Za Dubrovnik na godinu fior. 4 Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior, 4,50 Za Srbiju i Crnu Goru dinu fior. 5. see Z8 svo ostalo zemljo na odi franaka 15 u zlatu. a Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića, BPmišn. = 2 Cijena lita po i U Dubrovniku 9. Septembra 1894. PO. Pretplata i oglas šalju se administraciji DU NIKA“; a Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 10 novčića od retka, Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se, Izlazi svake N edjelje. Godina III. Druga izjava travničkijeh Muslimana. Naši čitatelji sjećati će go kako je ,Ob- Z0r“ nasio radi Prve izjave čestitijeh travni- čkijeh Muhamedanaca, Sjećati će se kako je radi toga to staro hrvacko glasilo stekao za- služno ime ,lažitorb a“, Pri svemu tome Obzor“ pa sva ostala Povorka bijelijeh i cr- venijeh hrvackijeh listova ne umukoše, kako bi pravo bilo po onoj, da je bolje pošteno ge sakriti nego li ge sramotno prikazati, već stali složno da podmeću, izvrću, lažu, pa čak da i denunciraju, u namjeri da dajbudi pred svijetom svoju bruku sakriju, a da poznatu izjavu tobož omalovaže. Ali im ni ta ne upali. Kratko je bilo to njihovo uživanje. Iz bijeloga Travnika, sti- že i druga izjava, koja po sadržini i po ve- ćem broju potpisa, Prvu nadkriljuje. Deve- tnajest najuglednijih travničkijeh Muhameda- naca ustaše ponovo, da javno i bistro svoje nazore istaknu u brk izmišljotinama i blju- votinama hrvackijeh listova. Mi dalje nećemo. Evo te druge izjave, pa neka ona sama govori. Dovoljno je jasna i bez našijeh komenata: NAŠIM DIN-DUŠMANIMA. U 185. Obzoru od 13. avgusta 0. g. izišao je jedan dopis iz Travnika, sanćim od nekog ovdašnjeg ,Muhamedovea“, u kome on tumači: kako je postala ona naša izjava štampana u 72. broju Srbobrana, tvrdeći, da smo jedino po nagovoru nekoga Srbina — kome, boj se, neide u račun ljubav i sloga, izmegju nas i šokaca — potpisali izjavu, ne znajući ni sami kud se smjera. U drugome dopisu, opet u 189, Obzo- ru od 18. avgusta potvrgjuje nekakav drugi dopisnik istinitost gornjih navoda, dodajući kako nije samo onaj jedan Srbin, nego njih više oblijetalo od kuće do kuće pojedinih Muhamedanaca, lažući im i petljajući im sa- mo da potpišu dotičnu izjavu... Mi ge ne bi osvrtali na ove gori nave- dene lažljive dopise, jer nam je svejedno, šta arguzi o nama misle i kako o nama pi- šu; ali smatramo svojom dužnošću ponovno 2 im da je ona tajava potv- no e2 ikakva nagovaranja > podmećivanja od koje mu drago strane. : Obzorovi dopisnici uzmuhali su se radi: nać izjave i htijući po što PO to, da je oma- lovaže, počeli su se izlagivati na gve moguće načine. Ali da su barem Potpisali svoja pra- Ya imena ne bi nam ni Po muke bilo, već su Se u svojoj laži uzeli ., askirati sa muha- međanskim imenom. Onaj jedan nadio je se- bi muhamedansko ime, ko bajagi da svi- jetu zaslijepi oči, a ovamo je i nehotice ot- krio svoj jezuitizam, jer govoreći o uvredi, brani jezuite i kaže, da je jedan Jezuita malko uvrijedio muhamedance a ovamo opet nas grdi, predstavljajući nas kao ljude bez svijesti i razmišljanja, koji se slijepo podvr- gavaju tugjoj volji. Mi mislimo, da nema, ni jednoga mu- slimana u cijeloj Herceg-Bosni, a ni izvan nje, koji će onu jezuitsku uvredu smatrati kao nešto ,malko“ već baš kao nešto ogro- mno, što nećemo ni kroz vijekove zaboraviti. A što dopisnik o nama muslimanima onako sudi, nije nam ni malo začudno, jer. se mi od Jezuita boljem i ne nadamo. Nije- smo mi mazlumi, kakvim nas hoće da pret- stavi svijetu tobožnji , Muhamedanac“ i »Ob- zorov“ dopisnik, a u istinu nekakav žuto- | kljuni gjak, koji je srkao pamet u ovdašnjoj jezuitskoj gimnaziji. Znamo mi dobro pred- vidjeti pošljedice našega čina, te se ne. damo ni na što nagovarati. Nasuprot mi, a i sav svijet vidi iz ga- mih pomenutih dopisa: ko laže, petlja i mu- ti, ko traži da nas zavadi sa pravoslavnim Srbima. Ali evo im fetva, da im to nije“ upalilo. Da spomenute dopise nije pisao ni je- dan ,Muhamedanae“, nego nekakvo ovdašnje Jezuitče, dokaz je i to, što spominje izjavu »Muhamedanske“ i katoličke mladeži, nagla- šujući: kako je to veliku prašinu podiglo, premda bi više uzroka imao stiditi se one izjave pod koju su, kako je već crno po bijelu dokazano — baš oni trpali imena ,mu- hamedanaca“, koji na tu izjavu pristali ni- jesu, te, cijeneći nas po sebi, naravno, da je morao doći do ovakvog zaključka, kako je u gornjem dopisu navedeno. l Mi do u najnovije doba nijesmo znali | nisehen Gebliits). Naravski da je onda posve lažno ni za kakve Hrvate a cd nekog vakta poče- še se nekakva, bezleli, naučena djeca zvati Hrvatima; pa da je samo to, ni po jada, nego hoće evo da i nas stare da nazovu tim nama nepoznatim imenom. Mi ih zato molimo: neka nas puste na miru i progju se laži i klevetanja, jer ćemo mi inače okrenuti deblji kraj. A sada zavr- šujemo sa riječima prijašnje izjave, da ne samo nećemo da imamo sa Hrvatima i tamo njihovim Jezuitama ikakve zajednice, nego smatramo svakog onog muslimana, koji se uhvati u njihovo kolo, izdajicom svoga roda, vjere € plemena. : U Travniku, 24. avg. 1894. Ahmed beg Hafizadić. Ahmed beg Kulinović. Ališefki ef. Junusefendić.. Ahmed beg Gluhbegović. Abdulkadir Hadži-Selimović. Islam ef. Kajmaković. : Bećir beg Sulejman-Paši6. Veli beg Hasan-Pašić. Derviš beg Hadži-Ali6. Mehmed beg Bihčevi6. Šemsi beg Gluhbegović. Šakir ef, Arnautović. Omer beg Hadžalić. Abdi beg Krehić. Abdula ef. Bećir-Agić. Omer ef. Arnautović. Mehmed beg Krehić. Sulejman ef. Kajmaković. Mahmud ef. Arnautović. Svjetao im obraz, kad tako junački usta- ju u obranu vjere i imena svoga! Ugledali se u njih i ostali Muhamedanci u Bosni i Hercegovini. mi 3oe Srpstvo u Dubrovniku. I. Prvi dakle stanovnici grada Dubrovnika bili su samo Latini; zato ima pravo Engel (Geseh. d. Freistadt Ragusa p. 49.), kad veli: ,Prvi stanovni- ci i prvo nadošli gragjani grada Dubrovnika bijahu jedino rimsko-talijanskoga porijekla“ (Die ersten Einwohner, und die zuerst nachgekommenen Pflanz- biirger von Ragusa waren simtlich r&miseh-italie- ono, što glasoviti hrvacki istoričar Smičiklas u SVO- joj Hrvackoj Povijesti na str. 162. veli, da je Du- brovnik postao ne samo od staroga Epidavra i od raznijeh latinskijeh pribjega, nego i od hrvackoga roda i plemena ,dapače sjedoše ondje Hrva- ti a poslie se uza nje nasloniše Latini“. Ta sam ,Vienae“ koreći g. 1879. pjesmu nekoga Mirka pod natpisom ,Glas iz Dubrovnika braći Hr- vatima“ veli na 582. str: zna li taj mudrijan (Mirko). da Dubrovčani za Porfirogenita nisu ni hr- Vatski ni srbski već latinski govorili“. Dubrovnik niti je bio kada pod vlašću hrvackijeh vladara niti je ikada u njega došao koji Hrvat, kao što ćemo kašnje vidjeti, pa zato i ne može biti hrvacki ni u njemu Hrvata, neso kako je Dubrovnik bio odasvu- da okružen srpskijem narodom, nije čudo, da je već Yano, naravski g početka malo po malo, prodirao u njega srpski elemenat i da je za nekoliko stotina godiua ne samo prevignuo u njemu, nego je Du- brovnik postao pravijem srpskijem gradom. Staro ime ,Ragusa“ zamijeni novo srpskoga korijena — Dubrovnik, a to onda, kada je u XI. v. pridružena Raguzi sjeverna strana grada, koja je bila naselje- na Srbima, pa kako je taj srpski dio grada bio ogra- gjen dubravom, grad dobije ime Dubrovnik, a do- onije to ime pregje na čitav grad. Kako je dakle Dubrovnik bio odasvuda okružen Srbima, posve je naravski, da je već od najstarijeg doba stajao u najživljem dodiru sa srp- skijem zemljama i da su ge tako razvile izmegju njega i Srba vrlo tijesne političke, trgovačke, in- dustrijalne, kulturne, religiozne i ostale saobraćajne veze. Ove upravo veze pokraj njegovog prirodnog i državnog položaja najviše su doprinijele, da su ge Srbi baš u Dubrovnik malo Po malo doseljavali i da je tako posrbljivano staro romansko stanovništvo u njemu. Zato prije nego pogjemo pobliže navagja- ti dokaze, kako je srpski elemenat malo po malo prodirao u Dubrovnik i kako je isti konačno posr- bljen, daj da vidimo, kako su stajala te veze sa Srbima. Dubrovčani su često sklapali i ugovarali ga- vez, mir i prijateljstvo sa srpskijem vladarima i vlastelom i obećavali ovima pomoć na moru i na suhu proti zajedničkom neprijatelju. Tako je pri- mjerice za Gjurgja Smeđerovca branio Bijagi Bu- bali Novo Brdo sa mlogo Dubrovčana 48 dana (Be 1. 140.) Kako su Dubrovčani iz Srpskijeh zemalja dobivali velike probitke, nije čudo, što su ge uple- tali u razna politička pitanja u srpskijem zemljama osobito dinastička, i bivali saveznici pojedinijeh stranaka koje gu im išle više na ruku pri njihovoj trgovini i ostalijem koristima. Tako sklope Dubrov- čani 1240, savez s bosanskijem banom Ninoslavom proti raškom kralju Vladislavu (M. 29.); 1258. g bugarskijem carem Mihajlom Asenom, a 1254. sa knezom Radoslavom, sinom huuskoga kneza Andri- Podlistak. Dialog. izmoegju SMRTI i NODE (S talijanskog od Jakoba Leopardi). Moda. Gospo Smrti, gospo Smrti, Smrt. Pričekaj dok kuene čas, pak ću doć kad Me i ne budeš zvati. Moda. Gospo Smrti. Smrt, Hajde s vragom. Do te ne bude volja. Moda. Kao da ja nijesam neumrla! a. Smrt, Neumrla? Moja draga ali ne Znaš Ca: Minu više od hiljade ljeta Da prestade besmrtnika doba. — Moda, Zar i ti, gospo, potrarkegjaš a: ijanski lirski pjesnik ćinkvećenta ili o : o > Smrt, Mile su mi rime Potrarkino, e as o Svijem opjevana moja pobjeda, i jer po . % 0 meni, Ali već jednom hajde mi . po dioda. Dodor se ljubavi ti, koju 9) leli mo. "m glavnijeh grijeha malo zaustavi 1P ći ću ne boj se i kad Smrt. Evo te gledam. Moda. Zar me ne poznaš? Smrt. Imaš znati da mi je vid očinji slab, a ne mogu da upotrebim naočare, jer mi one, što ih pra- ve Englezi ne služe, pa svo i da su dobre, ne bi imala gdje da ih nabodem. Moda. Ja sam Moda, tvoja sestra. Smrt. Ti moja sestra? Moda. Da: zar se ne sjećaš da nas je obje ro- i ištavilo ? šo ćeš da se ja sjećam, kad sam zaklota ijateljica spomena? : 3 ah 2 ja dobro spominjem 2 ee mi obedvije jednako toji da I i a ne- prestano mijenjamo sve stvari na ovome dok i ko ti ideš toj cijelji jednijem a ja drugijem putem, = Smrt. Axo slučajno ne zboriš Sa svojijem misli- ma, ili s nekijem te ti se nalazi u grlu, jače zbo- pi azgovetnije, jer uzgovoriš i mi iza zuba, ja ći s razumjeti gjutra, pošto valja da znaš i to da i uši nij je od oči. = am je to u oprijeci sa današnji- mie jem, i da ge u Francuskoj ne zbori da te = > sa ab ću ti govoriti kako ti hoćeš, jer smo por 2 ba da iskreno govorimo jedna s drugom, a to u našoj naravi i da je tako na- i je < nena Ja nE =. neprestano obnavljamo ovaj svijet; ša n8 Đ ali si go ti odmah u početku bacila na ljudi i u krv; ja sam pako zadovoljna ako se mogu baviti s brađama, kosom, odjećom, pokujstvom, kućama i 'sličnijem stvarima, Ali je istina i to, da ge ja ni- jesam ustegla učiniti štogod, što priliči tvome dje- lu: kao n. pr. probiti kadgod uši, kadikad usnice ili nos; kadkad učinim da ljudi radi ljepote izgore Svoje meso usijanijem željezom; ja takogjer činim da ljudi mijese glave maloj djeci, povijam i razvi- jam drugijem aparatima, jer sam uvela običaj da Svaki čovjek ima nositi glavu kakve prilike, kako učinih u Americi i Aziji; radi mene ljudi se saka- te uskom obućom; stiskaju se tako preko pasa, da “ti se čini, da će im sad na oči iskočiti od muke; i stotinu sam drugijeh sličnijeh stvari učinila. Pa- če recimo u opće, s mene ljudi trpe sve što je ne- pogoda a često i bolesti, a kadgod i umru slavno; sve to radi ljubavi, koju imaju prama meni. Ne ću ti da nabrajam bolesti od glave, nazebe, razna otije- | canja, danomične groznice, što ljudi na se navuku samo da me slušaju; dršću od studeni, dave se od žege, svo kako ja hoću, pokrivaju pleća vunom a prši platnom. Ljudi sve čine što je meni drago, i ako im je veći dio štetan. Smrt. Sad ti vjerujem da si mi gestra, te ne treba da mi pokažeš krštenicu. Ali ovako stajući pala bih u nesvijest; te ako smiješ trčati uza me, je trči, samo gledaj da ne erknoš, jer ja naglo trčim; trčeći moći ćeš mi kazati svoje potrebe; ako pak ne možeš, obećajem ti, ozirući se na srodnost, koja nas veže, da ću ti kad umrem ostavit sve što imum i ostej mi s dobrom srećom, Moda. Kad bi smo se natijecali u trčanju, ne znam ko bi dobio, jer ako ti trčiš, ja letim; stojeći na jednom mjestu, ja ginem ako tebe hvata mala snaga. Zato trčimo i trčeći, kako ti sama veliš, go- vorićemo o svojijem zgodama. Smrt. Nek je sa srećom. Pošto je tebe dakle rodila moja mati, bilo bi dobro da me podupreš na koji način u mojem djelovanju. Moda. Podupirala sam ja tvoje posle i prije, bo- lje nego što misliš. Prije svega ja, koja rušim i pre- okrećem sve navike i običaje ma svijetu, nijesam nigdje dopustila da se ljudi odviknu od umiranja, i zato vidiš da taj običaj živi od postanka svijeta pa sve do danas. Smrt. Čuda, čuda, da nijesi učinila ono što nije- si mogla! Moda. Kako nijesam mogla? Time pokazuješ, da ne poznaš silu Mode. Smrt, Dobro; ali ćemo o tome imati vremena da govorimo, kad se ne bude više umiralo, Sad bi pak htjela da mi ti kao prava sestra pomogneš da po-