ija
jk

= Cijena lista

Za Dubrovnik na godinu fior. 4

Zs Srbiju i Crnu Go
> dinu for. 5.

> Zasve ostale zemlje na odin
= franaka 15 u zlatu. se

Na po godine i na četvrt godine

surazmjerno.

= Pojedini broj lista 10 novčića,

Bh Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
y Hercegovinu na godinu

fior, 4.50.

ru na go.

»ma,

'Je
Pretplata i oglasi i»
šalju se administraciji. ,DUBROV-
NIKA“.

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izja-
ve, javne zahvale, računska
izvješća i slične objave plaća se
10 novčića od retka. Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Godina III.

narodu.

Ć. K. Sa

Glas nenadne i rane smrti ovog zaslužnog sina
Bijaše čovjek blage, prijatne i vesele ćudi, a

Učen i sjajan Pisalac, duboki sas
: = - , poznavalac današnjijeh vremena i prilika. ljubio i svoj i i
Dubrovnik, kojemu je od srca želio do opel praha JIJ ena i prilika, ljubio je narod a nadasve svoje milo mjesto

Srbin u duši, ali ji T Hači g : : : : at :
duši, ali je uvijek zlatnom Tiječi 1 mudrijem razlaganjem nastojao da prekine razmiricu izmegju Srba i Hr-

Dno 29. pm udi :
. sahata noću Naprasito preminu nakon kratke ali teške bolesti u 61. godini života

NIKSŠA pl. GRADI

Vjetnik u miru i Komornik Njeg. Veličanstva Česara.

starog Dubrovnika potresao je svakoga bez razlike.
Sa svoje čestitosti i rijetkijeh vrlina stekao bijaše glasa i uvaženja u

starom slavom i veličinom.

rolla po S jedne Bi strane oštro osugjivao. Njegove su se političke misli nešto dalje vrzale, po narod

2 ga j razmiricu g edao najvećom preponom za oživotvorenje tijeh misli. Nije se varao.

. Kao potomak stare dubrovačke vlasteoske porodice djelom i riječi pokazao je, da je bio čista krv od krvi onijeh
slavnijeh Dubrovčana, kojijeh se mi danas harno sjećamo. Svojijem perom za njima se je poveo, pa danas gotovo jednake
tragove za sobom ostavio, te će mu potomstvo zaslužnu poštu odavati.

Naša omladina, za koju je imao osobitu ljubav i naklonost, i koju je blagotvorno za neko vrijeme predvodio, gubi
danas jednog od najboljijeh svojijeh savjetnika i branitelja, ali po zasluzi ostaće kod nje vječna i ljubljena uspomena tog
odličnog muža.

Cijeli Dubrovnik uevijeljen i ožalošćen bio je pri veličanstvenom sprovodu, koji je bio dne 31. p. m. u 6 ura po podne.
Bili su zastupnici svijeh vlasti, društava i korporacija i gomila bezbrojna ocjenitelja, poštovatelja, prijatelja i naroda.

Srećna i čestita zemlja koja ragja take sinove!

vrlog pokojnika.
Pridružujući se općem glasu velimo:

Rodoljubu.
vesele dneve radnje, zanosa i pjesme.

živoj čistoći i jasnosti oblika nama na ostavu.

uživati i učiti dok bude Dubrovnika i našega jezika.
Z bogom, dragi stari Prijatelju, laka

POŠLJEDNJI ZVUK
GLASOVA DIVNIJEH
PALMOTIĆA, GUNDULIĆA, GJORGJIĆA
I

MEDA
NESTADE
NA ZAMRLIJEM USNAMA
VLASTELINA

NIKŠE GRADIĆA

SLAVNO MU IME
RODOLJUBNO SRCE
I

ZLATNO PERO
DOSTOJNO BIĆE MJESTA

PONOVLJEN

S
K
DUBROVI I o VoJIJEH DIKA

U PANTEONU i
D

NJEMU VLASTELINU PIESNJEU

= Dubrovačka Narodna Štionica.

Za vrijeme sprovoda bijahu proglašeni ovaj epigraf i ovaj sonet:

Ovoliko za danas još pod pritiskom duboke žalosti, a u narednom broju donijećemo kratki životopis i ocjenu rada

Laka ti zemlja, dični naš pokojniče, a vječna ti uspomena u narodu. Slava!

Na grobu je presjednik Dubrovačke narodne Štionice gosp. Lujo pl. Bizzarro izrekao ove riječi.
Tužni zbore! Dubrovačka narodna Štionica šalje zadnji pozdrav svome šestgodišnjemu Presjedniku, uglednome Pjesniku, zlatnome prozaturu, prosvijetljenome

Melankoličan je, gospodo, ovaj odlazak starijeh dubrovčana nad kojima bješe otpočinula pošljednja zraka onoga humanizma, koji nam ovjenča grad tolikom
slavom. Mi evo na grobu neprežaljenoga prijatelja, duhovitoga pisca, uvaženoga savjetnika tugujemo nad udesom dubrovačke majke, koja isčiljela sjedi, opominjući

Nove dužnosti, tužni: zbore, prima ovo koljeno. Naš Dubrovnik po svojoj veličanstvenoj prošlosti, pozvan je da ispuni obećanja otaca i da poviše časovitijeh
strasti visoko uzdrži barjak književnoga prvenstva. Ovoj Omladini dao je slavni Pokojnik velik ugled žarkom ljubavi k našemu jeziku, što milova i predade u nedosti-

Ako nam ga smrt sada tako nemilo ugrabi, ugled što dade Nikša Gradi ostaće za sva vremena, a njegove će ge žalibog rijetke ali tijem savršenije stranice

ti zemlja i megju nama vječna slava!

IN MORTE
DI

NIKŠA GRADE
: SONETTO.
nSol chi non lascia eredita d'affetti
»poca gioja ha del/uma......
Qual nube & questa che o gentil Talia
I virginal Tuo viso oscura tanto,
Qual Nume infausto del Parnaso ardia
Oggi gli abitator forzare al pianto?
La scintilla vital che spenta uscia
L ultima & forse di quel fuoco santo
Che per secoli e gecoli sortia
Fulgido tanto dal patrizio manto?
Ahima! la tomba che per Lui si 8 sehiusa
L'ultimo alberghera forse di Loro
Di oui Ti vanti o mia gentil Ragusa?
Sperda il Ciel tale Fato! e sulla fossa
Che Lo ricuopre deponiam d'Alloro
Una corona che Gli aquieti I ossa,

30. Agosto 1894.