Cijena listi Za Dubrovnik na godinu fior. 4, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i | >> Hercegovinu na godinu for, 4,59, Za Srbiju i Crnu Goru na go- > dinu for. 5. Za sve ostale zemlje na odi franska 15 u zlatu. a Na po godine i na četvrt godine gsurazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. U Dubrovniku 19. Avgusta 1894. > Broj 34. šalju ge administraciji .DUBROV- NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. : Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Izlazi svake N edjelje. Godina III. Za Dubrovnik i Boku. Mi smo u svoje vrijeme bilježili sove, koji su se amo tamo širili ik bavili kako da se pomože našoj Dalmaciji, siromašnoj ekonomno, ali bogatoj prirodno, i kako da se popne na pravi položaj, za koji- jem ona davno vapi i koji joj po pravici do- likuje. Tijem glasovima pratili smo svaki ko- rak pomnjivo i nestrpljivo. Veselo smo ih pozdravljali, ali smo ipak u nekoj zebnji ča- mili. Bojali smo se da nebi ti glasovi, kad 6 najmanje nadamo, iznebuha, izlinjali, jer smo na žalost dosada više vični bili prazni- jem glasovima, nego li stvarnijem djelima. Doduše ozbiljnost i tvrda odluka uvaže- nijeh ličnosti, koje su tu misao pokrenule, te otvoreno i nekom sjegurnosti te vesele gla- gove širile, jemstvo je za nas dovoljno bilo, da nam svaka zebnja mine. Ali nauka je je- dna muka, a oduka dvije muke. Iskustvo je zao drug. Slušali smo, pa i gledali, kako se najboljoj volji čeličnijeh ljudi protiviše ne- predvigjene a više puta i kaste stvorene neo- borive nezgode, te moradoše, i ako im se nije htjelo, da se odreku svete namjere, pa g toga je i naša zebnja u nekoiiko opravda- na bila. Pred tijem glasovima svak se je obra- dovao, jer je svak u naprijed predkazivao da iza Dalmaciju, ovu osiroćenu zemlju, sviće bolji dan. Ipak se nagje jedno mjesto, i to baš grad Kotor, koji kroz usta svog zastup- stva nazre u ovijem glasovima ništa manje nego smrini udarac za domaće obrtnike, pa odreče, pozvan, svaku moralnu i materijalnu pomoć i navijesti odriješitu svoju protivnost. Sreća, što je ta nezgrapna teorija, iz ličnijeh interesa i pobuda skalupljena, samo u jednom mjestu istekla, i što je u prvom svome za- metku ugušena bila zasluženijem prezirom od strane ljudi, koji druge nazore imaju o sre- Ći i napretku ove naše zemlje a ponaosob svoga mjesta. Da, druge nazore imadoše ljudi, čiji glas i odziv s toga ne malaksa, nego još jače je- knu. S riječi pregjoše na djela i njihov rad dobi taki objem, koji se s dana na dan sve to više širi i obuhvata naše davne slatke snove, da ih na javu privedu. Prilike su sve gla- oji su ge i nastupile, da je već počela pucati zora Jepšeg dana za Dalmaciju, a napose za Du- mami Boku, Neka kazati možemo, da će- a) u s te strane srećni i zadovoljni biti. hoda Boo ja sastavio naročiti Odbor, terijalne S : . i i PROSO ma rese naše Dalmacije, da joj ši- on vrata otvori za Svakoga bez razlike, i da Živet povrati. U tom su odboru ova ako Grof Harrach, Gi K. tajni Sa- nu gosposke Kuće i presjednik ute- meljiteljnog odbora zadruge za promicanje ekonomnijeh interesa u Dalmaciji; Frano Ba- run Gondola, član gosposke Kuće i naš Na- čelnik; Viktor Barun Kalchberg Ć. K. odjel- ni prestojnik u mirovini i presjednik austrij- skog Lloyda; i Dr. Leopold Vit. Schrotter Pl. Cristelli Ć. K. Profesor bečke Univer- Sitati. Ovaj je odbor stupio već na rad, te sad prikuplja članove akcionere te zadruge, koja će odmah preći na posao, da se u djelo Pri- vedu za sada neke od lijepijeh namjera. Izmegju tolikijeh tačaka, koje sadrži od- borov program nalazi se i ta, da se po gla- vnijim dalmatinskijem gradovima podignu Ho- teli i liječilišta, kao najprvi .amac, da nam što veći broj stranaca u pohode dolazi. To je doista pametno smišljeno. Od jednom se dakako ne može sve u vreću strpati a negdje valja početi. S toga su gospoda profesor Vit. Schrčtter pl. Cri- stelli i presjednik austrijskog Lloyda, Baron Kalchberg, putujući nekoliko puta kroz Dal- maciju, našli pa i dokazali, da je Dubrovnik i okolina mu najprikladniji predijel, gdje bi se započeo rad, jer ovdje uz prijatan klimat i predijelne ljepote naći je i ugodan društve- ni život. Kako doznajemo rečeni je Odbor odlu- čio, da ogradi jedan Hotel sa šetalištem u Dubrovniku, koji bi sve ugodnosti imao. S o- ga je i naumio da kupi jedan od najljepšijeh prostora u predgragju Pilama, koje, kako znamo, obiluju već kitnastijem gradinama. Radi povoljnog položaja, te bi ga imao ovaj Hotel, njegova gostionica mogla bi biti tako- gjer posjećena od gragjana, činovnika, ofici- ra it. d, što bi stvorilo jači izvor dobiti samom Hotelu. Pretpostavljajući pak da će i Općina kotorska svrnuti sa kriva puta i prve se odluke odreći, pruživši svoju ruku pomoći, Odbor namjerava podići u Kotoru jedan po- manji Hotel. Kotor je središte za izlete u divnu Boku i Crnu Goru, te bi taj Hotel bez sumnje bio uvijek posijećen od velikog broja putnika, istom bi austrijski Lloyd, što već kani, uveo što kraći i što brži saobraćaj sa svojijem parnijem brodovima izmegju Trsta i Kotora. Osim toga, odborova je namjera da ogradi u jednom prikrajku od vjetra zastiće- nu a ne daleko od Dubrovnika, jedno kupa- tilo, za koje je već izabralo i položaj uz sa- mu morsku obalu. Svi ti prijedlozi, biva, Hotel sa šetali- štem na Pilama pokraj samoga grada, kupa- tilo u blizini grada i pomanji Hotel u Ko- toru, traže jedno glavno okolo 400.000 fio- rina; glavno će se ovo povečati i do 600.000 fiorina, kako se koja nova radnja ukaže po- trebita i na drugom mjestu u Dalmaciji. Do sada je osjegurana svota od fiorina 100.000, koju je mjesni odbor u Dubrovniku sabrao od Dubrovačkijeh akcionera. Obvezalo se je parabrodsko Društvo Austrijskog Lloy- da dati f. 20.000. Obećale su sudjelovanje razne bankarske i privatne kuće. Ele temelj je položen, zgrada se podiže. Baš ovijeh dana ovaj vrlo zaslužni Od- bor razaslao je naročit poziv na vigjenije ro- doljube i poznate kapitaliste, da poikrijepe ovu odborovu nakanu, da se upišu kao ak- cioneri i da se tako sabere potrebita svota. O uspjehu mi ni najmanje ne sumnja- mo. Odborov poziv naće povoljna odziva. Ta- ko je, za rodoljube i kapitaliste izgledi nijesu loši, ne traže se od njih, Bog zna, kako go- leme žrtve i nije im baš do kraja oteta mo- gućnost da svoje glavno sačuvaju, ako ne baš onu dobit, koju bi od istog mogli imati, uloživši ga u druge spekulacije. Za njih bi to bila kaplja u okeanu, koja bi se ipak pre- ivorila u more blagostanja za ovu zanema- renu zemlju. Još nešto nas tvrdo veže da o uspjehu ne sumnjamo. Ličnosti, koje su na čelo tog pothvata stale, jamče nam po iskustvu, zna- nju i položaju njihovom, da su svoju zami- sao postavile na tvrdi temelj, na kojemu će naumljenu zgradu podići i da se nebi ni upustile u taku rabotu, da sjegurne nijesu povoljna uspjeha. Njihovo sjeme ne može pa- sti na neplodno zemljište. Odbor je dakle počeo da pribavlja sre- stva za ostvarivanje svoga zadatka. Prilike su do danas najpovoljnije. Dobre volje, ustraj- nosti i odziva ne fali. Posao je gotov. Do ma- lo, pa će se drušivo zasnovati, te otvoriti našoj Dalmaciji novijeh privrednijeh izvora. U dobar čas bilo. eo Pomorska škola. U zadnjem našem listu bavili smo se našijem gimnazijem u plemenitoj namjeri, da obratimo pa- žnju mjerodavnijeh faktora, neće li sreće biti, da se nešto učini radi boljitka, sreće i spasa naše školske omladine. Danas pak, u istoj namjeri, osvr- nućemo se i na nautičke škole, a posebno baviće- mo se našom. Odavna pozvani faktori uočili su, da današnje ustrojstvo pomorskijeh škola, ne odgovara svom ci- jelju prema napretku i duhu vremena. Vrijeme, kad se od našijeh starijeh kapetana tražilo, da su samo vješti i dobri mrnari, otišlo je u nepovrat. Od da- našnjijeh kapetana društvo ljucko mnogo više za- htijeva. Ali te više zahtijeve, pomorska škola ona- kva kakva je danas, ne može pružiti, šta više nije kadra ni da usposobi onako vještijeh i hrabrijeh kapetana-mrnara, kakvi su bili naši stari kapetani, te kojijema se ponosi i diči naša domaća povjesni- ca, Ta praznina je podavno uočena. Radilo se je da se nešto učini, pa se do da- nas uprav ništa učinilo nije. No regbi da je dana- šnje ministarstvo stvar uzelo u ozbiljniji pretres, te pomoću kompetentnijeh lica sastavilo je zakonsku osnovu, koju namjerava podastrijeti na prvom sa- stanku carevinskog vijeća radi odobrenja. Tom osno- vom naše pomorske škole sasvijem bi se preustro- jile i koraknule boljitku i napretku. Radi se na to- me, da se pomorska škola u Trijestu sasvijem odi- jeli od trgovačke akademije. Već to samo bilo bi od neizmjerne koristi po učenike pomorske škole. Neodvisna nautika daleko bolje mogla bi napredo- vati i razvijati se, nego ovako dok je pastorka ma- ćuhi uskoj akademiji. Namjerava se još, da se u Trijestu pri Nautivi osnuje besplatan pripravni tečaj za kandidate škrivanskijeh i kapetenskijeh ispita. Ne treba ni govoriti od kakva bi koristi bilo to po našu pomorsku učeću se omladinu, kome su pozna- te prilike, kako ti jadnici, pošto dovrše ispit zrelo- sti, moraju po dvije pune godine, da, brodeći po varljivom moru, gledeći neprestano pred sobom smrt Podlistak. 0D OSJEKA D0 VINKOVACA #. (istinit doživljaj) ,0-0, zdravo, Svetislave! Kad si ti stigao? »Eto malo prije“. : »Pa kako, kako? Kako si putova o »Idi mani me, molim te! .. =. se i treba, kad neću da slušam starije. Ko nE mi je moja pokojna majka govorila, da u i mE šta no otpočinjem, jer da je »potak — TE) me četak“, I sto puta sam se o tome uvjerio, pe . me nanio gjavo da ovaj put preduzmem m ij ler —? pšta je, šta je? da nije kakav na ono Šta — maler, maler Je — ni m E Onom, što sam ja morao proturiti prošle oi ko moje glave na putu od Osjeka do E I upravo sam i pošao k tebi da ti to S . Dolić 0 bih so raspao da to moram duže u . o »Pa šta je, ako Boga znaš? Govo dnom šta to bi?“ o ovaj podlistak, koji je iza a i mi donesemo- Molbi (Opas. Uredu.) dora org > *) Prijatelj iz Zagreba posla nam Šo u »Op6oGpamy“, s molbom da & ničeg prijatelja rado se odazivljemo Hrvatska“ i t. »Dakle čuj! 3 : Kao što znaš, vlak se večernji kreće iz Osje- ka za Vinkovce u sedam sah. u veče. Kako nije- sam mogao put odložiti, te se izvezem na stanicu — kao što rekoh — u petak 8. (£0.) 0. m. Malko sam bio razdraženiji, —Zali šta tu koješta, rekoh gobi; zar nijesu gvi dani Božiji, šta se preda- praznovjericama kao baba. U tom d kolodvorom. Izvadio sam kartu sam ješ kojekakvijem go zaustavih pre III. reda i ugjem u čekaonicu. Čim otvorih vrata — napade mo nova pra- znovjerica! Kažu da nije dobro u putu sresti po- pa, a ja se u ovaj mah gsusretoh u jedanput ga — 16 slovom: šesnaest fratora!l Možeš misliti kako gam so osjećao! Ali šta sam znao? e Mla- dost i živahnost njina ipak mi malo razdraži pa- žnju i radoznalost. Počeh ih posmatrati. Njih po- tnaest mladi kao kaplja, tek po nešto brčića zavili. Jedan jediti megju njima stariji čovjek. Svi šesnaest u mantijama i bijelom šepranjkom opasani. Baš kad sam ja kraj njih prošao pjevušili su tiho: ,Živila lju radoznalost, te zatvorih vrata od čekaonice za m. e da U to zazvoni zvonce i na završetku otkucnu j i dohvatim se , . Pogjem vagonima II. reda, Maje kvake na jednijem vratima, otvorim vra- d. To mi je opet zasitilo svaku da-. ta i skrham se u jedan ugao. Kako mi je presto- jalo putovanje cijele noći i jednoga dana uzastopce, to odlučih čvrsto da se ni s kijem ne upuštam u razgovor, već da — u koliko je moguće — spavam. No tek što sam, poslije tijeh misli, prekrstio nogu preko noge, zadovoljan svojom odlukom, kad go vrata otvoriše i sedam mladijeh fratora ugje u isti kupe, a u onaj pred nama, koji je sa pola pre- grade od ovog razdijeljen bio — ostalijeh devet, U prvi mah krv mi pojuri u glavu, ali se br- zo stišah, jer i onako se odluč.h da — spavam. »Govori li gospodin hrvatski?“ Zapitaće me moj vis-a-vis. »Nein!“ odgovoriu im pravijem švapskijem naglaskom, želeći time svaki dalji razgovor s njima prekinuti. »Avgustine. slušaj ovamo, šta si se tamo zabr- bljao? Ovaj gospodin ne zna hrvatski, već njemački. Ded proslovi s njim koju“. Avgustin taj obrati se k meni pitanjem: Sie spreehen also nit Krotiseh?“ (Dakle ne govorite hrvatski?“) »Nein“. (Ne)! »Sondern“. (Nego?) Deutsch! Und sprechen die andere Herren auch Deutsch? (Njemački! A govore li i druga go- spoda njemački?) »Ja, aber so — sehlekt, sechlekt“ (Da, ali ja- ko rgjavo), bješe mu odgovor i nasloni se na novo na svome mjestu u znak da prekida sa mnom raz- govor. I bolje, pomislih u sebi i okrenem se malo prozoru, kroz koji je jurio gust duhanski dim. Oni zapjevaše tiho onu lijepu Zmajevu: ,ala je lijep ovaj svijet“, a ja se predađoh svojijem mi- glima. I ja se već zaradovah da će sve proći onako, kako sam ja za sebe zamislio i saželio, ali mi nov jedan putnik, koji s tijem mlađijem ljudima ugje u Dalju u isti kupe, pokvari sve. — — — Hoću, hoću, gospodo“, govorio je taj novi putnik ulazeći u kupe, ,za vašu ljubav putovaću na III. redu, ma da imam prava da putujem na E redu“. Pri tijem riječima posadi se meni preko puta inteligentan mlad, visok, okošt, plav čovjek sa ma- lo podužijem brižljivo njegovanijem breima. : Izvadi rubac iz kaputa, pa brišući čelo zapi- taće pogledajući me značajno: »Kud putuje gospodin?“ »Ah, to vam je neki Nijemac“, reći će jedan o mladijeh kalugjera. ,Putuje s nami od Osijeka, ali ne zna ni riječi hrvatski!“ .P »Tako?“ reći će novajlija, baciv još je- | dnom svoj inače oštar pogled na moje dremljive oči — — — — oma