Cijena lista, ) Dubrovnik na godinu fior, 4, Zo Austro-Ugarsku, Bosnu i ereegovinu na godinu fior. 4.50. Z “ža $rbiju i Crnu Goru na go- dimu for. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu, Na po godine i na četvrt godine razmjerno. “ Pojedini broj lista 10 novčića. “ Broj 42. jn šalju se administraciji ,DUBROV- NIKA“, Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objavo plaća se 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi, Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Izlazi svake Nedjelje. Godina III. “Jesu li stari i današnji Bošnjaci pe Srbi ili Hrvati? Spa 1 Pod ovijem natpisom donio je poznati publicista gosp. Gjorgje Vukičević u novo- sadskom listu »Naše Doba“ poduži članak. Nazori u njemu istaknuti Potpuno ge glažu g našijem, koje smo u tom pogledu u više navrataka isticali. Nu taj članak ima za nas Pija vrijednost, što je istekao iz ruku osobe, koja i:po talentu i po iskustvu najbolje mo- že dati sud u prijedmetu, te kad je on tako grršovorio, Za nas je najholje jemstvo, da, biva, mlagjahna plahost sudara ge sa zrelom | starosti, Oriješili bi pred našijem čitateljima, ko- jijema spomenuti list do ruka ne dopire, kad obi im samo glavne tačke uz naše refleksije iz tog članka iznijeli. S toga ćemo prosto imijeti u cjelini prvi dio tog članka, u koje- omu ge govori o državnom Pravu naše nesu- pjene braće na Bosnu i Hercegovinu, da i naši čitatelji vide, kako o tom pravu misle ljudi zreliji od nas. Evo kako govori gosp. Gjorgje Vukičević: »Srpski Glas“ u jednom od pošljednijeh brojeva vrlo je dobro primjetio. da mi Srbi naše novinarstvo u današnjijem prilikama Kebu da složno i dogovorno branimo svoj Narodni opstanak, svoju narodnu individual- nost u Ugarskoj i Trojednici isto tako, kao iu Bosni i Hercegovini, — te da dajemo otpora napadajima, kdji su na našu narodnost ouovijem pokrajinama upravljeni. To zahtje- Ya od nas defensivni položaj, u kome se da- nas nalazimo. > U pošljednje doba istaklo se je osobito pitanje o Bosni i Hercegovini. Hrvati danas Ma sve strane javno i otvoreno tvrde, da su fo hrvacke zemlje i da u njima čisti i ove- jani Hrvati žive. Kako daleko u tom pogle- du hrvacki šovinizam ide, iznijećemo riječi Obzorovog dopisnika u 210. Br. 0. g., u ko- Me za bosanske Srbe ovo veli: ,Ako im po- čneš dokazivati s temeljitim dokazima i čvr- stim činjenicama, da oni kao grčko-istočnja- ti, te urogjeni Bosanci po povjesti, po naro- nosti nisu Srbi, nego Hrvati, oni ti na to Ništa ne mcgu da odgovore, samo se tvrdo- Blavo drže da su Srbi“. Na take besmislice dosta je odgovarano 0 strane Srba; ali Hrvati se na te odgovo- % slabo obziru, jer vele, da oni potiču od oMadijeh pretjeranijeh Srba, čije riječi ne oba ozbiljno uzimati. : U takijem prilikama treba koju da nu <uemo i mi stariji i umjereniji Srbi, koji Mojimo daleko od svakog, pa i srpskog #0- Yinizma, te stvari presugjujemo po suštini %ojoj mirno i ozbiljno. Bosna i Hercegovina, to su hrvacke ze- Mije, a narod koji u njima živi, to je hrva- Mi narod, — tako glasi program, da Došle zime utanačili prvi hrvacki političari 0 pravaško i samostalne narodne stranke, : u tome pitanju nije bilo megju njima ikakvo protivnosti. Po njima su pa avu "oke zemlje za to, jer po državnom = s Zi ovačke i po prirodnom pravu his : Moda pripadaju one hrvackoj državi. “Prvo ćemo da reknemo koju 0 M pravu u opšte, a poslije o ju Hrvati državnog i prirodnog P" Mu i Hercegovinu napose. k to hr- u o držav- zbilja Ava na o 2 mer . je U suštini . svojoj ŽAVNO rav . 9 jačega. Granice dr- S Prava megjaši snaga naroda; državno PAVO Svakoga naroda protezalo ge donde dokle je dopirala snaga narodna. Državna Prava pojedinijeh naroda često ge isključuju i stoje u najvećoj oprijeci megjusobno. Hr- ie nabolje znati, dokle im narodna sna- a dostiže. Ako imaju dovoljne narodne i državne snage, biće njihova i bez državnog Pam ne samo Bosna i Hercegovina, nego može bitii Cijelo balkansko poluostrvo. Većoj se sili niko oteti ne može. Bilo je na balkan- skom poluostrvu i do sada osvajača, bilo je pa je i nestalo, ioga može i u buduće biti. Samo treba znati, da ge ga državnijem pra- Vom u ruci zemlje ne otimaju i države ne grade. Pruska nije imala državna Prava na Njemačku, pa je Njemačku stvorila ; Pijemont nije imao državna Prava na Italiju, pa je Italiju ujedinio; a Poljska naprotiv ima svo- ga nesumnjivog državnog prava na mnoge svoje pokrajine, pa je ipak daleko od toga da se Poljska ostvari i ujedini. Zato poziva- nje na državno pravo nema nikakvog aktual- nog značaja, niti se tako ozbiljno uzeti mo- že, kao što Hrvati ističu. Ali recimo baš da je državno pravo ono životno vrelo i snaga, koja države stvara, — Pitimo mi sasvijem ozbiljno i iskreno našu braću Hrvate, u čemu se sastoji državno pravo Hrvacke na Bosnu i Hercegovinu? Mi smo dosta pažljivo proučili povje- snicu srpskog i hrvackog naroda, pratili smo njihov državni i narodni razvitak, a pogla- vito “njihove državo-pravne odnošaje od naj- starijih do dansšnjijeh vremena. Proučismo i najbolje hrvacke istorike, koji su pisali o Bosni i Hercegovini, naime I. Kukuljevića, Dr. Račkog, V. Klaića i nijesmo nigdje na- šli ni da oni ivrde a nekmoli da doka«uju, da Hrvacka ima kakva državna prava na Bosnu i Hercegovinu. Najstariji pisac, koji govori o doseljenju Srba i Hrvata u današnje pokra,ine, vizan- tijski Car Kostantin Porfirogenit, koji je svo- je djelo de Administrando imperio 945-952. godine pisao, kaže izrično, da zemlja, koja ge zove ,Bosna“ u kojoj se nalaze gradovi Katera i Dreznik — današnji Kotor i Tešanj, a tako isto i grad Solin, današnja Tuzla, Sr- biji pripada. Bosnom su do najezde. Turaka vladali većinom domaći vladari; osim toga potpadala je Bosna u širem 2 užem obimu čas pod srpske vladare, kao što bjehu ve slav, Bodin, kralj Dragutin, visoki Stefan, Čag pod vizantijsku i ugarsku vlast; sli da a: Bosnom ikad zapovijedali samostalni hrvacki vladari, toga u istoriji nema zahilježeno, van ako se uzme, da se hrvacko državno pravo na Bosnu i Hercegovinu osniva na tome, što su ugarski kraljevi kad i kad e 1 anektirali po neke djelove Bosne i Hercego- vine; no po tome bi se hrvacko Place pravo moralo protezati i 2 ae oma sku, Galiciju i na austrijske provincije, <oj ki kraljevi takogjer kad i kad zau- su ugars , : < bro i tijeh zemalja u titule svojijeh zimali i imena tijen | md kraljeva upisivali. Ali graditi Ca : : vno pravo na sili magjarskog oružja i po egidom krune Sv. Stefana, to bi bilo suviše i smiješno i žalosno. : Dr Mi pozivamo dakle sasvijem ozbiljno našu braću Hrvate, da nam pokažu te sta- rostavne knjige, te držuvne i megjunarodne Prsgmatične sankcije, stare pravice i povelje, na kojijem se državno pravo Hrvacčke na Bošnu i Hereegovinu osniva. Ako nam to pokažu, onda ćemo se vrlo rado upustiti s njima u ozbiljnu i objektivnu raspravu o to- me, što vrijedi i što znuči u istorijskom i državo-pravnom pogledu ono, što nam po- kazali budu. Za sada ostajemo tvrdo pri tome, da Hrvacka nema nikakvog pragmatičnog drža- Vliog prava na Bosnu i Hercegovinu, koje bi se sa naučnog, pravnog i istorijskog gledišta Za takovo smatrati moglo. Pokušajte samo konkretno, da nam pro- tivno pokažete“. Znatiželjni smo .što će na. ovo odgovo- riti hrvacki listovi, bilo ,Obzor“ ili »Hrvat- ska“. Po svoj prilici, kako su vični, pokriće se i mučati da se ne obruku, i ako im ovaj | put dolazi ovakav poziv od strane jednog starijeg i umjerenijeg Srbina. Vidjećemo. mm. Srpstvo u Dubrovniku. VII. Učenijeh Dubrovčana bilo je mnogo po dvo- rovima srpskijeh vladara i vlastele, premda je bio Šta:ć običaj kod Dubrovčana, po kom nije smio ni- jedan Dubrovčanin uzeti službu kod ma koga su- sjednijeh vladara i vlastele, da ne dogje u pogibelj naškoditi svojoj otadžbini. S toga kad je bosanski Kralj Stjepan Tvrtko 1. zatražio 1343. g. od Du- brovčuna, da mu pošlju u sl.žbu Jednoga svoga vla- Stelina, koji bi bio nadzornikom sviju bosanskijeh tvrgjava i njihovijeh posada, oni mu ne udovoljiše molbi sa spomenutijeh razloga. G._ 1300. bio je Du- mjan Bobalić prvi ministar bosanskova bana Stje- pana Kotromana (Slovinac 1879. 215); g. 1815. opet Vid Bobalić, Matija Crijević i Ivan Pucio dvorski savjetnici raškijeh kraljeva Vladislava i Uroša (Slovinac 1879. 215.); Ivan Bobalić bio je Dušanov ćesar i veliki bilježnik, a Datajko Dami- janov Medov bio je kod Dušana protovestijar. Na dvoru bosanskoga kralja Stjepana Dabiše obavljao je važnu službu kraljevskoga komornika ili protove stijara neki Dubrovčanin Juraj, komu Stjepan Da- biša izdade 1398. pohvalnu svjedodžbu o njegovijem vjernijem službama i rukovanju s kraljevskijem ko- morama i carinama. (P, II. 39.). Sorkočevići, Gjur- kovići i Rastići upravo su odrasli na dvoru srpsko- ga despota: Gjureja Brankovića Smeđerevca (Slovi- nac 1879. 215.). U Dubrovniku se je množilo srpsko stanovni- Štvo ne samo od srpskijeh bjegunaca nego i od lju- di sa ustupljenoga zemljišta Dubrovniku, te je mno- go znatniji razlog, da su se u njega selili Srbi, ši- renje dubrovačke vlasti. Grad Dubrovnik se je nai- me malo po malo razvio u republiku, pa je pod * njegovu vlast spadalo ne samo gracko zemljište ne- go i okolina. S početka su Dubrovčani bili vrlo su- ženi, te su posjedovali jedino zemljište u gradu, a izvan njega svuda u naokolo su bili okruženi Srbi- ma, koji su sve izvanjsko zemljište osvojili, a zbili Dubrovčane jedino na grad. Već vinogradi su im bili na srpskom zemljištu, kako svjedoči K. Porfi rogenit riječima ,Grad Dubrovnik leži megju dvije zemlje: Zahumljem i Travunjom, a svoje vinograde ima na obje te zemlje (T& BE xdarpov r& "Palaov pu4goy 70v Gle yopdv mosenamat 10v re Zaxhdupov zet Tie TaoBovvac, čycust di sal robe dumehdvag abrov ak dudjorepac ržg yopas. Corp. Seript. Hist. By2., Coust. Porphyr. v, 1 de Adm. Imp. 6. 30. p. 147.). Za- to, što su im vinogradi ležali na zemljištu, koje je pripadalo pod vlast srpskijeh vladara, morali su plaćati danak za njih srpskijem vladarima imenito humskijem, travuajskijem i raškijem, kako svjedoči opet K. Porfirogenit, koji voli: ,i plaćaju Dubrov- čani knezu zahumskomu 36 dukata, a knezu tra- vunjskomu 26 dukata. — (Kal velošgr mode pćv Tv doyovra rov Zay0uoy voulsuara NE, gas d€ Toy doyowra Tepfovvac voutgpara E. Corp. Seript. Hist. Byz., Cvust. Porphyr. v. 111. de Adm. Imp. €. 30. p. 147.). Zato su Dubrovčani nastojali isposlovati kod srp- skijeh vladara, da se oproste toga plaćanja. Tako već Stjepan Nemanja učinivši mir s Dubrovnikom Oprosti im danak, koji duvahu za vinograde i paše na stonskom poluostrvu. (App.: Notizie II. 270. Eugol: Ecel, d. Trei. Rug.). Kralj raški Radoslav 1244. g. u tjeskobi od okolnosti oprosti Dubrovča- nima sve danke, koje je davao za Rijeku, za zaton- ske, poljičke i žrnovičke vinograde i za sve zemlje zasagjene lozom. ali tako, da u napredak Dubrov- čani ni jedne pedi kraljeve zemlje ne pokriju ni lozom ni žitom (M. s. 19.) Kralj raški Vladislav utvrgjujući s Dubrovnikom, da stoji u pregjašnjijem megjama, oprosti mu žrnovničke »mogoriše“ i dan- ke (M. s. 27.) Radi tjesnoće zemljišta nastojali su Dubrov- čani raširiti svoje megje osobito od IX. v., kad je Dubrovnik počeo živjeti samostalnijim životom. Oni bi ili javno preko svojijeh poslanika molili srpske vladare i vlastelu iz okoline, da im prodađu ili po- klone okolno zemljište, ili bi kašto potajno sadili vinograđe po obližnjijem predjelima i Sijali po obli- žnjijem poljima nadajući ge, da će tako s vremenom malo po malo i prisvojiti susjedno zemljište. Srpski vladari i ako su poklanjali svoje ze- mljište Dubrovniku, opet su ostali vrhovni i jedini gospodari, jer dati komu zemljište, da ga uživa ne znači još odreći se vrhovnoga prava nad njim. To najbolje svjedoči jedno mjesto iz jedne listina od 13857. g., gdje se Dubrovčani tuže Urošu V., kako im se čine smetnje jamačno, jer im se uzimaše ca« rina, kad ivjahu iz Mljeta, koje veli: ,Toonogune nap Majer jecr saporsa Tu a mu mumamMo 3a6aBy Hg era“ (M. g. 158.), što znači: ove zemlje su tvoga Carstva. a naš je posao davati im zakone i po nji- ma slobodno hoditi, ali priznava ući tvoje pervenstvo vrhovnu vlast. Kašuje naravski, kad je pala srpska država, da je nestalo tijem i vrhovništva srpskijeh vladara nad tijem zemljištem, pa je isto tako sa- svijem prešlo u vlast dubrovačku. Srpski vladari shvaćajući važnost Dubrovnika davali su mu naloga preimućstva, povlastice i za- štite, što svjedoče toliki ugovorni i prijateljski odno- Šuji sa srpskijem vladarima i vlastelom imenito raškom, bosanskom, zahumskom i travunjskom, Ni- šta ne smeta, što Dubrovnik nije sastavni dio Brp- ske države i njoj podvrgnut, jer u njemu nijesu ži- vjeli sami Srbi, nego za doba srpske državne samo- stalnosti i moći bio je u njem rimsko-talijanski elemenat u većini, Srpski vladari, koji gu brzo osvo- Jili sve latinske gradove u srpskoj Dalmaciji od Vi- zanta, komu su isti pripadali, mogli su to učiniti i sa Dubrovnikom, ali oni to ne htjedoše, jer su dobro shvatili njegovu važnost, korist i zadatak po srpstvo. To najbolje svjedoči ta okolnost, što car Dušan. kad je htio kazniti bosanskoga kralja Stje- pana Tvrtka 1. radi njegova nekorektnoga ponaša- nja prema njemu, pregje kroz svu Bosnu, Zahumlje i Primorje do Cetine, sve opusti i podvrgne svojoj Vlasti, a u Dubrovnik dogje kao gost lijepo doče- kan od vlastele i pučana. "Tada je za cijelo mogao, da je htio, osvojiti Dubrovnik i podvrgnuti ga gvo- joj vlasti. Kasnije, kad je srpski elemenat u njemu prevladao, pa da je još postojala srpska samostalna Carevina, Dubrovnik bi se i sam od sebe sjedinio potpuno sa srpskom državom i priznavao vlast i gospostvo srpskijeh vladara. Politički u pravom smi- slu dakle Dubrovnik nije pripadao nikada grpskijem vladarima, ali velikijem dijelom krvi svoje i svojijem kulturno-istoričkijem zadatkom pripadao je on srp- skomu narodu, kako veli (of Mijatorić (Tracuk XXXIII. 221.). Ali upravo ova politička nezavisnost grada Dubrovu ka bila je od vrlo velike važnosti po srpski narod u kasnijim danima, jer kada pois- propadoše zadnji ostanci srpske slobode i srpske dr- žavue samostalnosti, onda je sloboda i nezavisnost grada Dubrovnika bila nada i utjeha srpskoga na- roda, kao što vam svjedoče krasne riječi ornogor- skoga vladike Save Petrovića u njegovijem pismima od 1767. i 1775. g. na dubrovačku republiku. U prvom veli on: ,H Aparo nam e BJa/ame Bale, KOH Ce BH HOIITE on namera cp6ekora uesuka (na- roda) maxojure, kom sanosnezare“ (Arkiv. III, 183.), a u drugom: ,Banla ozaBna peny6/uka 3ma, ga e CBe TocnogeTBo H Casa cepć6eka naja: u ga nume Pretplata i oglasi