- čega konvencijonalnoga; on je potpuno originalan, moderan u dobrom smislu ove riječi. a "To što važi za portret g. Milićevića moglo bi ge, i ako ne u tolikoj mjeri, reći i za ostale izlo- žene umjetnikove radove, megju kojima se po teš- koći zadatka ističe naročito lik g.gjice P., u kome je umjetnik htio da se okuša na drugijem teškoća- ma, u kojima je drznuo da slika sunce. Jer zar ni- je sunce ono što sija na ramenu našemu liku pa ge onako toplo prelama na vratu i na donjem di- jelu obraza? Da se donekle postigne svjetlost sun- ca, a da pri tome i lice, koje je m tonu, opet ima svoju svjetlost i transparentnost — zadatak je vrlo težak, na koji je dugo vremena iskvareno mnogo