Cijena lista,
Za Dubrovnik na godinu fior. 4.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior, 4,50.

ZaSrbiju i Crnu Goru na

0-
dinu for. 5. ž

: Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Na po godine i na četvrt godine
wurazmjerno,

t Pojedini broj lista 10 novčića,

Bu /Broj 35.

jd U m

SE

U Dubrovniku 26. Avgusta 1894.

šalju se administraciji ,DUB.
NIKA“.

Dopisi se šalju uredni“
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izja-
ve, javne zahvale, računska
izvješća i slične objave plaća se
10 novčića od retka. Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se,

Izlazi svake N edjelje.

Godina III.

O ANEKSIJI BOSNE I
| HERCEGOVINE.

2 U Novosadskom »Braniku“ istekao je
> iz pera uvaženog publiciste M, Polita Desan-
čića, zanimljiv članak Pod gornjijem natpi-
o Žao nam je, da ga ne možemo donije-
Pi u cijelini i radi Prostora našeg lista i radi
ras štamparskijeh Prilika, koje uživamo. Iz njega,
ćemo samo izpabirčiti glavnije tačke a 0S0-
bito one, koje harakterišu političke smjerove
nesugjene braće naše Hrvata, i koje najbolje
bistre naš položaj prama njima. —
(“Pitanje Bosne i Hercegovine zasijeca u
veliku evropsku politiku; ovo je dio velikoga
istočnoga pitanja u kojemu se ukrštavaju
interesi pojedinijeh velesila,

Ovo pitanje neće riješiti ni Srbi ni Hr-
Vati, nego moćniji faktori. S toga je vrlo
lakomišljeno, kad se danas od strane hr-
vackijeh glasila, bez neposrednog povoda, za-
= stupa misao, da bi aneksija bila od koristi
za budućnost ukupnoga nam naroda.

Tužan nas osjećaj obuzima kad takovo
što čitamo, i kad vidimo da se ni jedan hr-
Vački glas ne diže protiv ove misli. Gotovo
“da je nevjerojatno da članovi naroda, koji
govore jezikom kao i mi Srbi, da Hrvati koji
o osnijevaju o zajedničkoj ljepšoj budućnosti
ukupnog nam naroda — da mogu pisati o
aneksiji Bosne i Hercegovine onom hladno-
krvnošću, kojom pišu Nijemci i Magjari. Hr-
Vati, pogledajući na svoj potčinjeni položaj,
majući za svemoć Nijemaca i Magjara u
ovoj Monarhiji, oni zastupaju misao aneksije,
oni je preporučuju tamošnjem narodu,

Mi nijesmo nikada dijelili Srbe od Hr-
vata. Mi smo ih vazda smatrali, i smatramo
ih, kao dva plemena jednoga naroda. Mi smo
uvijek imali to gledište, da ono što je kori-
osno Srbima, ne može biti štetno Hrvatu, a
što je korisno Hrvatu ne može biti štetno
Srbinu — u koliko Srbi i Hrvati imaju pred
Očima prave interese svoga naroda. 1 sa to-
ga gledišta mi bi morali svečano prosvjedo-
Wai, da bi aneksija bila u pravom interesu
hrvackog naroda. :

Sadanje nepovoljno stanje našega naro-

da na balkanskom
nama amo, ni Hrv
takovijeh Srba ima — "da
Prijeko odričemo onu budućnost, koja je sa
narodnom nezavisnošću skopčana.

Nas je Srbe i Hrvate historijski razvi
tak bacio u okvir ove Monarhije. Mi ovdje
imamo našu povijest, našu kulturu. Ta naša
kultura na svaki način da je veća, naš po-
litičan život da je razvijeniji, nego što je u
naše braće, ipak nemožemo našu braću uvla-
čiti u tu našu sferu.

Budimo o tome na čistu. Mi Srbi i Hr-
vati u ovijem krajevima ispunjavajmo lojalno
svoje dužnosti kao pripadnici ove Monarhije,
gledajmo da se kulturno razvijamo, da za
osiguranje našeg narodnog bića što povolj-

poluostrvu, ne daju prava

niji položaj u ovoj Monarhiji zauzmemo, ali
. nemojmo se toj obmani odavati, da bi ma

kakva autonomija hrvaska mogla našoj bra-

ći tamo prijeko naknaditi željenu državnu sa- |

mostalnost.

Nu kad bi baš Hrvatska svoju državnu
autonomiju proširila, bi li se Bosna i Her-
cegovina mogla zadovoljiti sa tom  autono-
mijom? :
Hrvacka glasila apodiktično tvrde, da je
najbolje za tamošnji narod, da sam poželi
aneksiju i da se pridruži svojoj braćiu Hr-
vatskoj. Kao razlog za slabost srpskeg ole
menta u Bosni i Hercegovini, naglašavaju
važnost Muhamedanskog elementa u  tijem
pokrajinama. 1 mi uvažavamo u velikoj mjeri
položaj, koji naša braća Muhamedanske vje-
re zauzimaju u Bosni i u Hercegovini, no
taj položaj baš dolazi u prilog srpskoj ideji.
U ono doba kada je osmanska sila bila na
svome vrhuncu, i kad je prikrilila Evropu,
preci te naše braće u svijesti svojega naro-
dnog bića, nijesu dali Osmanlijama da  vla-
daju s Bosnom, već su uvijek čuvali samou-
pravu Bosne. Ta naša braća uvijek su htjeli,
pa i sad hoće svoju nezavisnost. Ta naša
braća, to je naša stara aristokracija. Ta bra-
ća krv su od nase krvi, pa zato imaju i
sve vrline i sve pogrješke našega naroda.
Ali danas begovi bosanski drukčije misle o
raji, nego što su nekada mislili.

Mi smo uvjereni da naša braća Muha-
medanci u Bosni i Hercegovini u istoj mje-

atima, ni Srbima — ako
našoj braći tamo .

id

ri. u kojoj budu došli do svoje samosvijesti,
da će se u istoj mjeri sve većma pridruži-
vati Srbima, kao što se već i danas pridru-
žuju; a ovo je posve prirodno, jer toj našoj
braći — zvali se oni ma kojijem imenom
— isto tako na sreu leži sloboda i nezavi-
snost Bosne i Hercegovine kao i Srbima
“pravoslavne i katoličke vjere. Za to je velika
obmana hrvackijeh glasila, ako u obziru te-
žnje za aneksijom stavljaju svoje nade na
Muhamedanski elemenat u Bosni i Hercegovini.

Kaže se: nada za slobodom Bosne i
Hercegovine samo je prosta iluzija a prava
realna politika je ona, koja računa sa anek-
sijom tijeh pokrajina.

Minulo je šesnajest godina kako je Au-
stro-Ugarska zauzela te pokrajine. Veliki pro-
stor vremena po sebi, ali vrlo malen u ži-
votu jednog naroda. Austro-Ugarska otvorila

je u Bosni i Hercegovini neku kulturu, neku
Civilizaciju. Mi to ne tajimo. Mi smo našem
narodu u Bosni i Hercegovini uvijek  savje-
tovali, da se koristi tijem ustanovama. Te su
ustanove samo donekle dobre, a u koliko su
dobre, neka se njima koristi naš narod. Isti-
na Austro-Ugarska stvorila je u Bosni i Her-
cegovini neku kulturu, neku civilizaciju, ali
to je nešto umjetnički stvoreno tugjijem ele-
mentom bez korijena u narodu.
Lakomišljeno je i nebracki od strano
hrvackijeh glasila u ovaj mah zapodjevati pi-
tanje o aneksiji Bosne i Hercegovine, kad o
aneksiji za sada još ne može biti govora. Mi
se ne ustežemo izjaviti, da aneksija nebi bila
u interesu tamošnjeg srpskoga naroda, ne u
interesu Hrvata, ne u interesu same Monar-
bije. Hrvatska, u koliko bi ge i dalo zami-
sliti da bi Nijemci i Magjari pristali, da ge
Bosna i Hercegovina istoj spoje, bila bi na
svaki način sužena i u to malo autonomije.
Što veća Hrvatska, to tijem manja autono-
mija. Pridruženjem pak Bosne i Hercegovine
Hrvatskoj nastao bi još mnogo veći razdor
megju Srbima i Hrvatima, nego što ga da-
nas na žalost vidimo. A za Monarhiju? Ona
jedva da može i sada da svlada razne naro-
dne elemente u svojoj sredini, te nikako da
stvori harmoniju megju svojijem stanovni-
Štvom. Bosna i Hercegovina umnožila bi broj

nezadovoljnika u ovoj Monarhiji.

Hijeti i željeti aneksiju Bosne i Herce-
govine, to je stavljati se u redove protivnika
Slavenstva, to je tjerati protislavensku poli-
tiku. Kad Hrvati žele aneksiju Bosne, to ovi
stoje u redovima protivnika Slavenstva. Česi,
koji su sa svojijem interesima tako tijesno
svezani za ovu Monarhiju, pa i oni, baš sa
svoga slavenskoga gledišta, i pri svoj  lojal-
nosti za ovu Monarhiju — ne žele i ne za-
stupaju misao Bosne i Hercegovine.

Pitanje Bosne i Hercegovine — kao što
već rekosmo — neće riješiti ni Srbi ni Hr-
vati, već moćniji faktori. Ali u današnje doba
kad se riješava sudba koje zemlje i kojega
naroda, gleda se i na raspoložaj stanovništva.
Danas se radi, da se stvori u Bosni i Her-
cegovini položaj za aneksiju. Hrvati, videći
po njihovijem glasilima, potpomažu tu težnju,
To je ono što tamošnji srpski narod mora
zamijeriti Hrvatima,

Mi Srbi i Hrvati u ovijem krajevima
imamo dosta svojijeh briga. Moramo se iz
sve snage i sa svijem ustavnijem  srestvima
boriti, da odolimo prevlasti Nijemaca i Ma-
gjara. Imamo brige da se mi Srbi i Hrvati
ovdje složimo, da zajednički branimo naše
narodno biće. Imamo ovdje tolikijeh kultur-
nijeh zadataka — pa ostavimo našu braću
s one strane, neka oni riješavaju svoju sud-
binu, nemojmo im smetati, ako im ne može-
mo pomoći dajbudi ne odmažimo.

Mi žalimo, jako žalimo, što se Hsvati u
pitanju Bosne i Hercegovine ne mogu podi-
ći na više gledište. Hrvati zastupajući misao
aneksije Bosne i Hercegovine zaista postaju
malj u rukama protivnik našega naroda na
Balkanu.

Ali nama, pišući ove retke, izlazi pred
oči blaga slika pok. Račkoga, koji je govo-
rio: ,Pokušajmo slogu sa Srbima i po hi-
ljadu puta, ona mora doći“. A mi velimo ;
Mora doći vrijeme, kad će svijesni, pravi
rodoljubi Hrvatske upoznati veliku zabluda
u zastupanju misli aneksije Bosne i Herce-
govine.

—>—Kik——

mom.

Podlistak.
OD OSJEKA DO VINKOVACA.

(istinit doživljaj)
i (svršetak)

. > ,Jest, jest, upašće mu u riječ jedan od i
= de braće hrvatske, ,isti su takovi i kod nas. boa
> Zegdje bijaše neka svečanost. Vladini a
= Koše bosansko zastave, & mi kao Hrvati ista : ..
= divatsko, Čim t. z. Srbi opaziše ne 2 :
0d jedanput istakoše oni #. Z. srpske. Može ear.
Miti kako nas je to razjedilo! S mjesta * po ie
"mo pa odosmo kot. predstojniku i pritužiš io
o “oda gu Srbi istakli srpske zastave. E s E
> Predstojnik ih ne skide. Veli: šta ćemo o e
nuto su kraj bosanskijeh i hrvatske, Pa e o
Onda istakoče i srpske. Ako bi skidali je gi
li bi i hrvatsko. Dakle? — — —
Moradosmo ugtiti“. s
»Ta SE koba dalje ići nego kad e s
“Naši g. Kuglora izabrati Za pi a dk
Tina“, nastaviće drupi. ,Sve bijaše a ip Ste
"No, Ali kad prijedlog dogje, skoči ti E
"AN, te u suprot, to u suprot i e. zi zamisliti.
Mjedlog pade. Take smjelosti — teško

I kad ga pošljen doveđoše na optuženičku klupu,
taj ne htjede uzeti sebi branioca, već ge sam bra-
nio. Valja vam znati da taj nije učio skoro nika-
kvijeh škola, pa je pri tom ipak držao u svoju obra-
nu govor od puna četiri sahata, tako, da je zadivio
svakog ko ga je slušao. I oslobodio: se. Kašnje se
razbolje. I ma da je teško oboljeo i vigjeo da će
umrijeti, ipak je zakleo oca svoga, da mu ne dovodi
nipošto lječnika, jer isti nije gaje i tako
umrije! To vam je . deo“ o Jajce i

i itala bješe uprav j :
ki nea svugdje, osobito ti nji-

Pai nastavi mjernik. Eto ja sam  proputo-
pe ahe zvanu srpsku vojvodinu. Svuda sve
sam pitomi hrvatski jezik i hrvatski narod. Eto na

Sombor. Sve sam zgoljni Hrvat! Ali njih neko-
MI voslavnijeh popova naturiše im ime srpsko
Ero oni kažu Srbima! Škandal znate, prosto da
1 . .

; jeda. Svo što je pravoslavne vjere,
£ E oi za Srbe i ne možete jednog
ae old otkinuti u Hrvastvo ni za
e lito štogod hoćete sve uzaman. Eto oni
na sE napomenuh — pokrenuše list ,Dubro-
2, ee i tinicom i taj se list održa, a mi kao što
mo a o list u Bosni, pa šta mislite da smo
zad meme za se zadobili? Bože saču-
: s i ni pretplatnika megju njima nemamo“,

E, ovdje mi strpljenje prevazigje granicu, htje-
doh skočiti, pa da tom novom Kolumbu, koji je pro-
našao u srpskoj Vojvodini sve same i to »Zgoljne“
Hrvate, pokažem i dokažem ko živi u Vojvodini i
Somboru, no — ipak sam se stišao; vezivala mo
je ona moja odluka da hoću po što po to da spa-
vam, te sad moram da ćutke snosim to čudo i
pokor.

»Sve je njima srpsko“ — nastavljaše mjer-
nik: Gundulić — Srbin; Dubrovnik — srpski;
Dalmacija — srpska; Bosna — srpska; Hercegovi-
na — srpska; Crna Gora — srpska; Lika — srp-
ska; Banija — srpska; Velebit — srpski; sve i
sva je srpsko po njihovom shvaćanju. Nu kulmina-
ciju srpskog bezobrazluka postigli su u poznatom
Paji Jovanoviću uredniku »OCp6o6pana“, kad reče,
da je i samo hrvatsko sveučilište — srpsko! Srpsko
je — veli — jer ga srpski novac izdržava! To je
užasno! He, al takvi su vam oni. — Motrite ih
samo, pak ćete vidjeti da ni jedan neće jedne hr-
vatske pjesme zapjevati — da ga ubijete. Svugdje
ističu oni svoje Srpstvo pa i u pjesmama i veselju.
Oni su tako drski, da će posred najhrvatskijega gra-
da zapovjediti da se gvira srpska himna. Ako ih je
jedan samo megju nas puno, taj će ipak pjevati
isključivo srpske pjesme. A šta ih draži na to, vrag
da ih zna. Govore o nekakvom Dušanovom carstvu,

a od svega toga ništa ne bijaše. Kakvo carstvo, ka-
kav Dušan? Imali nekoliko knežića i to je sve. Ni-
kakva prošlost, a nikakva ni budućnost. Dočim je
u Hrvata i slavna prošlost i slavna budućnost, pa
ipak neće u Hrvatstvo.

Jedino Vuk Karadžić, taj nas ubi; da toga
ne bijaše kamo nam lijepe sreće. Ali što ćemo?
Za to imamo mi danas hrvatsku akademiju, hr-
vatski universitet! Još samo da je malo više po-
žrtvovanja i samopregorijevanja. "Tu oskudjevamo.
Eto, molim vas, šta se u Bosni troši za širenje Hr-
vatske misli? Skoro ništa“.

»Tako je“, prekide ga opet onaj prvi od mla-
gje braće. ,Eto na naš red troši vlada na nas pe-
tnaest ciglih četir hiljade forinata. Da je više no-
vaca bilo bi i nas više, više dakle i apostola hr-
vastva. — Pak onda i naše novinarstvo, i ono je
prema srpskom sasma mlitavo. Zar je ono lijepo od
nObzora“ što veli da mu je sve jedno bila Bosna
srpska jali hrvatska! Takova šta ne bi smjelo ući
u stupce hrvatskih novina, jer nam to puno škođi.
Eno vam ,Cp6o6puna“ pazite kako on piše“?

»A čitate ,Cp6o6pan?“ zapita mjernik. <

»Dobijam ga badava“. odvrati mu Pan

»A kako to“? > SRBE

»Evo kako. Svakako je nužno da znamo što i
oni misle i osjećaju. To se sasma jasno razabire iz

Pretplata i oglasi f a

Ra dt srez g SVJABA