PN ši io ss Ma Rk VE SSA E a robe la > cijena listu g fa Dubrovnik na godinu fior, 4, Ki Za Austro-Ugarsku, Bosnu i 4 percegovinu na godinu fior, 4,50, k . ZaBrbiju i Crnu Goru na go- > dim for. 5. E Za svo ostale zemlje na godinu Bi franaka 15 u zlatu, U Dubrovniku 11. Novembra 1894. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROV- NIKA“. Dopisi go šalju uredništvu. Rukopisi se ne vrađaju. IRO Za oglase, priposlano, izj ve, javne zahvale,: računs izvješća i slične objavi pla63:: 10 novčića od retka. Akomaa" puta štampaju, po pogodbi. maju ge. Ezlazi svake N edjelje. Godina III. | Aleksandar III. Aleksandrović. k i Iz Livadije, tog ubavog carskog ljetišta : puče glas, da je u četvrtak 1. 0. m. poslije podne umro Car Aleksandar. Taj se crni glas prosu u jedan mah po svemu svijetu, sva- koga duboko potrese, Toga dana spusti se 0B neba angjeo smrti, da odnese dušu naj- : plemenitijeg ruskog Cara, Cara mira, ljuba- Dvi i reda. I ako se je taj nemili glas od dana na dan iščekivao, ipak je potresao vas svijet, a napose slavenski svijet, kao da je s vedra ' neba grom planuo. Smrt, koja ge je vijala već od nekoliko mjeseca oko iznemoglog bo- . lesnika, na kraju ga obavi i prekinu niti, koje su ga još za životom vezivale, obori onaj stub, oko koga su oblijetale sve vrline i krijeposti, zavi u erno vas ruski narod, ubi u sroe slavenski svijet, ožalosti cijelu Evropu. dd Ruskl narod plače danas svoga pravoga “narodnog gosudara, svoga iskrenog i pošte- nog 00a; slavenstvo plače ruskog Cara, diku 4 ponos slavenski; Evropa žali Cara mira i ljubavi. = Orni je oblak zastro rusko nebo a pod “njime ruski je narod ruke sklopio, pa kuka oimariče. Cijelo slavenstvo shvaća taj bol ru- skoga naroda. > Bolest Aleksandra III. pratila se je oda- svuda osobitom pažnjom. Smrt njegova oda- svuda se je žalosno primila i veliko tužno . gaučešće izazvala. Svi evropejski listovi prije i gada 8 največijem poštovanjem i saučešćem govorili su o njemu, a i danas ne prestaju. Iz tog sveopćeg kola ne izostaše ni oni, koji mrze sve što je rusko, sve što je slavensko. .Bveopća ta ljubav i ta simpatija prama Alek- gandru III. imala je i svoj naravni ishod. = Aleksandar III. bio je čovjek vanredno jaka fizične snage. Regbi baš da je priroda htjela da u njemu oliči moć i silu ruske dr- žave. Bio je čovjek plemenita srca, blage du- ošo i oduševljen za dobro svoga naroda. Kao takav, a prožmat rijetkom savjesnošću, vršio Je on državne poslove bez prekida, te ko može shvatiti onaj u zadnje doba vljeni umor i ona iznemoglost, pa došljedno ona jaka bolest i nagla smrl. Obična je po- java, da jaki i zdravi ljudi ne paze mnogo na sebe, pa ih s toga i bolest jače nagje. A kad je takav jaki čovjek ujedno i do skraj- nosti savjestan a prema sebi najstrožiji, kao što je bio Car Aleksandar II, tada nije te- ško pogoditi, koliko je njegova nepažnja mo- gla djejstvovati, škoditi, te ga i prije roka u grob svaliti. Iza grozne smrti svoga oca Aleksandra HN. Nikolajevića, stupi na ruski prijestol dne 25. Marča 1881. ne kao neiskusan mladić, nego kao muž zreloga doba. Bilo mu je 35 godina. Stupi na prijestol kao već velika istorijska slika u slavenskoj istoriji, te nije čudo, da je znao i mogao mudro vladati ru- skom svjeckom carevinom. U svojoj osobi spajao je sve vladarske potrebite vrline. U prvi mah neke su se evropejske države zabrinule, ne znale kojijem će pravcem no- vi vladar udariti. Bojale su ge, da do tada ratoborni prijestolonašljednik ne srne u boj kao novi Car, da otisne nepravdu, koja se je Rusiji učinila na berlinskom sastanku. Ta dvoumica, ta bojazan na brzo minuše. Te iste države, koje su priznale, da su u njemu oličeni svi interesi i težnje ruskog naroda, ne uskratiše mu vjeru, kad im je on glavom rekao, da je mir osiguran. Od tada ge je i ge la- da niko mir tako lako ne može porušiti kao Rusija. I zbilja, ako se je mir u pošljednje vrijeme tako utvrdio, to je u prvome redu zasluga Cara Aleksandra III, koji je mir htio i u svojoj odluci isticao, pa s toga i zaslužio da ga proglase carem mira, jer nje- gova je riječ bila sveta. Kao vladar bio je velik prijatelj svoga naroda. Nije štedio sebe samo da nebi kao vladar zanemario nešto, što je trebalo da učini. Posvetio se je iskijučivo Rusiji. Rane vidao, mane korio, pogrješke popravljao, kr- čio put napretka. Pred očima mu je uvijek lebdilo, da mu se narod razvija na prosvje- tnom i ekonomnom polju a da mu se drža- va usavršava u svojoj jačini. Bješe stvoren poja- političko nebo počelo vedriti, jer se je znalo, da preporodi rusku državu i preporodio ju je. Bio je jedan od ruskijeh najplemenitijih i- najveledušnijih vladara u slavenskoj istoriji, jee mu ravna naći nije bilo u dobroti srca, u ljubavi prama narodu, u shvaćanju drža- vnog kulturnog poziva u narodne historijske ideje. Vladar pun uzvišenijeh želja, lijepijeh misli i dalekog pogleda, Božjom promišlju odregjen da upravlja tako ogromnom drža- vom, kao što je Rusija, u kojoj ,,suace nikad ne. zalazi“. . Kakav je bio u svojoj zemlji, takav je bio i u spoljnoj politici. Prema protivnicima oprezan i odmjeren, prema prijateljima odan i predusretljiv, prama svakome iskren i ko- rektan. Kada su se na Balkanu mijenjali doga- gjaji čas povoljni a čas nepovoljni za Rusi- ju, Aleksandar III. znavao je razboritošću i hitrinom pokazati svoju vojničku spremnost, odvažnost i neustrašivost i svijet je mislio da smo na pragu kobnog rata, ali s druge strane znavao je odlućnošću i voljom da svi- jetu kaže, da on ne želi i ne traži rat, a to je dovoljno bilo, da svijet mirno spava. Takav silan, moćan, ozbiljan, strog vla- dar bio je ujedno nježan i mekan u porodi- čnom krugu. Ljubio je svoju zaručnicu, kao dw se je jučer s njom zaručio; brinuo se jd Za svoju djecu i bio pun milošte prema, njima. Svak se je divio rijetkoj porodičnoj sreći u carskoj porodici. Majku je svoju pok. Caricu Mariju ljubio preko: mjere. Kao mo- mak često je govorio, da bi za njega pravi ideal bila ona žena, koja bi mu na majku nalik bila u dobroti i u velikodušnosti, s to- ga je iz njezinijeh ruka i primio knjeginjicu Mariju Dagmar, kći danskoga kralja Kristi- jana IX., današnju caricu udovicu Mariju Feodorovnu, koju je obožavao. Kada je naumio da i svome sinu da- našnjem Caru Nikoli II. Aleksandroviću na- gje dostojnu drugaricu, ne gubeći s uma od- kle mu je i majka bila, pošlje ga tamo, da isprosi za sebe djevojku. Hesenska knjegi- njica osvoji ne samo sree mladoga Cara ne- go i cijelog ruskoga naroda, jer je svak ubi- jegjen. da će ona kao Carica ponoviti nebe- sne krijeposti svoje babe. * Je li dakle čudo što se je vas svijet razbirao prije o bolesti Cara Aleksandra III, a danas ukazuje živo saučešće u žalosti za preranom njegovom smrti? Taki veliki duh dostojan je bio tolike pažnje i tolika saučešća. Danas je svak upro oči sa bolnijem sr- cem onamo gdje leži mrtvo tijelo dobroga | miroljubivog Cara Aleksandra TII. S dubo+4 kijem poštovanjem svak se danas klanja mr- tvoj sjeni onakog vladara, koji je i kao vla- dav i čovjek bio velik u svojoj dobroti. Svak danas osjeća živo saučešće prema ruskom narodu u njegovoj tuzi za ovakijem gubitkom. Osobito mi Slaveni imsmo rašta da tu- gujemo. Smrt njegova za Slavenstvo je ve- lika nesreća. Sva su njegova djela izvirala iz ljubavi prama vlastitome narodu i iz pra- vednosti prama drugijem narodima. Razni narodi na Balkanu to dokazati mogn, čija je nezavisnost i sloboda plod njegovog uma i Srca. Duša Aleksandra III. polećela je već na nebo i tamo nživa već nagradu za svoja djela, a mi danas pred njegovijem samrtni- jem odrom molimo Višnjega, da novome (a- ru udijeli pomoć, da ga okrijepi i blagoslo- vi, da mu narod i dalje bude hodio putem prosvjete, sreće i mira, putem, što ga je utro njegov otac Aleksandar III. Aleksan- drović, Pismo iz Beča. BEČ, 6. Novembra. Današnjijem pismom, ne mogu vam saopćiti Bog zna kako važnijeh novosti iz parlamentarnijeh krugova. Svak se bavi smrću ruskog cara, te pravi kombinacije, šta će biti, šta li neće pod upravom novog mladog cara Nikole II. Nije čudo dakle, da je i naš parlamenat nekoliko dana otpočivao. Ta i potreba mu je. Od pustog rada zastupnici su umor- ni a ministri zabavili ge svojijem mekijem stvlica- ma, pod koje noge pucaju. Baš im je careva smrt, kao naručena došla, da se ljudi malo odmore a drugi o svome jadu zabave. Na 5. 0. m. sastao ge parlamenat. Pregjednik Chlumecky u početku sje- dnice sa nekoliko ganutljivijeh riječi spomenuo je smrt cara ruskoga. Izmegju ostalog istako je da je pokojni car bio vjerni i pouzdani prijatelj našeg ćesara i ćesarske kuće i da je bio zaštitnik svje- ckog mira. Na svršetku govora koji je stojećki. ga- slušan bio, predloži da se na vječnu uspomenu u zapisniku ubilježi ova izjava žalosti. Tek je to izre- j Podlistal. = DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST Die KANONIK IVAN STOJANOVIĆ | Dubrovniče ! Sada pusto stojiš I vijekove brojiš. Sundeščić. i idi 8, si i uoque ipsam pordidissemu : in uso čanet oblivisci, quam tacere. i 3 m Tacit ,De vita Agricolao. 1. : dubrovačka, jedna od najma a zemlji iza Luke i d nikakve važnosti u ndašnjijeh, ali je do- st našeg . Stara republika diljeh političkijeh okružija n A Marina, zaista nije bila 0 Mocijeni ovropejskijeh vlada 0 ji Mona svake Pija kad ge uči književno oda. 1 il= > Po kojom srećnom povlasti dubrovačke, m šo zabijeno kao jedna crta malena N18 T no tnskoga mora, zemljište, koje je na Sia Wjnijeh prepona, moglo je da odani od E "No obrazovanosti svoje vlastito ? Kako o ljudi Mljišto suhoparno i kršno porodi jedan o dličnijeh u svakoj struci ljuckijeh mae Medmetima života, više nego ostale E vidi- OO prostorom i snagom jesu u prvi 19% ku i na pozorištu ljučke povijesti ? Ovakova zadaća zaslužuje da bude iskušena, i da k sebi domata po- mnju i opasku svakoga književnika. E Povijest politička i književna jest. kao priro- doslovje. Ovo nudi mudraca na neka mikroskopična razgledanja, koja su čestokrat mnogo čudesna i poučna. Za to se Sa većom zanimivosti uče običaji pčela i mrayčadi, nego kad se istražuju navade ses i i slona. "e rimjeri politički i djela ostavljena nam od malenijeh grčkijeh republika po prilici više : ie čili u obrazovanosti oo LJ bosna pe : = neg velikijeh poli- tičkijeh ljudi. Jedno veliko i prostrano o = kao jedna gorostasna živina; pušti se e S. ge u svoju veličinu, u svoju snagu, i 8V E . Ali u pogledu književnosti opet ma ene adi mogu da imaju od sebe jednu književnost 983 Svoj vlaštitu. Državo ma aroda, kome po # noga naroda, tnografiji spadaju, ili prima- koji im je u gusjestvu, obrazovanost dovedena, ik, oblik caj n : ju upliv od 0 de dja :m dije Surodnix. ma m sa strane uzme opet: drugi obi I koji tu obrazovanost tugju poma Pa ne jilovnost dubrovačka jest književnost s n U, a generis i odgovovaTa uticajima lene treba da oćute u temu uti- tranijeh elemenata, kojijema Dubrovnik podležaše. Ova republika, la- “tinska u svome izvoru, nastane u navali divljijeh naroda, kad oni Rimljani iskaše svukuda utočišta i stana, kao po nagonu, po jadranskom moru. Du- brovačka aristokracija s toga isklica kao po nagonu imajući rimsku obrazovanost, koja je već hodila u zapad. One rimske porodice, iza kako ge poruši i svali Epidaur i Salona, primajuči kod sebe poslije čete slavenskijeh naroda, koji su bili manje obra- zovani, malo po malo i po naravi postanu aristo- kracijom, i tako Dubrovnik podiže plemstvo, koje je najstarije u Evropi. Veliki broj Slavena, koji svo to više pridolazahu, bijaše puk. Ali, kako je ovaj puk sve to više brojem rastao toliko, da je valjalo mnoge i mnoge slavenske porodice upisati megju plemiće, tako se je posloviuilo što je rimsko, a u književnosti polatini se oblikom ono što je slovin- sko; ali to sve malo po malo, premda jezik latin- ski ostade vazda državni jezik. Godine 1472, Be. nat proglasi kao temeljni zakon državni: ,in pub- blicis negotiis lingua slavica omnino prohibeatur“. Kako u Dubrovniku, tako imalo je biti i po svoj Dalmaciji. Nu republike Zadar, Šibenik, Spljet, Tro- gir i Makarska prem rano se utamaniše, izuzevši republiku u Poljicama, Nije s gorega ovdje navesti jedno pismo pi- sano godine 1883. od jednoga statiste ovdje po | se Dalmaciji, koje zvoni talijanski ovako: ,La lette- ratura e la civilta sua conseguenza in Dalmacia mi pare tutta propria. Essa ha da secoli nella gua radice 1 innesto della civilta italica figlia primo- .genita della greco-latina. Hi non sono teorie, ma fatti. In una pianta rigogliosa di frutta introdurvi ora un secondo innesto eterogeneo & lo stesso che dissecarla. Heco perehč 1 elemento tedesco da qua- si un gecolo qui presente non ha potuto entrarvici, ne ci entrera. Esso prima potrebbe riuscire nelle vergini provincie slave limitrofe, che qui. In Dal- mazia non oč questione, che del piu, o del meno soltanto. A Zara, a Sebenico, a Spalato, nelle isole vi predomina piu Velemento italico nella parte cio8 piu eolta della popolazione. Nella vecehia Ra- gusa all opposto, 1 elemento slavo & quello, ehe & piu risaltante. A Ragusa le intelligenze le piu an- tislavisticho parlano in :lavo. Quei antichi patrizi romani da Epidauro e da Salona, che vostituirono. il primo senato di Ragusa, erano forti in civilti ma materialmente troppo deboli per non subire| forza materiale nel numero dei serbo-glavi irrom- ponte fra di loro. EH pereio essi stessi dovettero | slavizzarsi con immenso vantaggio della parte loro soggetta, perohč la popolazione trasse da loro quella coltura, quella civilta slavo-latina singolare | una volta in questa citti. Nelle altre parti de “ Nefrankirana pisma ne pri- | Šo