js Dubrovnik na godinu fior, 4,

Austro-Ugarsku, Bosnu i
ovinu na godinu fior, 4.50,

Srbiju i Crnu Goru na go-
| for. 5.

i» sve ostale zemlje na godinu
15 u zlatu.

SA godine i na četvrt godine
jerno«

ojedini broj lista 10 novčića,

Broj 47.

= Dubrovniku 18. Novembra 1894.

ša
Protplata i oglas
šalju se administraciji ,DUBRO\
Dopisi se šalju uredništvu,
Rukopisi se ne vraćaju.
Za oglase, priposlano, izja-
ve, javne zahvale, računska

izvješća i slične objave plaća se

puta štampaju, po pogodbi.

maju se.

Izlazi svake N edjelje.

Godina III.

Slobodno se barun Marojčić ne

in j može
nas tužiti da smo ga zadijevali i napa-
Za vrijeme njegova boravka u Dubro-

omiku, premda smo tome imali i uzrok4 i
Kmloga i na pretek. Iza kako je on izrekao
pi overbijalnu riječ: ,sjećaće se mene Boka“,
ieiza kako je bio premješten amo k nama
u Dubrovnik, mi smo se na nj samo jednijem
čankom osvrnuli, ali ozbiljno i dostojanstve-
no. Od tada mi smo pozorno ali miče pra-
dili rad baruna Marojčića; na nj se nijesmo
osvrćali ni onda kad smo cijenili i držali da
jenjegovo postupanje nekorektno i neumjesno,
atosve da nam ko ne zamjeri da ga mi
slematički napadamo, da ga napadamo u Du-
wniku radi njegova djelovanja u Kotoru.
Nego prošle godine, nakon Gundulićeve
nosti, kad je špijunaža bezdušnijeh lju-
di koja se pod barunom Marojčićem  podi-
do visine običnog zanimanja, optužila 5
6 nevinijeh činovnika ništa. manje nego
veleizdaje, — dočim se sva krivica ti-
činovnika sastojala u tome što se oni ću-
iskazuju da su Srbi, — te kad je on
o tom voditi strogu istragu, mi smo se
mA to osvrnuli u interesu pravednosti i po-
Menja, i u interesu ugleda same državne
Vlasti, kojoj onake izmišljene optužbe najvi-
le temelj potkopavaju. To je bio drugi put
"da smo se direktno osvrnuli na bar. Maroj-
Čića i na njegov red, i on nam je taj čla-
Ik sekvestrirao ne samo, nego je još po
dućanima i kafanama preko svojijeh poslu-
titelja. kupio pojedine ekzemplare dotičnog
broja našeg lista, koji su bili razdijeljeni pri-
Je nego je sekvestar izvršen bio.

= Od tada, a ima tome godina i po dana,
Mi ga nijesmo, može se reći ni u usta uze-
mI bili bi smo možda pustili da on pogje
svijem u Spljet, kamo je premješten bio,

ijem kotarom i neosvrnemo.

Ali neki dogagjaji — recimo tako —
doji gu izbili na površinu ovijeh zadnjijeh
dana, dokazuju da ako je bar. Marojčić pred
Svojijem odlaskom iz Kotora rekao: »sjećaće
Me Mene Boka“ — rijet bi da sad nekijem
djelima hoće da prisili Dubrovčane da ga
se sjećaju, ali neugodno. Mi možemo jamčiti
B. bar. Marojčiću da ćemo ga se mi sjećali
bez ovijeh zadnjijeh njegovijeh napora. Ako
M Sećanje ne bude laskavo po nj neka ne

dapače svak zna
stanovitijeh - osoba
i od činovnika tra-
vrše

1 činovnika, poglavara,
ili ni pomoći, ni potp
smo uvijek zahtijevali ž
Moje gile A u njihovom kotaru bude: so
Žana ona skladnost, onaj red, onaj mi", če
Sigurnost koja označuje dobru političku sE
Kad svega toga u jednom kotaru. doda
Uprave jednog poglavara. hoće Tij

će. dužnostima.
) Poglavar neodgovara muse Dubro-

da oni

: sui Javara smatrao
e me o je to mjesto

_ velimo kad se

rnicu odurnijeh
kad se u ta:

i sama li-
uzroka i sama
Do s doidd e

da ge na njegov rad, na njegovu upravu |,

| uvrijedljivo.

| je vrijegjaju
| vnosti u DJ!

pri, kako im jo danak negino m
vratne špiiuna nb. nego uslijed od-
eZ .“Pijunaže stavlja pod istragu nevine
“inovnike za izmišljeno veleizdajstvo, onda se
slobodno može reći da je dotični Poglavar
promašio svoju Cijelj i svoju svrhu:
u sam postaje krivcem svijeh nereda i ne-
Ba On sam mora da bude za nje odgo-
o se dogodilo i sa barunom Ma-
Prije nego je on došao na upravu Du-
brovačkog kotara mi smo ge 1 ma ičiti
i om mogli podičiti
i skladnošću, i mirom, i redom kako nijedan
kotar u Cijeloj Monarhiji. Kako ge sve to
promijenilo i na zlo okrenulo njegovijem do-
laskom na upravu kotara, netreba da govo-
rimo, jer je svakome i odviše poznato ka-
kvijeh se stvari dogagja širom našega kota-
Ta. Dosta je da iznesemo samo ovaj slučaj:
U pretprošlu subotu, na 10. ovog mje-
seca oko jedanaeste ure u jutro, kad neke
visoke ličnosti progjoše kroz Župu, uprav
preko Trgovišta, čopori djece susretali su ih
demonstracijama i uzvicima; Krepali Srbi!
Krepali Vlasi! Živjela Hrvacka! Govori se da
su to bila školska djeca te su se iz škole
vraćala; drugi govore da su to bila školska
djeca, ali da se nijesu vraćala iz škole nego
iz crkve gdje ih je paroh spravljao za sv.
Krizmu i podučavao u nauku kršćanskom.
Nama ne treba znati koja od ove dvije ver-
sije odgovara istini. Mi smo odavna stekli i
kazali naše mišljenje o pravcu koji daju škol-
skoj djeci hrvacki učitelji i hrvacki popovi,
te smatraju jedinom svojom dužnošću sijati
u srca nevine djece mržnju na sve što je
srpsko, zanemarujući i nauk i zdrav uzgoj.
S toga“ nas ovaj nemili dogagjaj nije nimalo
začudio, nego nas prosto utvrdio u našem
dojakošnjem inišljenju. S.
Suvišno bi bilo da mi ovdje ocjenjuje-
mo ovu demonstraciju i uvredu. Nećemo da
kažemo koliko je to žalosno. i koliko to po-
nizuje u očima ostaloga: svijeta i Dubrovnik
i onoga koji stoji na čelu uprave njegova
kotara, kad strani visoki putnići ne mogu
mirno kroz dubrovačku okolicu da progju a
da ih fanatizovana seoska svjetina, koja se
za uprave bar. Marojčića naučila, kojoj su
za njegove uprave u krv prošli izgredi, in-
sulti, zviždanje, trubljenje, ne napane 1 ne
O tome je svak uvjeren kako imi,
pa i isti bar. Marojčić, koji se lo S i
nije nadao da e poi le
j u ovako stanje. i
. je. se da se bar. Marojčić čisto e
mamio kad je iste sode. m = keke
godilo, te pošto pozva S nedjelju
isare na savjet, sutra rano u J
prat u Župu m a i školskog
nika Zoru da istražuju. : a
La ik ni najmanje da S
kav je uspjeh imala ta istraga. : = a
€ = . o u ovom kon retn l
ona uspjeh imala d0. U & dlučuje.
slučaju ništa ne znači, i ništa ne o jako i
Navedeni fakat postoji S ih sos rijet
neodgovorne krivce 1 kazni

ništa.

uvrijedi.

Nego duševno govoreći, mi nemožemo

jimanj ivij djecu što
obrati ni najmanje krivijem onu što
SEM goa onako neuljudno 1 na
i 0. Da su izgrednici ne nedorasla
i da su znali tačno harak-
egjali s namjerom da
bismo znali po duše-
e krivine ni zvati
m za to nedjelo. U ata
či kako i u očima svijeh onijeh 2 e
Din vedno sude, glavni kriva? e
o ugijeh nereda jest bar. Ma PE
dk a: S lemonstracije zviždanjem, ij
r

ge judi
djeca nego ljudi | *%:.
be koju su vrij
ter 080 i mi ie
ma naći potpun

njih odgovornije

njem, napadanjem i vrijegjanjem u raznijem
mjestima našega kotara počele su dolaskom
bar. Marojčića na njegovu upravu, čigovo
vladanje tvori zaista zloglasnu epoku, te će
buduće generacije, ako se dogodi kakav gru-
bi nedozvoljeni slučaj, govoriti da su se
vratili u žalosno Marojčićevo doba.
Demonstracije su slijedile sve češće i
odurnije; oni na štetu kojijeh bijahu činjene
podnosili gu tužbe Poglavarstvu, ali bar. Ma-
rojčić nije dalje izgrede pripriječio, već je
posprdno tužiteljima odgovarao da oni iza-
zivlju pučanstvo. Izgredi su bili na dnevnom
redu uvijek i svukud: u Stonu, na Sipanu,
u Rijeci. I nama su se tužili naši prijatelji
radi tijeh svakidašnjijeh napadaja i nemira,
a mi smo ih upućivali na Poglavarstvo da
se tamo potuže, i da ono providi kako mu

je dužnost. Oni su se tužili Poglavarstvu ne- |
|\se mene Boka“. Ovaj neobičan fakat svjedo-

brojno puta, a“bar. Marojčić što je učinio
da te nerede i nemire dokine? U koliko je
nama poznato — ništa, u jednu riječ ništa!

Zaredalo se uznemirivati i napadati naše
prijatelje u Župi. Oni dodijaše sami sebi  tu-
žeći se Poglavarstvu i moleći da preduzme
mjere da oni uzmognu mirno živjeti u svo-
jijem kućama, u svom selu. Bar. Marojčić
što je na sve to učinio? Koliko se zna — ništa.

« Ti neredi i nemiri napreduju i opetuju
se 'danomice sve to većom drskošću, a bar.
Marojčić nije se smatrao dužnim da im na
put stane. Dapače u Župi, kad su naši pri-
jatelji bili hajdučki napadani i vrijegjani, iz-
grednici su ih napadali kličući: živio bar.
Marojčić. U Rijeci imenom bar. Marojčića
poticala ge svjetina da uznemiruje pojedine
naše prijatelje. Barun  Marojčić, mjesto da
tijem odvratnijem i nemoralnijem prizorima
stane na put, prosto je uživao gledajući ka-
ko tijem njegova popularnost danomice raste
i širi se.

U njekijem mjestima našega kotara ne-
može da žive čovjek koji ne pripada stranci
kojoj pripada i bar. Marojčić. Ko nema tu
sreću nesmije da se iz grada nikud krene,
ako neće da ga zakinu i napanu. Negleda se
tu ni na značaj, ni na ugled, ni na godine.
Zviždi se i trubi uglednijem i visokopoloženim
strancima isto kako i najuglednijem gragjani-
ma i vlasteli. I skoro je u Župi učinjena de-
monstacija štovanom dubrovačkom vlastelinu
Dr. Marinići knezu Giorgi, koji je u Župi bio
radi posala. Zašto? — Zato, jer je stanovitoj
svjetini stavljeno u glavu da se može pod
upravom bar. Marojčića nekažnjivo napadati
svakoga ko ne pripada hrv. stranci, dapače
da se tijem kaparavaju protekcije g. baruna.

Za sva ona zla što su u našem kotaru
preotela mah dolaskom bar. Marojčića na
upravu, mi u prvom redu držimo odgovorni-
jem bar. Marojčića, koji je kao poglavar od-
govoran za sve ono što se dogagja u kotaru
njemu povjerenu.

Sad ako je bar. Marojčić uzvionuo radi
ovijeh demonstracija, i ako je stao da istražu-
je, mi mu kažemo da je kasno. U početku
je imao ozbiljno i energično stati na put iz-
gredima i sad im nebi bilo traga. Sad kad je
zlo uhvatilo korijena nije više na vrijeme. Sad
njeka čeljad prave izgrede po dugoj navici,
po dugoj navadi od koje ih nije moguće
odučiti. Oni, pored ostalijeh, imadu i tu olak-
šnu okolnost što ih čini samo iz daleka kri-
vijem. S toga glavne krivce ne treba i ne-
može niko tražiti megju onom šakom raspu-
štene djece što su vrijegjali, tome je kriv
u prvom redu bar. Marojčić, pa za njim oni
hrvacki prvaci i agitatori koji u narod pu-
tem škole i putem vjerskog fanatizma unose
samo mržnju na sve što je srpsko, i glade
u seoskoj svjetini svaki živinski i niski na-
gon, samo da im ona u nekijem svečanijem

VLADAVINA BARUNA MAROJČIĆA.

prigodama bude vikati: Živjela Hrvacka! Kre-
pali Srbi!

To su, ako i indirektno, plodovi rada
bar. Marojčića.

Mi možemo pouzdano reći da bar. Ma-
rojčić u svom radu nije bio vogjen željom
za javnijem dobrom, nego jednom kapricijo-
znom politikom koja je puštala da nemiri i
neredi preotmu mah, kako da se tijem može
naškoditi srpskoj stranci, dočim je ta nera-
zborna politika škodila samom bar. Marojčiću.

Nego, njemu se čini da ta zlosretna po-
litika nije ga dosta omrazila pred svakijem
koji hoće da svojom glavom pravo sudi, pa
je pregnuo pod zadnje dane svoje uprave da
toj politici što većeg izraza dade, da možda
pri svom polasku iz Dubrovnika uzmogne
reći: ,sjećaće se mene Dubrovnik“, kako je
ono pri polasku iz Kotora rekao:  ,sjećaće

či barunove napore u tom pravcu :

Na Boninovu, ispod puta, u privatnoj ba-
štini jednog našega sumišljenika vijala se ma-
la srpska trobojna zastavica. Takijeh i drugo-
vačijih zastavica može se vidjeti i po dru-
gijem baštinama i kućama u Dubrovniku;
niti se je ko tužio niti se je imao zašto tu-
žiti radi toga, jer su to zastave narodne, bile
one srpske ili hrvacke; a gojiti i iskazivati
svoja narodnosna čustva svakome je slobo-
dno i zajamčeno temeljnijem zakonima naše
države. Niti su dosadanji poglavari zabranji-
vali ikada da se take trobojne zastave vješaju.

Ali što se nije dogodilo za uprave ni-
jednoga poglavara to se evo dogodilo za upra-
ve bar. Marojčića. Dotični naš sumišljenik
bio je pozvan na Poglavarstvo i bilo mu je
naregjeno da ukloni zastavicu. On, svijestan ,
svoga prava, to nije htio učiniti. Poglavarstvo
ga opet pozivlje i udara mu globu od 5 for.
s naredbom da ukloni zastavicu radi javnog reda,

Po ovome se vidi kakav će spomen
ostati u Dubrovniku o upravi bar. Marojčića,
Pri oejenjivanju njegova rada mi smo nasto-
jali biti pravedni i nepristrani. Do sad smo
se rijetko na nj osvrćali da nam se ne reče
da mi ne sudimo djela nego ličnost, da nam
se ne reče da mu dajemo veću važnost nego
li ga po pravu ide, ili da ga sistematički
napadamo što je on bio Hrvat i kao takov
bio na putu napretku naše stranke. Ne, naša
je stranka odviše krepka i jaka da joj jedan
poglavar može zbilja škoditi. Mi smo znali
da će doći vrijeme kad će poći i bar. Ma-
rojčić, a da će nas ostaviti kakve nas je i
našao. Tako se evo i dogagja. On odlazi a
mi ostajemo, prateći ga čustvom uzvišenijim
i dostojanstvenijim nego li njegovo postupa-
nje možda zaslužuje. On odlazi bez da je na-
ma naškodio, dočim je svojom nerazbornom
politikom kompromitovao sebe i svoj zvani-
čni harakter, stvorivši u ovom kotaru ne-
prirodne i nemile odnošaje, za koje ga svak
pravedan i razborit mora smatrati odgovorni-
jem. Mi bi smo bili sretni i kao ljudi i kao
Dubrovčani da njegov rad bude bio drukčiji,
ali su fakta — fakta.

Mi ga pratimo na njegovo novo mjesto
bez strasti i mržnje, i u njemu samo saža-
ljujemo jednog poglavara koji je svojijem po-
ložajem i odnošajima mogao ublažiti političke
odnose u ovom kotaru, i tako postati istin-
ski zaslužan po ovaj narod i po državu; do-
čim je on pod kraj njegove uprave doživio

da jedan strani vladar, koji ga je ordenom
odlikovao, bude vrijegjan prolazeći njegovijem

kotarom, na nepun sat daleko od njegovog.
stana, od čeljadi koja uživaju njegove pro-
tekcije i njegove simpatije. :
To je žalosno za jednog 6. k. poj
Mi ga dakle samo sažaljujemo.

10 novčića od retka. Ako ge više

Nefrankirana pisma ne pri- |

sočan Mai doči ji i hgra