Za Dubrovnik na godinu fior, 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i glereegovinu na godinu for, 4,50. ZoSrbiju i Crnu Goru na g0- > ginu for: 5. Za sve ostale zemlje na godinu : Iraka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine mrazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića, “ Broj 39. Us daš > Cijena lista. == U Dubrovniku 23. Septembra 1894. GLE ', Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBRG v- NIKA“, Dopisi se šalju uredništvu, Rukopisi se na vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Izlazi svake N edjelje. Godina III. Opet jedna »Obzoru“. Stari iznemogli »Obzor“ opet se e bacao svojijem šupljijem frazama i Tefleksi- jama. I opet je — omaravski sve u hator bračke sloge — izlio svu Svoju žuč na nas koje baš zove u slogu. Upustio se je, biva. i opet u polemiku sa ,Bpamuxom«. Prije adi Falmacije, a sada radi Bosne i Hercegovine. ta kao što je prije podigao čitavu buku i galamu radi Dalmacije, pa poslije mudro ućutto, tako će to biti i sada. Mi se nećemo obazirati na njegove pojedine glupe fraze i rel:ksije, što ih je izbuncao kao bunovna Pitija s tronožja, nego ćemo se samo oba- mije'i na neke njegove tvrdnje. Istina malo smo zakasnili, ali ako je i kasno ipak je časno, a prijedmet uvijek svjež. Kako se je u najnovije doba stalo po ranijem novinama _mnogo raspravljati i na dnevni red povlačiti pitanje Bosne i Herce- govine, to je i ,Obzor“ htio u toj stvari je- dnu pametnu izbaciti. Nakon dugog lisičijeg izmotavanja veli baš ni više ni manje nego, da Bosna i Hercegovina ne mogu pripasti Srbima, i da ovi nemaju isključivo prava na Bosnu i Hercegovinu. Pa ko onda ima naj- Više prava na njih? Kome da one pripadnu? A komu drugome nego ,Hrvatskoj“, i to po isorijskom pravu i po narodu, koji tu živi. Pa što mislite, kako je izveo ,Obzor“ isto- ličko pravo na Bosnu i Hercegovinu? Po članku ,Bosna i Hercegovina prema o Hrvastvu i Srpstvu“ u Br. 192. ,Obzor“ te- melji istoričko pravo Hrvata na Bosnu i Her- egovinu na ove tobožne istine: što je Bosnu okupirao Hrvat Filipović; što su knezovi hr- vacki od plemena Šubića gospodovali od g, 1290. jednijem dijelom, a od g. 1314. cije- lom Bosnom; što utjecaj ugarskijeh Kraljeva m povijest Bosne i Hercegovine daje istorij- skog prava Hrvatima na Bosnu i Hercego- Vinu; što je Stjepan Tvriko bio dalmatin- oSko-hrvacki kralj; na pošljetku što je Bosna 1 Hercegovina naginjala po katkada Hr- vaokoj. Da vidimo u koliko su osnovane te ,,0b- Zorove“ istine. Istina je, da je Filipović bio vojskovo- Kja za okupacije Bosne i Hercegovine, ali Oikuda to daje prava Hrvatima na. Bosnu i Hercegovinu? Zar to što god znači? To bi bilo isto tako, kao kad bi Srbi, jer je Srbin Milutinović osvojio za Austriju Dalmaciju, Mahljevali, da se za to ina prisvojiti Dalma- tja Srbiji. Fto do kakvijeh smiješnijeh de- dukoija dovodi logika ,Obzorova“! o gluposti mogle su pomoći samo u onoj ve" 0j zgradi što se nalazi u Zagrebu u Prora: đovićevoj ulici pod Br. 8. Neće biti 5 s Ba ovdje spomenuti nešto i o hrvastvu S. Iemla Filipovića. Zna se da je porodica “> lipovića iz Bosne ispod Glasinca; e . i gu oni u početku pravoslavne vjere. | £ Mskijeh provala jedni ostadoše u e \ nadalje Srbi, drugi se poturčiše i Bo Muhamedanci, a treći primiše | ie S Vje i postadoše naravski po osjeća. si (E ili. Eto lijepa primjera kako neki o E Moju Hrvatima po osjećaju! Prvi da e D »Obzoru“ nije upalio, nego g&4% je sa "tukao, i = Pa koja fajda i odatle, što Sv ar Mežovi Šubići gospodovali nekada i ži Hr- “sne? Odatle još ne slijedi, da P9 Vati imaju pravo na Bosnu i Hercegovinu Je" za toga vremena nije bila ipak Bosna sastavni dio Hrvacke. K tomu je Pitanje da li su se Šubići već uto doba osjećali Hr- vatima. Zna se da su oni baš u to doba bili protivnici Hrvata. Srpski su naime vladari iz kuće Nemanića od uvijek držali u svojoj vlasti tvrd grad Omiš, pa su u njemu imali svoju posadu. Omiš je bio sa Svog položaja vrlo važan, jer je bio na ulazu na srpsko zemljište, Pa su srpski vladari njim htjeli osigurati ulaz na njihovo zemljište. Na čelo gradu i posadi postave Srpski vladari Šubi- će, za pravo, Zubiće. Da bi Be što više utvrdio savez i vjera megju srpskijem vla-, darima i Subićima, ženili gu se neki Šubići *sa_ kćerima srpskijeh vladara iz loze Nema- nića. Iz tvrdoga Omiša sa srpskom vojskom prodirali su Šubići po malo u Dalmaciju vi- še Cetine i u Hrvacku. Zadaća im je bila uznemirivati Mlećane, Latine i Hrvate i guz- bijati Madžare, koji su preko Hrvaeke htjeli zavladati Balkanom. Tako do malo osvojiše Subići više gradova u Hrvackoj i stekoše ze- mljišta na hrvačkom tlu. Tako postadoše kne- zovima Hrvata, pa kad čitamo, da su Šubići bili ,duces Croatorum“ to još ne znači, da su bili Hrvati, nego da su samo vladali nad Hrvatima. S vremenom malo je slabila vlast srpskijeh vladara i uslijed raznijeh odnošaja polomi se veza Šubića sa srpskijem vladari- ma. Zadnji Šubić, koji je bio oženjen iz loze Nemanića je Mladen III. Šubić. On je imao za ženu Jelku, sestru cara Dušana. Poslije smrti svoga muža Mladena branila se je hrabro Jelka iz svog tvrdog grada Klisa sa svojijem Srbima, što joj ih je poslao njen brat car Dušan, proti magjarskom kralju Ljudevitu, ali na pošljetku morade se predati. Šubići se pokore magjarskijem vladarima, koji ih premjeste iz Dalmacije gore više na sjever, gdje su posjedovali grad Zrin, od koga dobiše nadimak Zrinski. Na taj način se Su- bići odomačiše u Hrvackoj i tako postaše Hrvati po osjećaju. Kako je tek glupo, kad Obzor“ hoće da izvede pravo Hrvata na Bosnu i Herce- govinu odatle što su magjarski kraljevi, koji su ujedno bili i hrvacki vladari, često uije- cali u sudbinu Bosne i Hercegovine. Za ci- jelo, da su se magjarski vladari domogli upliva u Bosni jedino kao kraljevi. magjar- ski i u interesu magjarskom, a ne kao kra- ljevi hrvacki i u interesu hrvačkom, što naj- bolje svjedoči to, što Bosna i Hercegovina u doba, kad su bile donekle pod Ugarskom, nijesu bile pripojene Hrvackoj, nego su bile u istom podložnom odnošaju kao i Hrvacka; “biva, direktno pod Ugarskom, a ne samo preko Hrvacke. Što su bili magjarski kralje- vi ujedno i hrvacki vladari bo je sasvijem sporedna stvar. Po toj okolnosti mogu imati samo Madžari nekakva prava na Bosnu i Hercegovinu, a ne Hrvati. Tu je bezobzirni Obzor“ i nehctice potvrdio Wvrdnju Srba, da go Stekliši i Obzoraši pri svom državnom piru o ugarsko državno pravo, a ne To je megju tijem stara bolest da kod njega vlada mješavina talnost u pisanju. nas upućuje da se je g. 1390. Tyrtko zvao pp če ; iva, da je tijem htio poka- uo ak ina Hrvackoj. Čovjek o s: zna kako stvar stoji, možda bi i po- OJ pravu, u o hrvacko. , Obzora“, principa i nes , Obzor“ kralj Stjepan vjerovao ,Obzoru“. Evo kako stvar stoji ! Sijepan ge je Tvrtko za sretne svoje vlade Počeo uplitati izmegju 1387-1390. i u hrva- oke stvari. pa nakon dugoga vojevanja zau- zme neke hrvacke i latinske gradove u Dal- maciji povrh Cetine. Zato se god. 1390. pro- glasi i kraljem Dalmacije i Hrvacke. Dakle sasvijem je nešto protivno. Po tom je za pravo Hrvacka bila podložna Bosni i njoj sastavni dio, a ne Bosna Hrvackoj. Dakle ni po ovoj okolnosti nemaju Hrvati prava na Bosnu i Hrcegovinu. Tako eto ,Obzor“ ubi- ja sam sebe u pojam. Bunca koješta, pa čo- vjek mora da posumnja u zdravu pamet pi- sca dotičnoga članka. Takvo pisanje odaje čovjeka vrlo šašavoga, koji se u stvari, o kojoj raspravlja, ni zere ne razumije. Pa i iz samoga članka ,Obzorova“ mi ne vidimo, da je igda Bosna i Hercegovina bila sastavni dio hrvacke države, osim što se veli, da je Bosna i Hercegovina naginjala po kadkada Hrvaskoj. Mudro li čini ,Obzor kad samo veli, da je naginjala, ali kada i kako i gdje se to čita, to je , Obzoru“ naravski Spo- redna stvar. Pa onda je još pitanje, komu je više naginjala, da li Hrvatima ili Srbima, jer se samo tako može zaključiti, ko ima vi- še prava na Bosnu i Hercegovinu. Biće da nije nigda naginjala, kako ćemo se osvjedo- či, nego je to samo izmišljotina » Obzorove“ usijane mašte, jer bi drukčije već Obzor“, da je sjeguran kako je pun znanja, odmah Gitovao djelo, stranu, redak i t.d. Znamo zašto nije pobliže označio kad i kako je Bo- sna i Hercegovina naginjala Hrvackoj, jer bi tijem sam sebe oprovrgao i jer nema za to pouzdanijeh i nepobitnijeh dokaza. To ćemo vidjeti u narednom broju. dize Srpstvo u Dubrovniku. IV. Izmegju ostalijeh počasti, što su ih Dubrov- ani iskazivali srpskijem vladarima i vlasteli jest i ta, da su ih izabirali za svoje gragjane. Biti gra- gjaninom dubrovačkijem držalo se je za znatnu stvar. S gragjanstvom davahu im Dubrovčani često zemlje, darove, dohodak, palače i dio u državnijem poslo- vima. Zato su opet Dubrovčani tražili od svojijeh gragjana, da ih brane, pomožu i koriste im. 'Vako su dobivali novi srpski gragjani u Dubrovniku ista prava, koja su imali pravi dubrovački gragjani, a izmegju sviju tijeh pogodnosti najveća je, da su tako dobivali pravo glasa u vijeću. 'Tijem su dobili Srbi mjesto i dostojanstvo u Dubrovniku, što su izgubili u svojoj otadžbini. Iz srpskijeh listina do- znajemo, da su dobili gragjanstvo u Dubrovniku: Radič Sanković (M. 258.), Pavle Radinović (M. 229.), vojvoda Hrvoja (297.), Stjepan Ostoja (M. 239.), Hercegovac Hrso Utješenović (P. 1. 53.), Sandalj i Vukac Hranić sa svojom djecom (M. 258. 284. 293.), Stjepan Tvrtko IL. Tvrtković (M. 261.), Grgur Vu- kosalić (M, 281.), Radoslav Pavlović (M. 319. 337. 3483. 387. 420.), vojvoda Ivaniš, gin kneza Rado- slava Pavlovića (M. 454). Živko Kotoranin (M. 454.), Radin Gost iz Kotora (M. 472), Stjepan Lukčić Kosača, herceg sv. Save (M. 496.) i Radoslav Voj- tanović (b. 1. 145.). Appendini spominje još: Hri- stiće, Bosinoviće, Vlatkovića i Dukoviće. Znatni izgnanici, politički zločinci i bjegunci nalazili su u Dubrovniku miran i siguran zaklon. Tako je Dubrovnik bio utočištem srpskijeh vladara i vlastele, kad bi ovi izgubili političku važnost u svojoj otadžbini. Njih su Dubrovčani primali s po- častima, koje im pristoje i obećavali su im, da će ih čuvati i to ne samo njih nego i žene, djecu, vlastelu i imanje njihovo i ispratiti ih, kad pogju. Kad bi Dubrovčani primili koga kao gosta ili bje- gunca, nebi ga ni pod koje blago izdali neprijate- lju. To dolazi i od tuda, što je Dubrovnik bio pra- vi grad, a u srednjem vijeku vladalo je opće mni- jenje, da graeki zrak čini čovjeka slobodnijem, biva, da ga grad ne smije izdati progonitelju. Kad je ustao nezakoniti sin Stjepana Kreši- mirovića po imenu Ležo proti svojijem rogjacima, braći od strica: Hvalimiru, Bogoslavu, Dragislavu i Prevladu, potamani ih sve i njihovu rodbinu, sa- mo utekne sretno u Dubrovnik sin Bogoslav Sil- vestar sa svojom majkom Živom. U Dubrovniku je bio dugo vremena naime, dok nije umro Ležo sa svojijem sinovima, a tada pomoću Dubrovčana zavlada opet 888. god. svojom očevinom. Za njiho- vu pomoć i gostoljubivo susretanje dade Dubrovča- nima 988. g. Koločep, Lopud i Šipan. — Lukari (Annali di Rausa I. 11.) pripovijeda, kako je knez dukljanski Stjepan Vojislav, rodom iz Trebinja, nad- bio humskoga kueza Ljutovita, a Ljutovitova porodica promjeni ime i odijelo, pa za veću si- gurnost dogje u Dubrovnik, kamo naskoro dogje i Vojslav, te pomoću vijeća Ljutovitova porodica bude pomilovana i dozvoli joj, da može živjeti u Humu na svojijem baštinama. Isti Vojislav za svoga dje- tinstva živio je u Dubrovniku, kamo se je morao skloniti za vrijeme ratovanja Srba sa Vizantincima. Njegova žena Neda poslije njegove smrti ode u Dubrovnik, odakle je bila rodom. — Kad je du- kljanski kralj Bodin zavojštio na svoje stričeviće, da im otme Hum i Travunju, umaknu sva braća i njihova rodbina u Dubrovnik, a odavde, u Ca- rigrad, pa se poslije smrti Bodinove (1001.) vrate opet u svoje zemlje. — U Zeti su za Stjepana Ne- manje bili samostalni knezovi dva brata Radoslav i Ivaniš, koji moradoše bjegati ispred Nemanje, kad je navalio na njibovu državu. Oni uteknu u Dubrovnik. Vladimi:, treći njihov brat, vladao je u Rasi, ali i njega otjera Nemanja u Dubrovnik (Lucari: Annali: 21. 25.). — Stjepana Prvovjenča- noga naslijedi njegov sin Radoslav. On se poda jako ženi, pa se zato srpska vlastela videći, da ni- je sposoban za vladara, pobune proti njemu. Rado- slav bude izagnan. Najprije pobjegne u Druč, a odavde u Dubrovnik, gdje ga vlastela ,od mala do velja“ poštom primiše i ,pravovijerno mu poslužiše (M. 28.). — Bosanski ban Stjepan Kotromanić Sa Svojowr materom Jelisavetom, koja je bila kći Srpskoga kralja Stjepana Dragutina, skloni se oko 1810. g. ispred bosanskog velmože Mladena Šubića. Kašnje s dubrovačkom pomoću zadobije očevinu (Farlati VI. 126.). — Poslanici dubrovački poslani g. 1422. Sandalju Hraniću, velikomu vojvodi bosan- skomu, imali su po danom im upustvu spomenuti Sandalju, kako su sinovi srpskoga kralja Vu- kašina razagnani od 'Vuraka sa svoga ognjišta pali u skrajnju sirotinju i ne našavši nigdje pomoći, da su se sklonili u Dubrovnik, kako su im tada Du- brovčani neki poklad, koji je njihov otac položio u Dubrovnžku, ali za koji oni nijesu znali, izdali, te su tijem ,et col cynto et favore de Ragusa se ne redussero et trovaron pane in Ungaria (P. I. pri- mjedbe pod XXX.). Dmitar Kraljević, brat Kralje- vića Marka, bio je u istinu u Dubrovniku 1400. g. (P. 1. 28.). Poslije toga otišao je u istinu u Ugar- sku, gdje je 1404. i 1407. bio. veliki župan zarand- ski i kr. kastelan u građu Vilagošu (Glasnik XLIX. 38.). Po svoj prilici, da je današnji glasoviti Ma- gjar Karoly potomak toga Dimitra Kraljevića. — Kad je palo bosansko kraljestvo pobjegne glasovita bosanska kraljica Katarina, maćeha pošljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, a kći Stje- pana Kukčića Kosače, hercega sv. Save, bosonoga i u vrlo žalosnom stanju pješice u Dubrovnik 1468. g. Dubrovčani su joj nudili 500 perpera na godinu za kuće i zemlje njezinova pokojnoga muža, ali ona ne htjede, nego ode u Rim, gdje umre g. 1478. Tu je i sahranjena. Na tom progonstvu pratili su je i uz nju do pošljednjeg časa bili: Radič Ivana Klešić, Gjorgje Nikole Čubranić, Avram Radić i gospogje Pavla Miroslava Mirković, Jelena Ivana Senković i Marija Gjurgja Mišljanović. — Još su bjegali u Dubrovnik i u njemu živjeli: udova raškoga kralja Vladislava (M. 30.), Stje- pan Vuk, brat bosanskoga kralja Stjepana Tvrtku 1 (P. 1 115.), Pavle Radišić (P. 1. 50.) i Je- lena, žena hercega Stjepana, sa svojim sinom V1a- dislavom (M. 444.), Lijep nam primjer pruža za potvrdu, da Du- brovčani nebi izdali svoga gosta ni pod koje blago, tf i slučaj ga despotom Gjurgjem Brankovićem Smede- |