U Dubrovniku 2. Bćebih 1894. Cijena lista Za Dubrovnik na godinu fior, 4, Za Austro-Ugarsku. B i j Hercegovinu na godinu dio Za Srbiju i Crnu dinu fior. 5. dake Za sve ostale zemlje i franaka 15 u zlatu on Na po godine i na četv t surazmjerno, rt godine Pojedini broj lista 10 novčića, za Fibljiaa u ii šalju se administraciji .DUBROV-. NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju Be. Broj 49. Izlazi svake Nedjelje. Godina III. MORALNA SILA!? 2 aa: hitno se je odazva- ah ostaj gana baruna Marojčića, u njegove politike, grabeći tako: zanat vladinoj ,Smotri“. Mi smo naše mišljenje o upravi baruna Marojčića kazali, i nećemo više da se na nju osvrćemo, pa ma- kar nas ,Orvena“ i izazivala. Mi ćemo pu- štiti da On provede zadnje dane njegove uprave našijem kotarom u veselju i zadovolj- stvu, na slavama i gozbama, šlušajući govo- re pravaškijeh i narodnjačkijeh zastupnika. Što god pak ,Orvena“ navodila na obranu bar. Marojčića — sve to može imati neku relativnu vrijednost, ali sam fakat da je ona bar. Marojčića uzela u obranu, ne kao sina jednog hrvackog generala, nego kao ć. k, poglavara, ilustrira najbolje odnošaje izmegju nje i ć. k. poglavara Marojčića. Mi ćemo ostavit ,Orvenu“ i Marojčića na stranu, a osvrnućemo se samo na neke fakte koje ,O. H.“ hotimice izvrće samo da u povoljnijemu svijetlu prikaže rad bar. Ma- rojčića. — Dok ona na dugo i na široko natuca o srpskom špijunstvu, klevetanju i denuncijama“, uisto vrijeme odmah u počet- ku svoga članka — govoreći o onom broju našeg lista koji je bio zaplijenjen — kaže: »kako. doznajemo bio je dovoljan broj istisaka otpremljen u Zadar, te se tako kud je tre- balo rasprostrio“. — Hoćete li otvorenije de- nuncije i špijunstva od ovoga? Svijet bi mo- gao sumnjati vršili ,Crvena“ taj pošteni za- nat iz same ljubavi prema sinu hrvačkog ge- nerala Marojčića, ili od toga ima kakvu dru- gu hasnu? Nego hajdemo redom. Ona nahodi riječi i načina da opravda sve nerede koji su se ši- rom kotara za uprave bar. Marojčića zbivali. Za nas je dosta kad ,C. H.“ nije zanijekala te nerede, kad nije ni ona ni bar. Marojčić rekao da toga svega nije bilo. To indirektno potvrgjuje naše mišljenje o barunovoj upravi. — Što ,Orvena“ te nerede nazivlje moral- nom silom hrvacke svijesti, mi moramo prosto izjaviti da u takovu moralnost niko pametan i pošten ne može da vjeruje. U Stonu, kaže, da je Dr. Pugliesi tjerao propagandu i htio rastrovati hrvastvo stonj- ske općine, pak da su mu Stonjani jednom zavodimo narod, a narod nam tako odgova- Varao — koji bi se zaključak iz toga dao izvesti kad bi htjeli biti zlobni? — Jedino taj da je naše mito ništa prema snazi bar. Marojčića. To bi jedino mogli zaključiti ljudi koji hoće da vjeruju u gorinavedene pretpo- stavke ,C. H.“. Mi smo spomenuli jednu istragu proti nekijem činovnicima, i* , Crvena“ je skočila da pokaže kako je i tu vladanje bar. Ma- rojčića bilo korektno. Ona piše: ,Za Gundu- lićeve svečanosti policajni komesari dojaviše pol. oblasti, da su njeki činovnici u jednoj gostioni nazdravljali Srbiji. Proti njima bi onda povedena dišiplinarna istraga, te njeki premještajem kažnjeni“. — Mi ćemo prosto izjaviti da je laž da su neki činovnici na- zdravljali Srbiji. Ta je potvora bila izmišlje- na tendencijozno od nekoga koga nećemo imenovati, samo da upropasti neke Srbe či- novnike. Laž je očita da je proti tijem či- novnicima bila povedena dišiplinarna istraga, jer i ako su oni bili zvati i ispitivani od bar. Marojčića, to nije još došiplinarna istraga, nego prosto jedan Marojčićev poli- cajski pokušaj da te činovnike dovede pod disciplinarnu istragu; ali mu taj pokušaj ni- je uspio, jer je bilo i odviše očito da je ona optužba bila prosta izmišljotina. Laž je ta- kogjer da su neki činovnici bili uslijed te istrage premještajem kažnjeni, jer nijedan od njih nije bio ni premješten ni inače kažnjen. Ako je jedan činovnik bio u istinu pre- mješten, taj premještaj ne stoji u nikakvom odnošaju s tom tobožnjom istragom. Dotični činovnik bio je premješten radi službenijeh obzira, a na državne troškove. ,,Orvena“ će valjda znati da kad koji činovnik bude za kaznu premješten, on mora da ide na svoje troškove. O demostraciji u Župi koja je skoro učinjena stanovitoj visokoj ličnosti, , Crvena“ kaže da je to jedna golema laž. — Miiako smo prvi za tu demostraciju doznali, nijesmo prvi mi o njoj pisali, nego opet hrvacka štampa: biva spljesko ,Jedinstvo“. Donio je kašnje ,Dalmata“ i bio je zaplijenjen; do- nijesmo mi, tajeći imena i služeći se opći- jem nazivom visoke ličnosti, i bijasmo za- plijenjeni. Donio je ,Srpski Glas“ i bio je zaplijenjen. Razumljivo je dakle zašto mi o Še rečeno pravo. , Obzor“ nam je trebao citova- ti iz njegovijeh originalnijeh radnja mjesta, gdje jeon dokazivao rečeno pravo, ane citate, ko- je nije on napisao i upotrebio za dokaz hr- vačkog prava na Bosnu i Hercegovinu, nego ih samo skupio. Dakle ni Kukuljević nije nigdje ni dokazivao, a kamo li dokazao to pravo, osim ako ,Obzor“ zna, da to nije isti- na, pa nam navede u potvrdu toga mjesta in njegovijeh originalnijeh radnja. Od svijeh hrvackijeh istoričara, koji su mnogo objektivniji i ozbiljniji spao je ,Ob- sor“ čak na V. Klajića, koji je prototip iz- vrtanja i nedošljednog pisanja. Iz Klajićeve Povijesti Bosne ocituje nam ,Obzor“ sa 48. strane nekoliko redaka. Ta ovaj citat tekar stoji u najvećoj suprotnosti s , Obzorovom“ tvr- dnjom. Ta ovo nije pokušaj dokazivanja, a kamo li dokaz. To je jednostavno subjektivna tvrdnja g. Klajića hez ikakve istorijske po- dloge. Tako što god mogao je napisati naj- gori istoričar, koji nema ni pojma o tijem stvarima. Gdje je tu izlaganje istorijskijeh či- njenica i njihovo svestrano ,ispitivanje“ sra- vnjivanje? Gdje su tu logične dedukcije, a u prvom redu objektivnost, što je sve potrebno pri istorijskom dokazivanju? Državno pravo Hrvat4 na Bosnu i Hercegovinu ne dade se valjda dokazati u nekoliko redaka. K tomu je to sve izmišljotina, kakvijeh ima tma Božija u Klajićevijem pamfletima. Pa takvoga još istoričara uvrštuje ,Obzor“ u broj onijeh pi- saca, koji su objektivniji i pravedniji! Baš za Klajića se može to najmanje reći, jer je tako objektivan, da čovjek i nehotice mora posu- mnjati, ima li takav čovjek iole stida i sa- vijesti. Zar jedan objektivan istoričar smije napisati na primjer ovaku glupost: ,U ovoj knjizi (Zemljopis Bosne) rabim isključivo ime hrvatstvo i to stoga, što ne volim nazivu: hrvatsko-srbskom. Uzčita li ovu knjigu koj Hrvat, kojemu je milije ime srbsko, neka pomisli, da su Hrvat i Srbin dva imena za jedan to isti narod i neka ni malo ne zazire što je meni kano rodjenom Hrvatu milije ime odgovori, je li to objektivno i dostojno je- dnog pisca, komu čast nalaže, da piše kako je pravo i istinito? Tako rade obično svi hrvacki istoričari, pa onda još ima ,0bzor“ obraza pisti ,da tome nećemo više da raspravljamo: nećemo napravili iskaz. Ovo jednom ,Crvene“ vri- jedi barem koliko našijeh šest mjeseca. — Pak ikad bi se moglo pomisliti da jedan sami čovjek može da počini toliku štetu hrvackoj svijesti, zar je baš potreba da ta hrvacka svijest pokaže svoju moralnu silu rogovi- ma, kroz rogove gnušenjem vrata i zakidi- vanjem kroz više mjeseca? Ako su to afer- macije moralne snage hrvacke svijesti, mi je moramo prosto žaliti. U Rijeci, kaže ,O. H.“ Luko Bona provo- cira Hrvate, jer dohodi pjevati srpske pjesme pod njihovu obalu. Po njoj g. Luko Bona nije slobodan u Rijeci u svojoj kući, u svojoj ba- štini, ili u svojoj barci Rijekom pjevati koje hoće pjesme, samo kad one ne vrijegjaju ni- koga. Da, to je provokacija, po njenom receptu, Zulume u Župi na štetu našijeh ljudi » Crvena“ opravdava još jednostavnije. Kaže da smo mi hodili u Župu da narod mitom zavodimo, a da nam je narod odgovorio demonstracijom . i klicanjem: živio 161 — nadodajemo mi. Ali do- bar. Marojčić! na J meno da damo na volju barunu Marojčiču da nas još jednom zaplijeni. Ovoliko na ispravak fakata, koje je ,Crve- na“, ne mogući zanijekati, hotimice iskrivila. Ako u tome sastoji moralna sila hrvacke svijesti, mi joj zaista ne zavidimo. Svakako ta sila gubi u barunu Marojčiću mogućega i odvažnog branitelja. Ali... neka ih tamo! mei OPET 0 BOSNI I HERCEGOVINI, II. la Kukuljevićetijeh Spisa, veli nam ,,Ohb- zor“, da će nam navesti više citata, da je on dokazao pravo Hrvata na Bosnu i Her- cegovinu, a kad tamo, on nam nije naveo ni jedno mjesto iz Kukuljevićevijeh radnja, osim ako ,Obzor“ misli pod tijem citatima ona dva citata iz Kukuljevićeve zbirke: Jura re- gni ete. Na to primjećujemo, da su to citati iz Kostantina Porfirogenita i iz jedne stare listi- ko hrvatski historičari nisu u svojim tvrdnjama nikada(!) bili ni u pitanju bosansko-hereego- vačke historije ekskluziviste(!) i šoviniste(!), kako im se to inače sa srpske strane pod- meće(!); hrvatski historičari su i tu prave- dni(!) i objektivni (!)“. — Ovakove riječi, ako ikomu, ali ono za cijelo ne pristaju Račkome, Kukuljeviću i Klajiću. Prvi istina u kasnijim svojijem spisima nije baš tako pretjerivao, ali je svojijem djelovanjem i ponašanjem po- kazao, da ni sam ne drži mnogo do onoga, što je pisao, pa gdje će onda drugi što god držati do njegova pisanja. Istina je što ,Obzor“ piše: ,Nego naj- manje je istina to, da Hrvati nisu dosada iznieli nikakovih konkretnih historijskih či- njenica i inih dokaza i dokumenata za svoje težnje glede Bosne i Hercegovine“; — samo neće biti ono dalje istina da su ti dokazi »ako ne jači, a ono barem tako jaki, kao oni citati pisca članka u ,Našem Dobu“, — Mi ćemo odmah vidjeti, da su te istorijske či- njenice dijelom izvrnute i krivo tumačene, a olam_ naantonHišn Hrvatsko“. — Neka nam ,Obzor“ na ovo, da takvijeh pamfleta i brošurica ima tma bo- žija od kojekakvijeh hrvackijeh zelenaša na primjer Don Prodana, Antuna Splita itd., iz kojijeh nam je ,Obzor“ imao čast Gitovati vjerojatnija mjesta, dok je o drugima i sam posumnjao, pa ih izostavio. Nije nam dakle nužno tražiti brošurice spomenutijeh nadri- pisaca i tražiti po njima ustuke našemu pi- sanju, jer da u njima ima što kadro pobiti naše dokaze, to bi ,Obzor“ već ispisao. Me- gju tijem, ako je ,Obzor“ ipak uvjeren o važnosti njihovoj, slobodno mu je navesti ih, a mi ćemo već onda reći o njima svoju. Za- to neka nas ,Obzor“ izvini, ako nijesmo po- segnuti za spomenutijem brošuricama. Da hrvastvu ima traga u Bosni, o tome je ,Obzor“ tvrdo uvjeren, pa, jer smo mu prijašnje dokaze pobili. to nam sada navagja nekoliko novijih dokaza, iz kojijeh da se vidi tobože hrvastvo Bosne. Mi ćemo, kako reko- smo, uzeti redom i te nove dokaze malo u pretćes, kao i one prijašnje, ne što su možda isti zbilja od kakve važnosti, nego radi toga, što su isti vrlo harakteristični po ,Obzoro- vo“ pisanje, u kom se cakli nedošljednost misli, zbirka pojmova i nepoznavanje stvari, o kojijema piše. : Megju prvijem navagja nam ,Obzor“ jednu listinu iz 12. vijeka (Ku<uljević: Jura regni ete. Str. 21.), iz koje ,da se vidi. ka- ko je sudbina Hrvatske bila malo ne identi- čna sa sudbinom Bosne i kako lakomišljeno(!) obmanjuju (!) Srbi sami sebe, kad vele, da hrvastvu u Bosni u davnini nije bilo traga“. Pa što to tako važna sadržaje ta listina? Ako u čemu, a ono u ovom citatu bio je , Obzor“ vrlo nesrećne ruke. ,Obzor“ u opće treba, da zapamti ovo: kad god što ocituje i na što _ se hoće pozvati, najprije neka se zapita, da li je ono, što cituje, istinito i moguće. Ta čovjek iole vergiran u istoriji Srba i Hrva- ta, kad ovako što čita, mora se i nehotice nasmijati i pomisliti, da je to morala biti vr- lo mudra glava, koja je tako što zapisala, a još mudrija, koja je našla za vrijedno cito- vati onakvu glupost. Jer zuista, može li biti veće gluposti, nego što sadržava rečena li- stina? Može li pametan čovjek vjerovati ri- ječima jedne listine, koja veli, da su negda hrvackoga Kralja birali izmegju ostalijeh čak i banovi Albanije i Srijema, biva, da je negda potpadala pod Hrvacku Albanija i Sri- jem? Da je u istinu tako što bilo, biva, da su hrvackoga Kralja birali sedam spomenu- tijeh banova za cijelo, da bi to već koji sa- vremeni istoričar domaći ili strani zabilježio, jer je to svakako važno, ali na velju žalost »Obzorovu“ o tome ništa ne zna ne Samo nijedan suvremeni domaći ili strani istoričar, , nego ni kasniji. O tom nemamo kasnije ni- jedne istorijske vijesti ni u istoričara ni u sačuvanijem istorijskijem spomenicama. K to- mu da je ta listina od kakve kritične vrije- dnosti, za cijelo da bi je već onda uzeli u pretres Rački i Kukuljević, pa je, potkrjepiv- ši je drugijem savremenijem ili kasnijim isto- rijskijem vijestima, upotrijebili pri svojijem radnjama o hrvackoj državi. Koliko drže do vrijednosti spomenute listine Rački i Kuku- ljević, pa i ostali hrvacki istoričari, svjedoči najbolje to, što je nijedan pri svojijem ra- dovima nije ni spomenuo nigdje a kamo li se na nju pozivao. Svakako se vidi, da spo- menuti citat iz te listine nema nikakve kri-