> Za Austro-Ugarsku, Bosnu i > Borgo le gazzette“ kako bi Byron Komu, glikujući Dubrovnik jednom su o Cijena iu E Zo Dubrovnik na godinu fior, A, Hercegovinu na godinu flor. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na g0- dinu fior. 5, Za sve ostale zemlje na di franaka 15 u zlatu, gar Na po godine i na četvrt godine gurazmjerno, Pojedini broj lista 10 novčića, BN 8.. TT U Dubrovniku 16. ps 94, Septembra 1 Pretplata i oglasi šalju se administraciji, DUB: : NIKA“. . Dopisi se šalju uredništ Rukopisi se ne vraćaju, La Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se puta štampaju, po pogodbi, Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Izlazi svake N edjelje. Godina III. UOČI DELEGACIJA, Delegacije sastale gu se danas u Buda- pošti, to započele svoj rad, koji ovog puta neće biti kratak, niti od male važnosti. Kako Carevinsko Vijeće, tako i delega- cije privlače u našoj Monarhiji veliku pažnju na sebe, a osobito pak sa strane nas Slavena. Tu pažnju obraćaju na sebe ne da ge mi od delegacija, kako ni od Uarevinskog Vijeća možemo nadati ikakvome korisnome zaključku za nas, nego s drugijeh razloga. U Carevinskom Vijeću i u delegacijama zastupnici govore i govore, vlada ih pušta da se siti naviču, Pak opet ona radi što ho- će, jer je taka razlikost stranaka u našoj Monarhiji, tako je ogromna mržnja jednijeh proti drugijem, da se nikada ne mogu slo- liti, da učine konpaktnu većinu zajednički- jem programom. Ni koalicijono današnje Ministarstvo nije bolje sreće od Taaffeove nekdašnje vladavine. Viču Nijemci jer još nijesu potpuno zado voljni, višu Mladi Česi, jer ih njemačke noge pritiškoše, viču i mnogi drugi, a koalicijono ministarstvo kao neoboriva klisura ostaje ne- pomično, te izgleda da se je više u svijem usadilo uvjerenje, da se može sve promije- niti, ali ovo ministarstvo nikako. Zasjedanje dakle Carevinskoga Vijeća pak i delegaclje nemaju za nas prave, faktične vrijednosti, jer nema uhvanja da bi slaven- ski zastupnici mogli prodrijeti ikakvijem pri- jedlogom korisnijem zbilja za nas. Cijela je Njihova važnost platonička, jer data je daj- budi tu zgoda svijem našijem izaslanicima, da naše jade i nevolje na vidjelo isnesu, a i sama je bolest manja, kad je možeš dru- gome glasno prekazati. Na delegacijam vodiće se dakako i ve- lika politika, te će ministar Kalnoky trebati Velike predostrožnosti i jake hitrine, da uz- mogne ploviti bez prepona i da sretno mi- Moigje mnoga ostrva. Politika, koja se je Vodila prama Srbiji i prama Bugarskoj,. biti 6 valjda prvo pitanje, na koje će on pozvan biti da odgovori. Dogagjaji, koji su se zbili u ovijem balkanskijem državama kroz ovu godinu, a poglavito oni u Bugarskoj, po svo- joj Prirodi vrlo su teški, a sada još više obzirom na, vidljivo Približanje dvaju Bir neta u Beču i u Petrogradu. Delegacije Pak za nas : Srbe imaju ose: bitu važnost g to i Ba, što su one jedini _kom- petentni forum, pred kojijem se Ke de sati o Bosni i Hercegovini. U Bosni i Hercegovini nema ustava nema sabora, nema parlamenta, nema slobo- dnijeh Javnijeh glasila, nema u jednu riječ ništa, čime bi oni stanovnici mogli dati odu- ška svojijem željama i svojijem tužbama. Tijem željama i tužbama ne mogu dati oduška ni kroz ovostrane javne novine, jer netom se ove usude da kritikuju rad ze- maljske vlade, eto odmah zabrane post-debita, a iza toga susljedice slijede zaplijene, tako da je i nama dodijalo pisati o Bosni i Herce- govini, jer ma koliko oprezni bili, ne može- mo da izbjegnemo teške mjere štamparskog zakona pri svoj današnjoj promjeni. Bošnjacima dakle i Hercegovcima jedi- no su utočište delegacije. U delegacijama, oni nemaju svojijeh zastupnika, ali ipak ima oni- jeh, koji se za njih zauzimlju a to su dele- gati Mladi Cesi. Mladočeški prvak i član delegacija Dr. Slama baš je ovijeh dana proputovao kroz Bosnu, da na mjestu razgleda prilike našega naroda u Bosni. On će bez sumnje u dele- gacijama izmjeti pravo stanje u ovijem ze- mljama ni po babu ni po stričevima, već po pravdi Boga velikoga, kako bi naš narod rekao. A tako i treba, jer časovite obmane ne podižu ugled jedne zemlje, ne stvaraju joj blagostanje, ne utvrgjuju narodno zado- voljstvo. Svake godine mi vidimo da se Česi ba- ve Bosnom i Hercegovinom. Tome se mi ra- dujemo i zahvalni im ostajemo. Ali više bi se radovali kad bi na korist ovog pučanstva progovorio i koji bliži delegat, koji je u bli- žoj krvi sa tamošnjijem narodom, i koji bi više imao prava i dužnosti da se tijem pri- jedmetom pozabavi. Ali je sva prilika da će taj bliži delegat ako ikada ove godine mo- rati jezik zavezati. ako rad nije da dogje u koštac sa Mladijem Cesima, i da se protivi najnovijoj struji od vremena Folnegovićeve posjete u Bosni. Danas su stvari drugi oblik prihvatile za Hrvate. Najradikalniji hrvacki elementi sprijateljiše se sa najumjerenijim u pogledu Bosne i Hercegovine, za koje su u Bosni i Hercegovini ruže evale, te će danas ovi još više glavu podići, kad su tako zadružni. Do- nekle imaju i pravo. Hrvati nemaju razloga da se tuže o upravi Bosne i Hercegovine. Vlada ih u svemu potpomaže, napunila je obje pokrajine njihovijem činovnicima, kao pionerima hrvastva. , Istina je da se ujedno širi njemština, istina je da se širi magjarstvo, istina je da | se upravi da u mnogo pogleda prigovoriti — ali je sve to uzgredno, širenje hrvastva čini im da sve to ostalo potpuno zaborave. I tako mi vidimo da dalmatinski dele- gat o Bosni i Hercegovini muči, a daljna braća slaveni treba da se zauzimlju za ove naše pokrajine. I ovoga puta mi nestrpljivo iščekuje- mo zasjedanja delegacija o Bosni i Hercego- vini. Mi priznajemo da se ministar Kallay mnogo zauzimlje za ove pokrajine, ali mu- i čno kada pravo stanje stvari dopre do ono- ga koji je na čelu uprave. Zaludu su zva- nični izvještaji, zaludu je zvanično putovanje, zaludu trke, kongresi i narodne svečanosti, to su sve srestva, kojijema se ne da obazna- \ti prava istina. : X e : Kad ministri putuju sve je u redu, či- sto, nakićeno, lijepo i veselo, ali treba živje- ti s narodom, treba čuti njegovu iskrenu riječ, pa tada se stoprv vidi šta je i kako je — i tada dosta puta što se je ružičasto prekazalo, uzme posve drugu šaru, Milo nam je s toga da se u delegaci- jama može prava istina reći, da ge mogu iznijeti mane i nevolje, i tražiti im lijeka, gledati da se onome vrijednome i mirnome narodu što bolje koristi. Taj će, uvjereni smo, biti zadatak govora mladoga Čeha Dr. Slame u jednoj od prvijeh sjednica, ovijeh dele- gacija. .U to ime mi veselo pozdravljamo za- sjedanja današnjijeh delegacija u Budapešti. > uiziijne— Srpstvo u Dubrovniku. III. Hrvaoki istoričari hoće, da je u Dubrovniku bio i hrvacki kralj Stjepan I. Tu svoju tvrdnju te- melje na jednoj Apendinovoj vijesti. Ovaj. naime u svom djelu ,Notizio ete.“ 1. I. p. 252. pripovijeda po Cervi: ,Stjepan kralj hrvacki i dalmatinski bi- jaše osobiti prijatelj Dubrovčana. Uz neku tešku bolest zavjetova se, da će pohoditi crkvu sv. Stje- pana u Dubrovniku. Ozdravivši krene ge sa ženom Margaritom i sa sjajnom pratnjom u Dubrovnik, gdje ga svečano dočekaše, a on pokloni 6000 per- pera, da se obnovi erkva gy. Stjepana, koju još bo- gato obđari, te smjesti pri njoj i kapelana, svoga rogjaka, komu dade kuću i plaću. Mimo to pokloni Dubrovčanima dolinu Žrnovniou, Rijeku, Gruž, Zaton i svu obalu do Orašca, a u svakom od spomenutijeh mjesta sagradi erkvu sv. Stjepana. Kralj Stjepan skoro umre, a Dubrovčani ga opla- kaše priregjujući mu kroz 8 dana opijelo. Kraljica Margarita, pobožna žena, odreče se kraljevstva, pa Se povuče sa svojijem blagom u Dubrovnik. Poklo- ni gradu 200 srebrnijeh litara, obnovi gracke zidi- ne i za života naredi, gdje da je pokopaju. Bogo- slav, kralj dalmatinski, Prelimirov sin, a nećak Stjepanu i Margariti, zahtijevaše od Dubrovčana, da mu je predadu, jer ga ona bješe uvrijedila i jer ima neko pravo na njezino blago. Dubrovčani odbiše Bogoslava, a on navali sa 10000 vojske na Dubrovnik, ali ga Dubrovčani potukoše i on se morade povratiti u svoju državu“. Na temelju toza čitamo u Smičiklasovoj Hr- vaokoj Povijesti 1. 248., da je spomenute zemlje dobio Dabrovuik-od dnvackoga kralja Stjepana 1, koji ,da je dospio god. 1050. u Dubrovnik zajedno sa svojom suprugom (kojoj mudro ne spominje ime- na). da se pomoli tamo u crkvi sv. Stjepana prvo- mučenika, Dubrovniku da je ustupio Župu, do Šu- nieta, Rijeku i Zaton pod pogodbom, da u ovih predjelih sagrade orkvu svomu svecu“, To je sve pogrešno, jer to nije bio hrvacki kralj Stjepan I. od 1050. g. nego Stjepan Krešimirović, unuk tra- vunjskoga kneza Tjesimira, a sinovac travunjskoga kneza Prelimira; to nije bilo 1050. god. nego pri- je 988. Prvo hrvacki kralj Stjepan I. nije imao za že- nu Margaritu, nego Hicelu, kćer mletačkoga dužda Petra II. Orseola, pa zato se to ne može: protezati na hrvackoga kralja Stjepana 1. Samu or- kvu sv. Stjepana u Dubrovniku dao je zidati neki bosanski kralj Stjepan, kako tvrde stari dubrovački ljetopisi pod godinom 815. (Rad LXV, 98.). Da je taj Stjepan Krešimirović, za koga se veli, da je bio u Dubrovniku, bio Bošnjak, a ne Hrvat. a žena mu Bošnjakinja svjedoči ovo. Kad je * £. 1570. obnovljena erkva sv. Margarite, koju je baš zasidala ta Margarita žena Stjepana Krešimi- i Podlistal. OTVORENO PISMO Otkad ste ge vi iz antipoda svijeta E 4T..... nikad baš jedan razgovorni o i a Jesam Pisao osvem onoga, što sam vam me Diao iz Župe, stanujući za tri dana u <u a ginje. Prigoda smrti Nikše Gradi, vašega Lan Manca, za koju vi već znate 1 koja učini oke gaziato del suo listovi državo spomenu i koja eis rekao, poueka m vama, koji ste 8% me dai ja štogod napomene tri mjeseca u Bi- Mnom g prva općili š njime za tri mješeć Ka. Jevi i preošli kar je čovjek bio e E Pa 0 sto u istoj Rijeci poznali i Bogiš : sekana Nika Velikoga i nezaboravnog Bunića, go Negju narodnjacima. Prije svega ae prosude +0 mladost sađanja sudi o njemu I a odi | stihovima ili u prostoslovju izreko . Akai. 1 Jedan mladić učevan posla ad panju, ka- ! Ć& na njemu sve Redomice uvehnuše grane, Jedna osta i ta jedna pano. a da sad u tome hreku zakoti se gmaz različitijeh crvi, koji sok, jali ti srč vas dubrovačke ćudi ispi- je. Pa dospjeva ovako: Ti gi vigjo bršljan, vigjo Grva I prevarnoj vanjštini se smijo, Oj ti zadnji dubrovački sino! : e Da je on najzadnji dubrovački sin, mi cijeni- da go ima uzet u uskome smislu. On je zadnji lemić ,comme il faut“, živa slika staroga plem- ii dubrovačkoga, koje je živjelo i na očigled gi nulo za našega života, to jest, glede učevnosti i kulture. I za to ja odgovorih u latinskijem stiho- ji a kojijeh smisao imao bi biti jedini pristojni Eu koji bi se mogao postaviti vrh njegova gro- natpis, ; ba. Evo tijeh stihova: Si nosti quae, quantaque erat cultura virorum, . rit eduxit quos terra haee sanguine oretos; as nunc nullum e8so seiens tumulum aspice moerens, s: yenerare fremendo, quod hie OBsa teguntur jus, feto immiti qui ultimus exstitit horum. . . stihove vama će protumačiti mali Jakob, ti zi pišete da tamo kod vas on mnogo na- X. o jeziku i je zaintačio bi- orelije u latinskome jeniku i da je H pop Njeki opet vođu, reče mu, đ mo, mladić, koji je nazočan bio spro- a go je prije pokopanja držalo slo- vo i da su mu se preko razgovora zavrćeli na pa- met i Sfrondati i Dolabelle i de Diversis i 'Tolo- mei, te stao da promišlja što čini vrijeme i nesre- ća! ,Evo, u sebi reče, najzadnjemu od vlastela, onijeh vremena dostojnome, šapure se hvale pred dva utarka svijeće rukom ošapano, da, Skileći, ga- svijem se ne udunu tome tužnome zboru, ali bolje nehajnome zboru“. — Ja sam tad bio na daleko ovijeh dana, premda kao pop, pozvan, prvi sam bio koji sam ga mrtva ugledao. Premda čovjek nije bio prvoga reda u knji- ževnosti, ali ja a nas najzadnji. U jednoj vojski, koja prohodi, baci se oko i nehotice na onoga, koji prvi ide, i na onoga, koji je najzadnji. Ljudstvo u svome napreku je baš kao vojska. Povijest i spo- moni bacaju oko s visoka stojeći i pregledaju tu vojsku, koja vavijek naprijed gre. La avant=zarde i la retro-garde jesu one, koje najveće pate. Mu- čenici gvake vrste bili su i biti će vazda Pavani= garde te vojske moralnoga napretka i obrazovano- sti ljudstva. La retro-garde jesu oni, koji uzgojeni idejama prijašnjega vijeka, ragjaju se iznenada u elementima novijem njima neobičnijem, kao riba izvan vode. Muče se, kose ge, ili se ukorijepe u Svoju koru, pa im mnoge i mnoge stvari piogju, ali, znajući da te stvari njima ,sopportar conviene izvanredni. Njeke svijet drži kao suludne, neke kao misantrope a njeke kao egoiste. A to nije ni ma- hnitost, ni misantropija, ni egoizam, nego kupiti duh u se, e quella morale forza di vita, da ti sa- svijem ne izlinja. Dobro dakle o Nikši u pjesmici gore spomenutoj taj mladić upisa: Spoljn'jem hladom vaj bi srea zbijć. I tako ta čeljad u sebi samijem ištu i nahode svoj ideal, Kad svaka živina u pogiblji krije se i hini da spasi svoj tjelesni život, neće li čovjek tako isto činiti, da sahrani svoj život duhovni i moralni, u kojemu se rodi, odraste, uzgoji i po sve se obikne?. Tijeh ljudi biva najviše u ovijem zemljama, koje su, kao Dubrovnik, okušale # vanka osobit i nena- dan koji prevrat, Trudno je prosuditi tu čeljad i rijeti baš što su i što im se hoće. Htjeli bi se pri- gnuti na sadašnjost po jednome nagonu duše, a Po drugome nagonu ćute se, da su odbačeni, te pada- ju vo vas dan u mnoga protuslovja i protivnosti. Dan s hoće jednu, sutra drugu; oni su u prakti- Čuome životu ono, što su u metafizici skeptici: biće po sve neprirodno životu duše. Vratimo se govoriti o pokojniku. . Toliko jaka i puna života bila je kultura nje- ka, koja se je zvala dubrovačka i o kojoj ne može & non dirle mai“ pokazuju se i ponašaju ge kao ! imati ni pojma onaj, koji ge je rodio iza polovine 10 novčića od retka. Ako ga više <“