m = zlercegovinu na godinu fior. 4,50, > dnu Kor. 5. > franaka 15 u zlatu. grazmjerno. Broj 35 “ Za Dubrovnik na godinu fior, 4 Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Za Srbiju i Crnu Goru na go- Za sve ostale zemlje na godinu Na po godine i na četvrt godine Pojedini broj lista 10 novčića, > Cijena I me o Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROV- NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se, Izlazi svake Nedjelje. Godina III. nosti, pa prema njima treba udesiti i Danas mi znamo, da samo Srba pravoslavne vjere ima na t. zv. ,istoričkom tlu Hrvatske“ preko 150000 duša, a koliko tek mora biti prema tome broju Srba katolika, kad se uzme da je baš najviše Srba dolazilo iz Bosne i Hercegovine, koji su većinom i prije dolaska bili katoličke vjere, i kad se još uzme u ob- = zin da su Srbi pravoslavne vjere silom ka- doličeni i unijaćeni. Kad sve to uzmemo u obzir i pregjašnje naše navode uz tvrdnju = Smičiklasovu, moramo se i opet nehotice za- pitati, da li i koliko ima još Hrvata staro- sjedilaca na t. zv. ,istoričkom tlu Hrvatske“. Moramo se nehotice zapitati, je li istina ono, što ,Obzor“ veli: ,da je medju starosjedio- cima Hrvatima i došljacima Srbima uviek postojao, kao što i danas postoji, takov ra- zmjer, da nije bilo razloga niti ga ima za dualizam u nazivu ove naše hrvatske zemlje“, šo znači toliko, da nas Srba nema toliko. > Bio je istina negda — prije provale Turaka — takav razmjer, da nije bilo razloga nazi- Wati zemljište današnje i negdašnje Hrvacke DA SE ODUŽIMO »OBZORU=«, TI. Danas su dakle za Sigurno drukčije okol- srpskijem, ali malo po malo nastao je baš obratan razmjer t. j. da danas ima više Srba nego Hrvata, pa eto razloga, da se zove i srpskijem. Ipak da nas nebi krivo razumio ,0b- 201“, primjećujemo, da mi baš ne volimo to- liko ojepidlačiti. Mi ne zahtjevamo, da se ze- mljište današnje i negdašnje Hrvacke baš mora nazivati izrazom ,srpski“, koji tako strašno bode oči nekijeh ljudi. Nama je do- sta, da se prizna, da zemljište današnje i negdašnje Hrvacke nije isključivo hrvacko, nego i srpsko i da se tačno označi, ko su Srbi, a ko Hrvati. Osobito bi nam bilo milo, kad bi ,Obzor“ prema našoj tvrdnji, da da- nag ima Hrvata samo uz dalmatinsko primo- ooreioko Varaždina, iznio na vidik, koga i gdje smatra Hrvatima, a koga i gdje Srbi- Ma, I mi se potpuno slažemo sa »Zastavini- jem“ piseem u pogledu naziva današnje Hr- čine. Vačke, da se zove ma kako ali u tom slučaju, ako bi t Seografski naziv bez ikak značenja. » Pa i Hrvackom, o bio samo puki Vog Bovinističkog Još je neistinitije ono, što Obzor“ li: ,Kad vi ističete, d E la Hrvatska bila pozn »Slavonije“ 3 ve- a je jedno vrieme cie- e ata jedino pod imenom nije to dla iza i io Z i avonstvo identičan Pojam od davnine do danas, i da je obiest i pakost, praviti razliku megju Hr- vatstvom i Slavonstvom, te na štetu hrvatske misli podizati neki slavonski separatizam“, Mi i opet velimo ,Obzoru“, kao i u pregja- njem našem članku ,Pabirci“, da se dana- šnja Hrvacka nije nigda zvala »Slavonija“ nego ,Slovinija“. Izrazi »Slavonija“ ,Slavo- nao“ i ,Slovinija“ ,Slovinac“ nijesu identi- čni, jer nešto drugo znači izraz »Slavonija“ »Slavonac“, a drugo »Slovinija“ ,Slovinac“, kao što suo to već i zadnji put naročito istakli. Osobito će nam milo biti, ako nam »Obzor“ drukčije rastumači, sto znači izraz »Slovinac“, kao što nam obećaje, da će ga zgodnom prilikom rastumačiti. Još nam ,Obzor“ prebacuje, da mi na- še čitatelje hranimo kojekakvijem neistinama. Evo zašto nas tijem potvara. On veli, da u Kukuljevićevom djelu ,lura Regni Oroatiae eto.“ nema ni jedne listine pisane ćirilicom, kako da smo mi tvrdili u zadnjem našem članku ,Pabirci“ pri dokazivanju, da već u starijim spomenicima ima dokazala, u kojima dolazi na hrvacke zemlje naziv ,slovinski“. Ovo ništa drugo ne svjedoči nego da je ,Ob- zor“ vrlo letimično pročitao naš članak, jer da je malo više pažnje posvetio našemu član- ku, što mu nebi ni malo škodilo, vidio bi, da smo se mi pozivali na Kukuljevićevo dje- lo ,Cedex diplomaticus“, a ne na njegovo djelo ,Jura Regni Croatiae ete.“, u kom zai- sta nema ni jedne listine pisane ćirilicom, dok u Kukuljevićevom djelu Codex diplo- maticus“ ima listina pisanijeh ćirilicom, a ako nam se ne vjeruje, neka zaviri u njega, pa će se osvjedočiti o tom. Nije dakle istina, da mi naše čitatelje hranimo kojekakvijem neistinama. Jedino smo pogriješili zadnji put, što smo držali, da je Kukuljevićevo djelo ,Acta croatica“ gastavni dio njegova djela »Vodex-a“, a nije tako. ,Aeta croatica“ je posebno djelo pod tijem natpisom. Kukuljević je naime izdao zbirka pod natpisom ,Monu- menta historica Slavorum meridionalium“, pa u toj zbirci sačinjavaju prvu knjigu ,Acta croatica“, a drugu ,,Codex diplomaticus“. Ti- jem rado ispravljamo svoju pogrešku. Iz svega dakle razloženoga vidi se, da »Obzoru“ nije pošlo ni malo za rukom obo- Titi naše argumentacije, a osobito onu, ,,da su se provalama Turaka Hrvati selili bježeći iz pred Turaka, u gornje sjeverne krajeve, u Magjarsku, Štajersku i Kranjsku“, a na njihova mjesta da su dolazili Srbi, sad u većim sad u manjim skupinama i ,,da je ta- ko uslijed ovih raseoba Hrvata i seoba Srba u Hrvacku, Slavoniju i Dalmaciju značaj i obilježje te zemlje postalo takovo, da Hrvati ne imaju od sada pravo te zemlje smatrati isključivo hrvackim zemljama“. Još nešto pri završetku. ,,Obzoru“ je vrlo teško, što Hrvate negiramo ondje, gdje ih danas nema. Mi mu velimo, da nijesmo tomu krivi. Mi ge držimo samo onoga, što je istinito i pravedno, ne obzirući se, da li će to biti komu po volji ili ne. Mi nijesmo krivi, da se neke osobe danas ne mogu ili neće da okanu starijeh zabluda i predrasu- da; što neće da otvore oči i progledaju; što si dadu zavagjati kojekakvijem tugjinskijem obmanjivanjima i što su slijepo orudje nji- hovijeh zlijeh namjera. Mi ćemo uvijek da stojimo samo uz istinu i pravdu i spremni smo za te dvije ideje žrtvovati sve svoje, pa i ono, što nam je najmilije —/ život i krv našu. Mi se ne strašimo sadanjijeh navala na nas, jer smo tvrdo uvjereni, da će sko- rašnja budućnost posvjedočiti, da smo imali pravo i da smo išli pravijem putem. ie Naše Gimnazije. Poslije deseto-mjesečnog umnog napora i ra- da, ovo dana razišla se je naša školska mlagjarija, da se tijekom školskijeh dvomjesečnijeh praznika razonodi i da okrijepi duh i tijelo svoje kretanjem po slobodnom i čistom uzduhu. Ako je ikome ta okrijepa potrebita, to je zaista najneophodnija škol- skom podmlatku, a osobito ovom našem, koji, sko- ro u makar kojijem školama se nalazio, kuburi za Slavonac. deset mjeseca u godini u zabitnijem i nezdravijem školskijem zgradama. Kad bi stali opisivati posebi- ce svaku školu, daleko bi zašli. Namjera nam je samo da se kratkijem potezima osvrnemo na naše gimnazije, koje polazi najveći broj naše djece i to baš u doba umnog i tjelesnog razvoja, neće li se naći kojigod barem od našijeh narodnijeh zastupni- ka, da podigne svoj glas na prestojećem pokrajin- skom Saboru i probudi iz drijemeža faktore, koji su prvi pozvati da se staraju o napretku naše školske djece ne samo umno-moralnom već i fizičnom, pre- ma onoj istinskoj, staroj izreci: Mens sana in Gorpore sano. Dajbudi u ovakom poslu nebi nas imao dijeliti nesrećni politički separatizam, gdje ge tiče spasa naše djece, koja nam s nemara vene i prije vremena gine. Veliko ć. k. Gimnazije u Dubrovniku. neka- dašnji samostan, jedva bi danas izgledalo kao mje- sto prikladno za tamnicu, kuću za svakovrsne zlo- činee i razbojnike. Jer u naše doba prosvijetljeni narodi i njih smatraju za stvorove Božje, pa se staraju da im za tamnovanje priprave što udobnijih i zdravijih prostorija. A._kod nas, velimo u prostori- je neprikladne ni za tamnice, šalju se naša ne- viaa djeca na školu, da mjesto razvitka kržljaju i primaju klice nesrećnijeh bolesti, koje ih prije vre- mena u grob spravljaju. Dok se troše silni novci na puške i topove pa i za mnoge druge suvišne stvari, za prosvjetne hramove, barem ovdje kod nas, malo se mari. A po duši, Dubrovčani bi imali i neko pravo nad ostalijem gradovima Dalmacije, da traže više obzira prema sebi. Poglednite vojničke kasarne, razne tvrgjave, bonice, vojničke i skoro sve civilne urede, sve je to spremno našla naša država kad je propala dubrovačka republika. Dok se po drugijem mjestima trošilo silno blago na podizanju takovijeh potrebitijeh zgrada, u Dubrovniku našlo ge je sve gotovo. Pa pri svem tom i najviši pro- svjetni zavod, naše Gimnazije, sprealo se u neki opušćeli i ovešćali samostan. Ni za njega nije se htjelo utrošiti da se iz nova po higijenskijem pro- pisima podigne udobna zgrada, ili dajbudi da se za nj namijeni koja od ljepšijeh i prostranijeh zgrada, naslijegjenijeh od republike. Ne, već se smjestilo u zgradi, budi Bog s nama, koja ni po položaju, ni lobnosti, ni pristojnosti, ne odgovara svetoj svrhi, za što je namijenjena. Mjesto na kom se nalazi naše Gimnazije, po položaju svome jedno je od najgorijih u gradu, te ni najmanje ne odgovara zdravstvenijem propisima za školu, jer se nalazi na jednom od najuzvišenijih mjesta u gradu. Jadna djeca, pa i učitelji dok do- pru, dušu treba da izbace, izmorivši pluću uzilaže- njem uz silne stepenice do Gimnazija pa i u Gi- mnaziju. Koliko li je naše djece ovijem uspinjanjem nesretno propalo! Umorena pluća lako se zapali, pa eto ti gotove sičije, koja kosi i nosi naš pod- mladak. Past BO izmiriti go g činom, i nastojati da) - itvuku što višu poreznu korist. S pušenje dzmirišo i samom Ludviku XIV. predložiše, Tešprostranjenog pušenja u voj Yelen u djelo. a Podlistak. = PUŠENJE U PROŠLOSTI 12 ruskoga po nHHBu“. (svršetak) o, Poslij jje preostalo drugo, ne- = Poslije toga vladama nije pr s so, . m se svi da usljed sci, zamijeni projekt, te daje vojnicima hljeb sa davanjem ei ih on siti. Ali srećom taj projekt nije negoše duhan, a uno- ko u Ingleškoj mije a na to Ruši Do a širi- . U Rusiji, Inglozi prvi u li su najgoru vrstu, koju nike Wo upotrebljavati. Ali bez obzir a o strastveno pušiti, i kao što se m nom br- DO zapadu, poče se rasprostirsti zeme oo na om i po Rusiji. S toga svećenstvo 2 različito obratiše pažnju na to zlo i izdado o om jeke. Svećenstvo tad bijaše e om biz OVog uzroka: Za carevanja Mihajila 100097 ređanje Jišo ge u narodu prosulo neko gujevjerno i na- duhanu, osim toga bijaše izišla o agoi Mir s Bogom“, u KUM ra tijom“ i uhana, nazivajući ga »PTO* “| : ga biju bičem“, »bogumrskijem“, dokazivalo se je da je pušenje smrtni grijeh i da lišava čovjeka božijega blagoslo- va. Obzirom na to svećenstvo s patrijarhom na če- lu ustade proti pušenja i prokune ga. Usljed čega car Mihajil Teodorović g. 1634. izda ovu odredbu: ,U Moskvi i u gradovima pod smrtnom kaznom ni- ko ne smije kod sebe držati duhan, pušiti ili trgo- vati š njim. Krivce bez štednje treba kazniti smrću, njihove dvorove, imanje prodati 8 novce predati u državnu blagajnu“. Aleksije Mihajlović 1649. god. potvrdi očinu odredbu, potanko opređijelivši ab treba ,hvatati“, nistraživati“ i »kazniti duhandžije. Pušenje se strogo progonilo ne samo g toga, što je to bilo ,protivno 1 Bogu neugo- dno zelje“ no i s toga što uslijed skupoejenosti ljudi se opijaju gore neg? vinom“, zato i pušenje "matralo se gore od pijanstva i azardnijeh igara, i ii jo ukazivala na nj kao na uzroke lupeštva, Meso, i grabeža. Na duhandžije ustrojava se po- i i nagrada za onog koji ih pronagje. | U kog se nagje duhan, bilo je naregjeno, »da dok se dozna odakle ga je dobio. ijem griješnicima“, trebalo je »Nos odre- ti, pa ih poslati u odaljeni grad, gdje vladar na- zat, ME i so drugi, gledeći na to, čuvali tog zla“. PE okrutne kazne, koje je opredijelio car Aleksije Mih , Opetovn ajlović u svom »Zakoniku za pušen, o i držanje duhana, izgledaju čudnovate, kad u istom zakoniku za ubijstvo sina ili šćeri opredjeljuje se crkveno pokajanje i zatvor u tamnicu. Takva ču- dnovata odredba navela je Boltina da učini ovu oštroumnu primjedbu: ,Kao da je manji grijeh ubi- ti sina ili šćer, nego li u nos staviti malo samlji- vene trave“ (opaske na Istoriiu Rusije Leklerka T. I. str. 471). Olkarije, koji je putovao po Rusiji u prvoj po- lovini XVII. vijeka, lično je prisustvovao pri izvr- šivanju kazne na krivcima za prodaju duhana, pa potanko opisuje u svojijem zapisima, ,Prestupnik, piše on, svukao bi haljine do pasa, pa bi se naslo- nio na pleći dželatova poslužitelja, obuhvativši ga rukama oko vrata. Nogo prestupnika jako bi vezali i drugi poslužitelj držao bi ih otegnute krajem ko- nopa, tako da se nije mogao prestupnik micati ni uz gor ni uz dol. Tri koraka za prestupnikom sta- jao bi dželat, pa bi ga počeo svom snagom lupati po plećima dugijem i debelijem bičem, tako da bi iza svakog udarca lopila krv i razlijevala se po ti- jelu prestupnikovu. Na kraju biča bijaše utvrgjen trostruki remen, palac dužine, od jake i neobra- gjene kože sjevernog jelena, koja reže kao nož. Za teške prestupe bili bi krivce takijem bičem do smr- ti. Prije početka te kazne, poslužitelj suda bi pro- čitao, koliko udaraca ima se dati, pa kad bi so iz- višilo, viknuo bi ,potpuno“. Muški bi dobivali od 20-26 udaraca, ženske 16. Na legjima tijeh nevolj- nika nije bilo, po izvršenju kazne, ni palae široko zdrave kože, izgledali su kao odrte živine. Poslije svega toga, svakom okrivljenom trgoveu duhana, objesili bi o vratu duhana.... pa bi ih tako ve- zane za ruke par po par vodili u pratnji dželatovi- jeh poslužitelja iz grada, pa bi ih opet vrnuli na- trag, a uz put lupali bi ih bičem“. Ali pri svemu tome opet je bilo smjelijeh ljudi koji su unosili duhan, i pušenje ge širilo. Zato ear Aleksija Mihaj- lović, poslije kazne ingleškog kralja Karla 1., s ko- jijem bijaše u dobrom prijateljstvu, naredi da se iz Rusije poćeraju svi Inglezi, jer su oni bili glavni kriomčari duhana. Ali njima pogje za rukom potku- piti arhangjelskog vojvodu, pa su otuda, ka i od prije, šiljali u Moskovsku državu veliku količinu duhana. Petar Veliki, videći da stroge mjera ne po- mažu, god. 1697. ukide zabranu, te dozvoli da svak globodno može pušiti i duhan prodavati plativši po- rez. A god. 1698. sam, nalazeći se u Londonu, sklopi ugovor s markizom Karmartenom o trgovini s duhanom. Markiz morao je una rijed platiti 12,000 funta sterlina i davati u blagajnu svake godine 1000 fanata duhana. Uvozni porez bio je 4 kopjeka na funat. Poslije toga vlada ruska nije više branila pu- šenje. U općinstvu se i dan danas vodi načelna izvješća i slične objave plaća se 10 novčića od retka. Ako se više | “e V)