U Dubrovniku 25. Novembra 1894.

Cijela listi
Ža Dubrovnik na godinu fior. 4,

Za Austro-U
garsku, Bosn
Hercegovinu na Zoditu tivr. er:

28 Srbiju i Crn
dinu for, 5. " Goru na go.

Za svo ostale zemlj a
franaka 15 u glatu, Je na godinu

Na po godine i na &
tv;
surazmjerno, Saale

Pojedini broj lista 10 novčića,

Pretplata i ogl
* šalju se. administraciji ,DUB,
NIKA“,
Dopisi se šalju uredništvu.

Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izja+
ve, javne zahvale, računska
izvješća i slične objave plaća se
10 novčića od retka. Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Bre jj 48.

Ezlazi svake Nedjelje.

Godina III.

OPET 0 BOSNI I HERCEGOVINI,
L

Na naše članke, što su izišli u 29. 80.
i 31. broju našega lista pod natpissm » Opet
m m i
»Vbzorove“ navode za hr-

Testvo, Bosne i Hercegovine, ,Obzor“ do da-
nas nije još ništa odgovorio, nego kako je u
isto doba izašao u novosackom »Našem Do-
bu“ članak srpskog publiciste Gjorgja Vuki-
čevića pod natpisom: ,Jesu li stari i dana-
šnji Bosanci Srbi ili Hrvati?“, koji se je ta-
kogjer u njem malo pozabavio najnovijim
»Obzorovijem“ pisanjem, to je ,Oizor“ pod
natpisom: »I opet nešto o hrvastvu i srpstvu
u Bosni i Hercegovini“ u nekoliko članaka
odgovorio Gj. Vukičeviću, dok za naše član-
ke izrično veli, da se neće na njih obazrije-
ti, jer da su tobože pisani takvim tonom,
da dobro moramo promisliti, bili se u opće
trebalo upustiti u oprovrgavanje argumenta-
cije, kojoj je pisac duo obilježje svoga nee-
vropejskoga odgoja, kad ju je nakitio tako
obilno izrazima glup“, ,buncanje“. ,sumnja
u zdravu pamet“, ,stari iznemogli Obzor“
itd, pa za to za sada (nego kadu?) ne mi-
glimo reflektovati na članak ,Dubrovnikov“,
već ćemo se pozabavšti člankom što je izašno
u 72. Br. ,Našega Doba“ pod naslovom:
,Jesu li stari i današnji Bosanci Srbi ili
Hrvati?“
Ovo vjekovito izvinjavanje  ,Obzvrovo“,

ni čega nam neće da odgovara, vrlo je
harakteristično za njega, jer vdatle se vidi,
koliko mu je stalo do bistrenja pojmova od-
nosno istine. Ta koliko ga je samo p ta ,Cr-
vena Hrvatska“ i ona prorokova , Hrvatska“
još oštrije i upravo drsko napadala, pa im
nObzor“ redom ipak odgovori. A zušto? Za-
to, što ima čijem ih pobiti. To bi isto i s na-
ma ,Obzor“ učinio, samo da može, a ova-
ko mora da ćuti i trpi. Mi pak krivi mu
nijesmo, da smo mu morali malo oštrije od-
govoriti. Kakvijem je on nas to“om  predu
greo, takovijem smo i mi njemu odgovorili,
da nebi otkud god promislio, e mi nemamo
petlje za oštrije pisanje. Da smo mu ovako
odgovorili, uzrok je i to, što onakovo apsur-
dno pisanje dovagja čovjeka u takovo sta-

nje, da ne može drukčije odgovoriti. Megju
tijem to ga nije trebalo ništa smesti, pa ako
osjeća iole snage u sebi, i ako zna da ima
pravo, to nam je trebao odgovoriti, pa ma-
mara istijem tonom, kao i mi njemu. Mi se
nebi našli uvrijegjeni kao on, nego bi se
iješili: ako je i žešća — od brata je.

Istina oni članci, što su izišli u 280.,
281. i 282. Br. ,Obzora“ nijesu namijenje-
ni nama, nego Gj. Vukičeviću, pa za to se
mi mebi imali prava upletati u njihovu
polemiku. Ali, jer do danas nije još ništa
odgovorio Gj. Vukičević, jer su ti članci ta-
kove naravi, da na njih ima prava svaki
Brbin odgovoriti i jer su ipak u nekoliko
: nama, ma i indirektno namijenjeni, što vi-
5e, jer smo izrično spominjani u tijem  član-
Cima i oprovrgavano naše dojakošnje pisanje,
to uzimamo slobodu uzeti u pretres spome-
nute članke, biva, one dokaze ,Obzorove“ za
hrvastvo Bosne i Hercegovine. K tomu kad
se uzme u obzir, da nam je u istinu stalo
do sporazumka, sloge i zajedničkog rada, da
učinimo jednom jak front trećima, i jer se
Ovai sporazumak dade postići ne sporazum-
kom na papiru u obliku puuktuacija, nego
Samo  bistrenjem pojmova i upoznavanjem
faktičnijeh odnošaja i stanja, to nas i ovo
opravdava, ako u inieresu toga sporazumka
odgovaramo, biva, bistrimo stvari, koje num
smetaju zajedničkom &porazumku.

Ne znamo, kako je mogao sumo ,Obzor“ |

napisati, da srpskijem novinarima nije poslo
za rukom oslabiti logiku njegovijeh izvagja-
nja i da se srpski novinarski članci nijesu u
ostalom upuštali u oprovrgavanje njegovijeh
ded ikcija.  ,Obzorove“ krasne refleksije o
aneksiji Bosne i Hercegovine dobro su ope-
rušali srpski novinari, a njegove traljave
dokaze za hivastvo Bosne i Hercegovine mi
smo redom pobili i to temeljito, što najbolje
svjedoči to, da sada , Obzor“ ne može ništa
da odgovori, pa svojijem ćutanjem odobrava
naše pisanje po onoj: ,qui tacet, ubi loqui
deberet, consentire videtur“.

Isto tako ne znamo, kako je ,Obzor“
mogao napisati i ovu neistinu: ,Sada srp-
ski novinari juriše na naše težnje sa drugo-
ga stanovišta, te ističu ne politički momenat,
već  historisko-narodno stanovište, da nas

uvjere, kako mi ne imamo nikakve osnove
glede nuših težnja u Bosni i Hercegovini“.
Zašto nam ,Obzor“ ovo podmeće, kad mi
:nijesmo tako što činili, niti smo mogli čini-
ti. Ovakovijem tvrgjenjem zaboravlja , Obzor“,
što je pisao doskora. Ta zar nije baš ,0bzor“
prvi počeo tvrditi, da Bosna i Hercegovina
pripadaju Hrvatima po državnom pravu? Ka-
šnje je, znajući da za to ne može pružiti
nepobitnijeh dokumenata, počeo da tvrdi
izvrtanjem i kvivijem tumačenjem  istorijski-
jeh činjenica, da Bosna i Hercegovina pri-
padaju Hrvatima i po narodu, koji u njima
živi. Srbi nijesu nikada tvrdili, pa ni danas
to ne čine, da njima pripada Bosna i Her-
cegovina po državnom pravu, do koga ne
drže ni poture, jer su svijesni, da ne žive
u kojem od srednjevjekovnijeh stoleća, nego
u prosvjetnom XIX. vijeku — vijeku naro-
dnosti, istine i pravde. Srbi su samo uvijek
tvrdili da su Bošnjaci i Hercegovci Srbi i
ništa više, pa su u potvrdu toga iznašali do-
kaze pobijajući protivne dokaze sa hrvacke
strane.

Prije nego se upustimo u potanje po-
| bijanje ,Obzorovijeh“ novijeh dokaza za hrva-
stvo Bosne i Hercego\ine moramo  zabilježi-

ti vrlo važue fukte, s kojijema prestaje sva-
ki daljui prijepor, jer jasno slijede iz ,Obzvre
| ova“ pisanja i priznavanja. , Obzor“ ni u pre-
glašnjijem svojijem člancima, pa ni u ovi-
jem kasnijima nije iznio ni jednoga dokaza,

govinu ili po državnom pravu ili po narodu,
koji u njoj živi. Tijem priznaje, da nemaju
Hrvati nikakva prava na ove zemlje. jer mu
nije pošlo za rukom mvutivirati to svoje pra«
vo na nju — Drugo je važno, što ,Obzor“
priznaje, da u Bosni i Hercegovini ima Srba,
jer izrično veli: ,Mi ne poričemo, da u Bo-
sni i Hercegovini imade Srba“. Samo bi
»Obzor“ učinio vrlo veliku uslugu  bistrenju
pojmova i zbliženju Srb&4 i Hrvata, kad hi
onako po svom zdravoin razumu potanko na-
veo, koga on drži u Bosni i Hercegovini za
Hrvate a koga za Srbe. Isto tako, kojijeh
ima više, da li Srba ili Hrvata, jer bi se
samo tako usporegjenjem vidjelo, čije je pra-
vo na Bosnu i Hercegovinu pogledom na
| narodnost jače, da li, biva, srpsko ili hrva-

! oko. — Treće je važno, što Obzor“ prizna-

je do po državnom pravu nemaju
Hrvati prava na cijelu Bosnu, nego
samo na onaj dio okupiranijeh zema-
lja, koji je neosporivo bio hrvatski“,
ato da je nekadašnja t. zv. turska Hrva-
čka ili Bihačka Krajina t. j. zemljište izme-
gju hrvacke megje i Une. I ovo priznanje
.Obzorovo“, da Hrvati nemaju prava po drža-
vnom pravu na ostalu Bosnu, najbolje svje-
doči, da su naši članci blagotvorno djelova-
li na , Obzor“ :

Gj. Vukičević tvrdio je u svom članku,
a to smo i mi istakli, da hrvacki istoričari
nijesu nigdje dokazali pravo Hrvata na
Bosnu i Hercegovinu. Proti toj tvrdnji do-
vikuje nam ,,Obzor“, da su hrvacki istoriča-
ri ipak pokušali dokazivati pravo Hrva-
oke na iosnu i Hercegovinu. Primjećujemo
na to, da je vrlo velika razlika izmegju
»pokušali su dokazivati“ i ,dokazali
gu“. Tijemn sam ,Obzor“ priznaje, da hrva-
cki istoričari nijesu dokazali pravo Hrva-

. + . . A
po kojem bi Hrvati imali prava na Herve-

ti na Bosnu i Hercegovinu, pa po tom bi
onda prestao svaki daljnji prijepor o tome.
Megju tijem mi ćemo ipak du ogledamo ma-
lo te pokušaje hrvackijeh istoričara o doka-
zivanju prava Hrvat4 na Bosnu i Hercego-
vinu, jer ćemo iz toga vidjeti, da Hrvaoki
istoričari u istinu nijesu dokazali to pravo.
Najprije mun ,Obzor“ u potvrdu toga
navagja Dr. Račkoga. Kad ,Obzor“ veli, da
je Dr. Rački u svojijem spisima dokazao pra-
vo Hrvat na Bosnu i Hercegovinu, onda
silom obijegjuje čovjeka ni: kriva ni dužna i
podmeće mu nešto, što on nije nigda učinio.
Nama bar nije poznato, da je Ručki igdje
dokazao to pravo, nego nam je baš poznato,
da je Rački na nekoliko mjesta dokazao ka-
ko je Bosna uvijek bila sastavni dio srpske
države. Ako je ,Obzor“ o protivnom osvje-
dočen, neka nam cituje dotično djelo i stra-
nu. Što je ipak Dr. Rački i proti svom uvje-
renju i javnom pisanju, kako to svjedoče
njegovi spisi, pristao uz stranku, koja radi
proti njegovom uvjerenju i pisanju, to je sta-
ra bolest ,Obzorovijeh“ pristalica, da oni
jedno pišu, drugo misle, treće čine, kao što
smo to već i prije negdje istakli.
Nastavićemo.

Podlistak.
DUBROVAČKA KNJIŽETNOST*)

piše KANONIK (IVAN STOJANOVIĆ.
ll.
Drugo doba.

Vać sve zemlje glovinske padoše pod tugje
ruke. Dalmacija pada pod Mletačku, Hrvacka .
predaje pod zakrilje krune Sv. Stjepana, E .
zik i svo njemačke i ugarske elemente. a $ i
sna, Hercegovina stenju pod turskijem a. o E
Dubrovnik ostaje samostalan. akni pi .
maciji ugušuje Mlečić, koji, Kako Bt a ia
ta nehajstva prema odgoju našeg naro no i
da ge sam po sebi uzgaja. ! buš € . M Bu
častoga vijeka glasoviti ljudi ida ie o
maciji, koji su bili kao ploja &, ti Ed
oglavlje oko ovog doba, koje 86 78
»zlatno doba“.
onika A a
hoz ikskve našo primjedbe ili popra-

i iti. Ali ovaj naš muk nek ne

vke, a tako ćemo da jo Ima de gdje e
mači, da mi toj ja slagati. Mi ne činimo ne I
oitaka bad jer odlučismo da ona  ostsne

j ijeni i poštujemo, i
prečasnog G08p. Stojanovića, kojega cijenimo i P
sko ge g njime u nečemu 79 glažemo.

*) Ovu poučnu radnju prečasnog kani

vića donijesmo do sada

(Opas. Uredništva).

|

Nećemo govoriti ni o Sučiju, o Veranciju. o
Dominisu arhijepiskopu spljeckome, ni o ostalijem,
koji su Ev opu osvetljali, nego ćemo samo spomo-
nuti glasovite glovinske spisatelje. Evo ih nekoliko:

Prvenstvo nosi Petar Kanavelić rogjeu na
Korčuli, na otoku, koji poslije porodi i drugijeh
spisatelja kao Baničevića, R žića, Potrea, Grega,
Kapora i ostale. Kanavelić mnogo je stanovao u
Dubrovnicu, gdje se je i «Ženio. Prevede ,Pustor
fido“, kud i kamo bolje od Lukarića. Sustavi dra-
mu o Kristovoj muci. Napisa epos od 24 spjeva o
gvetome Ivanu trogirskom episkopu.

Andrija Vitalić iz Komiže na glasu je radi
pjesme: ,Ostan“, koja se i dan danas proučava.

Ivan Tanceliger iz Zadra rogjen 1651. Posto
je ustanovio u Zadru akademiju ,degli incoloriti“,
stade raditi o poučavanju slovinskog jezika, u ko-
liko je mletačka vlada dopuštavala, koja je vazda
strahovala od onoga, što je narodno bilo. Prevede
Fuaidu, od koje su bila štampana samo dva spjeva.
Sastavi riječnik  slovinsko-talijansko-latinski prije
nego Stulli, koji se ja možđa s njim i koristio. Izda
jednu knjigu o staro-slovinskijem spomenicima, koji
ge nahode po Dalmaciji.

Jeronim Cavagnini spljećanin, rogjen 1640.
episkop trogirski napisa moralni spis: ,Siromaštvo
i Bogastvo“

Andrija Zmajević Kotoranin arhijepiskop bar-

ski, Ovaj sakupi jedan sveti sabor crkveni, jedini
sabor u latinskoj orkvi, koji se je dižao i opisao
slovinskijem jezikom Napisao dramu i epos o bi-
tkama Kotorana s Tureima godine 1654., jednu
pjesmu 8 natpisom ,Pakao“, i ,zgode orkovne“ s
latiuskijem prijevodom, kojijem se je služio poslije
glasoviti Farluti. Rički ga nazivlje ,glavom  uče-
njaka“, Njeki ulomci tijeh spisa bijahu već štam-
pani u Biogradu od nsš-ga Bogišića.

Vinko Zmajević Andrijin brat. prvo je bio bar-
ski arhijepiskop, zatim bi preješten od Mlečica
na mitropolitansku stolicu u Zadru. Mnogo je radio
oke preinake orkovnijeh kniga u glagolivu, i za
to pešlje u Risiu glasovitoga Mateja Ka. amana
spljecanina. Objelolanio je u Zadru muogo dubro-
vačkijeh knjiga, da se u njima jezik uči,

Dostojni gu jiš spomena Ivan Ivanišević bra-
čanin, Caris, Lah6. Grorgjević spljećani, Armolu-
š 6 Sibenčanin, Vuletić spljećanin, i Ivanović Bu-
dljanin.

Ako je ovo doba toliko glasovito za Dalma-
ciju, što je imalo biti za Dubrovnik? Ovdje već ča-
kavština u knjigama otpada i ustupa mjesto što-
karštini i narječju osobitom Dubrovačkom, koje je
postalo od mnogobrojnijeh akademija, i radi trgo-
vanja po slovinskijem stranama i radi prisvojenja

mnogijeh srpskijeh zemalja, predanijeh od  srpski-
| jeh banova Dubrovčanima, (kao na primjer Kona-

vala) a najviše radi to sve većeg dolaska Srba u
Dubrovnik. Ovo narječje dubrovačko jekavština jest
čist Hercegovački jezik, jer Hercegovina je za jugo-
slavene ono što je Toskana za Talijane, Sakgonija
za Nijemce, Pariz za Fracuze i Kastilija za Špa-
njolce.

U ovo zlatno doba epos proevati Gundulićem
a liisa Gjorgjicem. Palmotić, od kojega imamo
27 drama, zabaci stare pastirske igre. Jedina se je
Guuduliceva , Dubravka“ još prekazivala, jer je sli-
čua onijem Palmutica. U epopeju i u dramatiku
uviači ge sada osmerac. Gorki udes, koji Dubrovnik
zalesi trešnjom godine 1667. strpa pod ruševine
više od polovine kujiževnij=h djela ovoga doba. Budi
napomenuto još, da Ivan Mattei najegjen na repu-
bliku, pregje u Rim i tu jezuitom postane. Pri
&miti u Rimu godine 1728. ostavi Jezuitima sve
dubrvvačae rukopise u prozi i pjesmi. koje je on
prije 28 sebe nabavio u Dubrovniku. Nikada ge nije
moglo doznati, što se je dogodilo od tijeh rukoveti
dubrovačkijeh rukopisa iza ukinuća ovoga reda. Nje-

vi svoje rukopise povjesti dubrovačke fratrima od
Male Braće, ali pod uvjetom, da to sve bude pre-
dano Jezuitima, ako bi se ikad opet nastanili u
Dubrovniku. Ovome dodajmo još navale susjednijeh
naroda u početku ovoga vijeka, jer znamo da je
| tada propala u Sv. Jakobu na Pločama manastiru

ii
i
Ik

ki drugi Mattei umrije u Dubrovniku 1788. i osta- |

Kani eena