| > Cijena lisgtn Pm Za Dubrovnik na godinu for, A, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu flor, 4.50. ZaBrbiju i Crnu Goru na go- dinu for, 5. Za sve ostalo zemlje na franaka 15 u zlatu, one Na po godine | na surazmjerno, Pojedini broj lista 10 novčića. četvrt godine Broj 41. 0. TNE mor=m > | > 1894. Pretplata i oglax šalju se administraciji ,DUBROV- NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objava plaća se 10 novčića od retka. Ako ge više puta štampsju, po pogodbi, Nefrankirana pisma ne pri- maju se. $ Godina III. Još jedna RA Obzoru“ Hoesedrini nota id Mo “a Poni dok nije ein X z s Pee doba vatizam, o kojemu ka ae E . vić rekao (Kolo 1. 114): kaosa okotino- hrvatizam naš Pro Dl ode . iP rarnom smislu Tia tia či me e atizam je ništa, ni ne može drugo nego ništa biti.“ od tog doba niču Hrvati Da sve strane kao pečurke, samo što hrvatizam nekako slabo napreduje u Bosni i Hercegovini, jer je tamo još budna Srpska svijest. Srbi pravoslavno vjere svi su redom Srbi. Isto tako i Muhamedanci dobro znadu što su, osim dvojice trojice, koji se lih iz lične koristi grade Hrvatima. Samo katolici, većina njih, što iz lične koristi, što iz vjerske nesnošljivosti, Hrvati su po osjećaju. Inače Obzor“ sada u pomanjkanju dokaza polaže veliku nadu u osjećaj. Njim misli on osvo- jiti za se Bosnu i Hercegovinu. Hm! Osjećaj je vrlo lijepa stvar i od vrlo velike važno- sti. Bez njega nema ništa. Ali osjećaj je i vrlo škakljiva stvar. Znamo da osjećaj znade i obmanuti čovjeka. Njemu ne treba odmah vjerovati, nego treba najprije ispitati, da li je on pravi osjećaj ili zabluda i obmana. Nauka ne može uvažiti osjećaje; ona mora ići samo za faktičnom istinom; nju ne umije voditi nikakva lična korist ili uvjerenje. Kad znamo, ko je hrvacki osjećaj stvorio, ko ga oraznosi i brani i kojoj svrsi ima da služi, onda ga ne možemo za drugo držati, nego 28 obmanu i zabludu. Pri savršetku ćemo još malo da otšali- mo ,Obzoru,“ biva, da mu se odazovemo istljem tonom, kakvijem je on vas preduzei u svome 1938. Br. u članku: ,Protivnici hrvat- ske misli u Dalmaciji,“ u kojemu se ujedno obazire i na naša dva članka u 32. i 33. Br. pod natpisom: ,da se odužimo ,Obzoru“. Naravski, da i opet ne pobija ni jedne naše tvrdnje, jer ne može, nego samo u pr >veli- koj svojoj uobraženosti ponizavanjem nas hoće gebe da uzvisi. Zamijera nam prije svega, što smo pro- tivnici hrvacke misli. Tomu ne treba da se čudi, jer smo mu mi već zadnji put izjavili, da se borimo samo za istinu i pravdu, biva, što može drugo da bude hrvacka misao nego glupost, kao što je o njoj nas izrazio pok. Lj. Misao ne može da kod nas Postoji, jer nema nosioca za nju. Ona kao nosioce Hrvate, a reći, oni sami na tom ostanaka Hrvata i ne znaju, da su Hrvati. Ko hoće dakle širiti hrvacku misao ondje, gdje J&J nema mjesta, taj očito sije razdor megju narodom, pa bi ga valjalo radi toga na odgovornost povući. Inače ,Obzor“ hoće silom da nas uvjeri, kako su negda i Srbi bili pobornici hrvacke misli, a to hoće da dokaže jednijem navo- dom iz članka pok. Božidara Petranovića. Dr. Dušan Baljak je izjavio, da je to mjesto u članku falsifikovano. Naš stariji drug ,Srp- ski Glas“ već je u nekoliko puta oborio tu »Obzorovu“ tvrdnju, ali »Obzor“ neće tomu da vjeruje, nego silno navaljuje, da mu ge to dokaže. Znamo zašto stari ugursuz toliko jaši na tom. Zna, da je to nemoguće. Danas više nije živ ni Dr. B. Petranović ni urednik »Dalmatinske Zore,“ pa je dakle posve ne- moguć dokaz drugi nego onaj, što ga je izrekao starina J. Suudečić. On naime pišući g. 1879. u ondašnjem beletrističnom listu polovincu“ o radu Dr. B. Petranovića veli, da on ima dokaza, da je urednik ,Dalma- tinske Zore“ iskrivio prvobitni original Pe- tranovićev. Ova primjedba moguća je i s toga što se isti Dr. B. Petranović u gvojijem ra- dnjama do toga članka i poslije uvijek sma- trao Srbinom, a svoj jezik srpskijem, o čemu se ,Obzor“ može uvjeriti iz ,Marasuna“ u kojima je Petranović pisao. Nije moguće da- kle, da bi onda mogao tako što napisati isti taj Petranović. Pa sve da je i napisao ono baš Petranović, to je mogla da bude svakako zabluda, što će nam valjda i ,Obzor,, dopu- stiti. Spočitava nam ,Obzor“ dalje, da smo blaženi, kad nas, makar i onako sporedno u polemici s drugijem listovima pa i sa dvije riječi spomene. Ljuto li se vara , Obzor“ radi toga. Neka izbije iz glave, da mi jedino vadi njega pišemo i neka zapamti, da mi to Šinimo više radi same stvari, jer ne damo da nas ,Obzor“ kojekakvijem glupostima za- .Yarava i obmanjuje, a da li će ,Obzor“ uva- žavati naše pisanje, to je najmanja stvar. Sto se tiče napadaja s njegove strane neka bude uvjeren, da ćemo mu uvijek znati do- stojno odgovoriti, pa mu bilo i u više čla- naka, a ne u dva, a da nećemo onako sra- imno ustuknuti kao on. Mi da živimo od kamata razmirice Srba i Hrvata! Što se to tiče »Obzora“ od čega mi živimo? Za cijelo, da živimo časnijim nači- nom nego on. Mi živimo od narodnoga znoja, koji nas prema svojim silama razvija i pot- pomaže u borbi proti protivnicima srpstva. A od čega živi taj stari ugursuz već 30 go- dina? A da od čega drugoga nego od _mr- vica, što otpadaju od stola Djakovačkog Ga- vana. Ko da mi ne znamo, da » Obzor“ radi toga mora igrati, kako mu se iz Djakova svira! Ko da mi ne znamo, da radi toga Mora ,Obzor“ raznositi širom bijela svijeta slavu, nedošljedne misli svojijeh protektora! Kako li je tek smiješno ono izmotavanje »Obzorovo,“ da nam s toga ne može potanko odgovoriti, jer da nema kada. Znamo mi, radi čega nam ne odgovara i zašto nas ne pobija. To smo već zadnji put kazali. Samo da može, pisao bi on već čitave knjižurine, da nas pobije. A ovako, jer nema petlje za to, mora da ćuti i trpi. Megju tijem mi smo strpljivi, pa ćemo čekati, dok na nas red dogje, samo uzimamo slobodu, da ga smije- mo često radi toga opomenuti, da nebi kako- god zaboravio na zadanu riječ, osobito kad je zapačan važnijim poslovima. Kako bi bilo, da ,Obzor“ što god na- piše, a ne izvrne smisao tugjijeh riječi! To je stara njegova bolest. Bez toga ne može biti. Samo nijesmo mislili, da će ipak biti tako drzak, kao u onom gdje nam odgovara u broju pučanstva u Dalmaciji, Hrvackoj, Slavoniji i Srijemu. Tu ge svak uvjeriti može, da je ,Obzor“ silom izvrnuo misao našijeh riječi, samo da pokaže, kako nelogično piše- mo, ali se je samo obrukao, Tako eto uvi- jek ,Obzor“ postupa, pa da ima iole stida, ton bi bar ćutao, a ne sebe onako pred svi- ! jetom brukao. — Sad je na ,Obzoru“. Srpstvo u Dubrovniku. VI. Dubrovčani su bili tako rasprostranjeni po srpskijem zemljama, da ih nalazimo skoro svuda po srpskijem gradovima i trgovačkijem mjestima. Zna- tnija takva trgovačka mjesta, koja se spominju, bila su: Mali Dubrovnik, Drijeva, Kotor, Konjić, Danj, Brskovo, Sv. Srgj na Bojani, Kuća Rijeka, Srebrnica, Ponor, Kamenica, Ljuta, Ledenice, Tre- binje, Ston, Popovo, Onogošte, Vratno, Maslina, Slano, Prud, Biograd, Valjevo, Novo Brdo, Rudnik, Plano, Srb, Žrnovica, Sjenica, Rudnica, Novi Pa- zar, Prizren, Solun, Smederevo, Drenopolje it. d Bili su pak po nekijem mjestima tako rasprostra- njeni, da su sačinjavali čitave naseobine, a najviše su ih donesli u tolikom broju bogati rudnici po srpskijem zemljama, pa su se tu tako stalno i na- stanili. Tako već 1114. g. dozvoli bosanski ban Grubiša Dubrovčanima podići megju Olovom i go- rom Jagodinom nedaleko od današnjega Sarajeva grad, da se zaštite dubrovački trgovci, koji su tr- govali zlatom i srebrom, što su ga dobivali iz ru- dnika. Grad bude prozvan Mali Dubrovnik (Luoecari I. 16. MaxymeB: Henjeg. 15.). Znatnije dubrovačke naseobine bile gu još: Novo Brdo, Novi Pazar, Pri- zren, Biograd, Solun, Drenopolje i Smederevo. U tijem nageobinama imali su Dubrovčani sve svoje, šta više i same crkve svoga obreda i svoje sveće- nike. Tako čitamo u G. Praja (Pray: Specimen Hie- rarehiae Hungaricae ete. Pars II. 1779.), da je u Novom Pazaru bila dubrovačka naseobina ; ista da je imala svoga svećenika, koji se je u činodjejstvu pridržavao latinskijeh obreda. Isto tako Bertrandon do la Brokier na svom putu 1432. i 1438. got Palestinu veli, da ima jedno selo kod Biograda, u kom ,žive Rasijani, kod kojijeh sam na uskrs slu- šao službu na jeziku slovenskom ; oni se pokoravaju Rimu i obređi su im crkveni kao i u nas“, pa Jo- van Ristić misli, da bi geto moglo odnositi jedino na Dubrovčane. koji su u to doba u Biogradu tje- rali veliku trgovinu (Daemuk VI. 218.), a da je u istinu u Biogradu bila dubrovačka naseobina u to doba, svjedoči o tom Dubrovčanin De Diversis, savre- menik Stjepana Visokog (Duraenuk dd. XXXIII. 220.). Srpskijem trgovcima dozvoljavali su Dubrov- čani kupovati svaku robu, koja im je trebala, jer je u Dubrovniku bilo za raskoš svega dosta, a 0so- bito dragocjenijeh stvari, što su ih Dubrovčani pra- vili od dragijeh metala, koje dobavljahu iz srpski- jeh zemalja i preragjivahu. Tako su Srbi kupovali u Dubrovniku: oružje, čoju, svilu, vijence, pojasove, razne nakite od zlata i srebra i razne vrsti posu- gja kao: čaše, tanjire, ožice i svijećnjake, izmegju kojijeh su bili jedni od suhoga zlata, a drugi od čistoga srebra, pa pozlaćeni i iskićeni biserom i dragijem kamenjem svakojake boje. U Dubrovniku Po dlistak. ANEDOKTI I RAZLIČITE MUDRE IZREKE Sakupio Ivan Stojanović, sveska I. U Dubrovniku, Tipografija Dragutina Pretnera 1894. u pristupu prečasni kan. Stojanović: Kika na qa die može uprtiti, jer je veća polovica ovijeh anedokta i izreka jur a Narodima, i za to će biti prošla bič oi vo je onako rekao naš čuveni Dum Ivan, BB. . dar i čedan čovjek, al svakako njegova zbir for rijeca u našu knjigu; pa, kad je oduška Lo čitaš, Sama ti se iz duše dna ona dika Njegu eva: ičanje je duši poslastica... priša S ouledalo ćudi različitijeh oehei o eto nije a gorega, da Se upoznamo, uz nae S s i svjeokijem. Narodoslovlje je krv naroda, ne ja po sebi grce i duša narodne ije, m ae eto izobraženi narodi uhvatili u ze da i No redaju priče i da na njima mu ruju, eo . ti je Folk-Lore. U nas ti je još to Eos ke bavu, pa eto su nam dosada u to ija ion moga Vuka Stefanovića-Karadžića, Vuka Vrčevića ijata Stojanovića i t. d. dobar lijes, te ade šta Radivoja, da ih uredi i geni A a običaje i zna u gvijesnijeh naro ća ek ie Unos oo Ke na. sodom bira jeli dijeliti po debelu pripovijetke na . ikome ES škupa: — 1. Narodne opće — * 8. Varalice — 4. Podbodačice 5. Basne — 6. Gatke — 7. Pitalice. U Stojanovića je svega to- ga po malo, a osobito se ističu književne, biva, književne svjecke, dočim najmanje je naro- dnijeh općijeh. Pravi su biser Dubrovačke priče, a u njima se zreali negdašnja Dubrovačka ćud, te fini odgoj i hitrina duha. Ako iščiniš ovaj prvi bir, t. j. prvu knjigu, biva, dvijesta i .gedam- deset i pet priča, tu ti slobodno nema očinjaka, = nego su ti tu sve šenica jarica trideset i dvije pri- če baš Dubrovačke. Toga ti je u Dubrovniku i20- bilja, pa bi spomenute priče mogle po sebi gustu- čiti poseban bir, #. j. tanka, im je žica, nikle su iz Dubrovačko-dalmatinskoga humanizma, a opeta su navrnute po narodnu i prelile su ge u narod. Sad je samo pitanje da se vijerno saberu, a o postanku nije kud kamo, da se o tomu toše, jer ne može se sve ojednom. Dobro je, baš potrebito, da se zabilježi ko je pričao priču pješila, biva išla od usta do usta... U tomu se je poslu pokazao, da je baš majstor vrli Rus g. Pavle A. Rovinski, a navlastito, kad je ono udario Po pričama kuda gu Vasojevići pješili... Ovo je samo uzgredo, a da kažem, da nam priča nije samo za zabavu, no ti je u njoj utile duloi... Nije prečasnomu Stojanoviću potreba, da Sku- lja duh Dubrovački u se, jer ga taj duh nije i da ni ostavio, pa se 0 tomu može kazati : Du- A ik je ogroman panj, te još kaže svijetu svoju I dot al na njemu nema lista ni za lijeka, nego Tie njega udario po gdjekoji. omlađak, a omladak srčika je baš dični naš književnik, jer nam on do- nekle personificira negdašnju krasotu (sit ve- nia verbo) onoga drevnoga duba, kad je bio u napunu... Ako nas g. Stojanović obraduje dobrijem birom dubrovačkijeh priča, osvjetlaće gebi, i onako Svijetli, obraz pred narodom, a za naš će narod to biti prava stečevina u bijelomu svijetu. Da bi štioo baš upravo obaznao kako je Dum Ivan na svome mjestu, te koliko su nam uharne spomenute dubrovačke priče, evo taman na palok 129. (na str. 54): — ,Dogje prošastijeh godišta naredba, da se stave svukud tablice, koje bi pisme- Ro kazale koja je općina, okrug i mjesto države. Jedna tablica dakle bi obješena i na vratima Du- brovnika. Njeki plemić stare porodice nakon mnogo i mnogo godina dogje, da pohodi domovinu svoju i rodbinu. Jednom upitaše ga: ,Ej! šta ti se čini sad o Dubrovniku?“ — Odgovori: — ,Sreća veli- ka da su stavili ove tablice, jer se drukčije nebi moglo raspoznati, je li ovo Dubrovnik, nije li“. — Ovo je krasna dosjetka, a i isti je Stojanović pro- totip dosjetljiva čovjeka, te su se taki negda ragja- li u Dubrovniku, pa mi je dosta spomenuti: Gjona Rosti, Bara Betteru, Pjerka Bonu, Antuna Kazna- čića, Joza Bonu, Aug. Kaznačića i t. d. Stojanović niti se stara niti se hara, u na- punu je, pa eto dub mu je mlad, jer je vazda uz milu omladinu, koju bodri na dobro, a omladina se naslagjuje njegovijem svjetima... — A kako nam je ukitio spomenute anedokte? — Dobro kanuti do- bio, pa, sko je gdjegdje nazrijeti po gdjekoju trohu, to je opeta kakav solicizam jali idiotizam Dubrovački, a to je baš priči kao gojenoj djevojci madež ili konju od megdana šara... Naš je knji- ževnik čovjek od boljijeh vremena stvoren za još bolja vremena, pa u veike žali, da nam je narod pokleknuo u brackoj zavadi, a na uhar trećemu, te se kaže, da je on glavom smotao onaj čuveni epigram prigodom otkrića Gundulićeva spomenika: »Kad se sasta čopor pasa Jedan drugog mrko gleda, Te zarežu ispod glasa Dok s razigju puni jeda. To ti je slika otkrića Spomenika Gundulića“, Ovdje se cijepalo dlaku na četvero, a to je u krvi tete kritike, pa eto to i zaslužuje naš knjiže- vnik, jer svak ogleda hata, a kljuse neće ni ci- ganin... hi I druga će knjiga bira anedokta brže u bijeli svijet, pa će joj se svak obeseliti, a osobito pisac ove bilješke, te je ovo baš napisao, da i omanjijem duhovima kaže ko je i što je književnik Dum Ivan Stojanović, a istodobno, da ga zamoli, da on narod obdari bogatijem birom dubrovačkijeh priča. To je blago zakopano ili rasijano, te nam ga on mi gabrati, grediti i onako učenjački po predmetu u knjigu uvesti. U Petkovači, o Miholjudne 1894. Dundo Vido.