U Dubrovniku 25. Novembra 1894. Cijela listi Ža Dubrovnik na godinu fior. 4, Za Austro-U garsku, Bosn Hercegovinu na Zoditu tivr. er: 28 Srbiju i Crn dinu for, 5. " Goru na go. Za svo ostale zemlj a franaka 15 u glatu, Je na godinu Na po godine i na & tv; surazmjerno, Saale Pojedini broj lista 10 novčića, Pretplata i ogl * šalju se. administraciji ,DUB, NIKA“, Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja+ ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Bre jj 48. Ezlazi svake Nedjelje. Godina III. OPET 0 BOSNI I HERCEGOVINI, L Na naše članke, što su izišli u 29. 80. i 31. broju našega lista pod natpissm » Opet m m i »Vbzorove“ navode za hr- Testvo, Bosne i Hercegovine, ,Obzor“ do da- nas nije još ništa odgovorio, nego kako je u isto doba izašao u novosackom »Našem Do- bu“ članak srpskog publiciste Gjorgja Vuki- čevića pod natpisom: ,Jesu li stari i dana- šnji Bosanci Srbi ili Hrvati?“, koji se je ta- kogjer u njem malo pozabavio najnovijim »Obzorovijem“ pisanjem, to je ,Oizor“ pod natpisom: »I opet nešto o hrvastvu i srpstvu u Bosni i Hercegovini“ u nekoliko članaka odgovorio Gj. Vukičeviću, dok za naše član- ke izrično veli, da se neće na njih obazrije- ti, jer da su tobože pisani takvim tonom, da dobro moramo promisliti, bili se u opće trebalo upustiti u oprovrgavanje argumenta- cije, kojoj je pisac duo obilježje svoga nee- vropejskoga odgoja, kad ju je nakitio tako obilno izrazima glup“, ,buncanje“. ,sumnja u zdravu pamet“, ,stari iznemogli Obzor“ itd, pa za to za sada (nego kadu?) ne mi- glimo reflektovati na članak ,Dubrovnikov“, već ćemo se pozabavšti člankom što je izašno u 72. Br. ,Našega Doba“ pod naslovom: ,Jesu li stari i današnji Bosanci Srbi ili Hrvati?“ Ovo vjekovito izvinjavanje ,Obzvrovo“, ni čega nam neće da odgovara, vrlo je harakteristično za njega, jer vdatle se vidi, koliko mu je stalo do bistrenja pojmova od- nosno istine. Ta koliko ga je samo p ta ,Cr- vena Hrvatska“ i ona prorokova , Hrvatska“ još oštrije i upravo drsko napadala, pa im nObzor“ redom ipak odgovori. A zušto? Za- to, što ima čijem ih pobiti. To bi isto i s na- ma ,Obzor“ učinio, samo da može, a ova- ko mora da ćuti i trpi. Mi pak krivi mu nijesmo, da smo mu morali malo oštrije od- govoriti. Kakvijem je on nas to“om predu greo, takovijem smo i mi njemu odgovorili, da nebi otkud god promislio, e mi nemamo petlje za oštrije pisanje. Da smo mu ovako odgovorili, uzrok je i to, što onakovo apsur- dno pisanje dovagja čovjeka u takovo sta- nje, da ne može drukčije odgovoriti. Megju tijem to ga nije trebalo ništa smesti, pa ako osjeća iole snage u sebi, i ako zna da ima pravo, to nam je trebao odgovoriti, pa ma- mara istijem tonom, kao i mi njemu. Mi se nebi našli uvrijegjeni kao on, nego bi se iješili: ako je i žešća — od brata je. Istina oni članci, što su izišli u 280., 281. i 282. Br. ,Obzora“ nijesu namijenje- ni nama, nego Gj. Vukičeviću, pa za to se mi mebi imali prava upletati u njihovu polemiku. Ali, jer do danas nije još ništa odgovorio Gj. Vukičević, jer su ti članci ta- kove naravi, da na njih ima prava svaki Brbin odgovoriti i jer su ipak u nekoliko : nama, ma i indirektno namijenjeni, što vi- 5e, jer smo izrično spominjani u tijem član- Cima i oprovrgavano naše dojakošnje pisanje, to uzimamo slobodu uzeti u pretres spome- nute članke, biva, one dokaze ,Obzorove“ za hrvastvo Bosne i Hercegovine. K tomu kad se uzme u obzir, da nam je u istinu stalo do sporazumka, sloge i zajedničkog rada, da učinimo jednom jak front trećima, i jer se Ovai sporazumak dade postići ne sporazum- kom na papiru u obliku puuktuacija, nego Samo bistrenjem pojmova i upoznavanjem faktičnijeh odnošaja i stanja, to nas i ovo opravdava, ako u inieresu toga sporazumka odgovaramo, biva, bistrimo stvari, koje num smetaju zajedničkom &porazumku. Ne znamo, kako je mogao sumo ,Obzor“ | napisati, da srpskijem novinarima nije poslo za rukom oslabiti logiku njegovijeh izvagja- nja i da se srpski novinarski članci nijesu u ostalom upuštali u oprovrgavanje njegovijeh ded ikcija. ,Obzorove“ krasne refleksije o aneksiji Bosne i Hercegovine dobro su ope- rušali srpski novinari, a njegove traljave dokaze za hivastvo Bosne i Hercegovine mi smo redom pobili i to temeljito, što najbolje svjedoči to, da sada , Obzor“ ne može ništa da odgovori, pa svojijem ćutanjem odobrava naše pisanje po onoj: ,qui tacet, ubi loqui deberet, consentire videtur“. Isto tako ne znamo, kako je ,Obzor“ mogao napisati i ovu neistinu: ,Sada srp- ski novinari juriše na naše težnje sa drugo- ga stanovišta, te ističu ne politički momenat, već historisko-narodno stanovište, da nas uvjere, kako mi ne imamo nikakve osnove glede nuših težnja u Bosni i Hercegovini“. Zašto nam ,Obzor“ ovo podmeće, kad mi :nijesmo tako što činili, niti smo mogli čini- ti. Ovakovijem tvrgjenjem zaboravlja , Obzor“, što je pisao doskora. Ta zar nije baš ,0bzor“ prvi počeo tvrditi, da Bosna i Hercegovina pripadaju Hrvatima po državnom pravu? Ka- šnje je, znajući da za to ne može pružiti nepobitnijeh dokumenata, počeo da tvrdi izvrtanjem i kvivijem tumačenjem istorijski- jeh činjenica, da Bosna i Hercegovina pri- padaju Hrvatima i po narodu, koji u njima živi. Srbi nijesu nikada tvrdili, pa ni danas to ne čine, da njima pripada Bosna i Her- cegovina po državnom pravu, do koga ne drže ni poture, jer su svijesni, da ne žive u kojem od srednjevjekovnijeh stoleća, nego u prosvjetnom XIX. vijeku — vijeku naro- dnosti, istine i pravde. Srbi su samo uvijek tvrdili da su Bošnjaci i Hercegovci Srbi i ništa više, pa su u potvrdu toga iznašali do- kaze pobijajući protivne dokaze sa hrvacke strane. Prije nego se upustimo u potanje po- | bijanje ,Obzorovijeh“ novijeh dokaza za hrva- stvo Bosne i Hercego\ine moramo zabilježi- ti vrlo važue fukte, s kojijema prestaje sva- ki daljui prijepor, jer jasno slijede iz ,Obzvre | ova“ pisanja i priznavanja. , Obzor“ ni u pre- glašnjijem svojijem člancima, pa ni u ovi- jem kasnijima nije iznio ni jednoga dokaza, govinu ili po državnom pravu ili po narodu, koji u njoj živi. Tijem priznaje, da nemaju Hrvati nikakva prava na ove zemlje. jer mu nije pošlo za rukom mvutivirati to svoje pra« vo na nju — Drugo je važno, što ,Obzor“ priznaje, da u Bosni i Hercegovini ima Srba, jer izrično veli: ,Mi ne poričemo, da u Bo- sni i Hercegovini imade Srba“. Samo bi »Obzor“ učinio vrlo veliku uslugu bistrenju pojmova i zbliženju Srb&4 i Hrvata, kad hi onako po svom zdravoin razumu potanko na- veo, koga on drži u Bosni i Hercegovini za Hrvate a koga za Srbe. Isto tako, kojijeh ima više, da li Srba ili Hrvata, jer bi se samo tako usporegjenjem vidjelo, čije je pra- vo na Bosnu i Hercegovinu pogledom na | narodnost jače, da li, biva, srpsko ili hrva- ! oko. — Treće je važno, što Obzor“ prizna- je do po državnom pravu nemaju Hrvati prava na cijelu Bosnu, nego samo na onaj dio okupiranijeh zema- lja, koji je neosporivo bio hrvatski“, ato da je nekadašnja t. zv. turska Hrva- čka ili Bihačka Krajina t. j. zemljište izme- gju hrvacke megje i Une. I ovo priznanje .Obzorovo“, da Hrvati nemaju prava po drža- vnom pravu na ostalu Bosnu, najbolje svje- doči, da su naši članci blagotvorno djelova- li na , Obzor“ : Gj. Vukičević tvrdio je u svom članku, a to smo i mi istakli, da hrvacki istoričari nijesu nigdje dokazali pravo Hrvata na Bosnu i Hercegovinu. Proti toj tvrdnji do- vikuje nam ,,Obzor“, da su hrvacki istoriča- ri ipak pokušali dokazivati pravo Hrva- oke na iosnu i Hercegovinu. Primjećujemo na to, da je vrlo velika razlika izmegju »pokušali su dokazivati“ i ,dokazali gu“. Tijemn sam ,Obzor“ priznaje, da hrva- cki istoričari nijesu dokazali pravo Hrva- . + . . A po kojem bi Hrvati imali prava na Herve- ti na Bosnu i Hercegovinu, pa po tom bi onda prestao svaki daljnji prijepor o tome. Megju tijem mi ćemo ipak du ogledamo ma- lo te pokušaje hrvackijeh istoričara o doka- zivanju prava Hrvat4 na Bosnu i Hercego- vinu, jer ćemo iz toga vidjeti, da Hrvaoki istoričari u istinu nijesu dokazali to pravo. Najprije mun ,Obzor“ u potvrdu toga navagja Dr. Račkoga. Kad ,Obzor“ veli, da je Dr. Rački u svojijem spisima dokazao pra- vo Hrvat na Bosnu i Hercegovinu, onda silom obijegjuje čovjeka ni: kriva ni dužna i podmeće mu nešto, što on nije nigda učinio. Nama bar nije poznato, da je Ručki igdje dokazao to pravo, nego nam je baš poznato, da je Rački na nekoliko mjesta dokazao ka- ko je Bosna uvijek bila sastavni dio srpske države. Ako je ,Obzor“ o protivnom osvje- dočen, neka nam cituje dotično djelo i stra- nu. Što je ipak Dr. Rački i proti svom uvje- renju i javnom pisanju, kako to svjedoče njegovi spisi, pristao uz stranku, koja radi proti njegovom uvjerenju i pisanju, to je sta- ra bolest ,Obzorovijeh“ pristalica, da oni jedno pišu, drugo misle, treće čine, kao što smo to već i prije negdje istakli. Nastavićemo. Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽETNOST*) piše KANONIK (IVAN STOJANOVIĆ. ll. Drugo doba. Vać sve zemlje glovinske padoše pod tugje ruke. Dalmacija pada pod Mletačku, Hrvacka . predaje pod zakrilje krune Sv. Stjepana, E . zik i svo njemačke i ugarske elemente. a $ i sna, Hercegovina stenju pod turskijem a. o E Dubrovnik ostaje samostalan. akni pi . maciji ugušuje Mlečić, koji, Kako Bt a ia ta nehajstva prema odgoju našeg naro no i da ge sam po sebi uzgaja. ! buš € . M Bu častoga vijeka glasoviti ljudi ida ie o maciji, koji su bili kao ploja &, ti Ed oglavlje oko ovog doba, koje 86 78 »zlatno doba“. onika A a hoz ikskve našo primjedbe ili popra- i iti. Ali ovaj naš muk nek ne vke, a tako ćemo da jo Ima de gdje e mači, da mi toj ja slagati. Mi ne činimo ne I oitaka bad jer odlučismo da ona ostsne j ijeni i poštujemo, i prečasnog G08p. Stojanovića, kojega cijenimo i P sko ge g njime u nečemu 79 glažemo. *) Ovu poučnu radnju prečasnog kani vića donijesmo do sada (Opas. Uredništva). | Nećemo govoriti ni o Sučiju, o Veranciju. o Dominisu arhijepiskopu spljeckome, ni o ostalijem, koji su Ev opu osvetljali, nego ćemo samo spomo- nuti glasovite glovinske spisatelje. Evo ih nekoliko: Prvenstvo nosi Petar Kanavelić rogjeu na Korčuli, na otoku, koji poslije porodi i drugijeh spisatelja kao Baničevića, R žića, Potrea, Grega, Kapora i ostale. Kanavelić mnogo je stanovao u Dubrovnicu, gdje se je i «Ženio. Prevede ,Pustor fido“, kud i kamo bolje od Lukarića. Sustavi dra- mu o Kristovoj muci. Napisa epos od 24 spjeva o gvetome Ivanu trogirskom episkopu. Andrija Vitalić iz Komiže na glasu je radi pjesme: ,Ostan“, koja se i dan danas proučava. Ivan Tanceliger iz Zadra rogjen 1651. Posto je ustanovio u Zadru akademiju ,degli incoloriti“, stade raditi o poučavanju slovinskog jezika, u ko- liko je mletačka vlada dopuštavala, koja je vazda strahovala od onoga, što je narodno bilo. Prevede Fuaidu, od koje su bila štampana samo dva spjeva. Sastavi riječnik slovinsko-talijansko-latinski prije nego Stulli, koji se ja možđa s njim i koristio. Izda jednu knjigu o staro-slovinskijem spomenicima, koji ge nahode po Dalmaciji. Jeronim Cavagnini spljećanin, rogjen 1640. episkop trogirski napisa moralni spis: ,Siromaštvo i Bogastvo“ Andrija Zmajević Kotoranin arhijepiskop bar- ski, Ovaj sakupi jedan sveti sabor crkveni, jedini sabor u latinskoj orkvi, koji se je dižao i opisao slovinskijem jezikom Napisao dramu i epos o bi- tkama Kotorana s Tureima godine 1654., jednu pjesmu 8 natpisom ,Pakao“, i ,zgode orkovne“ s latiuskijem prijevodom, kojijem se je služio poslije glasoviti Farluti. Rički ga nazivlje ,glavom uče- njaka“, Njeki ulomci tijeh spisa bijahu već štam- pani u Biogradu od nsš-ga Bogišića. Vinko Zmajević Andrijin brat. prvo je bio bar- ski arhijepiskop, zatim bi preješten od Mlečica na mitropolitansku stolicu u Zadru. Mnogo je radio oke preinake orkovnijeh kniga u glagolivu, i za to pešlje u Risiu glasovitoga Mateja Ka. amana spljecanina. Objelolanio je u Zadru muogo dubro- vačkijeh knjiga, da se u njima jezik uči, Dostojni gu jiš spomena Ivan Ivanišević bra- čanin, Caris, Lah6. Grorgjević spljećani, Armolu- š 6 Sibenčanin, Vuletić spljećanin, i Ivanović Bu- dljanin. Ako je ovo doba toliko glasovito za Dalma- ciju, što je imalo biti za Dubrovnik? Ovdje već ča- kavština u knjigama otpada i ustupa mjesto što- karštini i narječju osobitom Dubrovačkom, koje je postalo od mnogobrojnijeh akademija, i radi trgo- vanja po slovinskijem stranama i radi prisvojenja mnogijeh srpskijeh zemalja, predanijeh od srpski- | jeh banova Dubrovčanima, (kao na primjer Kona- vala) a najviše radi to sve većeg dolaska Srba u Dubrovnik. Ovo narječje dubrovačko jekavština jest čist Hercegovački jezik, jer Hercegovina je za jugo- slavene ono što je Toskana za Talijane, Sakgonija za Nijemce, Pariz za Fracuze i Kastilija za Špa- njolce. U ovo zlatno doba epos proevati Gundulićem a liisa Gjorgjicem. Palmotić, od kojega imamo 27 drama, zabaci stare pastirske igre. Jedina se je Guuduliceva , Dubravka“ još prekazivala, jer je sli- čua onijem Palmutica. U epopeju i u dramatiku uviači ge sada osmerac. Gorki udes, koji Dubrovnik zalesi trešnjom godine 1667. strpa pod ruševine više od polovine kujiževnij=h djela ovoga doba. Budi napomenuto još, da Ivan Mattei najegjen na repu- bliku, pregje u Rim i tu jezuitom postane. Pri &miti u Rimu godine 1728. ostavi Jezuitima sve dubrvvačae rukopise u prozi i pjesmi. koje je on prije 28 sebe nabavio u Dubrovniku. Nikada ge nije moglo doznati, što se je dogodilo od tijeh rukoveti dubrovačkijeh rukopisa iza ukinuća ovoga reda. Nje- vi svoje rukopise povjesti dubrovačke fratrima od Male Braće, ali pod uvjetom, da to sve bude pre- dano Jezuitima, ako bi se ikad opet nastanili u Dubrovniku. Ovome dodajmo još navale susjednijeh naroda u početku ovoga vijeka, jer znamo da je | tada propala u Sv. Jakobu na Pločama manastiru ii i Ik ki drugi Mattei umrije u Dubrovniku 1788. i osta- | Kani eena