Cijena lista Dubrovnik na godinu fior, 4, Austro-Ugarsku, Bosnu i vinu na godinu fior, 4.50, E Za Brbiju i Crnu Goru na go- nm for. 5. i jave ostale zemlje na godinu “tngska 15 u zlatu. “Broj 40. Mini S žE ma > U Dubrovniku 30. Septembra 1894. šalju se administraciji NIKA“. 2 Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća «e 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. - Opet jedna ,Obzoru« > Koliko su nama poznate ra hmmackijeh istoričara, ne znamo pje god dokazao, da je kad š > Hercegovina bila sastavni dio h dnje prvijeh da je jedan od Bosna i rvacke drža- vo. Jedino V. Klajić u svojoj Povijesti Bosne pa strani 44. veli, da je £. 968. > Bosnom hrvacki Kralj. Krešimir, ki zavladao hosanskoga Bana. Ovu tvrdnju naje edino na hronici popa Dukljanina, u kojoj stoji orno na bijelo: , za tijem zauzme cijelu > Bosnu i zavlada njom“. Ali taj isti pop Du- kljnin priča o tom Krešimiru i ovo: »Pra- yunjski knez Tješimir: bio je oženjen sa kće- ju hrvackoga Bana Čedomira. U toj ženidbi obije on dva sina, Prelimira i Krešimira, ako mu je kneževina bila mala, te nije mo- gao ostaviti obadvojici sinova poveći dio, to slavi svu kneževinu, osim nekijeh mjesta, sta- ijem sinu Prelimiru, a mlagjega sina Kreši- ira pošalje svome tastu Čedomiru u Hrva- čku, naleživši mu, da osvoji sa svojijem dje- om Cedomirom Bosnu, koja da mu pripada x o našljednom pravu. Krešimir ode u Hrva- io je ban hrvacki, a u ovo doba i vladar u Hrvackoj. Čedomir je naime proti hrva- okom kralju Tomislavu pobunio narod radi jegove nenarodne politike. U toj buni za- glavi Tomislav, a Čedomir zavlada Hrvackom. im je došao Krešimir svome djedu Čedo- miru, navali s njim na Bosnu i osvoji je. ako zavlada Krešimir samostalno u Bosni, k je u Hrvackoj i nadalje vladao njegov jed Čedomir. Poslije smrti ovoga zavlada Tešimir i u Hrvackoj kao jedini zakoniti iBljednik. Od njega vode dalje porijeklo svi hrvacki vladari osim Zvonimira“. — Tako u eto tijem Krešimirom došli na hrvacki mijesto vladari srpske krvi, koji vode svoje rijeklo iz srpske kneževine Travunje. To i eto bio jedini slučaj, kad je Bosna bila u vezu sa Hrvackom, ali opet ne u podlo- nom nego u neordiniranom redu. Hercego- Vina nije bila nikada ni u kakvom slučajnom savezu sa Hrvackom. > Bosna je od svoga početka bila sasta- Wni dio srpske države. Tako je bilo i za K. orfirogenita, koji prvi donosi vijesti o Bo- sni. On naime veli (De Adm. p. 160-161), & je Bosna sastavni dio srpske države ima- Ći svoga vlastitoga vladara, ali podložna rpskome knezu Časlavu. Poslije Časlava za- Vladaše Bosnom domaći vladari, dok je & 968. ne osvoji travunjski knez Krešimir. Po- smrti zavladaše njom opet do- maći vladari. Oko 1019. čini se, da Pe mrda u istom redu sa oko 1067. g. spominje (o kneževinama Dne- Srpskijem gamostalnijem o ljom , Rago.", pa tako osiljena sak o ugo nastojanju dukljanskijeh pare i u je htjeli poput Huma i Travunje sje Svojom državom. Tek 2 ukljanskom Kralju Bodinu pokoriti u j postavi za kneza Stjepana. mei “e i B do 1185. g. kad doglo do Ada aaa O tako, što je magjarski Kralj Eda : s . ženu srpsku kneginju Jelenu, kćer "koga kneza Bele Uroša. Oko Da ko je ge već kao samostalni Bau 1082-1085. uspije pe=+ Izlazi svake Nedjelje. Borić. God. 116 ko je ostalo do poslije za uvij dara sv 6. potpane pod Vizant i ta- 1180. Od te godine ostade S. ša u rukama domaćijeh vla- : ne propasti 1463. je postala turskijem pašalukom. Pa Ka er MOIRA svoje samostalnosti, a dok je još stajala srpska držav : zan pijem di a, smatrala se je gasta- jelom srpske države, što svjedoče ne samo spomenuti K. Porfirogenit nego i Kinam. Ovaj naime veli, da cijela Drina di- ai 2 od su Srbije (Johannes Cinan- .. i > S ) biva, da je Bosna sasta- pske države, ma da ima Svog po- sebnog vladara. Za vremena domaćijeh vla- dara imali su ovi dosta posla, dok su je obranili od ugarskijeh vladara. Pod turskijem pašalukom ostade sve do berlinskoga ugovo- Ta, Kad dobi naša Monarhija dozvolu da može za vrijeme posjesti Bosnu i Hercegovinu. Iz svega dakle ra-loženoga slijedi, da Bosna i Hercegovina nijesu nigda ni nagi- njale Hrvackoj, a kamo li, da su bile gasta- vni dio iste. Po istorijskom dakle pravu ne- maju Hrvati nikakva prava na te zemlje, koje su eto isključivo srpske, a ne i hrvacke po istorijskom pravu. Što nas dakle ,Obzor“ upućuje, da čitamo ,o toj sivari ne samo srpska, nego i druga vrela, da ne ostanemo glede toga u bludnji“ nije bilo nužno, jer mi eto bolje pročitasmo vrela nego on. Mi nijesmo samo pročitali nego i proučili, što o tome u istinu vrela vele. Još veli ,Obzor“, da Bosna i Hercego- vina pripada Hrvatima i po narodu, koji tu živi, jer taj narod nije isključivo srpski nego i hrvacki, pa tu svoju tvrdnju potkrijepljuje ovako: ,Što se tiče naroda u Bosni i Her- cegovini, to je tamo isti narod, koji živi u Hrvatskoj i Srbiji pod hrvatskim i srpskim imenom“. — Naravski, da je narod u Bo- sni i Hercegovini istovjetan sa narodom u Srbiji, Srijemu, Slavoniji i sa većinom na- roda u današnjoj Hrvackoj, samo je ta ra- zlika, da je to sve srpski narod, a ne i hr- vacki. Što ipak žive neki u Dalmaciji, Hrva- ekoj, Slavoniji i Srijemu pod imenom hrva- okijem, to imamo zahvaliti tako zvanijem no- vinama hrvackijem, koji imadu zadaću, po uputi nekijeh središta, pomoću vjere zava- gjati srpski narod i obmanjivati ga nekakvi- jem hrvastvom, jer to tako zahtijeva interes politike trećega. Mi smo već pokazali ,Obzoru“ na te- melju istoričkijeh auktoriteta, da u zemljama spomenutijem žive Srbi, a ne Hrvati, kojijeh danas više nema tuda, a gada ćemo poka- zati ,Obzoru“, da je narod u Bosni i Her- cegovini isključivo srpski, a ne i hrvacki. Da su se Bošnjaci osjećali Srbima a ne Hrvatima već od najstarijeg doba, za to ma mo nepobitnijeh dokaza. Ban bosanski Stje- pan Matej Ninoslav ponavljajući ugovor Ku: lina bana sa Dubrovčanima svjedoči u tri puta, da u njegovoj zemlji — Bosni — _ Srbi. Vidi Miklošića , Monumenta Serbica strana 25. 28. i 33. U Srebrnici živjeli su Srbi, kako se to j jasno vidi u spomenicama Jirečeka strana 80. Dalje u Pucića Srpski spomenici“ I. 19. U istijem krajevima spo- : io ge. da žive samo Srbi i Turci, kako old Pucić u srpskijem spomenicima: if < Isto su tako živjeli Srbi i" Rudniku Lo u spomenicama Jirečeka str. 81 Stje- 2 Tvriko zove 1333. god. svoj jezik srp- Pp Ž skijem (Miklošić Mon. Serb. str. 107.). Isto to čini i bosanski velikaš Pribislav Pohvalić (Pucić Srp. spom. str. 51.). I Divković, pi- “sać bosanski iz XV. vijeka, a inače veliki katolik, zove svoj jezik srpskijem. Pa i stari Dubrovčani nijesu držali Bošnjake za Hrva- te. Ima naime jedna listina u Pucićevijem Srpskijem spomenicima 1. str. 125. U toj li- stini odgovarajući dubrovačko vijeće Stjepa- tu Tvrtku, što njegovi ljudi pribjexavaju na njihovo zemljište, jer ih po starom ugovoru nijesu smjeli primati nego natrag odvracati, veli ujedno: ,Gozeje za ey oBamo (u Dubro- vniku) yrjenagu, ep Ha Yrpe miu y XpBa- Te“. — Svi ovdje navedeni citati svjedoč», da su u Bosni živjeli Srbi, a uz njih nešto Vlasi i Turci, dok Hrvatima nema nigdje ni traga. Da vidimo kako je u Hercegovini. Kad je po izumrću loze Nemanića u Raškoj ostalo prazno prijestolje, htio je bo- sanski ban Stjepan Tvrtko da nastavi djelo Nemanića. On je htio da podigne iznova uz- drmanu državu Nemanića, zato se je vjen- čno posebnijem vijencem kraljevskijem u ma- nastiru Mileševu u Hercegovini. 0 tom kru- nisanju veli on: ,ugom B cp6ockojy 8eM/By“ (Mon. Serb. 187) i tu se je krunisao. Po tom dakle on veli, da je Hercegovina srpska gemlja. God. 1451. sklapa knez Vladislav, sin Hercega Stjepana Kosače savez s Du- brovčanima, pa veli da u njegovoj zemlji Hercegovini žive samo Srbi i Vlasi (Mon. Serb. str. 445.). Za prijevoz robe s jednoga mjesta na drugo Stjepan je Kosača potvrdio u svom miru s Dubrovčanima 1454. g., da kad Dubrovčanin pogodi s kime, da mu pre- veze robu ili sto drugo, onda već ne može niko drugi ni Srbi ni Vlasi (Mon. Serb. str. 467.) zbacati toga tovara, nego treba da če- ka, dok se tovar odnese, gdje je ugovoreno. I on dakle veli, da u njegovoj zemlji Herce- govini žive Srbi i Vlasi. God. 1434. izdaje Gjuragj, sin kneza Vojsava, a sinovac Hrvo- jin povelju pod Kreševom sa svojijem gino- vima Petrom i Gjorgjem, kojom povraća svojoj braći vojvodi Pavlu, knezu Nikoli i Vlatku Gjurgjevićima i kneza Vuku Vukiče- viću neka mjesta. U kojoj se kaže da su u Vrataru, Novome i u Kruševcu bili Srbi i Vlasi, a ta su mjesta u Hercegovini. Svi dakle spomenici svjedoče, da su u Bosni i Hercegovini živjeli Srbi a ne Hrvati, Pa tako je ostalo i dalje, jer ne znamo, da su se kakvi Hrvati kadgod doselili u ove zemlje. Ma da su Srbe poslije XV. vijeka nalazali ljuti jadi u Bosni i Hercegovini, jer ih je s jedne strane Turčin, a s druge Rim odnarogjivao, opet su ostali sve do najnovi- jeg doba u srpskoj narodi ra) svijesti, i to ne samo Srbi pravoslavne nego i oni muhame- danske vjere. Godine naime 1868. izda 0. Blan u Lajpcigu knjigu: ,Bosnisch-tiurkisehe Sprachdenkmaler“. Na strani 157-174. obja- šnjava on srpsko-turski riječnik bilja, koji je pisao prije 80-90 godina neki Bošnjak mu- hamedanske vjere. Natpis je djelu: ,Syrf iizze otlar bejadir“, biva, popis biljaka na srpskom jeziku. Iz ovoga se natpisa vidi, da gu i Bošnjaci muhamedanske vjere svoj jezik zvali srpskijem. U narednom broju zaglaviti ćemo ovaj naš račun sa ,Obzorom“. ir Godina III. Te6pnki. qeerarnjem u mpasonjepuujem TpaBuuuknjeM MyeumaguMa. V 37. 6pojy mMHoro yBa%xeHOor JIHOTA »Dubrovnika“ umao cam NpHiuKky za uH- ram Bamy zpyry usjasy uporu namujem ,,/luu- zyrmmanuma“. O6yse me ea oco6uTa pagoor u gema zoBosnujex pujeuu, za Ty eBojy pagocr omumeM u za Bam uecTHTaM Ba Ta- KBOM jyuaukom Kopaky, Te cjajmo usaljocre CBHjeTy Ha BH/HE. Tagol Xaran Bu njepa! Tako gozukyje jynanmuma, ocoGuro Myegumanuma, koju oy gao u Bu ,Kalu beladaberu“ npaBoBjepau Myezumanu, jep Bjepyjere ao u mu y jegmor Bora u xax Ilejramćepa u He 36opure HaTH Bjepyjere y ,mupli“*) gao Hu y Tax, HO ere ogamu cBojoj Bjepu u cBome pozy. Mau ce onamo kao Bama 6pala mo /luuy H no mapognocru gugamo Takujem BamujeM kopao uporu nammnjem , /lHR-XymmAHuMa“, Ilomoe je u guka Gpamura nam gum Moram, Kao u pog u meme, sa koje me rpe6a mu "KMBOT okaluTu. OBako here 4 Apyre Ha ema npo6yauru, xa gud gylumaHuMa Ha peu CTaHy, jep HujecMo y ueTpHaecToM Hero y geBeTHa- ecToM HanpegnoM Bujeky. Hanpnjex! Azax le nomolin! Makeye CeTAM. Jegam Myezumad us Bapa. ole Srpstvo u Dubrovniku. V. Mnogi opet od srpskijeh vladara i vlastele bo- jeći se od nesreće za rana samo ugovarahu, da mo- gu doći u Dubrovnik, ondje se sklonuti i živjeti kao: humski knez Miroslav, brat Stjepana Nemanje (Kukuljević: Cod. dipl. Il. p. 157-159), raški kralj Vladislav (M. 22.), bosanski ban Stjepan Ninoslav (M. 28.), humski knez Radoslav (M. 42.), raški kralj Stjepan Uroš I. (M. 47.), bosanski ban Stje- pan Kotromanić (M. 105.), bosanski kralj Stjepan Tvrtko I. (M. 211.), Vuk Branković (M. 216.), Vu- > čica, sestra hercega Stjepana, sa svojom djecom Vukom i Branivojem (P. I. 52.), humski vojvoda Hrso Utješenović (P. I. 53.), bosanske vojvode“ Vu- kao i Sandalj Hranić (M. 258.), vojvoda Gjorgje Radivojević i knez Vukić sa gospogjama i djecom (P. I. 61.), gospogja Vukosava (P. I. 61.), knez Hrebeljan (P. I. 65.), humski župan Toliša (P. I. 66.), bosanski kralj Ostoja (P. I, 79.), Grgur Vuko- salić (P. I. 90.), gospogja Vukava (P. I. 91.), go- spogje Vlada i Vladika, mati i žena spomenutog voć Gjorgja Rađivojevića (P. 1. 95.), trebinjski voj- voda Radoslav Pavlović (M. 415. 419.) i sinovi mu Ivaniš, Petar i Nikola (M. 337. 420.), Ljubiša Bog- dančić i Vukosav Poznanović (P. 1. 131.), bosanski knez Miliša (P. I. 132.), Vukac i Radoslav Vojta- nović (P. I. 145.), gospogja Teodora, žena spome- nutoga Radoslava Pavlovića (M. 418.) i Radin Gost (M. 473.), za koga veli Orbini, da je sagradio Mo= star 1440. god., a bio je nadvornik hercega Stje- pana (Marasuu 1842, 31.). Kad Turci stadoše prodirati u srpske zemlje, Dubrovnik je bio smestište bogatijem ostavama grp- skijeh vladara i vlastele. Srpski naime vladari i vlastela za slučaj kakve nesreće sklanjali su svoj imetak u gotovom novcu, dragom kamenju i dra- gocjenijem stvarima u Dubrovnik, a to je bilo od velike koristi po Dubrovnik. Ima mnogo pisama o takvijem ostavama. Tako su u Dubrovniku imali svoj poklad: kralj Vukašin (P. I. primjedba XXX), Vuk Branković (M. 215.), Jelena, žena Sandalja 6) ,NInph“ je apaneka pujeu m snauu OpTaK MIH HAJN- uuug. Y myomimanekoj Bjepu Tom pujeum nasnauyje ce »Za je Bor jean m ga nema OpTaKA HHTH HAJIHYHHKA“, A de Gam onako kao mro je Mexmeg Ber Kaneranosnli y nA Gaujy“ rymawu (Moru).