js Dubrovnik na godinu fior, 4, Austro-Ugarsku, Bosnu i ovinu na godinu fior, 4.50, Srbiju i Crnu Goru na go- | for. 5. i» sve ostale zemlje na godinu 15 u zlatu. SA godine i na četvrt godine jerno« ojedini broj lista 10 novčića, Broj 47. = Dubrovniku 18. Novembra 1894. ša Protplata i oglas šalju se administraciji ,DUBRO\ Dopisi se šalju uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se puta štampaju, po pogodbi. maju se. Izlazi svake N edjelje. Godina III. Slobodno se barun Marojčić ne in j može nas tužiti da smo ga zadijevali i napa- Za vrijeme njegova boravka u Dubro- omiku, premda smo tome imali i uzrok4 i Kmloga i na pretek. Iza kako je on izrekao pi overbijalnu riječ: ,sjećaće se mene Boka“, ieiza kako je bio premješten amo k nama u Dubrovnik, mi smo se na nj samo jednijem čankom osvrnuli, ali ozbiljno i dostojanstve- no. Od tada mi smo pozorno ali miče pra- dili rad baruna Marojčića; na nj se nijesmo osvrćali ni onda kad smo cijenili i držali da jenjegovo postupanje nekorektno i neumjesno, atosve da nam ko ne zamjeri da ga mi slematički napadamo, da ga napadamo u Du- wniku radi njegova djelovanja u Kotoru. Nego prošle godine, nakon Gundulićeve nosti, kad je špijunaža bezdušnijeh lju- di koja se pod barunom Marojčićem podi- do visine običnog zanimanja, optužila 5 6 nevinijeh činovnika ništa. manje nego veleizdaje, — dočim se sva krivica ti- činovnika sastojala u tome što se oni ću- iskazuju da su Srbi, — te kad je on o tom voditi strogu istragu, mi smo se mA to osvrnuli u interesu pravednosti i po- Menja, i u interesu ugleda same državne Vlasti, kojoj onake izmišljene optužbe najvi- le temelj potkopavaju. To je bio drugi put "da smo se direktno osvrnuli na bar. Maroj- Čića i na njegov red, i on nam je taj čla- Ik sekvestrirao ne samo, nego je još po dućanima i kafanama preko svojijeh poslu- titelja. kupio pojedine ekzemplare dotičnog broja našeg lista, koji su bili razdijeljeni pri- Je nego je sekvestar izvršen bio. = Od tada, a ima tome godina i po dana, Mi ga nijesmo, može se reći ni u usta uze- mI bili bi smo možda pustili da on pogje svijem u Spljet, kamo je premješten bio, ijem kotarom i neosvrnemo. Ali neki dogagjaji — recimo tako — doji gu izbili na površinu ovijeh zadnjijeh dana, dokazuju da ako je bar. Marojčić pred Svojijem odlaskom iz Kotora rekao: »sjećaće Me Mene Boka“ — rijet bi da sad nekijem djelima hoće da prisili Dubrovčane da ga se sjećaju, ali neugodno. Mi možemo jamčiti B. bar. Marojčiću da ćemo ga se mi sjećali bez ovijeh zadnjijeh njegovijeh napora. Ako M Sećanje ne bude laskavo po nj neka ne dapače svak zna stanovitijeh - osoba i od činovnika tra- vrše 1 činovnika, poglavara, ili ni pomoći, ni potp smo uvijek zahtijevali ž Moje gile A u njihovom kotaru bude: so Žana ona skladnost, onaj red, onaj mi", če Sigurnost koja označuje dobru političku sE Kad svega toga u jednom kotaru. doda Uprave jednog poglavara. hoće Tij će. dužnostima. ) Poglavar neodgovara muse Dubro- da oni : sui Javara smatrao e me o je to mjesto _ velimo kad se rnicu odurnijeh kad se u ta: i sama li- uzroka i sama Do s doidd e da ge na njegov rad, na njegovu upravu |, | uvrijedljivo. | je vrijegjaju | vnosti u DJ! pri, kako im jo danak negino m vratne špiiuna nb. nego uslijed od- eZ .“Pijunaže stavlja pod istragu nevine “inovnike za izmišljeno veleizdajstvo, onda se slobodno može reći da je dotični Poglavar promašio svoju Cijelj i svoju svrhu: u sam postaje krivcem svijeh nereda i ne- Ba On sam mora da bude za nje odgo- o se dogodilo i sa barunom Ma- Prije nego je on došao na upravu Du- brovačkog kotara mi smo ge 1 ma ičiti i om mogli podičiti i skladnošću, i mirom, i redom kako nijedan kotar u Cijeloj Monarhiji. Kako ge sve to promijenilo i na zlo okrenulo njegovijem do- laskom na upravu kotara, netreba da govo- rimo, jer je svakome i odviše poznato ka- kvijeh se stvari dogagja širom našega kota- Ta. Dosta je da iznesemo samo ovaj slučaj: U pretprošlu subotu, na 10. ovog mje- seca oko jedanaeste ure u jutro, kad neke visoke ličnosti progjoše kroz Župu, uprav preko Trgovišta, čopori djece susretali su ih demonstracijama i uzvicima; Krepali Srbi! Krepali Vlasi! Živjela Hrvacka! Govori se da su to bila školska djeca te su se iz škole vraćala; drugi govore da su to bila školska djeca, ali da se nijesu vraćala iz škole nego iz crkve gdje ih je paroh spravljao za sv. Krizmu i podučavao u nauku kršćanskom. Nama ne treba znati koja od ove dvije ver- sije odgovara istini. Mi smo odavna stekli i kazali naše mišljenje o pravcu koji daju škol- skoj djeci hrvacki učitelji i hrvacki popovi, te smatraju jedinom svojom dužnošću sijati u srca nevine djece mržnju na sve što je srpsko, zanemarujući i nauk i zdrav uzgoj. S toga“ nas ovaj nemili dogagjaj nije nimalo začudio, nego nas prosto utvrdio u našem dojakošnjem inišljenju. S. Suvišno bi bilo da mi ovdje ocjenjuje- mo ovu demonstraciju i uvredu. Nećemo da kažemo koliko je to žalosno. i koliko to po- nizuje u očima ostaloga: svijeta i Dubrovnik i onoga koji stoji na čelu uprave njegova kotara, kad strani visoki putnići ne mogu mirno kroz dubrovačku okolicu da progju a da ih fanatizovana seoska svjetina, koja se za uprave bar. Marojčića naučila, kojoj su za njegove uprave u krv prošli izgredi, in- sulti, zviždanje, trubljenje, ne napane 1 ne O tome je svak uvjeren kako imi, pa i isti bar. Marojčić, koji se lo S i nije nadao da e poi le j u ovako stanje. i . je. se da se bar. Marojčić čisto e mamio kad je iste sode. m = keke godilo, te pošto pozva S nedjelju isare na savjet, sutra rano u J prat u Župu m a i školskog nika Zoru da istražuju. : a La ik ni najmanje da S kav je uspjeh imala ta istraga. : = a € = . o u ovom kon retn l ona uspjeh imala d0. U & dlučuje. slučaju ništa ne znači, i ništa ne o jako i Navedeni fakat postoji S ih sos rijet neodgovorne krivce 1 kazni ništa. uvrijedi. Nego duševno govoreći, mi nemožemo jimanj ivij djecu što obrati ni najmanje krivijem onu što SEM goa onako neuljudno 1 na i 0. Da su izgrednici ne nedorasla i da su znali tačno harak- egjali s namjerom da bismo znali po duše- e krivine ni zvati m za to nedjelo. U ata či kako i u očima svijeh onijeh 2 e Din vedno sude, glavni kriva? e o ugijeh nereda jest bar. Ma PE dk a: S lemonstracije zviždanjem, ij r ge judi djeca nego ljudi | *%:. be koju su vrij ter 080 i mi ie ma naći potpun njih odgovornije njem, napadanjem i vrijegjanjem u raznijem mjestima našega kotara počele su dolaskom bar. Marojčića na njegovu upravu, čigovo vladanje tvori zaista zloglasnu epoku, te će buduće generacije, ako se dogodi kakav gru- bi nedozvoljeni slučaj, govoriti da su se vratili u žalosno Marojčićevo doba. Demonstracije su slijedile sve češće i odurnije; oni na štetu kojijeh bijahu činjene podnosili gu tužbe Poglavarstvu, ali bar. Ma- rojčić nije dalje izgrede pripriječio, već je posprdno tužiteljima odgovarao da oni iza- zivlju pučanstvo. Izgredi su bili na dnevnom redu uvijek i svukud: u Stonu, na Sipanu, u Rijeci. I nama su se tužili naši prijatelji radi tijeh svakidašnjijeh napadaja i nemira, a mi smo ih upućivali na Poglavarstvo da se tamo potuže, i da ono providi kako mu je dužnost. Oni su se tužili Poglavarstvu ne- | |\se mene Boka“. Ovaj neobičan fakat svjedo- brojno puta, a“bar. Marojčić što je učinio da te nerede i nemire dokine? U koliko je nama poznato — ništa, u jednu riječ ništa! Zaredalo se uznemirivati i napadati naše prijatelje u Župi. Oni dodijaše sami sebi tu- žeći se Poglavarstvu i moleći da preduzme mjere da oni uzmognu mirno živjeti u svo- jijem kućama, u svom selu. Bar. Marojčić što je na sve to učinio? Koliko se zna — ništa. « Ti neredi i nemiri napreduju i opetuju se 'danomice sve to većom drskošću, a bar. Marojčić nije se smatrao dužnim da im na put stane. Dapače u Župi, kad su naši pri- jatelji bili hajdučki napadani i vrijegjani, iz- grednici su ih napadali kličući: živio bar. Marojčić. U Rijeci imenom bar. Marojčića poticala ge svjetina da uznemiruje pojedine naše prijatelje. Barun Marojčić, mjesto da tijem odvratnijem i nemoralnijem prizorima stane na put, prosto je uživao gledajući ka- ko tijem njegova popularnost danomice raste i širi se. U njekijem mjestima našega kotara ne- može da žive čovjek koji ne pripada stranci kojoj pripada i bar. Marojčić. Ko nema tu sreću nesmije da se iz grada nikud krene, ako neće da ga zakinu i napanu. Negleda se tu ni na značaj, ni na ugled, ni na godine. Zviždi se i trubi uglednijem i visokopoloženim strancima isto kako i najuglednijem gragjani- ma i vlasteli. I skoro je u Župi učinjena de- monstacija štovanom dubrovačkom vlastelinu Dr. Marinići knezu Giorgi, koji je u Župi bio radi posala. Zašto? — Zato, jer je stanovitoj svjetini stavljeno u glavu da se može pod upravom bar. Marojčića nekažnjivo napadati svakoga ko ne pripada hrv. stranci, dapače da se tijem kaparavaju protekcije g. baruna. Za sva ona zla što su u našem kotaru preotela mah dolaskom bar. Marojčića na upravu, mi u prvom redu držimo odgovorni- jem bar. Marojčića, koji je kao poglavar od- govoran za sve ono što se dogagja u kotaru njemu povjerenu. Sad ako je bar. Marojčić uzvionuo radi ovijeh demonstracija, i ako je stao da istražu- je, mi mu kažemo da je kasno. U početku je imao ozbiljno i energično stati na put iz- gredima i sad im nebi bilo traga. Sad kad je zlo uhvatilo korijena nije više na vrijeme. Sad njeka čeljad prave izgrede po dugoj navici, po dugoj navadi od koje ih nije moguće odučiti. Oni, pored ostalijeh, imadu i tu olak- šnu okolnost što ih čini samo iz daleka kri- vijem. S toga glavne krivce ne treba i ne- može niko tražiti megju onom šakom raspu- štene djece što su vrijegjali, tome je kriv u prvom redu bar. Marojčić, pa za njim oni hrvacki prvaci i agitatori koji u narod pu- tem škole i putem vjerskog fanatizma unose samo mržnju na sve što je srpsko, i glade u seoskoj svjetini svaki živinski i niski na- gon, samo da im ona u nekijem svečanijem VLADAVINA BARUNA MAROJČIĆA. prigodama bude vikati: Živjela Hrvacka! Kre- pali Srbi! To su, ako i indirektno, plodovi rada bar. Marojčića. Mi možemo pouzdano reći da bar. Ma- rojčić u svom radu nije bio vogjen željom za javnijem dobrom, nego jednom kapricijo- znom politikom koja je puštala da nemiri i neredi preotmu mah, kako da se tijem može naškoditi srpskoj stranci, dočim je ta nera- zborna politika škodila samom bar. Marojčiću. Nego, njemu se čini da ta zlosretna po- litika nije ga dosta omrazila pred svakijem koji hoće da svojom glavom pravo sudi, pa je pregnuo pod zadnje dane svoje uprave da toj politici što većeg izraza dade, da možda pri svom polasku iz Dubrovnika uzmogne reći: ,sjećaće se mene Dubrovnik“, kako je ono pri polasku iz Kotora rekao: ,sjećaće či barunove napore u tom pravcu : Na Boninovu, ispod puta, u privatnoj ba- štini jednog našega sumišljenika vijala se ma- la srpska trobojna zastavica. Takijeh i drugo- vačijih zastavica može se vidjeti i po dru- gijem baštinama i kućama u Dubrovniku; niti se je ko tužio niti se je imao zašto tu- žiti radi toga, jer su to zastave narodne, bile one srpske ili hrvacke; a gojiti i iskazivati svoja narodnosna čustva svakome je slobo- dno i zajamčeno temeljnijem zakonima naše države. Niti su dosadanji poglavari zabranji- vali ikada da se take trobojne zastave vješaju. Ali što se nije dogodilo za uprave ni- jednoga poglavara to se evo dogodilo za upra- ve bar. Marojčića. Dotični naš sumišljenik bio je pozvan na Poglavarstvo i bilo mu je naregjeno da ukloni zastavicu. On, svijestan , svoga prava, to nije htio učiniti. Poglavarstvo ga opet pozivlje i udara mu globu od 5 for. s naredbom da ukloni zastavicu radi javnog reda, Po ovome se vidi kakav će spomen ostati u Dubrovniku o upravi bar. Marojčića, Pri oejenjivanju njegova rada mi smo nasto- jali biti pravedni i nepristrani. Do sad smo se rijetko na nj osvrćali da nam se ne reče da mi ne sudimo djela nego ličnost, da nam se ne reče da mu dajemo veću važnost nego li ga po pravu ide, ili da ga sistematički napadamo što je on bio Hrvat i kao takov bio na putu napretku naše stranke. Ne, naša je stranka odviše krepka i jaka da joj jedan poglavar može zbilja škoditi. Mi smo znali da će doći vrijeme kad će poći i bar. Ma- rojčić, a da će nas ostaviti kakve nas je i našao. Tako se evo i dogagja. On odlazi a mi ostajemo, prateći ga čustvom uzvišenijim i dostojanstvenijim nego li njegovo postupa- nje možda zaslužuje. On odlazi bez da je na- ma naškodio, dočim je svojom nerazbornom politikom kompromitovao sebe i svoj zvani- čni harakter, stvorivši u ovom kotaru ne- prirodne i nemile odnošaje, za koje ga svak pravedan i razborit mora smatrati odgovorni- jem. Mi bi smo bili sretni i kao ljudi i kao Dubrovčani da njegov rad bude bio drukčiji, ali su fakta — fakta. Mi ga pratimo na njegovo novo mjesto bez strasti i mržnje, i u njemu samo saža- ljujemo jednog poglavara koji je svojijem po- ložajem i odnošajima mogao ublažiti političke odnose u ovom kotaru, i tako postati istin- ski zaslužan po ovaj narod i po državu; do- čim je on pod kraj njegove uprave doživio da jedan strani vladar, koji ga je ordenom odlikovao, bude vrijegjan prolazeći njegovijem kotarom, na nepun sat daleko od njegovog. stana, od čeljadi koja uživaju njegove pro- tekcije i njegove simpatije. : To je žalosno za jednog 6. k. poj Mi ga dakle samo sažaljujemo. 10 novčića od retka. Ako ge više Nefrankirana pisma ne pri- | sočan Mai doči ji i hgra