Cijena lista, Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior, 4,50. ZaSrbiju i Crnu Goru na 0- dinu for. 5. ž : Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine wurazmjerno, t Pojedini broj lista 10 novčića, Bu /Broj 35. jd U m SE U Dubrovniku 26. Avgusta 1894. šalju se administraciji ,DUB. NIKA“. Dopisi se šalju uredni“ Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se, Izlazi svake N edjelje. Godina III. O ANEKSIJI BOSNE I | HERCEGOVINE. 2 U Novosadskom »Braniku“ istekao je > iz pera uvaženog publiciste M, Polita Desan- čića, zanimljiv članak Pod gornjijem natpi- o Žao nam je, da ga ne možemo donije- Pi u cijelini i radi Prostora našeg lista i radi ras štamparskijeh Prilika, koje uživamo. Iz njega, ćemo samo izpabirčiti glavnije tačke a 0S0- bito one, koje harakterišu političke smjerove nesugjene braće naše Hrvata, i koje najbolje bistre naš položaj prama njima. — (“Pitanje Bosne i Hercegovine zasijeca u veliku evropsku politiku; ovo je dio velikoga istočnoga pitanja u kojemu se ukrštavaju interesi pojedinijeh velesila, Ovo pitanje neće riješiti ni Srbi ni Hr- Vati, nego moćniji faktori. S toga je vrlo lakomišljeno, kad se danas od strane hr- vackijeh glasila, bez neposrednog povoda, za- = stupa misao, da bi aneksija bila od koristi za budućnost ukupnoga nam naroda. Tužan nas osjećaj obuzima kad takovo što čitamo, i kad vidimo da se ni jedan hr- Vački glas ne diže protiv ove misli. Gotovo “da je nevjerojatno da članovi naroda, koji govore jezikom kao i mi Srbi, da Hrvati koji o osnijevaju o zajedničkoj ljepšoj budućnosti ukupnog nam naroda — da mogu pisati o aneksiji Bosne i Hercegovine onom hladno- krvnošću, kojom pišu Nijemci i Magjari. Hr- Vati, pogledajući na svoj potčinjeni položaj, majući za svemoć Nijemaca i Magjara u ovoj Monarhiji, oni zastupaju misao aneksije, oni je preporučuju tamošnjem narodu, Mi nijesmo nikada dijelili Srbe od Hr- vata. Mi smo ih vazda smatrali, i smatramo ih, kao dva plemena jednoga naroda. Mi smo uvijek imali to gledište, da ono što je kori- osno Srbima, ne može biti štetno Hrvatu, a što je korisno Hrvatu ne može biti štetno Srbinu — u koliko Srbi i Hrvati imaju pred Očima prave interese svoga naroda. 1 sa to- ga gledišta mi bi morali svečano prosvjedo- Wai, da bi aneksija bila u pravom interesu hrvackog naroda. : Sadanje nepovoljno stanje našega naro- da na balkanskom nama amo, ni Hrv takovijeh Srba ima — "da Prijeko odričemo onu budućnost, koja je sa narodnom nezavisnošću skopčana. Nas je Srbe i Hrvate historijski razvi tak bacio u okvir ove Monarhije. Mi ovdje imamo našu povijest, našu kulturu. Ta naša kultura na svaki način da je veća, naš po- litičan život da je razvijeniji, nego što je u naše braće, ipak nemožemo našu braću uvla- čiti u tu našu sferu. Budimo o tome na čistu. Mi Srbi i Hr- vati u ovijem krajevima ispunjavajmo lojalno svoje dužnosti kao pripadnici ove Monarhije, gledajmo da se kulturno razvijamo, da za osiguranje našeg narodnog bića što povolj- poluostrvu, ne daju prava niji položaj u ovoj Monarhiji zauzmemo, ali . nemojmo se toj obmani odavati, da bi ma kakva autonomija hrvaska mogla našoj bra- ći tamo prijeko naknaditi željenu državnu sa- | mostalnost. Nu kad bi baš Hrvatska svoju državnu autonomiju proširila, bi li se Bosna i Her- cegovina mogla zadovoljiti sa tom autono- mijom? : Hrvacka glasila apodiktično tvrde, da je najbolje za tamošnji narod, da sam poželi aneksiju i da se pridruži svojoj braćiu Hr- vatskoj. Kao razlog za slabost srpskeg ole menta u Bosni i Hercegovini, naglašavaju važnost Muhamedanskog elementa u tijem pokrajinama. 1 mi uvažavamo u velikoj mjeri položaj, koji naša braća Muhamedanske vje- re zauzimaju u Bosni i u Hercegovini, no taj položaj baš dolazi u prilog srpskoj ideji. U ono doba kada je osmanska sila bila na svome vrhuncu, i kad je prikrilila Evropu, preci te naše braće u svijesti svojega naro- dnog bića, nijesu dali Osmanlijama da vla- daju s Bosnom, već su uvijek čuvali samou- pravu Bosne. Ta naša braća uvijek su htjeli, pa i sad hoće svoju nezavisnost. Ta naša braća, to je naša stara aristokracija. Ta bra- ća krv su od nase krvi, pa zato imaju i sve vrline i sve pogrješke našega naroda. Ali danas begovi bosanski drukčije misle o raji, nego što su nekada mislili. Mi smo uvjereni da naša braća Muha- medanci u Bosni i Hercegovini u istoj mje- atima, ni Srbima — ako našoj braći tamo . id ri. u kojoj budu došli do svoje samosvijesti, da će se u istoj mjeri sve većma pridruži- vati Srbima, kao što se već i danas pridru- žuju; a ovo je posve prirodno, jer toj našoj braći — zvali se oni ma kojijem imenom — isto tako na sreu leži sloboda i nezavi- snost Bosne i Hercegovine kao i Srbima “pravoslavne i katoličke vjere. Za to je velika obmana hrvackijeh glasila, ako u obziru te- žnje za aneksijom stavljaju svoje nade na Muhamedanski elemenat u Bosni i Hercegovini. Kaže se: nada za slobodom Bosne i Hercegovine samo je prosta iluzija a prava realna politika je ona, koja računa sa anek- sijom tijeh pokrajina. Minulo je šesnajest godina kako je Au- stro-Ugarska zauzela te pokrajine. Veliki pro- stor vremena po sebi, ali vrlo malen u ži- votu jednog naroda. Austro-Ugarska otvorila je u Bosni i Hercegovini neku kulturu, neku Civilizaciju. Mi to ne tajimo. Mi smo našem narodu u Bosni i Hercegovini uvijek savje- tovali, da se koristi tijem ustanovama. Te su ustanove samo donekle dobre, a u koliko su dobre, neka se njima koristi naš narod. Isti- na Austro-Ugarska stvorila je u Bosni i Her- cegovini neku kulturu, neku civilizaciju, ali to je nešto umjetnički stvoreno tugjijem ele- mentom bez korijena u narodu. Lakomišljeno je i nebracki od strano hrvackijeh glasila u ovaj mah zapodjevati pi- tanje o aneksiji Bosne i Hercegovine, kad o aneksiji za sada još ne može biti govora. Mi se ne ustežemo izjaviti, da aneksija nebi bila u interesu tamošnjeg srpskoga naroda, ne u interesu Hrvata, ne u interesu same Monar- bije. Hrvatska, u koliko bi ge i dalo zami- sliti da bi Nijemci i Magjari pristali, da ge Bosna i Hercegovina istoj spoje, bila bi na svaki način sužena i u to malo autonomije. Što veća Hrvatska, to tijem manja autono- mija. Pridruženjem pak Bosne i Hercegovine Hrvatskoj nastao bi još mnogo veći razdor megju Srbima i Hrvatima, nego što ga da- nas na žalost vidimo. A za Monarhiju? Ona jedva da može i sada da svlada razne naro- dne elemente u svojoj sredini, te nikako da stvori harmoniju megju svojijem stanovni- Štvom. Bosna i Hercegovina umnožila bi broj nezadovoljnika u ovoj Monarhiji. Hijeti i željeti aneksiju Bosne i Herce- govine, to je stavljati se u redove protivnika Slavenstva, to je tjerati protislavensku poli- tiku. Kad Hrvati žele aneksiju Bosne, to ovi stoje u redovima protivnika Slavenstva. Česi, koji su sa svojijem interesima tako tijesno svezani za ovu Monarhiju, pa i oni, baš sa svoga slavenskoga gledišta, i pri svoj lojal- nosti za ovu Monarhiju — ne žele i ne za- stupaju misao Bosne i Hercegovine. Pitanje Bosne i Hercegovine — kao što već rekosmo — neće riješiti ni Srbi ni Hr- vati, već moćniji faktori. Ali u današnje doba kad se riješava sudba koje zemlje i kojega naroda, gleda se i na raspoložaj stanovništva. Danas se radi, da se stvori u Bosni i Her- cegovini položaj za aneksiju. Hrvati, videći po njihovijem glasilima, potpomažu tu težnju, To je ono što tamošnji srpski narod mora zamijeriti Hrvatima, Mi Srbi i Hrvati u ovijem krajevima imamo dosta svojijeh briga. Moramo se iz sve snage i sa svijem ustavnijem srestvima boriti, da odolimo prevlasti Nijemaca i Ma- gjara. Imamo brige da se mi Srbi i Hrvati ovdje složimo, da zajednički branimo naše narodno biće. Imamo ovdje tolikijeh kultur- nijeh zadataka — pa ostavimo našu braću s one strane, neka oni riješavaju svoju sud- binu, nemojmo im smetati, ako im ne može- mo pomoći dajbudi ne odmažimo. Mi žalimo, jako žalimo, što se Hsvati u pitanju Bosne i Hercegovine ne mogu podi- ći na više gledište. Hrvati zastupajući misao aneksije Bosne i Hercegovine zaista postaju malj u rukama protivnik našega naroda na Balkanu. Ali nama, pišući ove retke, izlazi pred oči blaga slika pok. Račkoga, koji je govo- rio: ,Pokušajmo slogu sa Srbima i po hi- ljadu puta, ona mora doći“. A mi velimo ; Mora doći vrijeme, kad će svijesni, pravi rodoljubi Hrvatske upoznati veliku zabluda u zastupanju misli aneksije Bosne i Herce- govine. —>—Kik—— mom. Podlistak. OD OSJEKA DO VINKOVACA. (istinit doživljaj) i (svršetak) . > ,Jest, jest, upašće mu u riječ jedan od i = de braće hrvatske, ,isti su takovi i kod nas. boa > Zegdje bijaše neka svečanost. Vladini a = Koše bosansko zastave, & mi kao Hrvati ista : .. = divatsko, Čim t. z. Srbi opaziše ne 2 : 0d jedanput istakoše oni #. Z. srpske. Može ear. Miti kako nas je to razjedilo! S mjesta * po ie "mo pa odosmo kot. predstojniku i pritužiš io o “oda gu Srbi istakli srpske zastave. E s E > Predstojnik ih ne skide. Veli: šta ćemo o e nuto su kraj bosanskijeh i hrvatske, Pa e o Onda istakoče i srpske. Ako bi skidali je gi li bi i hrvatsko. Dakle? — — — Moradosmo ugtiti“. s »Ta SE koba dalje ići nego kad e s “Naši g. Kuglora izabrati Za pi a dk Tina“, nastaviće drupi. ,Sve bijaše a ip Ste "No, Ali kad prijedlog dogje, skoči ti E "AN, te u suprot, to u suprot i e. zi zamisliti. Mjedlog pade. Take smjelosti — teško I kad ga pošljen doveđoše na optuženičku klupu, taj ne htjede uzeti sebi branioca, već ge sam bra- nio. Valja vam znati da taj nije učio skoro nika- kvijeh škola, pa je pri tom ipak držao u svoju obra- nu govor od puna četiri sahata, tako, da je zadivio svakog ko ga je slušao. I oslobodio: se. Kašnje se razbolje. I ma da je teško oboljeo i vigjeo da će umrijeti, ipak je zakleo oca svoga, da mu ne dovodi nipošto lječnika, jer isti nije gaje i tako umrije! To vam je . deo“ o Jajce i i itala bješe uprav j : ki nea svugdje, osobito ti nji- Pai nastavi mjernik. Eto ja sam proputo- pe ahe zvanu srpsku vojvodinu. Svuda sve sam pitomi hrvatski jezik i hrvatski narod. Eto na Sombor. Sve sam zgoljni Hrvat! Ali njih neko- MI voslavnijeh popova naturiše im ime srpsko Ero oni kažu Srbima! Škandal znate, prosto da 1 . . ; jeda. Svo što je pravoslavne vjere, £ E oi za Srbe i ne možete jednog ae old otkinuti u Hrvastvo ni za e lito štogod hoćete sve uzaman. Eto oni na sE napomenuh — pokrenuše list ,Dubro- 2, ee i tinicom i taj se list održa, a mi kao što mo a o list u Bosni, pa šta mislite da smo zad meme za se zadobili? Bože saču- : s i ni pretplatnika megju njima nemamo“, E, ovdje mi strpljenje prevazigje granicu, htje- doh skočiti, pa da tom novom Kolumbu, koji je pro- našao u srpskoj Vojvodini sve same i to »Zgoljne“ Hrvate, pokažem i dokažem ko živi u Vojvodini i Somboru, no — ipak sam se stišao; vezivala mo je ona moja odluka da hoću po što po to da spa- vam, te sad moram da ćutke snosim to čudo i pokor. »Sve je njima srpsko“ — nastavljaše mjer- nik: Gundulić — Srbin; Dubrovnik — srpski; Dalmacija — srpska; Bosna — srpska; Hercegovi- na — srpska; Crna Gora — srpska; Lika — srp- ska; Banija — srpska; Velebit — srpski; sve i sva je srpsko po njihovom shvaćanju. Nu kulmina- ciju srpskog bezobrazluka postigli su u poznatom Paji Jovanoviću uredniku »OCp6o6pana“, kad reče, da je i samo hrvatsko sveučilište — srpsko! Srpsko je — veli — jer ga srpski novac izdržava! To je užasno! He, al takvi su vam oni. — Motrite ih samo, pak ćete vidjeti da ni jedan neće jedne hr- vatske pjesme zapjevati — da ga ubijete. Svugdje ističu oni svoje Srpstvo pa i u pjesmama i veselju. Oni su tako drski, da će posred najhrvatskijega gra- da zapovjediti da se gvira srpska himna. Ako ih je jedan samo megju nas puno, taj će ipak pjevati isključivo srpske pjesme. A šta ih draži na to, vrag da ih zna. Govore o nekakvom Dušanovom carstvu, a od svega toga ništa ne bijaše. Kakvo carstvo, ka- kav Dušan? Imali nekoliko knežića i to je sve. Ni- kakva prošlost, a nikakva ni budućnost. Dočim je u Hrvata i slavna prošlost i slavna budućnost, pa ipak neće u Hrvatstvo. Jedino Vuk Karadžić, taj nas ubi; da toga ne bijaše kamo nam lijepe sreće. Ali što ćemo? Za to imamo mi danas hrvatsku akademiju, hr- vatski universitet! Još samo da je malo više po- žrtvovanja i samopregorijevanja. "Tu oskudjevamo. Eto, molim vas, šta se u Bosni troši za širenje Hr- vatske misli? Skoro ništa“. »Tako je“, prekide ga opet onaj prvi od mla- gje braće. ,Eto na naš red troši vlada na nas pe- tnaest ciglih četir hiljade forinata. Da je više no- vaca bilo bi i nas više, više dakle i apostola hr- vastva. — Pak onda i naše novinarstvo, i ono je prema srpskom sasma mlitavo. Zar je ono lijepo od nObzora“ što veli da mu je sve jedno bila Bosna srpska jali hrvatska! Takova šta ne bi smjelo ući u stupce hrvatskih novina, jer nam to puno škođi. Eno vam ,Cp6o6puna“ pazite kako on piše“? »A čitate ,Cp6o6pan?“ zapita mjernik. < »Dobijam ga badava“. odvrati mu Pan »A kako to“? > SRBE »Evo kako. Svakako je nužno da znamo što i oni misle i osjećaju. To se sasma jasno razabire iz Pretplata i oglasi f a Ra dt srez g SVJABA