Cijena listi
Za Dubrovnik na godinu fior. 4,

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
| >> Hercegovinu na godinu for, 4,59,

Za Srbiju i Crnu Goru na go-
> dinu for. 5.

Za sve ostale zemlje na odi
franska 15 u zlatu. a

Na po godine i na četvrt godine
gsurazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

U Dubrovniku 19. Avgusta 1894.

> Broj 34.

šalju ge administraciji .DUBROV-
NIKA“.

Dopisi se šalju uredništvu,
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izja-
ve, javne zahvale, računska
izvješća i slične objave plaća se
10 novčića od retka. Ako se više
puta štampaju, po pogodbi. :

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Izlazi svake N edjelje.

Godina III.

Za Dubrovnik i Boku.

Mi smo u svoje vrijeme bilježili
sove, koji su se amo tamo širili ik
bavili kako da se pomože našoj Dalmaciji,
siromašnoj ekonomno, ali bogatoj prirodno, i
kako da se popne na pravi položaj, za koji-
jem ona davno vapi i koji joj po pravici do-
likuje. Tijem glasovima pratili smo svaki ko-
rak pomnjivo i nestrpljivo. Veselo smo ih
pozdravljali, ali smo ipak u nekoj zebnji ča-
mili. Bojali smo se da nebi ti glasovi, kad
6 najmanje nadamo, iznebuha, izlinjali, jer
smo na žalost dosada više vični bili prazni-

jem glasovima, nego li stvarnijem djelima.
Doduše ozbiljnost i tvrda odluka uvaže-
nijeh ličnosti, koje su tu misao pokrenule, te
otvoreno i nekom sjegurnosti te vesele gla-
gove širile, jemstvo je za nas dovoljno bilo,
da nam svaka zebnja mine. Ali nauka je je-
dna muka, a oduka dvije muke. Iskustvo je
zao drug. Slušali smo, pa i gledali, kako se
najboljoj volji čeličnijeh ljudi protiviše ne-
predvigjene a više puta i kaste stvorene neo-
borive nezgode, te moradoše, i ako im se
nije htjelo, da se odreku svete namjere, pa
g toga je i naša zebnja u nekoiiko opravda-
na bila.

Pred tijem glasovima svak se je obra-
dovao, jer je svak u naprijed predkazivao da
iza Dalmaciju, ovu osiroćenu zemlju, sviće
bolji dan. Ipak se nagje jedno mjesto, i to
baš grad Kotor, koji kroz usta svog zastup-
stva nazre u ovijem glasovima ništa manje
nego smrini udarac za domaće obrtnike, pa
odreče, pozvan, svaku moralnu i materijalnu
pomoć i navijesti odriješitu svoju protivnost.
Sreća, što je ta nezgrapna teorija, iz ličnijeh
interesa i pobuda skalupljena, samo u jednom
mjestu istekla, i što je u prvom svome za-
metku ugušena bila zasluženijem prezirom od
strane ljudi, koji druge nazore imaju o sre-
Ći i napretku ove naše zemlje a ponaosob
svoga mjesta.

Da, druge nazore imadoše ljudi, čiji glas
i odziv s toga ne malaksa, nego još jače je-
knu. S riječi pregjoše na djela i njihov rad
dobi taki objem, koji se s dana na dan sve
to više širi i obuhvata naše davne slatke
snove, da ih na javu privedu. Prilike su

sve gla-
oji su ge

i nastupile, da je već počela pucati zora
Jepšeg dana za Dalmaciju, a napose za Du-
mami Boku, Neka kazati možemo, da će-

a) u s te strane srećni i zadovoljni biti.
hoda Boo ja sastavio naročiti Odbor,
terijalne S : . i i PROSO ma

rese naše Dalmacije, da joj ši-
on vrata otvori za Svakoga bez razlike, i
da Živet povrati. U tom su odboru ova
ako Grof Harrach, Gi K. tajni Sa-
nu gosposke Kuće i presjednik ute-
meljiteljnog odbora zadruge za promicanje
ekonomnijeh interesa u Dalmaciji; Frano Ba-
run Gondola, član gosposke Kuće i naš Na-
čelnik; Viktor Barun Kalchberg Ć. K. odjel-
ni prestojnik u mirovini i presjednik austrij-
skog Lloyda; i Dr. Leopold Vit. Schrotter
Pl. Cristelli Ć. K. Profesor bečke Univer-
Sitati.

Ovaj je odbor stupio već na rad, te sad
prikuplja članove akcionere te zadruge, koja
će odmah preći na posao, da se u djelo Pri-
vedu za sada neke od lijepijeh namjera.

Izmegju tolikijeh tačaka, koje sadrži od-
borov program nalazi se i ta, da se po gla-
vnijim dalmatinskijem gradovima podignu Ho-
teli i liječilišta, kao najprvi .amac, da nam
što veći broj stranaca u pohode dolazi. To
je doista pametno smišljeno.

Od jednom se dakako ne može sve u
vreću strpati a negdje valja početi. S toga
su gospoda profesor Vit. Schrčtter pl. Cri-
stelli i presjednik austrijskog Lloyda, Baron
Kalchberg, putujući nekoliko puta kroz Dal-
maciju, našli pa i dokazali, da je Dubrovnik
i okolina mu najprikladniji predijel, gdje bi
se započeo rad, jer ovdje uz prijatan klimat
i predijelne ljepote naći je i ugodan društve-
ni život.

Kako doznajemo rečeni je Odbor odlu-
čio, da ogradi jedan Hotel sa šetalištem u
Dubrovniku, koji bi sve ugodnosti imao. S o-
ga je i naumio da kupi jedan od najljepšijeh
prostora u predgragju Pilama, koje, kako
znamo, obiluju već kitnastijem gradinama.
Radi povoljnog položaja, te bi ga imao ovaj
Hotel, njegova gostionica mogla bi biti tako-
gjer posjećena od gragjana, činovnika, ofici-
ra it. d, što bi stvorilo jači izvor dobiti
samom Hotelu.

Pretpostavljajući pak da će i Općina
kotorska svrnuti sa kriva puta i prve se
odluke odreći, pruživši svoju ruku pomoći,
Odbor namjerava podići u Kotoru jedan po-
manji Hotel. Kotor je središte za izlete u
divnu Boku i Crnu Goru, te bi taj Hotel bez
sumnje bio uvijek posijećen od velikog broja
putnika, istom bi austrijski Lloyd, što već
kani, uveo što kraći i što brži saobraćaj sa
svojijem parnijem brodovima izmegju Trsta
i Kotora.

Osim toga, odborova je namjera da
ogradi u jednom prikrajku od vjetra zastiće-
nu a ne daleko od Dubrovnika, jedno kupa-
tilo, za koje je već izabralo i položaj uz sa-
mu morsku obalu.

Svi ti prijedlozi, biva, Hotel sa  šetali-
štem na Pilama pokraj samoga grada, kupa-
tilo u blizini grada i pomanji Hotel u Ko-
toru, traže jedno glavno okolo 400.000  fio-
rina; glavno će se ovo povečati i do 600.000
fiorina, kako se koja nova radnja ukaže po-
trebita i na drugom mjestu u Dalmaciji.

Do sada je osjegurana svota od fiorina
100.000, koju je mjesni odbor u Dubrovniku
sabrao od Dubrovačkijeh akcionera. Obvezalo
se je parabrodsko Društvo Austrijskog Lloy-
da dati f. 20.000. Obećale su sudjelovanje
razne bankarske i privatne kuće. Ele temelj
je položen, zgrada se podiže.

Baš ovijeh dana ovaj vrlo zaslužni Od-
bor razaslao je naročit poziv na vigjenije ro-
doljube i poznate kapitaliste, da poikrijepe
ovu odborovu nakanu, da se upišu kao ak-
cioneri i da se tako sabere potrebita svota.

O uspjehu mi ni najmanje ne sumnja-
mo. Odborov poziv naće povoljna odziva. Ta-
ko je, za rodoljube i kapitaliste izgledi nijesu
loši, ne traže se od njih, Bog zna, kako go-
leme žrtve i nije im baš do kraja oteta mo-
gućnost da svoje glavno sačuvaju, ako ne
baš onu dobit, koju bi od istog mogli imati,
uloživši ga u druge spekulacije. Za njih bi
to bila kaplja u okeanu, koja bi se ipak pre-
ivorila u more blagostanja za ovu zanema-
renu zemlju.

Još nešto nas tvrdo veže da o uspjehu
ne sumnjamo. Ličnosti, koje su na čelo tog
pothvata stale, jamče nam po iskustvu, zna-
nju i položaju njihovom, da su svoju zami-

sao postavile na tvrdi temelj, na kojemu će
naumljenu zgradu podići i da se nebi ni
upustile u taku rabotu, da sjegurne nijesu
povoljna uspjeha. Njihovo sjeme ne može pa-
sti na neplodno zemljište.

Odbor je dakle počeo da pribavlja sre-
stva za ostvarivanje svoga zadatka. Prilike
su do danas najpovoljnije. Dobre volje, ustraj-
nosti i odziva ne fali. Posao je gotov. Do ma-
lo, pa će se drušivo zasnovati, te otvoriti
našoj Dalmaciji novijeh privrednijeh izvora.

U dobar čas bilo.

eo
Pomorska škola.

U zadnjem našem listu bavili smo se našijem
gimnazijem u plemenitoj namjeri, da obratimo pa-
žnju mjerodavnijeh faktora, neće li sreće biti, da
se nešto učini radi boljitka, sreće i spasa naše
školske omladine. Danas pak, u istoj namjeri, osvr-
nućemo se i na nautičke škole, a posebno baviće-
mo se našom.

Odavna pozvani faktori uočili su, da današnje
ustrojstvo pomorskijeh škola, ne odgovara svom ci-
jelju prema napretku i duhu vremena. Vrijeme, kad
se od našijeh starijeh kapetana tražilo, da su samo
vješti i dobri mrnari, otišlo je u nepovrat. Od da-
našnjijeh kapetana društvo ljucko mnogo više za-
htijeva. Ali te više zahtijeve, pomorska škola ona-
kva kakva je danas, ne može pružiti, šta više nije
kadra ni da usposobi onako vještijeh i hrabrijeh
kapetana-mrnara, kakvi su bili naši stari kapetani,
te kojijema se ponosi i diči naša domaća povjesni-
ca, Ta praznina je podavno uočena.

Radilo se je da se nešto učini, pa se do da-
nas uprav ništa učinilo nije. No regbi da je dana-
šnje ministarstvo stvar uzelo u ozbiljniji pretres, te
pomoću kompetentnijeh lica sastavilo je zakonsku
osnovu, koju namjerava podastrijeti na prvom  sa-
stanku carevinskog vijeća radi odobrenja. Tom osno-
vom naše pomorske škole sasvijem bi se preustro-
jile i koraknule boljitku i napretku. Radi se na to-
me, da se pomorska škola u Trijestu sasvijem odi-
jeli od trgovačke akademije. Već to samo bilo bi
od neizmjerne koristi po učenike pomorske škole.
Neodvisna nautika daleko bolje mogla bi napredo-
vati i razvijati se, nego ovako dok je pastorka ma-
ćuhi uskoj akademiji. Namjerava se još, da se u
Trijestu pri Nautivi osnuje besplatan pripravni tečaj
za kandidate škrivanskijeh i kapetenskijeh ispita.
Ne treba ni govoriti od kakva bi koristi bilo to po
našu pomorsku učeću se omladinu, kome su pozna-
te prilike, kako ti jadnici, pošto dovrše ispit zrelo-
sti, moraju po dvije pune godine, da, brodeći po
varljivom moru, gledeći neprestano pred sobom smrt

Podlistak.
0D OSJEKA D0 VINKOVACA #.

(istinit doživljaj)
,0-0, zdravo, Svetislave! Kad si ti stigao?
»Eto malo prije“. :
»Pa kako, kako? Kako si putova o
»Idi mani me, molim te! .. =. se
i treba, kad neću da slušam starije. Ko nE
mi je moja pokojna majka govorila, da u i mE
šta no otpočinjem, jer da je »potak — TE) me
četak“, I sto puta sam se o tome uvjerio, pe .
me nanio gjavo da ovaj put preduzmem
m ij ler —?
pšta je, šta je? da nije kakav na ono
Šta — maler, maler Je — ni m E
Onom, što sam ja morao proturiti prošle oi
ko moje glave na putu od Osjeka do E
I upravo sam i pošao k tebi da ti to S . Dolić
0 bih so raspao da to moram duže u . o
»Pa šta je, ako Boga znaš? Govo
dnom šta to bi?“

o

ovaj podlistak, koji je iza
a i mi donesemo- Molbi

(Opas. Uredu.)

dora org

> *) Prijatelj iz Zagreba posla nam
Šo u »Op6oGpamy“, s molbom da &
ničeg prijatelja rado se odazivljemo

Hrvatska“ i t.

»Dakle čuj! 3 :
Kao što znaš, vlak se večernji kreće iz Osje-
ka za Vinkovce u sedam sah. u veče. Kako nije-

sam mogao put odložiti, te se izvezem na stanicu

— kao što rekoh — u petak 8. (£0.) 0. m. Malko
sam bio razdraženiji, —Zali šta tu koješta, rekoh
gobi; zar nijesu gvi dani Božiji, šta se preda-
praznovjericama kao baba. U tom
d kolodvorom. Izvadio sam kartu

sam
ješ kojekakvijem
go zaustavih pre
III. reda i ugjem u čekaonicu.

Čim otvorih vrata — napade mo nova pra-
znovjerica! Kažu da nije dobro u putu sresti po-
pa, a ja se u ovaj mah gsusretoh u jedanput ga —
16 slovom: šesnaest fratora!l Možeš misliti kako
gam so osjećao! Ali šta sam znao? e Mla-
dost i živahnost njina ipak mi malo razdraži pa-
žnju i radoznalost. Počeh ih posmatrati. Njih po-
tnaest mladi kao kaplja, tek po nešto brčića zavili.
Jedan jediti megju njima stariji čovjek. Svi šesnaest
u mantijama i bijelom šepranjkom opasani. Baš kad
sam ja kraj njih prošao pjevušili su tiho: ,Živila
lju radoznalost, te zatvorih vrata od čekaonice za

m. e
da U to zazvoni zvonce i na završetku otkucnu

j i dohvatim se
, . Pogjem vagonima II. reda,
Maje kvake na jednijem vratima, otvorim vra-

d. To mi je opet zasitilo svaku da-.

ta i skrham se u jedan ugao. Kako mi je presto-
jalo putovanje cijele noći i jednoga dana uzastopce,
to odlučih čvrsto da se ni s kijem ne upuštam u
razgovor, već da — u koliko je moguće — spavam.

No tek što sam, poslije tijeh misli, prekrstio
nogu preko noge, zadovoljan svojom odlukom, kad
go vrata otvoriše i sedam mladijeh fratora ugje u
isti kupe, a u onaj pred nama, koji je sa pola pre-
grade od ovog razdijeljen bio — ostalijeh devet,

U prvi mah krv mi pojuri u glavu, ali se br-
zo stišah, jer i onako se odluč.h da — spavam.

»Govori li gospodin hrvatski?“ Zapitaće me
moj vis-a-vis.

»Nein!“ odgovoriu im pravijem švapskijem
naglaskom, želeći time svaki dalji razgovor s njima
prekinuti.

»Avgustine. slušaj ovamo, šta si se tamo zabr-
bljao? Ovaj gospodin ne zna hrvatski, već njemački.
Ded proslovi s njim koju“.

Avgustin taj obrati se k meni pitanjem:

Sie spreehen also nit Krotiseh?“ (Dakle ne
govorite hrvatski?“)

»Nein“. (Ne)!

»Sondern“. (Nego?)

Deutsch! Und sprechen die andere Herren
auch Deutsch? (Njemački! A govore li i druga go-
spoda njemački?)

»Ja, aber so — sehlekt, sechlekt“ (Da, ali ja-
ko rgjavo), bješe mu odgovor i nasloni se na novo
na svome mjestu u znak da prekida sa mnom raz-
govor. I bolje, pomislih u sebi i okrenem se malo
prozoru, kroz koji je jurio gust duhanski dim.

Oni zapjevaše tiho onu lijepu Zmajevu: ,ala
je lijep ovaj svijet“, a ja se predađoh svojijem mi-
glima. I ja se već zaradovah da će sve proći onako,
kako sam ja za sebe zamislio i saželio, ali mi nov
jedan putnik, koji s tijem mlađijem ljudima ugje
u Dalju u isti kupe, pokvari sve. — — —

Hoću, hoću, gospodo“, govorio je taj novi
putnik ulazeći u kupe, ,za vašu ljubav putovaću na
III. redu, ma da imam prava da putujem na E
redu“.

Pri tijem riječima posadi se meni preko puta
inteligentan mlad, visok, okošt, plav čovjek sa ma-
lo podužijem brižljivo njegovanijem breima. :

Izvadi rubac iz kaputa, pa brišući čelo zapi-
taće pogledajući me značajno:

»Kud putuje gospodin?“

»Ah, to vam je neki Nijemac“, reći će jedan o
mladijeh kalugjera. ,Putuje s nami od Osijeka, ali
ne zna ni riječi hrvatski!“

.P
»Tako?“ reći će novajlija, baciv još je- |

dnom svoj inače oštar pogled na moje dremljive

oči — — — —

oma