> Za Austro-Ugarsku, Bosnu i

> Borgo le gazzette“ kako bi Byron

Komu, glikujući Dubrovnik jednom su

o Cijena iu E

Zo Dubrovnik na godinu fior, A,

Hercegovinu na godinu flor. 4.50.

Za Srbiju i Crnu Goru na g0-
dinu fior. 5,

Za sve ostale zemlje na

di
franaka 15 u zlatu, gar

Na po godine i na četvrt godine
gurazmjerno,

Pojedini broj lista 10 novčića,

BN 8.. TT

U Dubrovniku 16.

ps
94,

Septembra 1

Pretplata i oglasi
šalju se administraciji, DUB: :
NIKA“. .

Dopisi se šalju uredništ

Rukopisi se ne vraćaju, La

Za oglase, priposlano, izja-
ve, javne zahvale, računska
izvješća i slične objave plaća se

puta štampaju, po pogodbi,

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Izlazi svake N edjelje.

Godina III.

UOČI DELEGACIJA,

Delegacije sastale gu se danas u Buda-
pošti, to započele svoj rad, koji ovog puta
neće biti kratak, niti od male važnosti.

Kako Carevinsko Vijeće, tako i delega-
cije privlače u našoj Monarhiji veliku pažnju
na sebe, a osobito pak sa strane nas Slavena.

Tu pažnju obraćaju na sebe ne da ge
mi od delegacija, kako ni od Uarevinskog
Vijeća možemo nadati ikakvome korisnome
zaključku za nas, nego s drugijeh razloga.

U Carevinskom Vijeću i u delegacijama
zastupnici govore i govore, vlada ih pušta
da se siti naviču, Pak opet ona radi što ho-
će, jer je taka  razlikost stranaka u našoj
Monarhiji, tako je ogromna mržnja jednijeh
proti drugijem, da se nikada ne mogu slo-
liti, da učine konpaktnu većinu zajednički-
jem programom.

Ni koalicijono današnje Ministarstvo nije
bolje sreće od Taaffeove nekdašnje vladavine.
Viču Nijemci jer još nijesu potpuno zado
voljni, višu Mladi Česi, jer ih njemačke noge
pritiškoše, viču i mnogi drugi, a koalicijono
ministarstvo kao neoboriva klisura ostaje ne-
pomično, te izgleda da se je više u svijem
usadilo uvjerenje, da se može sve promije-
niti, ali ovo ministarstvo nikako.

Zasjedanje dakle Carevinskoga Vijeća pak
i delegaclje nemaju za nas prave, faktične
vrijednosti, jer nema uhvanja da bi slaven-
ski zastupnici mogli prodrijeti ikakvijem pri-

 jedlogom korisnijem zbilja za nas. Cijela je

Njihova važnost platonička, jer data je daj-
budi tu zgoda svijem našijem izaslanicima,
da naše jade i nevolje na vidjelo isnesu, a
i sama je bolest manja, kad je možeš dru-
gome glasno prekazati.

Na delegacijam vodiće se dakako i ve-
lika politika, te će ministar Kalnoky trebati
Velike predostrožnosti i jake hitrine, da uz-
mogne ploviti bez prepona i da sretno mi-
Moigje mnoga ostrva. Politika, koja se je
Vodila prama Srbiji i prama Bugarskoj,. biti

6 valjda prvo pitanje, na koje će on pozvan

biti da odgovori. Dogagjaji, koji su se zbili
u ovijem balkanskijem državama kroz ovu
godinu, a poglavito oni u Bugarskoj, po svo-

joj Prirodi vrlo su teški, a sada još više
obzirom na, vidljivo Približanje dvaju Bir
neta u Beču i u Petrogradu.

Delegacije Pak za nas

: Srbe imaju ose:
bitu važnost g to

i Ba, što su one jedini _kom-
petentni forum, pred kojijem se Ke de
sati o Bosni i Hercegovini.

U Bosni i Hercegovini nema ustava
nema sabora, nema parlamenta, nema slobo-
dnijeh Javnijeh glasila, nema u jednu riječ
ništa, čime bi oni stanovnici mogli dati odu-
ška svojijem željama i svojijem tužbama.

Tijem željama i tužbama ne mogu dati
oduška ni kroz ovostrane javne novine, jer
netom se ove usude da kritikuju rad ze-
maljske vlade, eto odmah zabrane post-debita,
a iza toga susljedice slijede zaplijene, tako
da je i nama dodijalo pisati o Bosni i Herce-
govini, jer ma koliko oprezni bili, ne može-
mo da izbjegnemo teške mjere štamparskog
zakona pri svoj današnjoj promjeni.

Bošnjacima dakle i Hercegovcima jedi-
no su utočište delegacije. U delegacijama, oni
nemaju svojijeh zastupnika, ali ipak ima oni-
jeh, koji se za njih zauzimlju a to su dele-
gati Mladi Cesi.

Mladočeški prvak i član delegacija Dr.
Slama baš je ovijeh dana proputovao kroz
Bosnu, da na mjestu razgleda prilike našega

naroda u Bosni. On će bez sumnje u dele-

gacijama izmjeti pravo stanje u ovijem ze-
mljama ni po babu ni po stričevima, već po
pravdi Boga velikoga, kako bi naš narod
rekao. A tako i treba, jer časovite obmane
ne podižu ugled jedne zemlje, ne stvaraju
joj blagostanje, ne utvrgjuju narodno zado-
voljstvo.

Svake godine mi vidimo da se Česi ba-
ve Bosnom i Hercegovinom. Tome se mi ra-
dujemo i zahvalni im ostajemo. Ali više bi
se radovali kad bi na korist ovog pučanstva
progovorio i koji bliži delegat, koji je u bli-
žoj krvi sa tamošnjijem narodom, i koji bi
više imao prava i dužnosti da se tijem pri-
jedmetom pozabavi. Ali je sva prilika da će
taj bliži delegat ako ikada ove godine mo-
rati jezik zavezati. ako rad nije da dogje u
koštac sa Mladijem Cesima, i da se protivi
najnovijoj struji od vremena Folnegovićeve
posjete u Bosni.

Danas su stvari drugi oblik prihvatile
za Hrvate. Najradikalniji hrvacki elementi
sprijateljiše se sa najumjerenijim u pogledu
Bosne i Hercegovine, za koje su u Bosni i
Hercegovini ruže evale, te će danas ovi još
više glavu podići, kad su tako zadružni. Do-
nekle imaju i pravo. Hrvati nemaju razloga
da se tuže o upravi Bosne i Hercegovine.
Vlada ih u svemu potpomaže, napunila je
obje pokrajine njihovijem činovnicima, kao
pionerima hrvastva. ,

Istina je da se ujedno širi njemština,
istina je da se širi magjarstvo, istina je da

| se upravi da u mnogo pogleda prigovoriti

— ali je sve to uzgredno, širenje hrvastva
čini im da sve to ostalo potpuno zaborave.

I tako mi vidimo da dalmatinski dele-
gat o Bosni i Hercegovini muči, a daljna
braća slaveni treba da se zauzimlju za ove
naše pokrajine.

I ovoga puta mi nestrpljivo iščekuje-
mo zasjedanja delegacija o Bosni i Hercego-
vini. Mi priznajemo da se ministar Kallay
mnogo zauzimlje za ove pokrajine, ali mu-
i čno kada pravo stanje stvari dopre do ono-
ga koji je na čelu uprave. Zaludu su zva-
nični izvještaji, zaludu je zvanično putovanje,
zaludu trke, kongresi i narodne svečanosti,
to su sve srestva, kojijema se ne da obazna-
\ti prava istina. : X e :

Kad ministri putuju sve je u redu, či-
sto, nakićeno, lijepo i veselo, ali treba živje-
ti s narodom, treba čuti njegovu iskrenu
riječ, pa tada se stoprv vidi šta je i kako
je — i tada dosta puta što se je ružičasto
prekazalo, uzme posve drugu šaru,

Milo nam je s toga da se u delegaci-
jama može prava istina reći, da ge mogu
iznijeti mane i nevolje, i tražiti im lijeka,
gledati da se onome vrijednome i mirnome
narodu što bolje koristi. Taj će, uvjereni smo,
biti zadatak govora mladoga Čeha Dr. Slame
u jednoj od prvijeh sjednica, ovijeh  dele-
gacija.

.U to ime mi veselo pozdravljamo  za-
sjedanja današnjijeh delegacija u  Budapešti.

> uiziijne—

Srpstvo u Dubrovniku.
III.

Hrvaoki istoričari hoće, da je u Dubrovniku
bio i hrvacki kralj Stjepan I. Tu svoju tvrdnju te-
melje na jednoj Apendinovoj vijesti. Ovaj. naime u
svom djelu ,Notizio ete.“ 1. I. p. 252. pripovijeda
po Cervi: ,Stjepan kralj hrvacki i dalmatinski bi-
jaše osobiti prijatelj Dubrovčana. Uz neku tešku
bolest zavjetova se, da će pohoditi crkvu sv. Stje-
pana u Dubrovniku. Ozdravivši krene ge sa ženom
Margaritom i sa sjajnom pratnjom u Dubrovnik,
gdje ga svečano dočekaše, a on pokloni 6000 per-
pera, da se obnovi erkva gy. Stjepana, koju još bo-
gato obđari, te smjesti pri njoj i kapelana, svoga
rogjaka, komu dade kuću i plaću. Mimo to pokloni
Dubrovčanima dolinu Žrnovniou, Rijeku, Gruž,
Zaton i svu obalu do Orašca, a u svakom od
spomenutijeh mjesta sagradi erkvu sv. Stjepana.
Kralj Stjepan skoro umre, a Dubrovčani ga opla-
kaše priregjujući mu kroz 8 dana opijelo. Kraljica
Margarita, pobožna žena, odreče se kraljevstva, pa
Se povuče sa svojijem blagom u Dubrovnik. Poklo-
ni gradu 200 srebrnijeh litara, obnovi gracke zidi-
ne i za života naredi, gdje da je pokopaju. Bogo-
slav, kralj dalmatinski, Prelimirov sin, a
nećak Stjepanu i Margariti, zahtijevaše od
Dubrovčana, da mu je predadu, jer ga ona bješe
uvrijedila i jer ima neko pravo na njezino blago.
Dubrovčani odbiše Bogoslava, a on navali sa 10000
vojske na Dubrovnik, ali ga Dubrovčani potukoše i
on se morade povratiti u svoju državu“.

Na temelju toza čitamo u Smičiklasovoj Hr-
vaokoj Povijesti 1. 248., da je spomenute zemlje

dobio Dabrovuik-od dnvackoga kralja Stjepana 1,

koji ,da je dospio god. 1050. u Dubrovnik zajedno
sa svojom suprugom (kojoj mudro ne spominje ime-
na). da se pomoli tamo u crkvi sv. Stjepana prvo-
mučenika, Dubrovniku da je ustupio Župu, do Šu-
nieta, Rijeku i Zaton pod pogodbom, da u ovih
predjelih sagrade orkvu svomu svecu“, To je sve
pogrešno, jer to nije bio hrvacki kralj Stjepan I.
od 1050. g. nego Stjepan Krešimirović, unuk tra-
vunjskoga kneza Tjesimira, a sinovac travunjskoga
kneza Prelimira; to nije bilo 1050. god. nego pri-
je 988.

Prvo hrvacki kralj Stjepan I. nije imao za že-
nu Margaritu, nego Hicelu, kćer mletačkoga
dužda Petra II. Orseola, pa zato se to ne može:
protezati na hrvackoga kralja Stjepana 1. Samu or-
kvu sv. Stjepana u Dubrovniku dao je zidati neki
bosanski kralj Stjepan, kako tvrde stari dubrovački
ljetopisi pod godinom 815. (Rad LXV, 98.).

Da je taj Stjepan Krešimirović, za koga se
veli, da je bio u Dubrovniku, bio Bošnjak, a ne
Hrvat. a žena mu Bošnjakinja svjedoči ovo. Kad je

* £. 1570. obnovljena erkva sv. Margarite, koju je

baš zasidala ta Margarita žena Stjepana Krešimi-

i

Podlistal.
OTVORENO PISMO

Otkad ste ge vi iz antipoda svijeta E
4T..... nikad baš jedan razgovorni o i a
Jesam Pisao osvem onoga, što sam vam me
Diao iz Župe, stanujući za tri dana u <u a
ginje. Prigoda smrti Nikše Gradi, vašega Lan
Manca, za koju vi već znate 1 koja učini

oke gaziato del suo
listovi državo spomenu i koja eis rekao, poueka

m vama, koji ste 8%

me dai ja štogod napomene tri mjeseca u Bi-

Mnom g prva općili š njime za tri mješeć Ka.
Jevi i preošli kar je čovjek bio e E Pa
0 sto u istoj Rijeci poznali i Bogiš : sekana
Nika Velikoga i nezaboravnog Bunića, go
Negju narodnjacima. Prije svega ae prosude
+0 mladost sađanja sudi o njemu I a odi
| stihovima ili u prostoslovju izreko . Akai. 1
Jedan mladić učevan posla ad panju, ka-

! Ć& na njemu sve

Redomice uvehnuše grane,
Jedna osta i ta jedna pano.
a da sad u tome hreku zakoti se gmaz različitijeh
crvi, koji sok, jali ti srč vas dubrovačke ćudi ispi-
je. Pa dospjeva ovako:
Ti gi vigjo bršljan, vigjo Grva
I prevarnoj vanjštini se smijo,
Oj ti zadnji dubrovački sino! : e
Da je on najzadnji dubrovački sin, mi cijeni-
da go ima uzet u uskome smislu. On je zadnji
lemić ,comme il faut“, živa slika staroga plem-
ii dubrovačkoga, koje je živjelo i na očigled gi
nulo za našega života, to jest, glede učevnosti i
kulture. I za to ja odgovorih u  latinskijem stiho-
ji a kojijeh smisao imao bi biti jedini pristojni
Eu koji bi se mogao postaviti vrh njegova gro-
natpis, ;
ba. Evo tijeh stihova:
Si nosti quae, quantaque erat cultura virorum, .
rit eduxit quos terra haee sanguine oretos;
as nunc nullum e8so seiens tumulum aspice moerens,
s: yenerare fremendo, quod hie OBsa teguntur
jus, feto immiti qui ultimus exstitit horum.
. . stihove vama će protumačiti mali Jakob,
ti zi pišete da tamo kod vas on mnogo na-
X. o jeziku i je zaintačio bi-
orelije u latinskome jeniku i da je
H pop
Njeki opet
vođu, reče mu, đ

mo,

mladić, koji je nazočan bio spro-
a go je prije pokopanja držalo slo-

vo i da su mu se preko razgovora zavrćeli na pa-
met i Sfrondati i Dolabelle i de Diversis i 'Tolo-
mei, te stao da promišlja što čini vrijeme i nesre-
ća! ,Evo, u sebi reče, najzadnjemu od vlastela,
onijeh vremena dostojnome, šapure se hvale pred
dva utarka svijeće rukom ošapano, da, Skileći, ga-
svijem se ne udunu tome tužnome zboru, ali bolje
nehajnome zboru“. — Ja sam tad bio na daleko
ovijeh dana, premda kao pop, pozvan, prvi sam bio
koji sam ga mrtva ugledao.

Premda čovjek nije bio prvoga reda u knji-
ževnosti, ali ja a nas najzadnji. U jednoj vojski,
koja prohodi, baci se oko i nehotice na onoga, koji
prvi ide, i na onoga, koji je najzadnji. Ljudstvo u
svome napreku je baš kao vojska. Povijest i spo-
moni bacaju oko s visoka stojeći i pregledaju tu
vojsku, koja vavijek naprijed gre. La avant=zarde
i la retro-garde jesu one, koje najveće pate. Mu-
čenici gvake vrste bili su i biti će vazda Pavani=
garde te vojske moralnoga napretka i obrazovano-
sti ljudstva. La retro-garde jesu oni, koji uzgojeni
idejama prijašnjega vijeka, ragjaju se iznenada u
elementima novijem njima neobičnijem, kao riba
izvan vode. Muče se, kose ge, ili se ukorijepe u
Svoju koru, pa im mnoge i mnoge stvari piogju,
ali, znajući da te stvari njima ,sopportar conviene

izvanredni. Njeke svijet drži kao suludne, neke kao

misantrope a njeke kao egoiste. A to nije ni ma-
hnitost, ni misantropija, ni egoizam, nego kupiti
duh u se, e quella morale forza di vita, da ti sa-
svijem ne izlinja. Dobro dakle o Nikši u pjesmici
gore spomenutoj taj mladić upisa:
Spoljn'jem hladom vaj bi srea zbijć.

I tako ta čeljad u sebi samijem ištu i nahode svoj
ideal,

Kad svaka živina u pogiblji krije se i hini
da spasi svoj tjelesni život, neće li čovjek tako isto
činiti, da sahrani svoj život duhovni i moralni, u
kojemu se rodi, odraste, uzgoji i po sve se obikne?.
Tijeh ljudi biva najviše u ovijem zemljama, koje
su, kao Dubrovnik, okušale # vanka osobit i nena-
dan koji prevrat, Trudno je prosuditi tu čeljad i
rijeti baš što su i što im se hoće. Htjeli bi se pri-
gnuti na sadašnjost po jednome nagonu duše, a Po
drugome nagonu ćute se, da su odbačeni, te pada-
ju vo vas dan u mnoga protuslovja i protivnosti.
Dan s hoće jednu, sutra drugu; oni su u prakti-
Čuome životu ono, što su u metafizici skeptici: biće
po sve neprirodno životu duše. Vratimo se govoriti
o pokojniku.

. Toliko jaka i puna života bila je kultura nje-
ka, koja se je zvala dubrovačka i o kojoj ne može

& non dirle mai“ pokazuju se i ponašaju ge kao ! imati ni pojma onaj, koji ge je rodio iza polovine

10 novčića od retka. Ako ga više <“