aa ——so. ge“ oošiag Gijena listu. Za Dubrovnik na godinu fior, 4, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i percegovinu na godinu flor. 4,50. ZaBrbiju i Crnu Goru na go. dinu for. 5. Za ave ostalo zemlje na godinu franaka 15 u zlatu, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića, Pretplata i oglasi šalju go administraciji ,DUBROY+ * NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćeju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slišne objave plaća se 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- “ maju se. Broj 44. o Izlazi svake Nedj elje. Godina mo 22 OKTOBRA 1894. Kroz ovo dvadeset dana, što je minulo, naša nesugjena braća Hrvati pobjesnili kao ikada. Dostatna je bila mrvica zapuštena da ih nasiti i oživi. Prosta sićušna zraka pri- vidne svjetlosti kadra je bila da ih do lu- dila dovede. Cagovita radost naprti im teško breme snova i trabunjanja. Da je bezposle- nom čovjeku šunulo na pamet, da pokupi gve što je hrvacka žurnalistika mala i veli- ka napisala kroz ovo dvadeset dana o na- šemu Dubrovniku, snebio bi se i najmirniji čovjek, promišljajući na što je spala ta jadna žurnalistika, čime se Hrvati bane, čime se pitaju i čime krijepe svoje hrvastvo. Da po greći neko sabere u cjelinu sve te njihove ekspetoracije, zanago bi imali priliku, da se na tenani pozabavimo vrlo interesantnom psi- hoiogičnom poukom o moralnoj snazi našijeh nesugjenijeh saveznika. Mi smo vas taj halabaluk hladnokrvno i posmjehom pratili, procijenjujući ga obi- čnijem tricama i kučinama, kojijem smo se već davno navikli. Puštali smo ih da se ra- zonode do mile volje; ne htjedosmo da po- mutimo tu njihovu prelaznu radost; naumi- amo da ih prije roka ne probudimo i ne lišimo slatkijeh snova. Cekali da mjesto nas sam Dubrovnik progovori onako kako smo željeli. Čekali smo da djela a ne prazne Ti- ječi dokažu čiji je Dubrovnik i kako on misli. Čekali smo da pravica sine i da rastjera magluštinu, koju je nad Dubrovnikom kuka i motika plaćena i zavedena napustila bila. Čekali smo, pa smo i dočekali. U našoj istoriji zlatnijem slovima ure- zasmo dne 22 Oktobra 1894., jer će nam opominjati za dugo onaj čas, kad je svjetlost tamu raspršila, kad je Dubrovnik, slijedeći svoje stare stope, ponovo utvrdio mir, slogu i ljubav; kad je Dubrovnik prožmat pravom slobodom ponovo djelom utvrdio misli i smje- rove svoje, što se ne dadu od nijedne pro- tivne struje niti zaustaviti, niti ugušiti; na pošljetku kad je Dubrovnik najnovijem pri- mjerom dokazao, da je ognjište vjerske sno- šljivosti, bracke ljubavi i pravog rodoljublja. Dan 22 Oktobra 1894. bio je dan koji nag je zadržao na putu, 5 kojega su nas protivnici htjeli da svrate, a da ga oni pro- duže i da ga posiplju trnjem i korovom. Du- brovnik je toga dana, ne BU! i davnu prošlost a nadahnut harnošću 1 bavi, ponovo izabrao svojijem Meke Ki stupnikom dičnog Sv08 gina, vrlog potoniša stare glavne vlastelske “porodice Frana Ba rona Gundulića. o A kako da ge Dubrovnik dali Ar : ko. Prirodnoj bujici teško Je gupi? te i valja da svaku preponu provali, Je" done snaga stalna, jaka i neumolna UZ želj V i j muhu i 3 ti nost nalik je na li d Y igo. S V aka PI 0 . i koja se je megjedu grozila, p pala, a on je sažaljenjem gledao. Dubrovnik je stari grad, 0 tugji napori. Drži se uvijek 2 koji je dubok korjen prihvatio, da. Ma sihogčna omlati (a “još me vjetarac. Hrvastvo, nije kadro ni da previje * kamo ode ši srpsko stablo, koje se Jo * rijež brovačkom zemljištu još lju- koji ge lome taro g hreka, ga nije- ba hrvastvu nije bilo zbora ni onamo gdje mu je zakonito ležište bilo. Dubrovnik okrenuo je već davno putem slobodoumnijeh načela, pa se tijeh tako lako me otresti. Zaludni su gvi vapori našijeh protivnika, dočekati oni neće, da lomača uga- si luču prosvjete, slobode i jednakosti. E. Vjera, taj najsvetiji idejal svakog čo- dA ga svakoga je neoskvrnjena i neobori- . niko danas na izmaku XIX. vijeka ne ira u vjeru, u taj izlijev savjesti pcjedinaca. Slobodno je svakome misliti i vjerovati, ka- ko mu je majka u dušu ulila milujući ga une krilu. Vjera nas ne može i neće dijeliti, Narodnost je ona. koju svi bez ra- zlike dužni smo jednako njegovati, kako smo je M majčinijeh njedara primili, ako radi nijesmo da izrodi budemo. Jedno i drugo Dubrovnik je dne 22 Oktobra 1894. dokazao, da ge, biva, tog dana nije radilo o: vjeri, nego o narodnosti. Dubrovačka majka ne ragja Hrvate, pa došljedno nije mogla, niti je htjela da na- metnutu joj odojčad prigrli i ogrne vlastiti- jem čistijem plaštem. Dubrovnik je Dubrov- čane izabrao, koji će ga znati častiti, ljubiti i uzdizati. Dan 22 Oktobra 1894. vidnijem znakom obilježio je pravo lice Dubrovnika, otkrio du- binu srča i duše poštenijeh rodoljuba, ozna- čio jednom riječi kako Dubrovnik misli i osjeća. Taj dan je svaki pravi Dubrovčanin pozdravio nekijem ponosom, nekom nasladom, nekom pohvalom. U gomile se gragjanstvo sakupljalo da dostojanstveno, mirno i skla- dno, a ne u gadnijem orgijama, oduška da- de opravdanijem osjećajima zadovoljstva, lju- bavi i zahvalnosti. Sve što je otmenije bilo u gradu, sve što je samostalno mislilo, sve što je slobodoumnije, zgrnulo se je pod _je- dnom zastavom: ,U slozi je spas“. Pod tom zastavom i pobjedilo se je, a pobjeda je sjaj- nija, jer je i borba žestoka bila, koju su nači protivnici zavrgli bez krvoprolića, ali lijevajući kao iz kabla otrov lične mržnje, vjerskog fanatizma, urogjene pakosti. Pohle- pa za gospostvom tako ih je očarala bila, da su na svaku golovi bili, samo da se do- hvate slatke jabuke, koja ih je na juriš iza- zivala, mameći ih svojijem rumenilom. Ta im jabuka propade. Srbi i Autonomaši, Dubrovčani jedni i drugi, spojiše se u jedno tijelo, da zajedni- čkog protivnika suzbiju, koji im je o gla- vi radio. Srbi su dakle i Autonomaši u ovoj zgodi osvjetlali lice, a gradu sačuvali staro ime, i stari ponos. Pod zastavom: ,»U slozi je spas“ krenuli gu na megdan i pod njom su ga junački održali. Završujući ove retke, koje su nam se same nametale još pod utiskom slave dana 22 Oktobra 1894. rado donosimo i mi, kao pozdrav nanovo potvrgjenom Načelniku Gosp. Franu Baronu Gondoli, značajne riječi, koje je izustio na večer toga dana BrEB: Jero pl. Natali, kada 82 je pozdravio u ime svoji- jeh jednomišljenika e ge stan ie hrlili, da mu čestitaju i da mu se poklone : Plemeniti Gospodine! Dopustite_ da se mi radujemo i da Vam zahvalimo, što ste vi slijedeći tradicije jedne slavne Kuće, uze- ruke kormilo naše gragjanske la- : tvrdom i iskrenom namjerom, da ćete jes, diti kao i do sada u. obični- je valjano vodu: jem prilikama i prama uzburkanijem valo- vima. Živjeli! Tako je. Gosp. pl. Natali vjeran je tu- mač bio grada Dubrovnika. Te su riječi po- godile i našu želju, jer su pravi izlijev čiste i nepokolebive ljubavi i zahvalnosti prema čovjeku, koji je dostojan bio da ga grad najvećom časti obdari, i da u njega položi |:potpuno svoje povjerenje. Kajali se neće. Pre- riti se neće. Njegova prošlost najveća je garancija za budućnost. Srpstvo u Dubrovniku, IX. Velika moć Sankovića bijaše zazorna ostaloj Bosanskoj vlasteli, Zato so složiše zimi iste godine 1391. vojvoda Sandali: Hranić i knez Pavle Radi- nović, te udariše na njih; zarobiše ih do mala, & njihove zemlje podijeliše izmegju gobe. Spomenuti Pavle Radinović je sin Radina Jablanića. Iza Pavla ostanu dva sina: Potar i glasoviti Radoslav Pavlo- vić. Ovaj pošljednji opet imao je tri gina: Ivaniša, Petra i Nikolu Radoslavića. Sandalj Hranić bio je sin Hrane Vukovića. Imao je još dva brata Vuka i Vukoa. Ovaj Vukac bio je otac glasovitoga Stje- pana Vukčića, hercega sv. Save. Postavši tako Ja- blanići i Hranići gospodari Konavlja poklanjali su i nadalje Konavlje Dubrovčanima, a bosanski bi vladari uvijek taj dar potvrgjivali. God. 1399. 5. februara darovao je Dubrovča- nima bosanski kralj Ostoja po nagovoru Radiča San- kovića sve primorje od Kurila do Stona sa ovijem gelima: Kurilo, Osalnik, Gjubač, Gromača, Orašac, '"rgteno, Mrčevo, Brocčevo, Mravinac, Dugo, dva Malkova, Slano, Trnova, Podgora, Čepikuće, Podi- moč, Kotezi, Zaton, Vigoyčani, Točilnik, Smokovlja- ni, Ošlje i Topola (M. s. 234.), a sam Radič San- ković dao je Dubrovčanima malo pred to, kad je bio u Dabrovniku (M. s. 242.) mjesto Sasao. Spome- nutijem selima treba još dodati: Sisac, Imoticu i Trnovicu, koja su sela u zapisu slučajno izostavlje- na, zato ih je morao Stjepan Tvrtko 11. Tvrtković g. 1404. naknadno potvrditi (M. s. 256.). God. 1351. dade bosanski kralj Stjepan Toma Ostojić Dubrovčanima: ,Bpeun ca CBHMH Ce M saceonu, seyny Hpadesnuy, CyTopanom u 6 mopnibom u rpanom Hopuwm u Puenum, ca BCHM KOTApoM mo melje KoTOpoke“ (M. s. 449.) Zupa Dračevica bila je drugi dio Primorja, a zapremaše primorje okolo Hercegnovoga. Napokon 1461. g. potvrdi još zadnji put bos. kralj Stjepan Tomašević Dubrovčanima sta- re zapise (M. s. 485-488.). Dobivši tako Dubrovčani važne župe Konavlje i Dračevicu t. j. cijelo Primorje, pro tirahu se du- brovačke zemlje uz.morsku obalu od Stona do Bo- ko Kotorske, a u tvrdu zemlju do megje trebinjske. Svrh toga pripadaše im nekoliko obližnjijeh otoka. Gijela ta dubrovačka zemlja (republika) dijelila se je na 8 kotara i 3 kapelanije. Kotari bili su: Ko- navlje, Župa, Nove zemlje (Slano), Stonski Rt i otoci: Lastovo, Mljet, Šipan i Lopud, a kapelanije : Cavtat, Janina i Pelješac (Marasun XIII. 21.). Na grem tom zemljištu bili gu sada samo Dubrovčani neograničeni gospodari, Ove kupnje i pokloni bolje reći širenje du- brovačke vlasti važne su s toga, što se je tijem u samome Dubrovniku, kako mu se množilo zemljište, na kom je živio srpski narod, množilo i njegovo sta- novništvo Srbima, jer su, kad mu je poklonjen ili prodan koji dio zemljišta, tada tijem ujedno prela- žili i ljudi, koji življahu na njemu, pod dubrovačku vlast, pa gu se ujedno isti od tada i češće selili u Dubrovnik i s njim od tada više općili nego sa srpskijem zemljama, jer im nije bilo zaprijeke, po- što znamo, da su često izdavano zabrane, da ne smiju srpski podanici doći u Dubrovnik, kao ni du- brovački da se ne smiju u srpskijem zemljama do- životno nastaniti. Svi su takvi ljudi postajali poda- nici dubrovačke općine ostajući na zemljištu, na kom prije bijahu, a katkada bi se preseljavali i u sam Dubrovnik osobito uz rat radi veće sigurnosti. Svo ovo kupnje i darovanja svjedoče ujedno, da je okolno zemljište bilo srpsko, a ne hrvacko, na kom su živjeli Srbi, jer da nije bilo tako, nebi mogli s njim raspolagati srpski vladari i vlastela nego hrvacki vladari i vlastela. Da su okolni ljudi i oni, koji su dolazili u dubrovačku vlast i u ssm Dubrovnik bili Srbi, a ne Hrvati, tomu evo ipak nekoliko dokaza jer bi nam inače možda gospode Hrvati prigovorili, da i ako su u Dubrovnik dola- zili okolni ljudi, to još ne znači, da su Dubrovčani Srbi, jer pitanje je, da li su te pridošlice bili Srbi. Mako bi nas mogli gospoda Hrvati od prilike na- pasti, pa zato ćemo ih ovdje preteći i navesti ne- koliko dokaza, da su okolni ljudi bili Srbi, a ne Hrvati. One mnoge parbene odredbe izmegju Dubrov- čana i Srba ne odnose se toliko na Srbe u Rasi, nego na okolne susjede grada Dubrovnika, naime na Zahumlje i Travunju osobito u starije vrijeme i na ona mjesta u Rasi i Bosni, gdje su Dubrovčani ima- li svoje trgovačke naseobine, jer su samo ovi okol- ni Srbi dolazili često u dodir s Dubrovčanima, Pa je trebalo pravno normirati odnošaje izmegju njih, Tako kad ge veli: ,aKo ce y4uHH xoja upa (parni- ca) mery XyGpopuanu u 6p6/u, Ha ce NocTaBH 1o- goBuna ey/un 1y6posanjeH, a noJoBuHa cp6aa“. (M. g. 208. 268. 310. 358. 316.) ili: ,ako ce O6pTE Kon nyr mexny Cp6Iuom u NyOpOBYAHHHOM ZA um ce cyna upjez oy/om ep6ekum u upen jenujem my- GpOBJAHHHOM H ILITO CyAHT TO3H ZA je eBpmreHo“. (M. g, 52.), to ge onda treba tako razumjeti, da se to ne odnosi na Srblje u Rasi, nego na one okolne Srbe bli- zu Dubrovnika. 'To ge još bolje vidi iz nekijeh listina, koje točno odregjuju mjesto, gdje se je obično gudilo govoreći: ,ma jeer nopoTa Ny6poBuanuHy BeroBa npy- una 1y6NOBYAHU KOH CY OHJBH HH KOH CE ny6pos- van narze y naj6auxajem mjeory“. (M. S 208. 268. 270. 353. 376.) ili: ,cyx ma crane, rnje ce m mper erojat y AHH TOCIOJEHA MH orma“ (M. g. 46.). a to se odnosi na mjesto Željezna Ploča u Zahumlju. Isto se tako one riječi: ,H BOJH npu za- Tunom cp6uHa, Za Za JATHHHH cp6HH NOJOBHRY JATEH, a nozoBuEy opća oBjenok, TaKOxe # op6EE xogu np zaruHuma“ odnose na Ston i okolinu mu, Sve to dakle svjedoči, da se one odredbe odnose na ljude oko Dubrovnika, pa tek kasnije, kad gu se Du- brovčani sve više stali širiti po srpskijem zemljama, onda su se naravski pod imenom ,»Srbin“ razumijevali i Srbi iz Duklje, Rase, Bosne, Mačve it. d. Spome- nute dakle parbene odredbe znadu samo za Srbe i Tatine odnosno Dubrovčane u okolini Dubrovnika, a za Hrvate ne znaju ništa. A gada ćemo navesti nekoliko direktnijeh dokaza, gdje se ljudi iz Duklje, Bosne, Zahumlja; Neretve, Travunje, Konavlja i najbliže okoline dubrovačke nazivlju Srbima. God. 1885. Balša gospodar Drača potvrgjujući Dubrovčanima stare privilegije, koje im je dao car Dušan i brat njegov Gjorgje veli ujedno: ,m Tp- rosnu (dubrovački) kom muuyjy (dolaze) y (megju) Cp6ze na lanj“ (M. s. 203.). Danj je bio grad u Duklji izmegju Skadra i Divasta, pa te nam ri- ječi svjedoče, da u gradu Danju odnosno Duklji ži- ve Srbi, ka kojima radi trgovine dolaze dubrovački trgovci. Drugi dokaz, ds su u Duklji živjeli samo Srbi je ovaj: kralj raški Stjepan Prvovjenčani na- regjuje za žitelje u Brskovu i okolini mu: ,u ca op6nnom y kojem ronje eyaje uuraje uuzje ma ce ne upjy, za rpeze upjen xpanjeerso mu“ (M. g. 16.). Brskovo je ležalo u Duklji. Navedena dakle ova dva citata svjedoče eto, da su u Duklji živjeli Srbi, a ne Hrvati. Bosanski ban Stjepan Matej Ninoslav pona- vljajući ugovor Kulina bana veli, da u njegovoj zemlji t. j. Bosni žive samo Srbi i Vlasi odnosno Dubrovčani, kad veli: ,ako njepyje ep6uu praxa (Dubrovčanina) za ce Tpa npjen KHesmm, ako Bje- pyje srax cp6 unua za ce upa npjen anom“. (M. 8. 25. 28. 33.). U Srebrnici, koja je takogjer leža- la u Bosni blizu Drine, živjeli su Srbi, kako svje- doče ove riječi, koje ge odnose na nju: ,KTO HMAT 68 MHOM IpABAy HAH KPHBHUy, HA MO BOOT Cp- 6au Gesakona“ (Jireček: Cnomenunu 50.). Dalje či- tamo i ovo: ,u za mocnzare eBoje Tprosie y (me- gju) epćze na Mopauy u na um (P. 1. 19.) U istijem tijem krajevima spominje se dalje u istoj listini, da žive samo Srbi i Turci, kako svjedoče ove riječi: ,ako je Typuuu, a My ce rapa yojeue, axo au Op6uu, ga my ce mapa yojege“ (P. 1. 19.)